i novacijama do konkurentnosti i dok i dok 3. konferencija s meðunarodnim sudjelovanjem inovacijama do konkurentnosti nacionalna strategija inovacija republike hrvatske 2013.–2020. 11. i 12. listopada 2012., zagreb, hrvatska 3 rd conference with international participants competitiveness through innovation national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 october 11-12, 2012, , zagreb, croatia zbornik radova www.inovatorstvo.com www.hztk.hrimpresum zbornika referata 3. konferencije inovacijama do konkurentnosti – nacionalna strategija inovacija rh 2013. - 2020. izdavač udruga inovatora hrvatske za izdavača vojislav raušević glavni urednik prof. dr . sc. stjepan car uredništvo • ivo radković, načelnik sektora za industrijsku politiku ministarstva gospodarstva rh • prof. dr . sc. stjepan car , predsjednik udruge inovatora hrvatske • mr . sc. barbara ambruš, direktorica instituta za istraživanje i razvoj ljudskih potencijala • prof. dr . sc. ante markotić, predsjednik hrvatske zajednice tehničke kulture • dr . sc. hrvoje meštrić, ravnatelj poslovno- inovacijske agencije republike hrvatske bicro • mr . sc. vjeran radatović, zamjenik direktora razvojno - istraživačkog centra ericsson nikola tesla • vojislav raušević, glavni tajnik udruge inovatora hrvatske • darinka vedrina, voditeljica službe za tržišnu konkurentnost i potporu industriji ministarstva gospodarstva rh lektor morana kovač prijevod abis d.o.o. administrator silvana svilar oblikovanje omota damir gornik grafička priprema i dtp damir gornik tisak alfacommerce zagreb d.o.o. naklada 250 primjeraka tiskano u hrvatskoj isbn 978-953-7305-04-8 cip zapis dostupan je u računalnome katalogu nacionalne i sveučilišne knjižnice u zagrebu pod brojem 826747i novacijama do konkurentnosti i dok inovacijama do konkurentnosti i dok 3. konferencija s meðunarodnim sudjelovanjem inovacijama do konkurentnosti nacionalna strategija inovacija republike hrvatske 2013.–2020. 11. i 12. listopada 2012. kino dvorana ministarstva gospodarstva, zagreb, hrvatska 3 rd conference with international participants competitiveness through innovation national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 october 11-12, 2012 the ministry of economy screening roomi novacijama do konkurentnosti i dok inovacijama do konkurentnosti i dok 3. konferencija s meðunarodnim sudjelovanjem inovacijama do konkurentnosti nacionalna strategija inovacija republike hrvatske 2013.–2020. 11. i 12. listopada 2012. kino dvorana ministarstva gospodarstva, zagreb, hrvatska 3 rd conference with international participants competitiveness through innovation national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 october 11-12, 2012 the ministry of economy screening room i novacijama do konkurentnosti i dok inovacijama do konkurentnosti i dok 3. konferencija s meðunarodnim sudjelovanjem inovacijama do konkurentnosti nacionalna strategija inovacija republike hrvatske 2013.–2020. 11. i 12. listopada 2012. kino dvorana ministarstva gospodarstva, zagreb, hrvatska 3 rd conference with international participants competitiveness through innovation national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 october 11-12, 2012 the ministry of economy screening room5 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members i novacijama do konkurentnosti i dok inovacijama do konkurentnosti i dok 3. konferencija s meðunarodnim sudjelovanjem inovacijama do konkurentnosti nacionalna strategija inovacija republike hrvatske 2013.–2020. 11. i 12. listopada 2012. kino dvorana ministarstva gospodarstva, zagreb, hrvatska 3 rd conference with international participants competitiveness through innovation national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 october 11-12, 2012 the ministry of economy screening roomi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uvodnik 6 uvodnik poštovani! inovacije su kroz povijest imale ključnu ulogu u gospodarskom razvoju društvenih zajednica, a danas na globalnom, prezasićenom tržištu roba i usluga imaju odlučujući ulogu. inovatorstvo se temelji ne samo na inventivnosti, već prije svega na primjeni znanstvenih spoznaja i tehnologija, ali i vještini uočavanja i zadovoljavanja kupčevih potreba. stoga nije iznenađujuće da gospodarski vodeće zemlje svoj daljnji razvoj temelje upravo na sustav-nom ulaganju u obrazovanje, primijenjena znanstvena istraživanja i inovacije, jačanje veze između znanstvenih zajednica i gospodarstva, kao i na građenju infrastrukture za stvaranje inovacija i razvoj poduzetništva. hrvatska je daleko odmakla u razvijanju takve infrastrukture kao što su tehnološki parkovi, podu-zetnički inkubatori, centri za transfer tehnologija, mreže znanstvenih organizacija, a ima i podosta gospodarskih subjekata koji ulažu u istraživanje i razvoj i koji tako utiru put svojem uspjehu na globalnom tržištu. u želji da se uspostavi bolja koordinacija i povezivanje svih sudionika inovacijske politike zemlje, jačaju veze između znanosti i industrije te razvija inovacijska i poduzetnička klimau društvu,u lipnju 2012. ministarstvo gospodarstva i ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta su pokrenuli izradu nacionalne strategije inovacija u rh 2013. – 2020. s akcijskim planom 2013. – 2020. upravo je taj događaj odredio glavnu temu 3. konferencije inovacijama do konkurentnosti, a koja se održala u sklopu jubilarne 10. međunarodne izložbe inovacija arca 2012 u zagrebu. radovi koji su uključeni u ovaj zbornik predstavljaju doprinos izradi nacionalne strategije inovaci-ja i uključuju sve ključne institucije i pojedince koji se osjećaju pozvanim da daju svoj obol ovom važnom dokumentu. stavovi i mišljenja su različiti, ali neosporno je da svi radovi pišu o inovacijama koje su ključne za daljnji gospodarski razvoj i da je nacionalna strategija nužna radi koordinacije svih aktivnosti, ubrzanju procesa i racionalnog korištenja materijalnih i ljudskih potencijala. stoga, neka ovi radovi, sve one koji ih pročitaju, pobude na razmišljanje kako postojeće stvari poboljšavati i nove stvarati za brži gospodarski i društvenih razvitak. udruga inovatora hrvatske ministarstvo gospodarstva predsjednik uprava za industrijsku politiku, energetiku i rudarstvo prof. dr . sc. stjepan car načelnik sektora za industrijsku politiku ivo radković7 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 editorial editorial dear ladies and gentlemen, innovations have had a key role throughout history in the economic development of social communities, while their present role in a global, oversaturated market for goods and services is a crucial one. innovation is based not only on inventiveness, but primarily on the use of scientific knowledge and technology, as well as the skill of identifying and satisfying customer needs. it is therefore no surprise that leading economies focus their further development on systematic investment in education, applied scientific research and innovation, strengthening the link between scientific communities and the economy, as well as building an infrastructure for the creation of innovations and development of enterprise. croatia has come a long way in developing such infrastructure, including technology parks, business incubators, technology transfer centers and scientific organization networks, and it also has a number of business entities investing in research and development, thus clearing their paths toward success in the global market. aiming to establish better coordination and connect all stakeholders in the national innovation policy, to strengthen the links between science and industry and develop an innovative and entrepreneurial climate in our society, the ministry of economy and the ministry of science, education and sport initiated the development of the croatian national innovation strategy 2013-2020 including the action plan 2013-2020 in june of 2012. it is this event that determined the central topic of the 3 rd achieving competitiveness through innovation conference held within the 10 th international innovation exhibition arca 2012 in zagreb. the papers included in this almanac are a contribution to the development of the national innovation strategy and include all key institutions and individuals who feel invited to contribute their efforts to this important document. while views and opinions vary, all papers refer to innovations critical for further economic development and state that the national strategy is necessary to coordinate all activities, accelerate the process and rationally use material and human resources. these papers are therefore intended to encourage all readers to think how to improve existing things and create new ones for quicker economic and social development. union of croatian innovators ministry of economy president industrial policy, energy and mining administration prof. stjepan car , phd director , industrial policy sector ivo radkovići novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kazalo 8 contents uvodnik editorial 5 predavanja lecture 25 izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica prof. dr . sc. frane adam, ana hafner establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members 26 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 hrvatska patentna aktivnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 iskustvo sjedinjenih država: demoratizacija izuma 30 naše iskustvo: ili će biti po njihovom ili nikako . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 stvaranje nacionalne inovacijske strategije – slučaj slovenije . . . . . . . . . . . . . . 32 zaključak 33 bibliografija 33 introduction 34 the croatian patenting activity 35 the united states’ experience: the democratization of invention 38 our experience: their way or no way 39 creating a national innovation strategy – the slovenia case 40 conclusion 41 references 41 uloga države u razvoju inovacija: porezni poticaji, olakšice, potpore snježana bahtijari, vjeran radatović the role of the government in innovation development: tax incentives, benefits, aids 43 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 općenito o poticajima r&d&i aktivnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 unapređenje sustava potpora r&d&i aktivnostima . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 prijedlog dograđenog modela 47 zaključak 48 reference i literatura 48 introduction 49 in general about r&d&i incentives 49 improvement of the r&d&i aid system 51 refined model proposal 52 expand the present system for using aids to decrease the tax base on the basis of investments in r&d activities 52 conclusion 53 references and literature 53 inovacijska kultura u hrvatskoj prerađivačkoj industriji doc. dr . sc. tomislav baković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 innovation culture in croatian manufacturing industry 54 definiranje inkrementalnih i radikalnih inovacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 pojam inovacijske kulture 56 rezultati istraživanja 57 zaključak 58 literatura 59 defining incremental and radical innovations 60 the idea of innovation culture 62 research results 63 conclusion 64 literature 649 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 table of contents elementi za izgradnju hrvatskog inovacijskog ekosustava u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja znanosti i tehnologije leo budin, tomislav filetin, marin hraste, ignac lovrek elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology 66 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 inovacijski modeli i procesi 68 istraživačka komponenta inovacijskog ekosustava 69 transdiciplinarnost, umrežavanje i sinergija u djelovanju 70 zaključak 71 literatura 72 introduction 73 innovation models and processes 74 research component of the innovation ecosystem 76 transdiciplinarity, networking and synergy in action 77 conclusion 78 bibliography 79 daljnji razvoj inovatorstva u hrvatskoj prof. dr . sc. stjepan car further development of innovatorship in croatia 80 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 o inovacijama i inovatorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 društveno ozračje za inovacije 82 organizacijska kultura i inovativnost 83 državne potpore za inovacije i poduzetništvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 zaključak 84 literatura 85 further development of innovatorship in croatia 85 introduction 85 about innovations and innovators 86 social atmosphere for innovation 87 organizational culture and innovativeness 88 state aids for innovations and entrepreneurship 89 conclusion 89 literature 90 inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu mr . sc. petar čovo, andrea ružička 91 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program 91 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 intelektualno vlasništvo 93 poduzetništvo i poduzetnik 94 izobrazba kao egzistencijalni uvjet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 zaključak 102 literatura 103 introduction 106 intellectual property 108 entrepreneurship and entrepreneur 109 education as the essential condition 112 bibliography 118i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kazalo 10 razvoj industrijskih inovacija u kompaniji tehnix đuro horvat, željko horvat development of industrial innovations in tehnix 122 uloga kompetitivne analize u inovacijama mislav jurišić 126 the role of competitive intelligence in innovation 126 ukratko o kompetitivnoj analizi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 kako nastaje inovacija? 129 neizvjesnosti na putu od ideje do tržišta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 kako se nositi s tim neizvjesnostima? uloga kompetitivne analize u pojedinim fazama 130 specifičnosti izvora informacija za podršku inovacijama 131 vještine potrebne za kompetitivnu analizu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 iskustva iz hrvatskog instituta za tehnologiju 132 uloga kompetitivne analize u nacionalnom inovacijskom sustavu – otvorena pitanja 134 izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 the role of competitive intelligence in innovation 135 briefly about competitive intelligence 136 how is innovation created? 137 uncertainties on the way from an idea to the market 138 how to deal with such uncertainties? the role of competitive intelligence in each phase 139 specificities of source of information to support innovation 140 skills required for competitive intelligence 140 experiences of the croatian institute of technology 141 the basic analysis we use is project provisional application analysis. 141 the role of competitive intelligence in the national innovation system – open issues 143 sources 144 inovatorstvo i tržišno komuniciranje željko kovač innovation and marketing communication 145 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 potreba razlikovanja inovatorstva od inovativnog proizvoda - noviteta 146 odnos inovatora i tržišta 146 patentirati inovaciju prije izlaska na tržište ili ne? . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 promocija inovacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 izgled prve patentne prijave za ipad 148 što napraviti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 innovation and marketing communication 150 introduction 150 the need to distinguish between innovation and an innovative product/novelty 150 the relation between innovators and the market 150 patent an innovation before its launch or not? 151 promotion of innovations 152 the first patent application for ipad 152 what to do? 153 ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj tihana kraljić key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia 155 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 je li iznos sredstava koji se izdvaja za istraživanje i razvoj u hrvatskoj presudan za stanje inovativnosti i kreativnosti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 je li državna razina, odnosno jesu li sve hrvatske vlade prepoznale značaj, važnost i potencijal inovativnosti i kreativnosti za razvoj i stanje ukupnoga gospodarstva? 158 sudjeluju li sveučilišta u hrvatskoj u razvoju gospodarstva? . . . . . . . . . . . . . . 16011 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 table of contents što treba mijenjati da inovativnost i kreativnost postanu nositelji gospodarskog razvoja u hrvatskoj? 161 introduction 161 is the amount of funds allocated to research and development in croatia crucial to the present state of innovation and creativity? 162 has the state and have all croatian governments recognized the significance, importance and potential of innovation and creativity for the development and state of the overall economy? 164 are croatian universities involved in economic development? 165 what needs to be changed to make innovation and creativity economic development drivers in croatia? 166 europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? dipl. oec. marko krištof, mr . sc. barbara kristofić - ambruš european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? 168 europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 169 tijela u razvoju, primjeni i koordinaciji hko-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 inovacije i skills-gap u hrvatskoj 173 prikaz sarrp modela analize deficita kompetencija (engl. skills-gap) i koraka za reduciranje 174 što može omogućiti hrvatski kvalifikacijski okvir kako bi se skills-gap smanjio? . . . . . . . . 175 zaključak 176 literatura 176 european and croatian qualifications frameworks and innovations: how can the skills gap be reduced? 177 bodies in the development, implementation and coordination of cqf 179 innovations and skills gap in croatia 181 outline of the sarrp model for the skills gap analysis 182 and steps to reduce them 182 what can the croatian qualifications framework offer in terms of reducing the skills gap? 184 conclusion 184 bibliography 185 inovativni industrijski proizvodi – slučajnost ili rezultat strateškog planiranja? siniša marijan innovative industrial products – an accident or the result of strategic planning? 187 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 razvoj zasnovan na održivim platformama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 platforma kao osnova razvoja različitih sustava upravljanja 189 sustav monitoringa transformatora 191 zaključak 191 introduction 192 development based on sustainable platforms 192 platform as the basis for the development of different management systems 193 transformer monitoring system conclusion 195 uloga intelektualnog vlasništva u inovacijskim procesima mr . sc. tanja milović the role of intellectual property in innovation processes 196 intelektualno vlasništvo 197 inovacije i inovacijski procesi 197 uloga intelektualnog vlasništva u razvoju inovacija 198 zaključak 200 literatura 200 intellectual property 201 innovations and innovation processes 201 the role of intellectual property in development of innovations 202i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kazalo 12 conclusion 204 literature 205 tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska bela nemet, dipl. ing. technology parks – world practices and croatia 206 tehnološki parkovi u svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208 hrvatska inovacijsko-tehnološka infrastruktura 209 tehnology parks around the world 215 croatian technology innovation infrastructure 216 organizacijske jedinice za transfer tehnologije na sveučilištima – iskustva i smjerovi razvoja srđan novak, vlatka petrović technology transfer organizational units at universities – experience and directions of development 221 literatura 226 bibliography 232 inovacije u poduzetništvu i obrtništvu bruno radojica innovations in entrepreneurship and crafts 233 značaj malog i srednjeg poduzetništva i inovacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234 malo i srednje poduzetništvu i inovacije u poslovanju 234 inovacije u hrvatskim poduzećima u razdoblju 2008.–2010. (izvor: državni zavod za statistiku) 237 ministarstvo poduzetništva i obrta – uloga u poticanju inovacija 238 komercijalizacija inovacija 240 difuzija inovacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 ekoinovacije u poslovanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 kreativnost nije dovoljna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 the significance of small and medium-size entrepreneurship and innovations 243 small and medium-size entrepreneurship and innovations in business 244 innovations in croatian companies in the 2008–2010 period 247 ministry of entrepreneurship and crafts – role in encouraging innovation 248 commercialization of innovations 250 diffusion of innovations 252 eco-innovations in business 253 creativity is not enough 253 razvoj i proizvodnja konkurentnih termotehničkih proizvoda dr . sc. vladimir soldo development and production of competitive thermotechnical products 256 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257 primjeri dobre prakse u proizvodnji termotehničke i procesne opreme – predstavljanje proizvođača konkurentnih proizvoda 257 zaključak 262 literatura 262 introduction 262 examples of good practice in the production of termotehcnical and process equipment – presentation of producers of competitive products 263 inovativnost i efikasnost u svim sferama društva rudolf stracaboško innovation and efficiency in all spheres of society 269 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270 inovacijska kultura države . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270 bilanca bogatstva države 270 relevantnost poslovnog modela 271 forma i supstancija globalnog uspjeha države . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 utjecaj znanja i profili naobrazbe za 21. stoljeće 27213 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 table of contents inovativnost i efikasnost u procesu od inovacije do komercijalne proizvodnje 273 zaključak 273 introduction 274 country’s innovation culture 274 country’s wealth balance 274 business model relevance 275 form and substance of a country’s global success 275 the impact of knowledge and educational profiles for the 21st century 275 innovation and efficiency in the innovation-to-commercialization process 276 conclusion 278 doprinos hrvatskog tehničkog izvješća u razvoju odjevnih veličina odjeće i obuće darko ujević, blaženka brlobašić šajatović, renata hrženjak, ksenija doležal contribution of the croatian technical report to the development of clothing and shoe sizes 279 uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280 područje primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280 antropometrijska mjerenja i označivanje antropometrijskih veličina 280 nacionalni normizacijski dokument 281 sustavi veličina za žene, muškarce i djecu 282 zaključak 283 literatura 284 introduction 284 area of application 285 anthropometric measurements and anthropometric sizing 285 characteristics of anthropometric points 285 national normative document 286 sizing systems for women, men and children 287 conclusion 288 literature 288 kataliziranje inovacija u trokutu znanja jose manuel leceta catalysing innovation in the knowledge triangle 290 o eit-ju ukratko 291 razvoj praksi upravljanja u trokutu znanja 293 promoviranje dobrih praksi u potpori poduzetništvu i inovacijama . . . . . . . . . . . . 299 eit u okviru europske inovacijske politike 314 utvrđivanje sinergija između europskih, nacionalnih i regionalnih inovacijskih programa 315 financiranje zajednica u brojkama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318 literatura 318 the eit 321 developing governance practices in the knowledge triangle 323 promoting practices in support of entrepreneurship and innovation 329 the eit in the european innovation policy landscape 344 kic funding figures 348 bibliography 348 nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije ivo radković 351 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications 351 inovativna država i inovativno društvo 352 povijest i kontekstualna pozadina projekta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353 povijesni pregled glavnih momenata na nsi projektu (5/2011–10/2012) . . . . . . . . . . 354 svrha, ciljevi i potencijalne aktivnosti projekta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kazalo 14 izvor: eurostat (online podatkovni kod tec00114) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 umjesto zaključka 358 literatura 359 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications 360 innovative state and innovative society 360 the history and contextual background of the project 362 historical overview of nis project milestones (5/2011–10/2012) 363 source: eurostat (online data code tec00114) 365 instead of the conclusion 367 izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu mr . sc. barbara ambruš, ivo radković 370 uvod: inovativne ekonomije i hrvatska 371 industrija i inovacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375 znanost i inovacije 376 nacionalna-regionalna-sektorska vertikala inovacijske politike 378 rezime smjernica 381 zaključak 382 literatura 38215 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 table of contents inovacijama do konkurentnosti i dok inovacijama do konkurentnosti i doki novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 16 i novacijama do konkurentnosti i do k inovacijama do konkurentnosti i dok - ivo radković, sektor za industrijsku politiku, ministarstvo gospodarstva rh - predsjednik odbora - prof. dr . sc. stjepan car, predsjednik udruge inovatora hrvatske – član odbora - mr . sc. matija derk, pomoćnik ministra, ministarstvo regionalnog razvoja i fondova europske unije - član odbora - zdenka lončar , pomoćnica ministra, ministarstvo poduzetništva i obrta - član odbora - dr . sc. hrvoje meštrić, ravnatelj poslovno - inovacijske agencije republike hrvatske bicro - član odbora - prof. dr . sc. srđan novak, voditelj centra za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije sveučilišta u zagrebu - član odbora - vojislav raušević, glavni tajnik udruge inovatora hrvatske - član odbora - darinka vedrina, sektor za industrijsku politiku, ministarstvo gospodarstva rh - član odbora organizacijski odbor konferencije organizing committee of the conference17 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members i novacijama do konkurentnosti i do k inovacijama do konkurentnosti i dok conference program program konferencijei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. program konferencije 18 3. konferencija - nacionalna strategija inovacija 11. i 12. listopada 2012. kino dvorana ministarstva gospodarstva u zagrebu 10. međunarodna izložba inovacija i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013–2020 11.–12. listopada 2012., kinodvorana ministarstva gospodarstva četvrtak, 11. listopada konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: „na-cionalna strategija inovacija rh“ kinodvorana mingo pod visokim pokroviteljstvom predsjednika republike hrvatske, a u organizaciji udruge inovatora hrvatske i ministarstva gospodarstva, te uz pomoć ministar-stva znanosti, obrazovanja i sporta i organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (oecd), te uz suradnju ministarstva poduzetništva i obrta te ministarstva re-gionalnog razvoja i fondova eu tema 1. dana: uloga inovacija u gospodarskom rastu: analiza stanja i prijedlozi poboljšanja (uz predstavljanje oecd analize/pregleda) 12:00–12:50 akreditacija sudionika konferencije 13:00–13:30 svečano otvorenje konferencije inovacijama do konkurentnosti nacionalna strategija inovacija republike hrvatske 2013. – 2020. i primjeri dobre prakse ministarstvo gospodarstva – visoki predstavnik ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta – visoki predstavnik oecd - organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj – visoki predstavnik 13:30–13:40 izjave za medije19 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 conference program 13:40–15:40 plenarna predavanja uloga inovacija i državnih politika u gospodarskom rastu zemlje: istaknute prakse 1. gernot hutschenreiter, organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (oecd), viši ekonomist, odjel za znanost i tehnologiju 2. dr . heikki kotilainen, finska, zamjenik glavnog direktora agencije za financiranje tehnologija i inovacija (u mirovini) 3. dr. david uhlír, zamjenik direktora centra za inovacije južne moravske u brnu 4. fritz ohler, direktor , konzultanska grupacija technopolis 15:40–16:00 pauza za kavu 16:00–17:40 panel rasprava i. predstavljanje i rasprava o glavnim zaključcima i prijed-lozima poboljšanja na osnovu oecd-ova „izvještaja o inovacijskoj politici u rh” alan paić, oecd, voditelj investicionog kompakta za jugoistočnu europu 17:40–18:30 zaključna razmatranja prvog dana rada konferencije 18:30 završetak prvog radnog dana konferencije petak, 12. listopada konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: „nacionalna strategija inovacija rh“ kinodvorana mingo tema 2. dana: jačanje nacionalnih inovacijskih kapaciteta: in-frastruktura, umrežavanje i ljudski kapital 09:00–9:50 akreditacija sudionika konferencije 10:00–11:00 predstavljanje i rasprava o prijedlogu organizacije provođenja nacionalne strategije inovacija u rh - ministarstvo gospodarstva – predstavnik - ministarstvo regionalnog razvoja i fondova europ-ske unije – predstavnik - ministarstvo poduzetništva i obrta – predstavnik - ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta – pred-stavnik - hrvatska zajednica tehničke kulture – predstavnik 11:00–11:15 pauza za kavui novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. program konferencije 20 11:15–13:30 uvodničar – ključni govornik - josé manuel leceta, direktor , europski institut za inovacije i tehnologiju panel rasprava ii. predstavljanje i rasprava o prijedlogu jačanja poveznica između industrije i znanosti - vjeran radatović, institut ericsson nikola tesla - emira bečić, ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta - bruno radojica, ministarstva poduzetništva i obrta - sanja smoljak katić, hrvatska udruga poslodavaca - marko lacković, nacionalno vijeće za konkurentnost - zoja crnečki, hrvatska gospodarska komora, sektor za industriju - hrvoje meštrić, poslovno-inovacijska agencija republike hrvatske – bicro - zrinka malešević, hamag invest hrvatska agencija za malo gospodarstvo i investicije - tanja milović, državni zavod za intelektualno vlasništvo - bela nemet, inovacijsko-poduzetnički centar rijeka - srđan novak, sveučilište u zagrebu, centar za istraživanje i razvoj - marko krištof, ministarstvo rada i mirovinskog sustava republike hrvatske - dunja petercol, hrvatski institut za tehnologiju - vladimir sabo, hrvatski institut za tehnologiju - josipa češnovar , ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta - akademik, leo budin, hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - snježana bahtijari, ericsson nikola tesla - vladimir soldo,fakultet strojarstva i brodogradnje sveučilišta u zagrebu - hrvatska banka za obnovu i razvoj - predstavnik moderator: vjeran radatović 13:30–14:30 pauza za ručak21 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 conference program 14:30–16:30 panel rasprava iii. predstavljanje i rasprava o prijedlozima jačanja inovaci-jske klime i inovacijskog ljudskog kapitala uz analizu rezultata provedenog istraživanja inovatorskih potreba i uz primjere dobre prakse - stjepan car , predsjednik, udruga inovatora hrvatske - barbara ambruš, institut za istraživanje i razvoj ljudskih potencijal - tajana kesić šapić, hgk - centar za poduzetništvo, inovacije i tehnološki razvoj - jadranka švarc, institut ivo pilar - darko huljenić, ericsson tesla - siniša marijan, končar-institut za elektrotehniku - zvonimir viduka, altpro - željko kovač, centar za poduzetništvo zagreb - frane adam i ana hafner , aktiv slovenskih ino-vatora - tihana kraljić, pora - razvojna agencija podra-vine i prigorja - bernarda cecelja, bernarda d.o.o. - krunoslav knezić, evolve d.o.o. - tomislav baković, ekonomski fakultet u zagrebu - stjepan lakušić, građevinski fakultet sveučilišta u zagrebu - darko ujević, tekstilno-tehnološki fakultet u zagrebu - alojzije šestan, šestan - bush d.o.o - dubravko rogale, tekstilno-tehnološki fakultet u zagrebu - mislav jurišić, hrvatski institut za tehnologiju d.o.o. - rudolf stracaboško, konzultant moderator: stjepan car 16:30–17:15 zaključno razmatranje po temama rada konferencije uz predstavnike oecd-a 17:15 završetak rada konferencije inovacijama do konkurentnosti - nacionalna strategija inovacija republike hr-vatske 2013.–2020.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. program konferencije 22 18:00–19:00 nacionalna i sveučilišna knjižnica u zagrebu prijam za predstavnike ministarstava, oecd-a , inozem-nih izaslanstava i vip gostiju u organizaciji udruge inova-tora hrvatske i hrvatske zajednice tehničke kulture okupljanje gostiju na izložbenom prostoru arca-e 2012 19:30–22:00 svečana večera za uzvanike, vip goste i novinare23 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 conference program 3 rd conference - national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 and examples of good practice october 11-12, 2012 ministry of economy screening room, zagrebu, croatia 10 th international innovation exhibition i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 october 11-12, 2012, the ministry of economy screening room thursday, october 11 th conference “competitiveness through innovation“: “national innovation strategy of the republic of croatia“ screening room me under the auspices of the croatian president, organized by union of croatian innovators and the ministry of economy, and with the help of the ministry of science, education and sport and the organization for economic cooperation and development (oecd), with the support of the ministry of entrepreneurship and crafts and the ministry of regional development and eu funds as well. 1 st day theme: the role of innovations in economic growth: status analysis and improvement proposals (with a presen-tation on the oecd analysis/overview) 12:00–12:50 participant accreditation 13:00–13:30 opening ceremony of the competitiveness through innovation conference national innovation strategy of the republic of croatia 2013 – 2020 and examples of good practice ministry of economy – senior official ministry of science, education and sports– senior official oecd - organization for economic co-operation and development – senior official 13:30–13:40 press releasei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. program konferencije 24 13:40–15:40 plenary lectures the role of innovations and government policies in economic growth: notable practice 1. gernot hutschenreiter, oecd, head, science & technology division 2. dr . heikki kotilainen, deputy director general of tekes, the technology and innovation agency of finland (retired) 3. dr . david uhlir, deputy director , south moravian innovation center in brno 4. fritz ohler, director , technopolis group 15:40–16:00 coffee break 16:00–17:40 panel discussion i presentation and discussion of key conclusions and improvement proposals based on the oecd background report alan paić, head, oecd investment compact for south central europe 17:40–18:30 final discussion of the first conference day 18:30 end of the first conference day friday, october 12 th conference “competitiveness through innovation“: “national innovation strategy of the republic of croatia“ screening room me 2 nd day theme: strengthening national innovation capacities: infrastructure, networking and human capital 09:00–9:50 participant accreditation 10:00–11:00 presentation and discussion of the national innovation strategy implementation proposal - ministry of economy – representative - ministry of regional development and eu funds – representative - ministry of entrepreneurship and crafts – representative 10:00–11:00 - ministry of science, education and sports – representative - croatian association of technological culture – representative 11:00–11:15 coffee break 11:15–13:30 introductory speaker – key speaker - josé manuel leceta, director , european institute of innovation & technology panel discussion ii presentation and discussion of the proposal on strengthening the bond between science and industry - vjeran radatović, ericsson nikola tesla - emira bečić, ministry of science, education and sports - bruno radojica, ministry of entrepreneurship and crafts - sanja smoljak katić, croatian employers association - marko lacković, national competitiveness council - zoja crnečki, croatian chamber of commerce, industry sector - hrvoje meštrić, the business innovation agency of the republic of croatia - bicro - zrinka malešević, hamag invest - croatian agency for sme - tanja milović, state intellectual property office - bela nemet, center for entrepreneurship and innovation rijeka25 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 conference program 11:15–13:30 - srđan novak, university of zagreb, center for research and development - marko krištof, ministry of labour and pension system - dunja petercol, croatian institute of technology - vladimir sabo, croatian institute of technology - josipa češnovar , ministry of science, education and sports - leo budin, croatian academy of sciences and arts - snježana bahtijari, ericsson nikola tesla institute - vladimir soldo, faculty of mechanical engineering and naval architecture, university of zagreb - croatian bank for reconstruction and development - representative moderator: vjeran radatović 13:30–14:30 lunch break 14:30–16:30 panel discussion iii presentation and discussion of the proposal on strengthening the innovation climate and human capital, the analysis of the innovation needs assessment and other examples of good practice - stjepan car , president of the union of croatian innovators - barbara ambruš, human resources research and development institute - tajana kesić šapić, croatian chamber of commerce – center for entrepreneurship, innovation and technology development - jadranka švarc, ivo pilar institute - darko huljenić, ericsson tesla - siniša marijan, končar – electrical engineering institute - zvonimir viduka, altpro - željko kovač, center for entrepreneurship zagreb - frane adam and ana hafner , slovenian association of innovators - tihana kraljić, pora regional development agency of podravina and prigorje - bernarda cecelja, bernarda d.o.o. - krunoslav knezić, evolve d.o.o. - tomislav baković, faculty of economics and business, university of zagreb - stjepan lakušić, faculty of civil engineering, university of zagreb - darko ujević, faculty of textile technology, university of zagreb - alojzije šestan, šestan-bush d.o.o - dubravko rogale, faculty of textile technology, university of zagreb - mislav jurišić, croatian institute of technology d.o.o. - rudolf stracaboško, consultant moderator: stjepan car 16:30–17:15 final discussion of conference themes with the oecd representatives 17:15 end of the conference competitiveness through innovation - national innovation strategy of the republic of croatia 2013–2020i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. program konferencije 26 18:00–19:00 national and university library in zagreb a reception for the representatives of the ministries, oecd, foreign delegations and vip guests organized by the union of croatian innovators and croatian association of technological culture, and held at the arca 2012 exhibition venue 19:30–22:00 gala dinner for guests and press membersi novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference competitiveness through innovation: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 i novacijama do konkurentnosti i do k inovacijama do konkurentnosti i dok predavanja lectureizgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. 28 prof . dr . sc. frane adam • voditelj istraživačkog centra pri institutu za razvojne i strateške analize (irsa) u ljubljani • profesor na fakultetu društvenih znanosti (fdv) sveučilišta u ljubljani • predavač na doktorskome studiju pri fakultetu naprednih društvenih studija u novoj gorici. ana hafner • asistentica na institutu irsa • predsjednica vijeća udruge slovenskih izumitelja (association of slovene inventors – asi) • student doktorskog studija sociologije pri fakultetu naprednih društvenih studija u novoj gorici. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members29 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members uvod stvaranje nacionalne inovacijske strategije podrazumijeva izgradnju temelja za nacional-ni inovacijski okvir , tj. javno-privatni sustav podrške poticanju inovacija (bendis i byler , 2009). nacionalna inovacijska strategija trebala bi poticati razvoj inovacija, znanosti, novih tehnologija i novih proizvoda u zemlji, putem definiranja prioriteta na području istraživanja i inovacija, te izrade akcijskog plana u kojemu se predlažu konkretne mjere. pri analizi prošlog i sadašnjeg hrvatskog nacio-nalnog inovacijskog sustava (hnis) i inovacijske politike, jedan od najvažnijih doprinosa dala je jadranka švarc s instituta društvenih znanosti “ivo pilar” , te nekolicina drugih autora (npr . aralica i bačić, 2005; bogović i peteh, 2007; ba-rić i jeleč raguž, 2010; švarc i lažnjak, 2008…); stoga, čini se da je posljednjih deset godina ova tema bila vrlo atraktivna. prema švarc (2011: 131), hrvatska je uložila znatne napore u uspostavu nacionalnog inovacijskog sustava koji danas predstavlja složen sustav različitih institucija i programa za podršku suradnji izme-đu znanosti i industrije. međutim, konkuren-tnost utemeljena na inovacijama i inovacijska politika još ne igraju značajnu ulogu u hrvat-skome gospodarstvu te u njegovoj strukturnoj prilagodbi prema gospodarstvu utemeljenom na znanju. “stječe se opći dojam da je hnis, unatoč tome što pruža različite poticaje za su-radnju i inovacije, sam sebi svrhom, te da nije povezan sa sferom poslovnog razvoja, podu-zetništva ili napretka industrijske tehnologije” (ibid, 142). švarc je podijelila razloge za takav marginaliziran položaj inovacija u četiri među-sobno povezane skupine: nedostatke tranzicij-skog gospodarstva, kognitivne mape i mentalni sklop, nedostatke javne uprave i socio-kulturne razloge. u ovome ćemo radu istraživati samo jedan pokazatelj inovacijske učinkovitosti, odnosno patente. u slučaju prijava za patent i dodije-ljenih patenata, željeli bismo pokazati kako ne postoje samo unutarnji razlozi za nisku inova-cijsku aktivnost zemalja “sljedbenica” 1 (koje je analizirala švarc) nego i vanjski razlozi koje je još mnogo teže prevladati. zemlje poput rumunjske i bugarske nemaju tako nisku stopu patentiranja samo zbog pogrešne inovacij-ske politike niti zbog socijalističke prošlosti i skromnog znanja o pravima intelektualnog vlasniptva, nego postoji i jednostavniji razlog: prijave za međunarodne patente preskupe su za njihove građane. u tom smislu, valja posta-viti dva pitanja: je li povećanje broja prijava za patente jedan od prioriteta nacionalne inova-cijske strategije i kako to postići? hrvatska patentna aktivnost kako primjećuju aralica i bačić (2005: 146), zahvaljujući intenzivnom promicanju u mediji-ma, javna percepcija broja patenata i uspjeha ostvarenog u njihovoj primjeni u hrvatskoj je daleko pozitivnija nego stvarni položaj hrvat-ske na međunarodnoj razini. prijave za patente pri europskom uredu za patente (european pa-tent office – epo) malobrojne su, a vrijednost ovog pokazatelja je ključna, te stavlja zemlju na začelje popisa zemalja srednje i istočne euro-pe. autori su utvrdili dva razloga za ovo: prvi je malen udio pravnih subjekata u prija-vama za patente na nacionalnoj razini. prema državnome uredu za intelektualno vlasništvo, između 1992. i 2002. godine, pravni su subjek-ti podnijeli samo 12% od ukupnih prijava za patente, dok su ostatak podnijeli pojedinačni izumitelji. drugi je razlog manjak financijskih resursa koji bi omogućili prodor hrvatskih pate-nata na međunarodno tržište, posebno putem europskog ureda za patente (ibid). grafikon br . 1 daje podatke o prijavama za patente podnesenima epo-u za zadnju ras-položivu godinu, gdje na eurostatu nema 1 inovacijski semafor unije (2011.) razlikuje inovacijske lidere (danska, finska, njemačka, švedska), inovacijske sljedbenice (austrija, belgija, cipar , estonija, francuska, irska, luksemburg, nizozemska, slovenija i velika britanija), umjerene inovatore (češka republika, grčka, mađarska, italija, malta, poljska, portugal, slovačka i španjolska), te skromne inovatore (bugarska, latvija, litva i rumunjska).i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 30 ispod prosjeka eu27, koji iznosi 112 prijava za patente. sve nove članice eu također su daleko ispod prosjeka (najbolja od njih, slovenija, još uvijek je znatno ispod prosjeka). s druge strane, prijave za patente povećavaju se i u sloveniji i u hrvatskoj (grafikon 2 i 3), iako u je u slučaju slovenije (grafikon br . 3) ovaj trend još očitiji. slovenija je uspješno po-ticala prijave za patente javnim pozivima poput »inovacijskog kupona« (koji je pokrivao 50% troškova međunarodne prijave) i ino-a – potpo-re nacionalnom inovacij-skom sustavu (u kojemu su podnositelji prijave morali dokazati rezultate u broju novih prijava za patente). međutim, valja reći da ova zemlja nije toliko uspješna u smislu broja dodijeljenih pate-nata (oecd, 2012: 101): »dok se broj slovenskih prijava za patente više nego učetverostručio u grafikon 1: prijave za patente podnesene europskom uredu za patente, prijave na milijun stanovnika, eu27 i hrvatska izvor: grafikon se temelji na eurostatovim podacima – znanost i tehnologija (3. listopada 2012.) procjena nego pouzdani podaci. čini se da hrvatska uistinu ne stoji dobro, s obzirom na broj prijava na milijun stanovnika; međutim, više nije na samom začelju popisa (kao što je bio slučaj 2003. godine kada su aralica i bačić (2005) prikazali podatke). ogromne su razlike između zemalja, te čak i velika britanija pada grafikon 2: prijave za patente podnesene europskom uredu za patente na milijun stanovnika, hrvatska, 1992.-2008. izvor: grafikon se temelji na eurostatovim podacima – znanost i tehnologija (3. listopada 2012.)31 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members razdoblju 2000.-2009. (prosjek eu27 zabilježio je samo 30-postotno povećanje), broj patena-ta na milijun stanovnika koje je dodijelio epo samo se udvostručio, dosegavši prosjek eu27 u 2009. godini«. za ovo mogu postojati uglav-nom dva razloga: ili patent nije uspješno pro-šao međunarodno ispitivanje ili, što je još vje-rojatnije, patent nije uspješno komercijaliziran tijekom primjene, te u konačnici podnositelj prijave nije imao dovoljno financijskih resursa kako bi pokrio skupo vrednovanje patenta. sljedeće je pitanje tko se bavi izumima (pa-tentiranjem) u hrvatskoj, sloveniji i eu? kako tvrde aralica i bačić, tijekom razdoblja 1992.- 2002. u hrvatskoj je 87% patenata pripadalo pojedincima. u sloveniji je prije 1990. godine 82% patenata dodije-ljeno pojedincima (ferš et al., 1990: 26), ali se posljednjih godina ovaj postotak smanjio na samo 40% patena-ta (adam et al. 2010: 60). sasvim je moguće da se dosad postotak pojedinaca smanjio i u hrvatskoj. međutim, kako pokazuju statisti-ke na mrežnoj stranici međunarodnog saveza udruga izumitelja, na na-cionalnoj razini, patenti pojedinaca snažno su zasupljeni ne samo u eu zemljama »sljedbenicama« nego i u zemljama »liderima« 2 . ipak, međunarodne prijave poka-zuju potpuno drugačije stanje, kako pokazuje u eu samo 6% prijava za patente epo-u podnose pojedinci, a većinu prijava podnosi sektor po-slovnih poduzeća. hrvatska i slovenija jednake su s obzirom na udio prijava od strane poduze-ća, koji je nešto niži od prosjeka eu. pojedinci koji podnose prijave i u hrvatskoj i u sloveniji još uvijek predstavljaju veoma važnu skupinu nositelja patenata, a to vrijedi i za druge nove članice eu. ovo, dakako, ne znači da su pojedi-2 http://www.invention-ifia.ch/independent_ inventors_statistics.htm grafikon 3: prijave za patente podnesene europskom uredu za patente na milijun stanovnika, slovenija, 1992.-2008. tablica 1: broj prijava za patente podnesenih epo-u po godini prioriteta na nacionalnoj razini po institucionalnom sektoru izvor: grafikon se temelji na eurostatovim podacima – znanost i tehnologija (3. listopada 2012.) izvor:tablica se temelji na eurostatovim podacima – znanost i tehnologija (3. listopada 2012.) 2008 sektor poslovnih poduzeća % državni sektor % visokoškolski sektor % privatni neprofitni sektor % bolnice % pojedinačne prijave % nepoznato % europska unija (27 država) 41.512,43 86 908,04 2 1.265,59 3 907,47 2 36,99 0 3.114,31 6 600,47 1 slovenija 82,46 70 1,13 1 4,00 3 1,13 1 0,00 0 25,08 21 4,00 3 hrvatska 17,60 70 0,33 1 0,00 0 0,33 1 0,00 0 6,95 28 0,00 0i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 32 načni izumitelji toliko brojni u ovim zemljama, nego, kako primjećuju aralica i bačić, da iz drugih sektora dolazi manje prijava u uspored-bi sa starim članicama eu. pojedinačni izumite-lji – često nazvani i neovisni izumitelji – na neki način, kako i naziv govori, ostvaruju izume u većoj neovisnosti o trenutnom gospodarskom i političkom stanju u odnosu na druge nosite-lje patenata. kada vjeruju da su izumili nešto značajno, spremni su uložiti vlastita privatna sredstva iako, dakako, tek si nekolicina može priuštiti skupu međunarodnu prijavu, a to je razlog zašto se smanjuje njihov udio na ovoj razini (problem visokih troškova spominju i aralica i bačić). na kraju, možemo zaključiti da velik udio pojedinačnih nositelja patenata nije loš znak za nove članice eu i za hrvatsku, dapače, on pokazuje da u tim zemljama žive kreativni ljudi čiji se potencijal može bolje iskoristiti. u sljedećem će poglavlju biti riječi upravo o ovim »malim subjektima«, uz praćenje isku-stva sjedinjenih američkih država u prošlosti, koje se nažalost u današnje vrijeme ne može oživjeti. iskustvo sjedinjenih država: demoratizacija izuma američka ekonomistica b. zorina khan u svojoj knjizi demokratizacija izuma: patenti i autorska prava u američkome gospodarskom razvoju, 1790.-1920. (2005), u potpunosti utemeljenoj na empirijskoj analizi povijesnih podataka koja uspoređuje američke i europske zemlje otkri-la je nešto vrlo značajno. sad je stvorio prvi moderni patentni sustav, a njihova politika bila je najliberalnija na svijetu u odnosu na izumite-lje. pojedinci koji nisu imali resurse za izravnu eksploataciju svojih izuma još uvijek su stjecali brojne pogodnosti, što se odnosilo i na one koji su zaslužni za tek manje izume, kao i na »velike izumitelje«. čak i u relativno nepriviligi-ranoj klasi izumiteljica postojao je mnogo veći udio žena koje su mogle dobiti patente nego, primjerice, u engleskoj. sustav patenata stoga je predstavljao primjer jedne od najdemokrat-skijih institucija u ranome američkom društvu, nudeći sigurna vlasnička prava za istinske izumitelje, bez obzira na dob, boju kože, spol, obrazovanje ili ekonomski status. među nosite-ljima patenata nisu bili samo inženjeri i strojari, nego i učitelji, domaćice, pjesnici, poljodjelci, tinejdžeri i gospodarstvenici (ibid: 9). kako na-vodi autorica, ovo je pomoglo da se sad, koji je ranije bio relativno siromašna i tehnološki nerazvijena zemlja, dođe na čelo svih industrij-skih nacija. za razliku od sustava patenata, američki je re-žim autorskih prava bio među najslabijima na svijetu; međutim, to je također bila prednost za tu zemlju, jer je ona profitirala od među-narodnog piratstva tijekom cijelog stoljeća. u stvari, statuti o autorskim pravima otvore-no su poticali piratstvo strane robe, i dok je neovlaštena upotreba patentiranih izuma bila zabranjena, »poštena upotreba« zaštićenog autorskog materijala bila je dozvoljena »ako su ispunjeni određeni uvjeti«. ipak, kako zaključu-je autorica, da su autorska prava bila jednako snažno provođena kao patenti, od njih bi kori-sti imali samo izdavači i mala književnička elita, uz previsoke troškove društvenih ulaganja u učenje i obrazovanje (ibid: 306, 307). dok su američke institucije za patente i autor-ska prava tako promicale proces demokrati-zacije koji ne samo da je poticao tehnološki i gospodarski napredak nego i osiguravao put za kreativnost i postignuća neprivilegiranih susta-va, engleski i francuski patentni sustavi u to su vrijeme odražavali svoje oligarhijske korijene. britanski je sustav svjesno ograničavao prava intelektualnog vlasništva na skupine koje su imale veće bogatstvo i kapital, te preferirao izumitelje naprava koje su nosile veću dobit u odnosu na manja poboljšanja u radno intenziv-nim industrijama. naknade za patente bile su toliko skupe da su zapravo isključivale radničku klasu iz patentnog sustava. unatoč nizu zakon-skih promjena, ovi su obrasci bili karakteristični za patentiranje i trgovinu tehnoloških informa-cijama u britaniji sve do kraja 19. stoljeća pa i dulje. francuska je, s druge strane, svisoka docirala o ljudskim pravima, no nije uspijevala provesti praktičnije odredbe. u svojim je ranijim zako-nima, primjerice, propisala da opisi patenata moraju biti dostupni javnosti, no budući da nije uvedena nikakva posebna procedura za njiho-33 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members vu objavu, učinak te odredbe bio je ograničen. slično tome, engleska je regulirala patente na takav način da je pribavljanje informacije bilo preskupo. samo su bogataši mogli manevrirati oko tih prepreka. još jedna važna razlika između ovih zemalja bio je relativno jeftin pristup sudovima u sad-u. pravila su bila toliko transparentna, a instituci-je toliko pristupačne, da su neki nositelji pate-nata (uključujući i jednu izumiteljicu) uspješno dobili sudske sporove, čak i bez formalnog pravnog zastupnika. nasuprot tome, u engle-skoj su suci tumačili zakone o intelektualnom vlasništvu na takav način da je postojeći oligar-hijski klasni sustav ojačan, a tržišne transakcije ometane. njihov je pravni sustav bio poznat po nedosljednosti, arbitrarnim odlukama, nesigur-nosti i visokim troškovima (ibid: 307-309). kako zaključuje autorica, čini se da je ova središnja odlika američke doktrine o pravima intelektualnog vlasništva posebno relevantna za zemlje u razvoju. iako se potrebna specifič-na pravila i standardi mogu djelomično razliko-vati od svojih povijesnih prethodnika, načelo demokratizacije izuma još uvijek je ključno za ostvarenje napretka u globalnom blagostanju (ibid: 314, 315). naše iskustvo: ili će biti po njihovom ili nikako iako je, dakako, potrebno u obzir uzeti dobra i loša iskustva drugih zemalja pri izradi nacio-nalne inovacijske strategije, glavna ideja koja se može naučiti iz rada kahnove jest da zemlje trebaju osimisliti vlastite inovacijske sustave, a ne slijediti pravila gospodarski najrazvijenijih zemalja. međutim, danas imamo tek malen manevarski prostor za uvođenje naših vlasti-tih sustava prava intelektualnog vlasništva. ograničeni smo različitim međunarodnim sporazumima, poput sporazuma o trgovin-skim aspektima prava intelektualnog vlasniš-tva (agreement on trade related aspects of intellectual property rights – trips). trips, sklopljen 1994. godine, međunarodni je spo-razum koji provodi svjetska trgovinska organi-zacija, koji je propisao minimalne standarde za mnoge oblike reguliranja intelektualnih prava, te znatno povećao i proširio ta prava. po prvi je puta uveo je zakon o intelektualnom vla-sništvu u međunarodni trgovinski sustav, te je i nadalje najobuhvatniji međunarodni sporazum o intelektualnom vlasništvu. trips je najprije primio kritiku od antiglobalizacijskog pokreta i akademske zajednice zbog svog učinka na distribuciju bogatstva (odljev novca od stanov-ništva u zemljama u razvoju prema vlasnicima autorskih prava i patenata u razvijenim ze-mljama). ovo je posebno problematično kod pristupa nužnim lijekovima, budući da je trips znatno povisio njihove cijene (npr . birdsall et al., 2005: 144). stoga je lako moguće da sadaš-nja vrijednost prednosti koje donosi trips ne premašuje njegove troškove za brojne zemlje u razvoju (npr . lall, 2003) koje postaju uvozni-cima neto tehnologije. drugim riječima, nije vjerojatno da sporazum potiče inovacije u ze-mljama u razvoju, budući da većina njih nema znanstvenu infrastrukturu i druge resurse za upravljanje istraživačkim aktivnostima da bi se mogle natjecati s velikim multinacionalnim tvrtkama – koje su zapravo i lobirale i postigle da trips postane dijelom svjetske trgovinske organizacije 3 . drugo je ograničenje eu. europsko je vijeće u lipnju 2012. zaključilo pregovore o budućem unitarnom patentnom sustavu eu. ova dugo očekivana odluka, kako izvještava službena mrežna stranica, utire put za “uspostavu jefti-nije, jednostavnije i učinkovitije zaštite pate-nata za poduzeća, posebno za mala i srednja poduzeća u eu.” 4 čini se da je većina ljudi prihvatila vijest manje-više entuzijastično, kao “povijesni trenutak” , a kritička mišljenja nisu bila česta. ako bismo upitali neovisne slovenske izumite-lje, i oni su uzbuđeni zbog skorog “zajedniči-nog patenta” , jer vjeruju da “jednom kad prija-vite patent u sloveniji, vrijedit će u cijeloj eu” . međutim, u pozadini tih misli krije se drugo uvjerenje, tj. da će budući eu patent biti jed-nako “jeftin” kao i sadašnji slovenski. nažalost, nije sasvim jasno koliko će stajati eu patent (uključujući službene naknade, odvjetnike za 3 http://www.tradewatch.org.au/guide/intellectual_ property.html (4. listopada 2012.) 4 http://www.european-council.europa.eu/home-page/highlights/eu-unitary-patent-%e2%80%93-a-historical-breakthrough?langeni novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 34 patente i prijevode na jedan od službenih jezi-ka epo-a te prijevode sporova na sva tri jezika). europski političari govore o važnom smanjenju troškova, uglavnom za prijevode, kad trenutna prijava za patent u eu bude vrijedila u odabra-nim zemljama. ipak, koliki će troškovi ostati? hoće li to biti 5.000, 10.000 ili više eura? hoće li prosječni pojedinac ili mala odnosno sred-nja tvrtka iz slovenije, hrvatske, mađarske ili poljske moći to platiti? tko će zaista ostvariti dobit od unitarnog patenta? bez sumnje, velike tvrtke i možda neka manja poduzeća iz bogatih europskih zemalja, koja će također lako ovjeriti patente na malim tržištima poput slovenije i hrvatske za koja ranije nisu bila zainteresirana. za razliku od eu, koja na neki način, kako bi rekla khan, još uvijek odražava svoje oligarhij-ske korijene, sad je definitivno dobar primjer i danas, iako se čini da u današnje vrijeme gubi svoju lidersku poziciju u tehnološkom razvo-ju. na primjer , koncept integracije znanosti i poduzetništva pokazao se veoma uspješnim u sad-u za kapitalizaciju znanja tijekom treće industrijske revolucije (švarc, 2011: 133), te se na određene važne načine još uvijek potiču inovacije “malog izumitelja” . naknade ame-ričkog ureda za patente i zaštitne znakove podijeljene su na dva dijela: jedan za velike subjekte i jedan za male. naknade za velike subjekte obično plaćaju velike korporacije, dok naknade za male subjekte koje iznose polovicu naknada za velike, plaćaju pojedinačni izumi-telji, neprofitne organizacije ili tvrtke s 500 ili manje zaposlenika (pressman, 1999: 1/5, 8/3). smanjene naknade za male nositelje patenata nisu samo na snazi u sad-u, nego i u nekim drugim zemljama, poput japana (japan patent office: annual report 2012) i kanade 5 . međutim, nitko u europskoj uniji ne želi ni čuti za smanjene naknade za patente. europski ured za patente odupire se ovoj opciji, tvrdeći da nema stvarnih dokaza da bi se time potaklo patentiranje od strane malih i srednjih poduze-ća 6 , iako američki ured za patente (uspto) tvr-di upravo suprotno 7 . u europi je, kako saznaje 5 http://info.legalzoom.com/much-cost-patent-something-canada-20395.html (2 listopada 2012.) 6 http://forums.epo.org/general/topic89.html (2 listopada 2012.) 7 http://www.uspto.gov/aia_ moussa (1997), izneseno nekoliko argumenata protiv takvog sustava, uključujući: preveliku složenost za korisnike, previše birokracije, pa čak i to da bi sustav bio nepravedan prema velikim subjektima. stvaranje nacionalne inovacijske strategije – slučaj slovenije na načelnoj razini nije teško izraziti potporu malim poduzećima, pa čak i neovisnim izumi-teljima. međutim, kad tu potporu treba podići na operativnu razinu, dobre se namjere često rasprše. slovenija je uspostavila svoju istraživačku i inovacijsku strategiju za razdoblje 2011.-2020. u 2011. godini, a godinu dana prije toga prove-dena je opsežna javna rasprava. ministarstvo visokog školstva, znanosti i tehnologije orga-niziralo je nekoliko sastanaka na kojima su se sučelili različiti akteri trenutnog nacionalnog inovacijskog sustava: predstavnici velikih tvrtki, javne istraživačke organizacije, javne agencije, gospodarska komora, udruge inženjera, udruga izumitelja, ured za intelektualno vlasništvo, te uredi za transfer tehnologije. nažalost, nisu došli do nekog bitnog zaključka o tome što je općenito dobro za sloveniju. iz perspektive tih aktera – od kojih su neki djelomično a drugi potpuno financirani od države – najvažnija je stvar , čini se, održati trenutne privilegije ili ostvariti nove, bolje. najugroženijima su se vje-rojatno osjetili znanstvenici iz javnih istraživač-kih institucija, bojeći se da bi ih netko mogao optužiti da su njihovi inovacijski rezultati pri-lično skromni u usporedbi s resursima koji se u njih ulažu. stoga je u fokusu medija bila raspra-va o važnosti temeljnih i primijenjenih znano-sti, uz strah da će znanstvenici biti prisiljeni postati slugama gospodarstva. budući da su među znanstvenicima neki od najutjecajnijih slovenskih intelektualaca, rezultat je strategija s toliko očitim fetišizmom prema istraživačima (umjesto izumitelja) da je riječ “istraživač/i” spomenuta 102 puta, dok je, primjerice, ista riječ u prijedlogu nacionalne inovacijske strate-gije u finskoj spomenuta samo 7 puta. s druge strane, pojedinačni (neovisni) izumitelji, koji implementation/20120113-ippr_report.pdf (2 listopada 2012.)35 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members proizvode mnogo više patenata od “istraživa-ča” , jedva da su spomenuti u strategiji. ipak, ne možemo poreći: slovenija, kao i hr-vatska, ima velik potencijal u znanju znanstve-nika pri javnim istraživačkim organizacijama (sveučilištima i institutima). uredi za transfer tehnologije koji se nalaze u sklopu slovenskih sveučilišta i javnih instituta predstavljaju dobar primjer za način na koji se može bolje kapi-talizirati ovo znanje, što će uskoro vjerojatno rezultirati većim brojem patenata. “njegovanje kulture stjecanja patenata kroz promišljenu patentnu politiku i razvoj zakonskih propisa za područje intelektualnog vlasništva” tako-đer je jedan od ciljeva slovenske istraživačke i inovacijske strategije, koji bi trebao rezultirati nizom podržanih prijava za patente od strane javnih istraživačkih organizacija i većim brojem patenata u privatnom sektoru. i dok je današnji problem javnih istraživačkih organizacija velika količina znanja uz malo izuma, problem pojedinačnih izumitelja jest mnogo izuma, a malo inovacija (tj. proizvoda na tržištu). slovenska inovacijska strategija zaboravila je na ovaj potencijal, te stoga propu-stila uvesti učinkovite mjere da pomogne ovim izumima da prijeđu u sljedeću fazu razvoja, te motivirati slovenske tvrtke da kupuju izume od izumitelja i da ih počnu primjenjivati. zaključak zemlje diljem svijeta imaju različite kulturne i povijesne pozadine s obzirom na inovacije. čak je i u europi inovacijski jaz između zema-lja ogroman. pri izradi nacionalne inovacijske strategije, valja poštivati specifičnosti zemlje. slijepo slijeđenje pravila „inovacijskih lidera” 8 može biti najbolji način da se ostane “skroman inovator” . jedini je problem taj što se zemlja danas jednostavno ne može izolirati od ostatka svijeta i prakticirati vlastiti inovacijski sustav, kao što je u prošlosti učinio sad. međutim, hrvatska bi trebala pomno analizira-ti prednosti i nedostatke pridruživanja budu-ćem unitarnom eu patentu. ako je povećanje broja patenata, posebno prijava za međuna-8 prema gorespomenutom inovacijskom semaforu unije (2011). rodne patente, jedan od prioriteta inovacijske strategije, država mora biti spremna sufinanci-rati te prijave, budući da je glavni problem eu patenta to što su naknade za patent jednake za sve nositelje patenta, iako su neki mali, a drugi veliki subjekti, te neki žive u bogatim, a neki u manje bogatim zemljama. nacionalna inovacijska strategija također bi trebala iznaći način da potakne sve inovato-re, ne samo velike tvrtke i javne istraživačke organizacije nego i male poduzetnike i pojedi-načne izumitelje, te se ne orijentirati isključivo na visokotehnološke inovacije nego i na male, postupne inovacije koje mogu poboljšati sva-kodnevni život. i naposlijetku, ali ne najmanje važno, ne valja se fokusirati samo na tehnološ-ke izume nego i na one netehnološke koji ne moraju ili čak ne mogu biti patentirani. bibliografija: • adam, frane, ana hafner , dane podmenik, darka podmenik, borut rončević, urša šinko-vec i ana vojvodić (2010): inovativna jedra v regionalnem razvoju. ljubljana: vega. • aralica, zoran i katarina bačić (2005): ocjena hrvatskoga inovacijskog potencijala. in: pridruživanje hrvatske eurpskoj uniji: ususret izazovima pregovora (ed. katarina ott). za-greb: institut za javne financije, str . 127-156. • barić, vinko i mirjana jeleč raguž (2010): hrvatska na putu prema društvu znanja. in: poslovna izvrsnost, god. 4, 2010, br . 2, str . 57-76. • bendis, richard i ethan byler (2009): creating a national innovation framework. science progress, april 22nd, 2009. dostupno na: http://www.scienceprogress.org/wp-con-tent/uploads/2009/04/bendis_innovation. pdf (4. listopada 2012.). • birdsall, nacy; dani rodrik i arvind subrama-nian (2005): how to help poor countries. in: foreign affairs, srpanj/kolovoz 2005., sv. 84, br . 4, str .136-152. • bogović, nada denona i barbara peteh (2007): inovacijska politika u funkciji pove-canja konkurentnosti preradivacke industrijei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 36 republike hrvatske. in: ekonomska istraživa-nja, sv.20, br .2, prosinac 2007., str . 76-85. • ferš, marjan i drugi (1990): inovacijska prak-sa. ljubljana: delavska enotnost. • japan patent office annual report 2012, part 2: ip activities in and support measures for private companies and universities. dostu-pno na: http://www.jpo.go.jp/shiryou_e/ toushin_e/kenkyukai_e/pdf/annual_re-port2012/part2.pdf (2. listopada 2012.). • khan, b. zorina (2005): the democratization of invention: patents and copyrights in ame-rican economic development, 1790-1920. cambridge: cambridge university press. • lall, sanjaya (2003): indicators of the relati-ve importance of iprs in developing countri-es. geneva: unctad-ictsd. • moussa, farag (1997): reducing fees for certain categories of applicants: indepen-dent inventors, micro and small enterprises, universities and non-profit organizations. dostupno na: http://www.invention-ifia.ch/ byfaragmoussa_reducingfees.htm (2. listo-pada 2012.). • oecd (2012): oecd reviews of innovation policy: slovenia 2012. dostupno na: http:// www.oecd-ilibrary.org/science-and-techno-logy/oecd-reviews-of-innovation-policy-slo-venia-2012_9789264167407-en (3. listopada 2012.). • pressman, david (1999): patent it yourself. 7th edition. berkeley: nolo press. • proposal for finland’s national innovation strategy (aho et al., 2008). dostupno na: http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/ download_en/finland_national_innovati-on_strategy.pdf (5. listopada 2012.). • resolution on research and innovation stra-tegy of slovenia 2011-2020 (2011). dostupno na: http://www.arhiv.mvzt.gov.si/fileadmin/ mvzt.gov.si/pageuploads/pdf/odnosi_z_jav-nostmi/12.4.11_riss_ang_nova_verzija.pdf (5. listopada 2012.). • švarc, jadranka (2011): does croatian national innovation system (nis) follow the path towards knowledge economy? in: int. j. technology transfer and commercialisation, sv. 10, br . 2, 2011, str . 131-151. • švarc, jadranka and jasminka lažnjak (2008): društvena evaluacija znanstveno-teh-nologijske i inovacijske politike u hrvatskoj: zašto nam je potrebna? in: revija za sociolo-giju, sv. 39, br .1-2, lipanj 2008., str . 85-100. establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members introduction creating a national innovation strategy means to build a foundation for the national inno-vation framework, i.e. public-private support system to encourage innovation (bendis and byler , 2009). a national innovation strategy should encourage the development of inno-vations, science, new technologies and new products in the country by defining the prio-rities in the area of research and innovation and building an action plan, in which concrete measures are proposed. in analyzing the past and the present croa-tian national innovation system (cnis) and innovation policy, one of the most important contributions was done by jadranka švarc form the institute of social science ivo pilar and also by several other authors (e.g. aralica and bačić, 2005; bogović and peteh, 2007; barić and jeleč raguž, 2010; švarc and lažnjak, 2008 …), therefore, it seems that the topic was very attractive in the last ten years. according to švarc (2011: 131), croatia invested significant efforts to establish the national innovation system, which nowadays presents a complex system of various institutions and supporting programs for science-industry cooperation. however , innovation-based competitiveness37 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members and innovation policy are still not playing a significant role in croatian economy and in its structural adjustment towards knowledge economy. “there is an overall impression that cnis, in spite it provides diverse incentives for the cooperation and innovation, it exists for its own sake, unrelated to the sphere of business development, entrepreneurship or industrial technology progress” (ibid, 142). švarc divided the reasons for such a marginalized position of innovation in four mutually interconnected groups: transitional economic deficiency, co-gnitive maps and mindset, public administrati-on deficit and socio-cultural reasons. in the presented paper , we will explore only one indicator of innovation performance, the patents. in the case of patent applications and granted patents, we would like to show that there are not only inner reasons for the “following” countries’ 1 low innovation activity 1 the innovation union scoreboard (2011) distinguishes between the innovation leaders (denmark, finland, germany, sweden), the innovation followers (austria, belgium, cyprus, estonia, france, ireland, luxembourg, netherlands, slovenia and the uk), moderate innovators (czech republic, greece, hungary, italy, malta, poland, portugal, slovakia and spain), and modest innovators (bulgaria, latvia, lithuania and romania). (which were analyzed by švarc), there are also external reasons, and these are even much more difficult to overcome. countries like romania and bulgaria do not have such a low patenting rate only because of the wrong inno-vation policy, or owing to their socialist past and modest knowledge about the intellectual property rights, but there is also a simpler reason: international patent applications are too costly for their citizens. in this respect, two questions should be posed: is the increase in the number of patent applications one of the priorities of national innovation strategy and how to achieve it? the croatian patenting activity as aralica and bačić (2005: 146) noted, due to intensive promotion in the media, the public perception in croatia on the number of patents, and the success achieved in their application is much more positive than the actual position of croatia at the international level is. patent applications at the european patent office (epo) are few and the value of this indicator is critical, placing the country at the end of the list of countries of central and eastern europe. authors identified two rea-sons for this: graph 1: the patent applications to the european patent office, applications per million inhabitants, eu27 and croatia source: the graph is made based on the eurostat data – science and technology (october 3, 2012)i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 38 the first is the small share of legal entities in patent applications at the national level. according to croatian intellectual property of-fice (sipo), between years 1992 and 2002 legal entities filed only 12% of total patents, while the rest of them were filed by individual inven-tors. the second reason is the lack of financial resources, which would enable the breakthro-ugh of croatian patents on the international market, particularly through the european patent office (ibid). the graph no. 1 presents data on patent appli-cations to the epo for the last available year , where on the eurostat, there are no estimations but reliable results. it seems that croatia really does not stand very well considering the number of application per milli-on inhabitants, however , it is not at the very end of the list anymore (like it was in the year 2003 when aralica and bačić (2005) presented the data). the differences between countries are huge and even the u.k. falls below the average of eu27, which is at 112 patent applications. all the new eu mem-bers are also far from the average (slovenia, the best of them, is still much below the avera-ge). on the other hand, the patent applications are increasing in both, slovenia and croatia (graph 2 and 3), though in the case of slovenia (graph no. 3), this trend is even more obvious. slovenia successfully encouraged the patent applications by public calls like “innovation voucher” (which cove-red 50% of the costs for international applicati-on) and “ino” – support for national innovation system (in which the applicants had to prove results in the number of new patent applica-tions). it has to be said, however , that the co-untry is not that succe-ssful in the number of patents granted (oecd, 2012: 101): “while the graph 2: the patent applications to the european patent office, applications per million inhabitants, croatia 1992-2008 graph 3: the patent applications to the european patent office, applications per million inhabitants, slovenia 1992-2008 source: the graph is made based on the eurostat data – science and technology (october 3, 2012) source: the graph is made based on the eurostat data – science and technology (october 3, 2012)39 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members number of slovenian patent applications more than quadrupled from 2000 to 2009 (the eu27 average recorded only a 30% increase), the number of patents per million inhabitants granted by the epo only doubled to one-third of the eu27 average in 2009.” the reasons for this can be mainly two: either a patent did not successfully pass the international examina-tion, or what is more likely, a patent was not successfully commercialized during the appli-cation, and at the end an applicant did not have enough financial resources to cover the costly validation of a patent. the next question is who is the one inventing (patenting) in croatia, slovenia and the eu? according to aralica and bačić, in the years 1992-2002 in croatia, 87% of patents belonged to the individuals. in slovenia before the year 1990, 82% of patents were granted to indivi-duals (ferš et al., 1990: 26), but in recent years this percentage dropped to only about 40% of the patents (adam et al. 2010: 60). it is quite possible that by now the percentage of indivi-duals dropped in croatia, as well. however , as statistics on the website of international fede-ration of inventors’ association shows, at the national level, patents of individuals are stron-gly represented not only in the “following” eu countries but also in the “leading” 2 ones. still, the international applications show quite a different state as it is presented in table 1. in the eu, only in 6% of patent applications to the epo the applicants are individuals and most of the applications are filed by the bu-siness-enterprise sector . croatia and slovenia 2 http://www.invention-ifia.ch/independent_ inventors_statistics.htm are equal regarding the share of applications from enterprises, which is a little lower than the eu average. the individual applicants in both, croatia and slovenia, still represent a very important group of patentees, which is true also for the other new eu members. this of course does not mean that the individual inventors are so many in these countries, it means, as aralica and bačić noted, that the applicants from the other sectors are fewer in comparison to the old eu members. individual inventors – often called also as independent inventors – somehow, as follows from their names, invent more independently from the present economic and political state as the other patentees. when they believe that they invented something significant, they are ready to invest their household resources in it, thou-gh of course, only a few can afford the expen-sive international application, and this is the reason why their share at this level decreases (the problem of high costs was also mentioned by aralica and bačić). in the end, we can conclude that a large pro-portion of individual patentees is not a bad sign for the new eu members and croatia, just on the contrary, it shows that creative people live in those countries, whose potential could be better exploited. the next chapter will speak just about these “small entities” following the past united sta-tes of america’s experience, which unfortuna-tely could not be completely revitalized in the present time. table 1: the number of patent applications to the epo by priority year at the national level by institutional sector source: table is made based on the eurostat data – science and technology (october 3, 2012) 2008 business enterprise sector % government sector % higher education sector % private non-profit sector % hospi-tals % individual applicant % unknown % european union (27 countries) 41.512,43 86 908,04 2 1.265,59 3 907,47 2 36,99 0 3.114,31 6 600,47 1 slovenia 82,46 70 1,13 1 4,00 3 1,13 1 0,00 0 25,08 21 4,00 3 croatia 17,60 70 0,33 1 0,00 0 0,33 1 0,00 0 6,95 28 0,00 0i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 40 the united states’ experience: the democratization of invention american economist b. zorina khan in her book the democratization of invention: patents and copyrights in american econo-mic development, 1790-1920 (2005), based entirely on empirical analysis of historical data, which compares the u.s. and european countries, discovered something very signifi-cant. the u.s. created the first modern patent system, and their policy has been the most liberal toward inventors in the world. individu-als, who did not have the resources to directly exploit their inventions, still gained a lot of be-nefits, this applied to those who came up with only incremental inventions, as well as to the “great inventors” . even among the relatively disadvantaged class of women inventors there was a much larger proportion of women able to enforce patents rather than, say, in england. the patent system therefore exemplified one of the most democratic institutions in early american society, offering secure property rights to true inventors, regardless of age, co-lor , gender , education, or economic standing. among patentees were not only engineers and machinists, but also schoolteachers, hou-sewives, poets, factory workers, farmhands, teenagers, economists (ibid: 9). as the author asserts, this helped to propel the u.s., which were previously a relatively poor and techno-logically undeveloped country, to the forefront of all industrial nations. by contrast to patent system, the american copyright regime was among the weakest in the world, however , this was also the advanta-ge for the country, which profited from inter-national piracy for a century. in fact, copyright statutes openly encouraged piracy of foreign goods, and while the unauthorized use of patented inventions was prohibited, the “fair use” of copyrighted material was permissible “if certain conditions were met” . however , as the author concludes, if copyrights were as strongly enforced as patents, only the pu-blishers and a small literary elite would benefit from them at the prohibitive costs of social investments in learning and education (ibid: 306, 307). while the u.s. patent and copyright instituti-ons thus promoted the process of democra-tization that not only furthered technological and economic progress, but also provided a conduit for the creativity and achievements of disadvantaged groups, the english and french patent systems at that time reflected their oligarchic origins. the british system quite consciously limited intellectual property rights to groups who had greater wealth or better access to private information and capital, and favored inventors of more capital-intensive de-vices as opposed to smaller improvements in labor-intensive industries. patent fees were so costly that they effectively excluded working-class inventors from patenting. despite the series of legislative changes, these patterns characterized patenting and trade in technolo-gical information in britain until the late 19th century and even beyond. the france, on the other hand, indulged in high-flown rhetoric about the human rights, but failed to follow through on more munda-ne provisions. in its early laws, for example, it stipulated that patent descriptions should be available to the public, but as no specific procedure for their publication was introdu-ced, the effect was to limit diffusion. england similarly administered patents in such a way that it was prohibitively expensive to obtain information. only the wealthy could maneuver around these barriers. another important difference between the countries was relatively low cost access to the courts in the u.s. the rules were so transpa-rent and institutions were so accessible that some patent holders (including a woman inventor) successfully prosecuted their causes in court even without formal representation by a counsel. in england, on the contrary, judges interpreted the intellectual property laws in a manner that reinforced the existing oligarchic class system and hindered market transac-tions. their legal system was known for his inconsistency, arbitrary decisions, uncertainty and cost (ibid: 307-309). as the author concludes, this central feature of the u.s. intellectual property rights doctrine seems especially relevant to the developing41 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members countries. although the specific rules and standards that are needed might differ in part from their historical precursors, the principle of democratization of invention is still vital to achieving advances in global welfare (ibid: 314, 315). our experience: their way or no way though, of course, it is necessary to take into account the good/bad experiences of the other countries in creating a national inno-vation strategy, the main idea, which can be learned from the work of kahn is that counties should invent their own innovation systems and not follow the rules of the most economi-cally developed countries. however , nowadays we have only little maneuver to introduce our own intellectual property rights systems. we are limited by different international agreements, such as the agreement on trade related aspects of intellectual property rights. the trips, negotiated in 1994, is an interna-tional agreement administered by the world trade organization that set down minimum standards for many forms of ip regulation and substantially increased and expanded ip rights. it introduced intellectual property law into the international trading system for the first time, and it still remains the most comprehensive in-ternational agreement on intellectual property so far . the trips was first criticized by the anti-globalisation movement and academics becau-se of its impact on wealth distribution (moving money from people in developing countries to copyright and patent owners in developed countries). this is especially problematic in the case of access to essential medicines, because the trips made their prices significantly grea-ter (e.g. birdsall et al., 2005: 144). therefore, it is quite likely that the present value of the benefits of trips does not outweigh its costs for many developing countries (e.g. lall, 2003) who become net technology importers. in other words, it is not likely that the agreement stimulates innovation in developing countries since most of them do not have the scientific infrastructure and other resources to manage research activities in order to be able to com-pete with major multinational companies – who actually lobbied and enforced that trips became part of the wto 3 . another limit is the eu. the european council in june 2012 concluded the negotiations on the eu’s future unitary patent system. this long-awaited decision, as reported by the official website, paves the way for “establis-hing less expensive, simpler and more efficient patent protection for businesses, especially for small and medium-sized enterprises in the eu.” 4 it looks like that the most of the people accepted the news more or less with enthu-siasm, as a “historical moment” and critical opinions were not very common. if one would ask the slovenian independent inventors, they are also excited about the upcoming “community patent,” since they be-lieve that “once you would apply for a patent in slovenia it would be valid in the whole eu” . however , behind these thoughts, another beli-ef is hiding, i.e. that the forthcoming eu patent is going to be as “cheap” as the present slo-venian one. unfortunately, it is not quite clear how much the eu patent will cost (including official fees, patent attorneys and translations in one of the official epo languages and tran-slation of claims in all three official languages). european politicians are speaking about an im-portant reduction of costs, mainly for translati-ons, when the present eu patent application is validated in selected countries. yet, how much costs will remain? is it going to be 5000, 10000 or more euros? will an average individual or sme from slovenia, croatia, hungary, romania or poland be able to afford it? who will really profit from unitary patent? undoubtedly, the big companies and maybe some smaller enterprises from the rich european countries, which will also very easily validate patents on the small markets like slovenia and croatia for which they were previously not interested. unlike the eu, which in a way, as khan wo-uld say, still reflects its oligarchic origins, the 3 http://www.tradewatch.org.au/guide/intellectual_ property.html (october 4, 2012) 4 http://www.european-council.europa.eu/home-page/highlights/eu-unitary-patent-%e2%80%93-a-historical-breakthrough?langeni novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 42 u.s. are definitely a good example even now, though it seems that in the present times, they are losing their leadership in technological development. for instance, the concept of in-tegration of science and entrepreneurship has proven very successful in the usa for knowled-ge capitalization during the third industrial revolution (švarc, 2011: 133) and in some important ways they are still encouraging the innovation of a “small inventor” . the u.s. patent and trademark office fees are divided in two parts: the one for large entities and the one for small ones. the large-entity fees are generally paid by large corporations, while the small-entity fees, which are half the large-entity fees, are paid by individual inventors, nonprofit organizations, or companies with 500 or fewer employees (pressman, 1999: 1/5, 8/3). reduced fees for small patentees are not in force only in the u.s. but also in some other countries, such as japan (japan patent office: annual report 2012) and canada 5 . however , the reduced patent fees for certain applicants are something that in the europe-an union nobody even wants to hear about. the european patent office is resisting this option, arguing that there is no real evidence that this would encourage smes patenting 6 , although the american patent office (uspto) argues just the opposite 7 . in europe, as mou-ssa (1997) found out, several arguments have been put forward against such a system, inclu-ding: excessive complexity for users, too much paperwork, and even that the system would be unfair to large entities. creating a national innovation strategy – the slovenia case somehow on the principle level it is not hard to express the support to small enterprises and even independent inventors. however , when this support should elevate to the opera-tional level, good intentions often dispel. 5 http://info.legalzoom.com/much-cost-patent-something-canada-20395.html (october 2, 2012) 6 http://forums.epo.org/general/topic89.html (october 2, 2012) 7 http://www.uspto.gov/aia_ implementation/20120113-ippr_report.pdf (october 2, 2012) slovenia established its research and inno-vation strategy 2011-2020 in the year 2011, and a year before that, a broad public discu-ssion was taking place. the ministry of higher education, science and technology organized several meetings in which different actors of the current national innovation system were confronted: representatives of big companies, public research organizations, public agencies, economic chamber , associations of engineers, association of inventors, intellectual property office, offices for technology transfer . unfor-tunately, they did not come to any significant conclusion on what is generally good for slo-venia. from these actors’ point of view – some partly, others completely financed by the state – the most important thing might seem to be to keep the current privileges or to obtain new, better ones. those who felt the most threate-ned were probably the scientists from public research institutions fearing that one could blame them that in respect to the resources invested in them, their innovation output is ra-ther modest. therefore, the discussion of the importance of basic and applied science, with the fear that scientists will be forced to beco-me the servants of economy, has been at the forefront in the media. since among scientists, there are some of the most influential sloveni-an intellectuals, the result is a strategy with so obvious fetishism toward researchers (instead of inventors) that the word “researcher/s” was mentioned 102-times, while, for instance, in the proposal for finland’s national innovation strategy the same word is used only 7 times. on the other hand, the individual (indepen-dent) inventors, who produce much more patents than “researchers,” were barely menti-oned in the strategy at all. nevertheless, we cannot deny: slovenia – as well as croatia – has a great potential in the knowledge of scientists in public research organizations (universities and institutes). the technology transfer offices that are found inside the slovenian universities and public institutes present a good example of a way how to capitalize this knowledge better , which will probably soon result in the increased number of patents. “fostering the culture of patent acquisition with thorough premedita-43 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 establishing the national innovation strategy with respect to the differences between old and new eu members ted patent policy and through development of legislation for the intellectual property field” is also one of the aims in slovenian research and innovation strategy, which should result in the number of supported patent applications by the pro and higher number of patents in the private sector . and while the today’s problem of public rese-arch organizations is great knowledge – few inventions, the problem of individual inventors is a lot of inventions – few innovations (i.e. the products in the market). the slovenian inno-vation strategy forgot about this potential and consequently forgot about introducing the effi-cient measures to help these inventions move to the next stage of development, to motivate the slovenian companies to buy inventions from inventors and start applying them. conclusion countries around the world have different cultural and historical background considering innovation. even in europe the innovation gap between countries is huge. in creating a nati-onal innovation strategy, the country’s speci-ficities should be respected. blindly following the rules of “innovation leaders” 8 might be the best way to remain a “modest innovator” . the only problem is that nowadays a country simply cannot isolate itself from the rest of the world and practice its own innovation system – like the us did in the past. however , croatia should carefully analyze the pros and cons of joining the forthcoming uni-tary eu patent. if the increase of the number of patents, especially international patent applications, is one of the priorities in the innovation strategy, then the state has to be prepared on co-financing these applications, as well, since the main problem of the eu patent is that the patent fees for all patentees are the same though some patentees are small and the other large entities, and some live in weal-thy and the other in less wealthy countries. the national innovation strategy should also find the way to encourage all innovators, not 8 according to the above mentioned innovation union scoreboard (2011). only big companies and public research orga-nizations, but also small entrepreneurs and individual inventors; and not to focus only on high-technology innovations but also modest, incremental innovations, which can improve the everyday life. and last but not least, not to focus only on technological inventions but also on non-technological ones, which do not need to be, and even cannot be patented. references: • adam, frane, ana hafner , dane podmenik, darka podmenik, borut rončević, urša šinko-vec in ana vojvodić (2010): inovativna jedra v regionalnem razvoju. ljubljana: vega. • aralica, zoran and katarina bačić (2005): ocjena hrvatskoga inovacijskog potencija-la. in: pridruživanje hrvatske eurpskoj uniji: ususret izazovima pregovora (ed. katarina ott). zagreb: institut za javne financije, pp. 127-156. • barić, vinko and mirjana jeleč raguž (2010): hrvatska na putu prema društvu znanja. in: poslovna izvrsnost, year 4, 2010, no. 2, pp. 57-76. • bendis, richard and ethan byler (2009): creating a national innovation framework. science progress, april 22nd, 2009. available at: http://www.scienceprogress.org/wp-con-tent/uploads/2009/04/bendis_innovation. pdf (october 4, 2012). • birdsall, nacy; dani rodrik and arvind subra-manian (2005): how to help poor countries. in: foreign affairs, july/august 2005, vol. 84, no. 4, pp.136-152. • bogović, nada denona and barbara peteh (2007): inovacijska politika u funkciji pove-canja konkurentnosti preradivacke industrije republike hrvatske. in: ekonomska istraživa-nja, vol.20, no.2, december , 2007, pp. 76-85. • ferš, marjan in drugi (1990): inovacijska praksa. ljubljana: delavska enotnost. • japan patent office annual report 2012, part 2: ip activities in and support measures for private companies and universities. avai-lable at: http://www.jpo.go.jp/shiryou_e/i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izgradnja nacionalne strategije inovacija uzimajući u obzir razlike izmeðu starih i novih eu članica 44 toushin_e/kenkyukai_e/pdf/annual_re-port2012/part2.pdf (october 2, 2012). • khan, b. zorina (2005): the democratization of invention: patents and copyrights in ame-rican economic development, 1790-1920. cambridge: cambridge university press. • lall, sanjaya (2003): indicators of the relati-ve importance of iprs in developing countri-es. geneva: unctad-ictsd. • moussa, farag (1997): reducing fees for certain categories of applicants: indepen-dent inventors, micro and small enterprises, universities and non-profit organizations. available at: http://www.invention-ifia.ch/ byfaragmoussa_reducingfees.htm (october 2, 2012). • oecd (2012): oecd reviews of innovation policy: slovenia 2012. available at: http:// www.oecd-ilibrary.org/science-and-techno-logy/oecd-reviews-of-innovation-policy-slo-venia-2012_9789264167407-en (october 3, 2012). • pressman, david (1999): patent it yourself. 7 th edition. berkeley: nolo press. • proposal for finland’s national innovation strategy (aho et al., 2008). available at: http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/ download_en/finland_national_innovati-on_strategy.pdf (october 5, 2012). • resolution on research and innovation stra-tegy of slovenia 2011-2020 (2011). available at: http://www.arhiv.mvzt.gov.si/fileadmin/ mvzt.gov.si/pageuploads/pdf/odnosi_z_jav-nostmi/12.4.11_riss_ang_nova_verzija.pdf (october 5, 2012). • švarc, jadranka (2011): does croatian national innovation system (nis) follow the path towards knowledge economy? in: int. j. technology transfer and commercialisation, vol. 10, no. 2, 2011, pp. 131-151. • švarc, jadranka and jasminka lažnjak (2008): društvena evaluacija znanstveno-teh-nologijske i inovacijske politike u hrvatskoj: zašto nam je potrebna? in: revija za sociolo-giju, vol. 39, no.1-2, june, 2008, pp. 85-100.snježana bahtijari • ericsson nikola tesla zagreb, krapinska 45 vjeran radatović • ericsson nikola tesla zagreb, krapinska 45 uloga države u razvoju inovacija: porezni poticaji, olakšice, potpore the role of the government in innovation development: tax incentives, benefits, aidsi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga države u razvoju inovacija: porezni poticaji, olakšice, potpore 46 uvod ulaganja u razvojno-istraživačke i inovacijske aktivnosti (dalje u tekstu r&d&i) osnova su uspješnog gospodarstva i dugoročne konku-rentnosti društva u cjelini. marketinški i tržišni mehanizmi, tj. kupci i konkurencija predstav-ljaju važan faktor u politici investicija u r&d&i. međutim uvjeti poslovanja, zaoštreni u uvjeti-ma krize, dovode do nemogućnosti dugoroč-nih ulaganja, što vodi do postupnog gašenja r&d&i aktivnosti, te smanjivanja tehnoloških potencijala gospodarstva i konkurentnosti zemlje za ulaganja u takva gospodarstva. „izvješće o globalnoj konkurentnosti 2012.– 2013.” smješta hrvatsku na 81. mjesto među 144 zemlje svijeta [1]. bilježimo stagniranje ukupne ocjene konkurentnosti, a nazadujemo na ljestvici konkurentnosti, jer nas prestižu zemlje koje poboljšavaju svoju konkurentnost. kombinacija faktora efikasnosti i inovativno-sti čini i nadalje temelj gospodarskog razvoja hrvatske. potrebno je intenzivirati reforme u smjeru poboljšanja konkurentnosti poslovnog sektora i poslovnog okruženja – temeljem isku-stva najuspješnijih zemalja. hrvatska ne može dugoročno osigurati konku-rentnost temeljenu na osnovnim faktorima. pri aktualnoj tranziciji ka gospodarstvu temelje-nom na inovacijskim faktorima, zabrinjava či-njenica da je postojeći udio visokotehnoloških proizvoda, u hrvatskom industrijskom izvozu na razini 4%, 2010. godine je bio 9%, a prije 20-ak godina bio je veći od 50% [2]. dakle, pro-blem hrvatskog izvoza uz obujam, koji je nedo-statan za daljnji ekonomski i društveni razvoj, predstavlja i njegova sve lošija struktura. neposredna ulaganja u r&d&i aktivnosti preduvjet su razvoja kako u javnom tako i privatnom sektoru. u zemljama koje su osigu-rale veća ulaganja u r&d&i aktivnosti bio je vidljiv i raniji izlazak iz krize [3]. u hrvatskoj su investicije u r&d pale na 0,76% bdp-a, što je značajno manje od eu-27 prosjeka (2% u 2010. godini). tržišno otvaranje, razvijen obrazovni sustav, dostupnost radne snage, tj. postojanje poten-cijalnih istraživača i razvojnih inženjera, sami nisu dostatni za značajnije ulaganja u r&d&i aktivnosti. važnost dobrog i funkcionirajućeg sustava regulacije i potpora r&d&i aktivnosti-ma je od presudnog utjecaja u tom procesu. dugotrajnost krize pokazala je različitu učinko-vitost raznih mjera r&d&i potpora, koje u širo-kom obimu postoje u zemljama eu-a i svijeta. zemlje s učinkovitim mehanizmom poticaja stječu globalnu prednost (npr . azijske zemlje kao koreja, kina i indija) ili zadržavaju svoju tehnološku i industrijsku konkurentnost (nje-mačka, austrija). [1] dosadašnji lideri koji zamjećuju svoj pad na svjetskoj ljestvici konkurentnosti pomno ana-liziraju svoju praksu potpora r&d&i aktivno-stima, pripremajući značajna poboljšanja ili reformu tog sustava. takav je primjer švedska, koja je već tijekom 2011. povećala potpore r&d aktivnostima, te velika britanija. velika britanija koja je pala s četvrtog na dvanae-sto mjesto konkurentnosti (world economic forum’s global competitiveness index), a želi u kratkom roku postati najbolje mjesto u europi za početak, financiranje i rast poslovanja kom-panija. cilj reforme u velikoj britaniji je uvesti najkonkurentniji porezni sustav među zemlja-ma g-20.[4] općenito o poticajima r&d&i aktivnosti u rh postoje tri osnovna mehanizma državnih poticaja za r&d&i aktivnosti koji se ostvaruju kroz: - oslobađanje dijela poreza na dobit za ostva-rena ulaganja u r&d&i aktivnosti • mjera prisutna od 2007. godine – realizira se ako postoji dobit te uvažava četiri osnovne kategorije ulaganja (temeljna istraživanja, primijenjena i razvojna istraživanja te studije izvodivosti), a vrijedi u razdoblju od 5 godina (znači dobit se može umanjiti u tom periodu za prijavljene i prihvaćene projekte) u iznosu od 20% (provodi se kroz mzos i mf). • ostale zemlje su u kriznim vremenima značajno promijenile elemente poticaja za oslobađanje poreza na dobit: privremeno produženje roka valjanosti ostvarenog troška za r&d&i (produljenje na 10 godina ili u47 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of the government in innovation development: tax incentives, benefits, aids slučaju sad-a na 20 godina), povećavanje postotka oslobađanja (za sve na 29% – ni-zozemska, ili povećanjem na 30% u slučaju tvrtki koje su u višegodišnjem razdoblju konstantno ulagale).[5] - participiranjem na natječaju za poticaje kroz sektorska bespovratna sredstva u slučaju investicijskog projekta ili u slučaju poticanja izvoznih aktivnosti (do sada inicirano od stra-ne mingo). - za male i srednje poduzetnike nekoliko modela financiranja inovativnih tehnoloških projekata kroz linije financiranja bicro-ove. problem poticaja u rh je i činjenica striktno podržanih vertikalnih mjera poticanja (industrij-ske grane), nauštrb horizontalnih mjera koje bi preferirale stvaranje dodane vrijednosti i sektora koji imaju brzi mehanizam zapošljavanja i kapitalizaciju novostvorenih vrijednosti da se pokrene gospodarstvo i zapošljavanje. direktne potpore, uglavnom sektorskog karaktera, po-kazuju neučinkovitost ulaganja. u nepovoljnim uvjetima poslovanja nisu ni dostatne, a troše značajna državna sredstva. uz to zahtijevaju veliki angažman u primjeni i kontroli troše-nja. državne potpore u hrvatskoj još uvijek su znatno više nego u eu-u. dok su 2010. države članice eu-27 izdvojile 0,5% bdp-a za podu-piranje svojih poduzetnika, hrvatska je za istu namjenu izdvojila 2,4 puta više ili 1,2% bdp-a. potpore za istraživanje i razvoj 2010. činile su samo 3,1% tih sredstava. horizontalni strateški ciljevi interesnog poticanja kao što su r&d&i, zapošljavanje, regionalni razvoj dominantni su u zemljama eu-a. horizontalne potpore (zajedno s regionalnima) u eu-27 predstavljaju čak 85% ukupnih potpora.[6] hrvatska ne smije zanemariti postignute rezultate koji su našu zemlju pozicionirali na globalnoj mapi zemalja u kojima postoje veliki razvojno-istraživački i ekspertni centri koji izvoze znanje i u kojima djeluju brojni vrhunski stručnjaci ict-a i telekomunikacija. ne može se očekivati da se teret stalnih ra-zvojno-istraživačkih aktivnosti, stvaranja novih izvoznih proizvoda i rješenja te zadržavanja postojećih i otvaranja novih radnih mjesta kao i trajnog zapošljavanja visokoobrazovnih struč-njaka na području visokih tehnologija prebaci na leđa kompanije koja je, doduše, u privat-nom vlasništvu, ali obavlja strateški posao za cijelu državu. hrvatska sa svojih skromnih 0,7% bdp-a ipak slika 1: odnos indirektnih i direktnih državnih poticaja za r&d aktivnostii novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga države u razvoju inovacija: porezni poticaji, olakšice, potpore 48 može u narednom razdoblju napraviti krupni iskorak u istraživanju i razvoju. međutim, kao što pokazuje projekt cro compete, agencije za tržišno natjecanje, moramo odmah promijeniti svoj sustav potpora i poticaja u funkciji strateš-koga industrijskog razvoja zemlje. dok većinu svojih sredstava za potpore i poticaje izdvaja za horizontalne potpore razvojno-istraživačkim aktivnostima, u hrvatskoj je praksa suprotna. naime, najveći dio tih sredstava odlazi na pot-pore i poticaje vertikalnim, sektorskim područ-jima, a tek manji dio horizontalnim potporama istraživanju i razvoju. to jednostavno nije održivo. [7] iz analiza praksi potpora drugih zemalja, te re-zultata njihove primjene, proizlazi da potpore i poticaji za r&d&i aktivnosti vezane za porezno rasterećenje imaju široku i značajnu ulogu. porezne olakšice uvjetovane ostvarenim profitom, pogodne su za velike kompanije koje su motor gospodarskog razvoja na državnim i globalnoj razini. daju široku i transparentu mogućnost primjene i kontrole. takve fiskalne mjere se u eu smatraju transparentnima ako sama mjera predviđa gornju vrijednost kao limit primjene. [8] u nekim zemljama poput irske i francuske, postoji mogućnost pretvaranja neiskorištenih poreznih olakšica u direktna kreditna sredstva. velika britanija u sklopu svoje reforme isto predlaže tu mjeru. [4] na prikazu se može uočiti vrlo zanimljiva slika reprezentativnog prikaza svjetskih zemalja. analiziraju se dva osnovna parametra indi-rektnih državnih potpora r&d aktivnosti kroz porezne poticaje te direktna državna ulaganja u kontekstu bdp-a. uočljivo je da neke zemlje, i to posebno skan-dinavske, nemaju porezne poticaje, no treba biti vrlo pažljiv u tumačenju ovog podatka, jer su s druge strane to zemlje (švedska i finska) koje su u vrhu izdvajanja za istraživanje i razvoj na nacionalnoj razini iz svog bdp-a, te dodatno zemlje koje imaju visoki tehnološki razvoj i ve-ćinu industrije koja radi u sektorima vrlo visoke dodane vrijednosti. s druge strane isto su tako uočljive zemlje kao koreja, japan, kanada i au-strija koje puno ulažu kroz indirektne državne poticaje i pružaju kompanijama šansu za brzi razvoj i ujedno su to nadolazeći tehnološki di-vovi. treća vrlo uočljiva činjenica je koliko sad ulaže kroz direktne državne potpore i vodeći je na prikazanoj listi. po ukupnim ulaganjima vodeća je koreja, i ujedno ona trenutno ima jako puno kompanija koje postaju tehnološki lideri u hi-tech industriji. [5] direktne potpore prisutne u nekim zemljama smanjivanja su poreza na plaće pri zapošljava-nju magistara i doktora znanosti, financijska sredstva potpore za otvaranje radnih mjesta u r&d. u nekim zemljama postoje posebni investicijski projekti odobreni od vlade, koji su vezani za veće investicije u visokotehnološkim djelatno-stima te u određenom garantiranom periodu otvaraju nova radna mjesta u istraživanju i razvoju. unapreðenje sustava potpora r&d&i aktivnostima sukladno istraživanju koje je proveo ekonomski institut zagreb u srpnju 2011. godine [9], pore-zni poticaji prema r&d aktivnostima najvažniji su instrument usmjeren promociji inovativ-nih i inventivnih aktivnosti u hrvatskoj, te su istodobno i aktivna mjera usmjerena poticanju izravnih stranih ulaganja u hrvatskoj, poseb-no važna u razdoblju financijske krize kada je povećana sklonost izlaska stranog kapitala iz zemlje. porezne olakšice uvjetovane ostvarenim profi-tom pogodne su za velike tvrtke koje su motor razvoja na državnim i globalnoj razini. daju široku i transparentu mogućnost primjene i kontrole. ali učinkovite su samo u uvjetima prosperiteta kada tvrtke ostvaruju značajan profit. u godinama krize tvrtke imaju premalu dobit da bi ovaj mehanizam bio od značaja ili uopće primjenjiv. takva potencijalna sredstva ili prava korištenja zastarijevaju nakon isteka zakonskih rokova. u tim uvjetima i svojim od-gođenim djelovanjem nisu ni siguran oslonac za održavanje r&d&i aktivnosti, a kamoli potpora nekim značajnijim investicijskim odlu-kama.49 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of the government in innovation development: tax incentives, benefits, aids uslijed pada dobiti, mehanizam oslobađa-nja poreza na dobit uvjetovan ulaganjem u r&d&i aktivnosti uzrokuje kumuliranje nei-skorištenih sredstava. kako je zakonski rok za njihovo iskorištavanje 5 godina, nakon toga dolazi do otpisivanja neiskorištenih sredstava. ulaganja u r&d&i ne vraćaju se brzo, te je 5 godina prekratak rok. neke zemlje imaju rok od 10 godina, a sad čak 20 godina mogućnosti iskorištenja jednom ostvarenih r&d poreznih poticaja. naglasimo da je bez obzira na mogućnost ostvarenja potpore, poduzetnik već investirao novac u r&d&i aktivnosti, dakle stvorio je tro-šak i zaposlio ljude bez predvidivog poslovnog efekta. naime, u trenutku donošenja poslovne odluke poduzetnik nije mogao sa sigurnošću znati hoće li na kraju poreznog razdoblja moći iskoristiti potporu u obliku umanjenja porezne osnovice za r&d&i projekte ili ne. dakle, rizik ulaganja u r&d&i aktivnosti u cijelosti je na poduzetniku što, pokazuju svjetski primjeri, nije održivo. zato zemlje poput velike britanije, njemačke, austrije i sl., koje žele zadržati svoju konkurentnost, investicije i inovacije, rade na reformi svog sustava potpora kako bi poslov-ni sektor imao veću sigurnost kod ulaganja u r&d&i aktivnosti, te na taj način bio motiviran za nove investicije, razvoj i otvaranje radnih mjesta. sve te reforme imaju za cilj zadržati postojeće i privući nove investitore u r&d&i, i to na način da im se osigura da u trenutku donošenja odluke imaju pouzdaniju informaciju koje vrste i obim poticaja r&d&i aktivnosti mogu očeki-vati. cilj poboljšanja regulative poticaja r&d&i ak-tivnosti treba biti sustav koji je lako nadograditi na postojeći, koji bi odmah bilo moguće i pri-mijeniti. reformirani sustav bi trebao objediniti sljedeće pozitivne karakteristike: • vrijedio bi za malo i srednje poduzetništvo te velike tvrtke, • omogućio bi horizontalnu primjenjivost veza-nu za područja strateškog razvoja, • omogućio bi kontinuirani utjecaj na poticaj r&d&i aktivnosti stvarajući samoregulirajući sustav, koji se prilagođava uvjetima poslova-nja te vrijedi i u uvjetima zaoštrenog poslova-nja uz početni izostanak profita, • sustav ne bi zahtijevao dodatne mehanizme raspodjele i kontrole, a s postojećim meha-nizmom bi omogućio inicijalnu učinkovitost te kontrolu trošenja. prijedlog dograðenog modela nadograditi sadašnji sustav korištenja potpora za smanjenje porezne osnovice, a temeljem ulaganja u r&d aktivnosti: • produljenje roka iskoristivosti r&d&i inve-sticije na minimalno 10 godina sa sadašnjih 5 godina uz postojeći sustav poticanja kroz porez na dobit. • omogućiti potporu/kredit države za „inve-sticijsku odluku” poduzetnika koja bi se kao potpora odbila od r&d troška. temelj za takvu potporu bili bi r&d projekti koje bi odobrilo ministarstvo znanosti, obrazova-nja i sporta sukladno zakonu o izmjenama i dopunama zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (nn 46/07 te pravilniku o državnoj potpori za znanstveno-istraživačke projekte (nn 116/07). • pretvaranje neiskorištenih poreznih olakšica u sredstva potpore za ulaganje u r&d&i ak-tivnosti (direktni poticaj ili kroz druge pore-zne olakšice, kao što je umanjenje poreza na bruto-plaće za r&d&i djelatnike). s ovim prijedlogom ne predlaže se povećanje razine potpore, jer ono i dalje ostaje maksi-malno 20%, već se omogućava kompanijama (velikim, srednjim i malim) dosezanje odobre-ne razine potpora. korištenje sredstava umanjenjem osnovice poreza na dobit je prioritetno i na taj se način postiže da je mehanizam modela samoregu-lirajući, tj. pojavom veće dobiti smanjuju se prava iz poreznog kredita. dograđeni sustav potpora r&d&i aktivnostima imao bi pozitivne ekonomske implikacije kroz kratkoročne i dugoročne efekte. kratkoročno država smanjuje trošak rada/ poslovanja u propulzivnoj djelatnosti koja poi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga države u razvoju inovacija: porezni poticaji, olakšice, potpore 50 ulasku u profitnu fazu ima povrat sredstava od zaposlenih i poreza, i to više od uloženog. stvara se pozitivna investicijska slika za investi-tore zainteresirane za ulaganja u r&d&i. investitori imaju dugoročniju financijsku sliku vezanu uz ulaganja te dodatnu sigurnost u stabilnost investicije. povećava se sigurnost postojećih radnih mjesta u r&d te značajno potiče otvaranje novih radnih mjesta za visoko-obrazovane mlade ljude. zaključak da bi unaprijedila svoju konkurentnost i izvozni potencijal hrvatska nužno mora reformira-ti sustav državnih potpora i poticaja r&d&i aktivnosti. predloženi model zadržava dobre postoje-će mehanizme te ih nadograđuje novim tzv. poreznim kreditom. model bi vrijedio za male, srednje i velike tvrtke koje imaju akumulirana neiskorištena sredstva po osnovi r&d&i aktiv-nosti iz sadašnjeg mehanizma potpora. brzom nadogradnjom postojećeg sustava omo-gućili bi se pozitivni efekti za cijelu ekonomiju: • smanjenje troška rada/poslovanja, • otvaranje novih radnih mjesta ne samo u kompaniji koja ulaže u r&d&i aktivnosti, nego i u srednjim i malim kompanijama poslovno povezanim s velikom kompanijom u dobavljačkom lancu, • povećanje prihoda od poreza na dodanu vrijednost za proizvode nastale kroz nove r&d&i aktivnosti. dugoročno se osnažuje visokotehnološki pro-izvodni sektor , koji u suradnji s potencijalom visokoobrazovnih institucija postaje snažan strateški gospodarski subjekt. ovo je jedina mogućnost da hrvatska privuče nove investitore u područje r&d&i i zadrži postojeće. bez unapređenja sustava potpora teško je očekivati zadržavanje i sadašnjih aktiv-nosti u području r&d&i. reference i literatura • klaus schwab, world economic forum, „the global competitiveness report 2012–2013”/ nacionalno vijeće za konkurentnost, dostu-pno na: http://www.konkurentnost.hr/lgs. axd?t16&id390 • klub izvoznika, lider , srpanj 2012., zagreb • eurostat, r&d investments between 2004-09 and gdp growth in 2010 • pricewaterhousecoopers 2011, r&d tax reli-ef reform-an economic study, dostupno na: http://www.pwc.co.uk/ • darko huljenić, ericsson nikola tesla, “anali-za potpora i poticaja za r&d aktivnosti (eu i svijet)” • marina kesner-škreb, institut za javne financije, „što će biti s hrvatskim državnim potporama nakon pristupanja eu?” , dostu-pna na: http://www.ijf.hr/upload/files/file/ newsletter/70.pdf • gordana kovačević, ericsson nikola tesla, „sustav potpora i poticaja treba biti u funki-ciji strateškog razvoja” , poslovna hrvatska, 2012. • commission regulation (ec) no 800/2008 of 6 august 2008, dostupno na: http:// eur-lex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv. do?uricelex:32008r0800:en:not • zoran aralica, ekonomski institut zagreb, “evaluacija poreznih poticaja usmjerenih podupiranju aktivnosti istraživanja i razvoja” , 2011. • deloitte, 2012 global survey of r&d tax in-centives, dostupno na: http:///www.deloitte. com51 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of the government in innovation development: tax incentives, benefits, aids the role of the government in innovation development: tax incentives, benefits, aids introduction investments in in research & development & innovation activities (hereinafter referred to as r&d&i) are a basis for a successful economy and long-term competitiveness of the society as a whole. marketing and market mechanism i.e. customers and competition represent an important factor in r&d&i investment policy. however , the operating conditions, aggrava-ted in these times of crisis, result in inability to make long-term investments, which leads to gradual discontinuation of r&d&i activities and a decrease in technological potentials of the economy and the country’s competitivene-ss for investments in such economies. the “global competitiveness report 2012– 2013” puts croatia in the 81st place among 144 countries of the world [1]. we recorded stagnation in the overall competitiveness rating and regressed on the competitiveness scale because we are being passed by co-untries that improve their competitiveness. a combination of efficiency and innovation factors remains a foundation of croatia’s eco-nomic development. it is necessary to intensify reforms for the purpose of improving business sector’s competitiveness and the business environment using experiences of the most successful countries. croatia is unable to ensure long-term compe-titiveness based on the elementary factors. what is concerning in the current transition to an economy based on innovation factors is the fact that the present share of high-tech products in croatian industrial exports is 4% - in 2010, it was 9% and twenty years ago, it was in excess of 50% [2]. in addition to the volume, which is insufficient for further economic and social development, the increasingly poor structure is another problem for croatian exports. direct investments in r&d&i activities are a condition precedent to development in both the public and the private sectors. countries that have provided for greater investments in r&d&i activities also exited the crisis sooner [3]. r&d investments in croatia have dropped to 0.76% of gdp , which is much less than the eu-27 average (2% in 2010). market opening, a developed educational system, and availability of labor i.e. existence of potential researchers and development engineers are not in themselves sufficient for substantial investments in r&d&i activities. the importance of a good and functional regu-latory and r&d&i support system is crucial in the process. the long duration of the crisis has shown different efficiency of various measures for r&d&i grants, which exist in eu states and worldwide to a great extent. countries with efficient incentive mechanisms are provided with a global advantage (e.g. asian countries such as korea, china and india) or retain their technological and industrial competitiveness (germany, austria). [1] the previous leaders that observe their drop on the global competitiveness scale have care-fully analyzed their r&d&i support practices, preparing significant system improvements or reforms. this includes sweden that has increased its r&d&i support in 2010, as well as the uk. the uk, which has dropped from the fourth to the twelfth place in competitiveness (world economic forum’s global competiti-veness index) and wishes to become the best place in europe to start, finance and grow companies. the uk reform aims to introduce the most competitive tax system among the g-20 countries. [4] in general about r&d&i incentives there are three basic r&d&i state incentive mechanisms in croatia, which operate throu-gh: - exemption from a part of corporate income tax for investments made in r&d&i activities • this measure has been present since 2007 – it applies if profit is generated, takes into account four basic investment categories (basic research, applied and development research, and feasibility studies), and isi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga države u razvoju inovacija: porezni poticaji, olakšice, potpore 52 applicable over a period of 5 years (which means that profit may be decreased during such period by the value of project applied for and accepted) in the amount of 20% (it is implemented through the ministry of scien-ce, education and sport and the ministry of finance). • other countries have significantly chan-ged their corporate income tax exemption elements in the times of crisis: temporary extension of the applicability of r&d&i costs (extension to 10 years or 20 years, in case of the usa), increasing the exemption percen-tage (to 29% for all – the netherlands, or by increasing to 30% in case of companies that have constantly invested over a period of several years). [5] - participating in biddings for incentives throu-gh sector grants in case of an investment pro-ject or in case of export stimulation (initiated by the ministry of economy to date). - several models for small and medium-sized enterprises to finance innovative technologi-cal projects using bicro credit lines. another problem with incentives in croatia is the fact that strictly supported vertical incen-tive measures (industries) are in place, to the detriment of horizontal measures that would prefer creation of value added and sectors that are able to use their mechanism for quick employment and to capitalize newly created values in order to boost the economy and em-ployment. direct grants, mostly sector-specific, have demonstrated investment inefficiency. they are not even sufficient in unfavorable business conditions, but waste substantial government funds. in addition, they require great involvement in the implementation and control of spending. state aids in croatia are still much higher than the eu. while the eu-27 member states allocated 0.5% of gdp to sup-porting their enterprises in 2010, croatia allo-cated 2.4 times more for the purpose or 1.2% of gdp . aids for research and development in 2010 accounted for only 3.1% of such funds. horizontal strategic objectives of specific-inte-rest incentives such as r&d&i, employment or regional development prevail among the eu member states. in the eu-27, horizontal aids (combined with regional aids) account for as much as 85% of all aids. [6] croatia should not ignore the results that have put our country on the global map of countries having large r&d centers and expert centers that export knowledge and employ numerous top ict and telecommunication experts. the burden of constant r&d activities, creating new export products and solutions and reta-ining existing and creating new jobs and per-manently employing high educated professi-onals in the area of high technologies cannot be expected to be transferred to a company, which may be privately owned, but performs strategic activities for the whole country. with its modest 0.7% of gdp , croatia will still be able to make great progress in r&d in the next period. however , as demonstrated by the cro compete project conducted by the competition agency, we should immediately change our aid and incentive system to sup-port strategic industrial development of the country. while most countries use their aids and incentives to fund horizontal aids for r&d activities, the practice in croatia is quite the opposite. most of such funds are spent on aids and incentives to vertical, sector-specific areas, while only a minor portion is spent on horizon-tal r&d aids. this is simply not sustainable. [7] it arises from an analysis of aids in other countries and the results of their application that aids and incentives for r&d&i activities in connection with tax relief have a broad and significant role. tax benefits subject to profit are suitable for large corporations that drive economic deve-lopment on national and global levels. they provide extensive and transparent opportu-nities for application and control. such fiscal measures are considered to be transparent in the eu if the measure itself provides for a top value as an application limit. [8] some countries, such as ireland and france, have the possibility of converting unutilized tax benefits into direct loans. the uk also propo-ses this measure within its reform. [4]53 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of the government in innovation development: tax incentives, benefits, aids the presentation shows a very interesting representative display of countries across the world. it analyzes two basic parameters of in-direct state aids for r&d activities through tax incentives and direct state investments in the context of gdp . we can see that some countries, especially scandinavian, have no tax incentives, but one should be very careful when interpreting this information because, on the other hand, these are countries (sweden and finland) that are at the very top in terms of allocating funds for research and development from their gdp on a national level and countries that have high technological development and most industri-es operate in high value added sectors. on the other hand, we can see that countries such as korea, japan, canada and austria invest plenty through indirect state incentives and provide companies a chance for quick development – this are emerging technological giants. the third fact that we can very easily notice is how much the usa invests through direct gover-nment aids, being number one on the above list. korea is number one in total investments and it also has many companies that are beco-ming hi-tech industry leaders. [5] direct aids present in some countries repre-sent reductions of taxes payable on wages for employment of masters and doctors of scien-ce, aid funds for creating jobs in r&d. some countries have special government-approved investment projects pertaining to major investments in hi-tech activities, which should create new jobs in r&d within a certain guaranteed period. improvement of the r&d&i aid system according to a survey conducted by the insti-tute of economics, zagreb, in july of 2011 [9], tax incentives for r&d activities are the most important instrument focused on promoting innovative and inventive activities in croatia and are also an active measure toward stimu-lating direct foreign investments in croatia, particularly important during a financial crisis when foreign capital is more inclined to leaving the country. tax benefits subject to profit are suitable for large corporation that drive development on national and global level. they provide broad and transparent possibilities of application figure 1: the relation between indirect and direct state incentives for r&d activitiesi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga države u razvoju inovacija: porezni poticaji, olakšice, potpore 54 and control. however , they are only efficient in times of prosperity when companies generate substantial profits. in a crisis, companies have too little profit for this mechanism to be signi-ficant or applicable at all. such potential funds or rights to use become obsolete once the statutes of limitation are reached. under such circumstances, their delayed effect is not to be relied upon to maintain r&d&i activities, let alone to support some significant investment decisions. as a result of dropping profits, the mechanism for corporate income tax exemption subject to r&d&i investment results in accumulation of unutilized funds. r&d&i investments are not repaid quickly, which makes 5 years too short a term. some countries allow 10 years and the usa allows as many as 20 years to utilize r&d tax incentives after becoming entitled to them. please note that, regardless of the opportu-nity to receive aid, the enterprise has already invested money in r&d&i activities and has thus incurred costs and employed people without a foreseeable business effect. when making such business decision, the enterprise could not have known with certainty whether it would be able to utilize such aid at the end of the tax period in the form of a decreased tax base for the r&d&i projects or not. there-fore, the risk of investing in r&d&i activities is entirely taken by the enterprise, which is not sustainable, as demonstrated by global exam-ples. this is why countries such as the uk, germany, austria, etc. that wish to retain their competitiveness, investments and innovations work on reforming their aid systems to provide the business sector with greater security when investing in r&d&i activities and thus motiva-te it to make new investments, develop, and create jobs. all these reforms aim to retain the present and attract new r&d&i investors by providing them with more reliable information at the time they make their decision as to the type and volume of incentives for r&d&i activities they may expect. improvement of regulations applicable to r&d&i incentives should aim at creating a system that would be easily added to the present one and would be immediately appli-cable. such reformed system should integrate the following positive characteristics: • it would apply to small and medium-sized enterprises and large corporations, • it would enable horizontal applicability rela-ting to strategic development areas, • it would provide a continuous impact on r&d&i activities by creating a self-regulatory system that adapts to business circumstan-ces and also applies to aggravated business conditions with an initial lack of profit, • the system would not require any additional allocation and control mechanisms and wo-uld in combination with the present mecha-nism provide initial efficiency and spending control. refined model proposal expand the present system for using aids to decrease the tax base on the basis of investments in r&d activities: • extend the period for utilization of r&d&i investment to a minimum of 10 years instead of 5 years and retain the existing corporate income tax incentive system; • provide state aid/loans for investment deci-sions that would be deducted from the r&d cost as aid. such aid would be based on r&d projects approved by the ministry of science; education and sport in accordance with the act on amendment to the scientific activity and higher education act (official gazette 46/07) and the rules for state aid for sci-entific/research projects (official gazette 116/07); • convert unutilized tax benefits into aid for r&d&i activities (direct incentives or through other tax benefits such as reduced tax on r&d&i employees’ gross wages). this proposal suggests an increase in the level of aid (which remains at a maximum of 20%) to enable companies (large, medium-sized and small) to reach the approved level of aid.55 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of the government in innovation development: tax incentives, benefits, aids utilizing funds with a reduced corporate income tax base is a priority – this makes the model’s mechanism self-regulatory i.e. greater profit reduces tax credit rights. such expanded r&d&i aid system would have positive economic implications with short-term and long-term effects. in the short term, the government reduces its cost of labor/operating cost in a propulsive activity that, once it reaches the profit phase, repays funds for employees and tax in excess of the invested amount. a positive investment image is offered to inve-stors interested in investing in r&d&i. investors have a long-term financial image in connection with such investments and are pro-vided with additional confidence in investment stability. this increases the security of existing r&d jobs and encourages creation of new jobs for highly educated young people. conclusion to improve its competitiveness and export potential, croatia must reform its r&d&i state aid and incentive system. the proposed model retains the good existing mechanism and supplements them with a new tax credit. the model would apply to small, medium-sized and large companies that have accumulated unutilized funds based on r&d&i activities received under the present aid mec-hanism. quick expansion of the existing system would provide positive effects across the economy: • lower labor/operating costs, • creating new jobs not only in a company investing in r&d&i activities, but also in me-dium-sized and small companies affiliated to a large company in the supply chain, • higher value added tax revenue for products resulting from new r&d&i activities. in the long run, this enhances the hi-tech product sector that becomes a strong strategic business entity in cooperation with the poten-tial of higher education institutions. this is the only opportunity for croatia to attract new r&d&i investors and retain the existing ones. without improving the aid system it is hard to expect the present r&d&i activities to be maintained. references and literature • klaus schwab, world economic forum, “the global competitiveness report 2012–2013”/ nacionalno vijeće za konkurentnost, dostu-pno na: http://incentivew.konkurentnost.hr/ lgs.axd?t16&id390 • klub izvoznika, lider , srpanj 2012., zagreb • eurostat, r&d investments between 2004-09 and gdp growth in 2010 • pricewaterhousecoopers 2011, r&d tax reli-ef reform-an economic study, dostupno na: http://incentivew.pwc.co.uk/ • darko huljenić, ericsson nikola tesla, “anali-za potpora i poticaja za r&d aktivnosti (eu i svijet)” • marina kesner-škreb, institut za javne finan-cije, “što će biti s hrvatskim državnim pot-porama nakon pristupanja eu?” , dostupna na: http://incentivew.ijf.hr/upload/files/file/ newsletter/70.pdf • gordana kovačević, ericsson nikola tesla, “sustav potpora i poticaja treba biti u funki-ciji strateškog razvoja” , poslovna hrvatska, 2012. • commission regulation (ec) no 800/2008 of 6 august 2008, dostupno na: http:// eur-lex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv. do?uricelex:32008r0800:en:not • zoran aralica, ekonomski institut zagreb, “evaluacija poreznih poticaja usmjerenih podupiranju aktivnosti istraživanja i razvoja” , 2011. • deloitte, 2012 global survey of r&d tax incentives, dostupno na: http:///incentivew. deloitte.comdoc. dr . sc. tomislav baković • ekonomski fakultet sveučilišta u zagrebu • e-mail: tbakovic@efzg.hr inovacijska kultura u hrvatskoj preraðivačkoj industriji innovation culture in croatian manufacturing industry57 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation culture in croatian manufacturing industry definiranje inkrementalnih i radikalnih inovacija iako inovacije ponekad uključuju diskontinuira-ne promjene – nešto potpuno novo ili odgovor na potpuno izmijenjene uvjete – većinom se radi o inkrementalnim poboljšanjima. proizvo-di su vrlo rijetko novi u svijetu, a u slučaju pro-cesnih inovacija radi se najčešće o istjerivanju grešaka iz sustava. kontinuirano unapređenje takve vrste dobilo je veliku pozornost posljed-njih godina, najviše kao dio tqm-programa koji je reflektirao goleme dobitke japanskih proizvođača koji su ostvareni zahvaljujući poboljšanjima kvalitete i produktivnosti. novija iskustva vezana uz lean-filozofiju u proizvodnji i uslugama, te primjenu ove filozofije kako unu-tar poduzeća tako i u interakciji među poduze-ćima, naglašavaju golemi domet kontinuiranog inoviranja (sarkees, 2007). inkrementalne inovacije najčešće uvode male promjene na postojećim proizvodima, iskori-štavaju potencijale definiranog dominantnog dizajna te često naglašavaju dominaciju posto-jećih poduzeća (henderson i clark, 1990). pitanje implementacije strategije – komunicira-nje i osposobljavanje ljudi za korištenje strateš-kog okvira – esencijalno je ukoliko organizacija želi izbjeći situaciju u kojoj ima know-how, ali nema know-why u svom inovacijskom proce-su. kreiranje strateškog okvira prethodnica je fokusiranih inkrementalnih poboljšanja karak-terističnih za lean- i kaizen-filozofiju. u teoriji je moguće mobilizirati velik broj ljudi za rad na kontinuiranim poboljšanjima, ali u praksi takve inicijative često ne uspijevaju. ključni faktor je prisutnost ili odsutnost nekog strateškog fokusa prema kojem se cijeli niz malih inova-cijskih aktivnosti može usmjeriti. to zahtijeva dva ključna elementa: kreaciju jasne i dosljed-ne strategije poslovanja te implementaciju strategije kroz kaskadni proces koji izgrađuje razumijevanje i osjećaj vlasništva nad ciljevima i nad podciljevima (tidd i sur ., 2005). inkrementalne tehničke inovacije prema ma-danmohanu (2005) definiraju se kao dorade, prilagodbe i improvizacije učinjene na posto-jećoj tehnologiji i temeljene na postojećem tehničkom znanju. inkrementalne inovacije dijele se na inovacije materijala, operacija, opsega i proizvoda. materijalna inovacija podrazumijeva primjenu recikliranih materi-jala ili promjene u specifikacijama materijala. operativne (procesne) inovacije podrazumije-vaju re-inženjering metoda proizvodnje koji, primjerice, obuhvaća: promjene u poretku i broju operacija, rasporedu alata i strojeva itd. inovacije opsega obuhvaćaju promjene u vo-lumenu proizvodnje. inkrementalne inovacije proizvoda znače dodavanje novih karakteristi-ka, promjenu dimenzija ili dizajna te poboljša-nje performansi. herbig (1994) navodi tri tipa inkrementalnih inovacija (ili kako ih on naziva „inovacija nižeg reda”): kontinuirane, modificirane i proce-sne. kontinuirane inovacije podrazumijevaju proširivanje ponude proizvoda (produžeci linija). modificirane inovacije podrazumijevaju nešto veći stupanj promjena, jer uvode novu tehnologiju koja u osnovi ima iste funkcije kao i stara. procesne inovacije sastoje se od pobolj-šanja u načinu proizvodnje postojećih proizvo-da (npr . tqm). koberg i sur . (2005) definiraju inkrementalne inovacije kao one čiji je učinak nizak, a sasto-je se od sljedećih kategorija: proceduralne (određuje ih menadžment, a tiču se pravila i procedura), kadrovske (inovacije u politikama odabira i selekcije te praksama upravljanja ljudskim potencijalima), strukturne (modifi-kacije u opremi i postrojenjima te načinima organizacije rada). brojnost definicija radikalnih inovacija propor-cionalna je njihovoj ulozi u preživljavanju ve-ćine suvremenih poduzeća ili, drugim riječima kazano, jako ih je mnogo. ipak, koristeći kriterij važnosti, jednu od temeljnih definicija radi-kalnih inovacija u svom radu navodi o’connor (2008). prema spomenutom autoru radikalne inovacije definirane su kao one koje posjeduju neko od sljedećih obilježja: • nude svijetu nove mogućnosti, • nude znatno poboljšanje postojećih moguć-nosti (5–10 puta), • nude znatne uštede u troškovima (50%).i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacijska kultura u hrvatskoj preraðivačkoj industriji 58 ipak, priložena definicija ima jednu ključnu slabost, a to je činjenica kako tako definirana radikalna inovacija znatno sužava istraživački prostor , jer je nerealno očekivati od prosječnog poduzeća da u svom cijelom životnom ciklusu ikad ispuni barem jedan od ovih ciljeva. čak i o’connor (2008) u svom radu proširuje pojam radikalnih inovacija novim pojmom „stvarno novih inovacija” 1 te ih zajedno naziva velikim inovacijama. stvarno nove inovacije mogu se definirati kao one koje zadovoljavaju jedan od dva navedena preduvjeta: • novi proizvod poduzeća ili bilo koja njegova komponenta nastaje primjenom poduzeću potpuno nove tehnologije, • novi proizvod poduzeća plasira se na za po-duzeće potpuno novom tržištu. budući da je dilema oko načina definiranja radikalnih inovacija za potrebe ovog rada uklonjena, u nastavku su navedene još neke od češće korištenih definicija radikalnih inovacija kao i njihove najvažnije karakteristike. jednu od najkorištenijih definicija radikalnih inovacija u svom radu donose chandy i tellis (1998). prema spomenutim autorima dva te-meljna faktora određuju proizvodne inovacije, a to su tehnologija i tržište. prvi faktor definira opseg do kojeg je tehnologija vezana za novi proizvod drugačija u odnosu na postojeću. drugi faktor determinira u kojoj mjeri novi proizvod zadovoljava potrebe kupca na bolji način od postojećih proizvoda. korištenjem ova dva faktora inovacije se mogu podijeliti na: inkrementalne inovacije, tržišne revoluci-je, tehnološke revolucije i radikalne inovacije. inkrementalne inovacije podrazumijevaju relativno male promjene tehnologije koje isto tako uzrokuju blagi porast korisnosti za kupca. tržišne revolucije zasnovane su na postojećoj tehnologiji, ali donose značajan porast korisno-sti za kupca. tehnološke revolucije podrazu-mijevaju uporabu značajno naprednije tehno-logije koja kupcima ne donosi značajnu korist. 1 stvarno nova inovacija definirana je kao ona koja omogućava poduzeću znatan pomak po tržišnoj ili tehnološkoj dimenziji bilo na makro- ili mikrorazini. radikalne inovacije temeljem oba spomenuta kriterija predstavljaju značajan odmak od po-stojećeg stanja. herrmann i sur . (2007) navode kako postoje dva zajednička elementa većine definicija radi-kalnih inovacija, a to su dimenzija i perspekti-va. dimenzije koje se uobičajeno koriste su po-novno tržište i tehnologija. perspektiva je pak referentna točka s koje se inovacija ocjenjuje, a postoje mikrorazina (poduzeće) i makrora-zina (industrija). navedeni autori radikalne proizvodne inovacije definiraju kao one koje uzrokuju diskontinuitete prema obje navedene dimenzije na makrorazini promatranja. diskon-tinuiteti koji prate radikalne inovacije također se smatraju ključnim parametrom diferencija-cije u odnosu na inkrementalne inovacije. o’connor i ayers (2005) radikalne inovacije definiraju kao komercijalizaciju proizvoda i tehnologija koje imaju jaki utjecaj na: • tržište, jer nude potpuno nove funkcije, tj. koristi za kupce, • poduzeća, jer nude osnovu za stvaranje no-vog posla, tj. pokretanje odvojene poslovne jedinice. prema tim autorima organizacijske disrupcije uzrokovane radikalnim inovacijama mogu se kretati od gotovo nikakvih (u slučaju preklapa-nja s postojećim poslovanjem) do ekstremno visokih (koji zahtijevaju potpuno novi odjel ili poduzeće). ipak, ono što je sasvim sigurno je činjenica da radikalne inovacije predstavljaju motor ekonomskog razvoja i izvor boljih proi-zvoda i povećanja korisnosti za kupca. pojam inovacijske kulture bessant (2003) je organizacijsku kulturu defini-ra kao “način na koji se ovdje rade stvari” . ova jednostavna definicija obuhvaća zajedničke stavove, vjerovanja i kolektivne norme koje prihvaća grupa ljudi. tellis, prabhu i chandy (2009) idu dalje od izjave da je kultura izražena kroz zajedničke spoznaje i standardne opera-tivne procedure, te ističu kulturu kroz druge termine kao što su: vrijednosti, rituali i kodovi.59 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation culture in croatian manufacturing industry organizacijska kultura smatra se ključnim faktorom stimuliranja inovativnog ponašanja i stvaranja inovacija (tushman i o’reilly, 1996; valencia, valle i jimenez, 2010). jedno od ključ-nih pitanja kad je riječ o radikalnim proizvod-nim inovacijama je pitanje stvaranja odgovara-juće inovacijske kulture koja ih stimulira. ovim pitanjem bave se brojni znanstvenici (mcmillan i mcgrath, 2000; eisenhardt i tabrizi, 1995). mcgrath i macmillan (2000) i tushman i smith (2002) navode kako se radikalne inovacije mogu povezati s organizacijama koje imaju kulturu sklonu eksperimentiranju, poduzetnič-ku klimu, labavo postavljene i decentralizirane organizacijske strukture, fleksibilne radne procese, heterogene ljudske resurse te jake tehničke kompetencije. stvaranje inkremen-talnih inovacija, s druge strane, povezuje se s organizacijama čija kultura teži učinkovitosti, centraliziranim strukturama, preciznim radnim procesima te formaliziranim radnim mjestima i koordinirajućim mehanizmima (eisenhardt i tabrizi, 1995; tushman i smith, 2002). jelinek i schoonhoven (1990) zaključuju da za razvoj radikalnih inovacijskih sposobnosti kompanije nije potrebno organsko okruženje već struktu-re i jasni procesi transfera znanja te mehanizmi izvještavanja. ettlie i sur . (1984) uočavaju kako je veća mogućnost radikalnog inoviranja kod organizacija koje imaju centralizirane, ali nefor-malne strukture, dok se inkrementalne inova-cije pojavljuju kod strožih, ali decentraliziranih struktura. valencia, valle i jimenez (2010: 474) uočavaju kako radikalno inoviranje stimuli-raju ad hoc kulture koje njeguju kreativnost, otvorenost, poduzetništvo i preuzimanje rizika. s druge strane, hijerarhijske kulture (interna kontrola, stroga pravila i propisi, interni fokus) koče radikalne inovacije. dobni (2008) definira inovacijsku kulturu kao multidimenzionalni koncept koji uključuje namjeru inovativnosti, infrastrukturu koja podržava inovacije, operativno ponašanje koje dozvoljava inoviranje te utjecaj na tržište kroz isporuku dodane vrijednosti. prema tellisu, prabhuu i chandyju (2009) spremnost na ka-nibalizaciju vlastite imovine, fokus na buduć-nost te spremnost na prihvaćanje rizika tri su ključna elementa inovacijske kulture. ovaj rad proučava četiri ključna elementa: autonomiju (o’connor i demartino, 2006), spremnost na kanibalizaciju (chandy i tellis, 1998; nijesen, hillebrand i vermeulen, 2005), proaktivnost (sandberg, 2007) i spremnost na preuzimanje rizika (jassawalla i sashital, 2002). rezultati istraživanja mjerne skale korištene u ovom radu za mje-renje inovacijske kulture su kombinacija skala tellisa, prabhua i chandyja (2009) te chandyja i tellisa (2000). korištena je likertova skala od 7 stupnjeva, pri čemu 1 označava potpuno neslaganje, a 7 potpuno slaganje. upitnik je poslan na e-mail adrese 3.000 hrvatskih pre-rađivačkih poduzeća u prosincu 2009. godine. menadžeri za upravljanje kvalitetom ili uprav-ljanje proizvodnjom ispunjavali su upitnik. poslije jednog mjeseca i 3 kruga slanja upitni-ka, prikupljena su 263 odgovora od kojih je 251 korišten za daljnje analize. postojala je jedna zavisna varijabla (radikalne proizvodne inova-cije) te 4 nezavisne varijable koje su u ovom radu imenovane kao: autonomija, spremnost za kanibalizaciju, proaktivnost i spremnost na preuzimanje rizika. pitanja koja su korištena u ovom radu su slje-deća: 1. koja je važnost konstrukata inovacijske kul-ture u hrvatskoj prerađivačkoj industriji? 2. kakav je utjecaj konstrukata inovacijske kulture na radikalne proizvodne inovacije u hrvatskoj prerađivačkoj industriji? na prvo pitanje može se odgovoriti koristeći deskriptivne statističke analize. iz tablice 1. vid-ljivo je da je u hrvatskoj prerađivačkoj industriji proaktivnost postigla najviši rezultat (5,68) mje-reno aritmetičkom sredinom, dok je spremnost na preuzimanje rizika postigla najniži rezultat (3,66). težište na proaktivnosti mjereno kroz anticipiranje budućih tržišnih trendova i po-treba jasno pokazuje da hrvatska prerađivačka poduzeća misle na perspektivu u budućnosti, ali kada dođe do realizacije, malo toga je učinjeno. prosječna vrijednost 4,56 radikalnih proizvodnih inovacija pokazuje da hrvatska prerađivačka po-duzeća jako malo ili gotovo uopće ne podupiru analiziranu varijablu.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacijska kultura u hrvatskoj preraðivačkoj industriji 60 metoda korištena u ovom istraživanju koja je odgovorila na drugo pitanje bila je višestruka linearna regresija. prije interpretiranja re-zultata istraživanja potrebno je prezentirati kratki komentar na pretpostavke regresije. pretpostavka linearne veze između zavisne i nezavisne varijable provjerena je korištenjem korelacijske matrice. sve nezavisne varijable povezane su s radikalnim proizvodnim ino-vacijama i svi koeficijenti korelacije bili su između 0,25 i 0,30. ni jedna poveznica između nezavisnih varijabli nije bila veća od 0,35, što sugerira da nema multikolinearnosti u poda-cima. postojanje outliera provjereno je maha-lanobisovim razlikama. kritična vrijednost za 4 nezavisne varijable je 18,47, dok maksimalna vrijednost u podacima iznosi 15,31 što sugerira da nema outliera u podacima. dijagram raspr-šenosti ne pokazuje znakove heteroskedastič-nosti u podacima. za testiranje normalnosti reziduala upotrijebljen je kolmogorov-smirnov test, pri čemu je utvrđena signifikantnost ne-standardiziranih reziduala od 0,200 što jasno ukazuje na normalnost reziduala. kad se radi o procjeni modela utjecaja konstru-kata inovacijske kulture na radikalne proizvod-ne inovacije u hrvatskoj prerađivačkoj industriji, koeficijent determinacije (r2) ima glavnu ulogu. r2 pokazuje da model objašnjava 17,4% varijaci-je u radikalnim proizvod-nim inovacijama. kada se analiziraju individualni ko-eficijenti jasno je da samo kanibalizacija ne pokazuje statistički signifikantan utjecaj na zavisnu varijablu. ovo može biti djelomično objašnjeno definicijom radikalnih inovacija. kao što je ranije spomenuto, radikal-ne inovacije u većini slučajeva znače stvaranje posve novih tržišta tako da u većini slučajeva prodaja već postojećih proizvoda ne bi trebala pasti. varijabla koja pokazuje najznačajniji utje-caj je spremnost na preuzimanje rizika, a njena standardizirana beta-vrijednost je 0,263. to znači da promjena spremnosti na preuzimanje rizika za jednu standardnu devijaciju uzrokuje promjenu radikalnih proizvodnih inovacija za 0,263 standardnih devi-jacija. s ciljem poboljšavanja sadašnjeg stanja radikal-nih proizvodnih inovaci-ja, menadžeri hrvatske prerađivačke industrije moraju biti spremniji na preuzimanje rizika i po-sljedične pogreške. ova pretpostavka treba biti popraćena intenzivnim treningom i edukacijom. nažalost, ispunjavanje ove pretpostavke koja u vremenima recesi-je može izgledati kao nepotrebno rasipanje teško je očekivati u bližoj budućnosti. temeljni preduvjet ostvarivanja navedenog nalazi se u financijskoj stabilnosti, a on je, kad je riječ o hrvatskoj prerađivačkoj industriji, teško ostva-riv. zaključak postoji nekoliko implikacija ovog istraživanja koje se trebaju posebno naglasiti i koje su jed-nako važne i za akademsku javnost i za struč-tablica 1. prosječne ocjene konstrukata radikalne inovacijske kulture tablica 2. sažetak regresijske analize komponente aritmetička sredina std. devijacija autonomija 4,53 1,30 kanibalizacija 4,38 1,13 proaktivnost 5,68 1,07 spremnost na preuzimanje rizika 3,66 0,89 radikalne proizvodne inovacije 4,56 1,23 model standardizirani beta-koeficijenti sig. autonomija 0,153 0,015 kanibalizacija 0,025 0,684 proaktivnost 0,192 0,002 spremnost na preuzimanje rizika 0,263 0,00061 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation culture in croatian manufacturing industry njake u praksi. najprije je potrebno istaknuti da je još jednom potvrđena važnost organiza-cijske kulture, u ovom slučaju inovacijske kultu-re, za stvaranje radikalnih proizvodnih inovaci-ja. ono što uvelike razočarava jest opće stanje inovacijske kulture u hrvatskim prerađivačkim poduzećima. od četiri analizirane varijable samo se prosječna ocjena proaktivnosti može smatrati zadovoljavajućom. ono što najviše zabrinjava je činjenica da je preuzimanje rizika, što je prema regresijskom modelu najvažni-je, u analizi zadobilo najnižu ocjenu. daljnja istraživanja na ovom području zahtijevat će precizniju segmentaciju hrvatske prerađivačke industrije te ispitivanje veze između radikalnih proizvodnih inovacija i poslovnih rezultata. literatura • bessant, j. (2003) high involvement inno-vation: building and sustaining competitive advantage trough continuous change, john wiley & sons • chandy, r. k., tellis, g. j. (1998) organizing for radical product innovation: the overloo-ked role of willingness to cannibalize, jour-nal of marketing research, issn: 0022-2437, 35, str . 474-487. • dobni, b. c. (2008) measuring innovation culture in organizations, european journal of innovation management, vol. 11, no. 4, 539-559. • eisenhardt, k. m., tabrizi, b. n. (1995) acce-lerating adaptive proecess; product innova-tion int he global computer industry, admi-nistrative science quarterly, vol. 40, issue 1, 84-110. • ettlie, j. e. et. al., (1984), organization stra-tegy and structural differences for radical versus incremental innovation, management science, vol. 30 issue 6, str . 682-695, 14 • henderson, r. m., clark, k. b. (1990) arhi-tectural innovation: the reconfiguration of existing product technologies and the faliure of established firms, administrative science quarterly, issn: 0001-8392 35, str . 9-30. • herbig, p . a. (1994) the innovation matrix: culture and structure prerequisites to inno-vation, isbn 978-0899309330, westport, ct: quorum books. • herrmann, a., gassmann, o., eisert, u. (2007) an empirical study of the antecedents for radical innovations and capabilities for transformation, journal of engineering and technology management, issn: 0923-4748, 24, str . 92-120. • jassewalla, a. r., sashital, h. c. (2002) cultu-res that support product innovation proce-sses, academy of management executive, vol. 16, no. 3, 42-56. • jelinek, m. s., claudio, b. (1990) managing innovation in high technology firms: chall-enges to organization theory, organizational issues in high technology management, jai press, 3-17. • koberg, c. s., detienne, d. r., heppard, k. a. (2003) an empirical test of environmental, organizational, and process factors affecting incremental and radical innovation, journal of high technology management research, issn: 1047-8310, 14 (1), str . 21-45. • madanmouhan, t . r. (2005) incremental te-chnical innovations and their determinants, international journal of innovation manage-ment, issn: 1363-9196 , 9 (4), str . 484. • mcmillan, j., mcgrath, r. (2000), entrepre-nurial mindset: strategies for continouslly creating opportunity in an age of uncertain-ty, harvard business school press books • nijesen, e. j., hillebrand, b., vermeulen, p . a. m. (2005), unraveling willingness to canni-balize: a clear look at the barrier to radical innovation, technovation, 25, 1400-1409. • o’connor, g. (2008) major innovation as a dynamic capability: a systems approach; journal of product innovation management, issn:0737-6782, 25 (4), str . 313-330. • o’connor, g. c., ayers, a. d. (2005) building a radical innovation competency, industrial research institute, siječanj-veljača, str . 23-24.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacijska kultura u hrvatskoj preraðivačkoj industriji 62 • o’connor, g. c., demartino, r. (2006) orga-nizing for radical innovation: an exploratory study of the structural aspects of ri mana-gement systems in large established firms, journal of product innovation management, 23, str . 475-497. • sandberg, b. (2007) customer-related pro-activeness int he radical innovation develo-pment process, european journal of innovati-on management, vol. 10, no. 2, 252-267. • sarkees, m. e. (2007) exploitation versus exploration: getting the mix right. phd thesis. katz graduate school of business, university of pittsburgh • tellis, g. j., prabhu, j. c., chandy, r. k. (2009) radical innovation across nations: the preeminence of corporate culture, journal of marketing, vol. 73, 3-23. • tidd, j., bessant, j., pavitt, k. (2005) mana-ging innovation: integrating technological, market and organizational change, 3e, isbn 978-0-470-99810-6, john wiley & sons inc. • tushman, m. l., o’reilly, c. a. (1996), ambi-dextrous organizations: managing evoluti-onary and revolutionary change, california management review, vol. 38 issue 4, p8-30, 23p • valencia, j. n. c., valle, r. s., jimenez, d. (2010) organizational culture as determinant of product innovation, european journal of innovation management, vol. 13, no. 4, 466-480. innovation culture in croatian manufacturing industry defining incremental and radical innovations although innovations sometimes include discontinuous changes – something comple-tely new or a response to completely changed conditions – they are mostly incremental improvements. products are very rarely new to the world and, in case of process innovations, they most often involve elimination of system errors. such continuous improvement has re-ceived a great deal of attention in recent years, most as part of the tqm program reflected in huge benefits among japanese manufacturers thanks to quality and productivity improve-ments. new experiences relating to the lean philosophy in production and services and the application of this philosophy both to the com-pany internally and to interactions between companies highlight the enormous reach of continuous innovation (sarkees, 2007). incremental innovations normally introduce minor changes to existing products, thus utili-zing the potentials of defined dominant design and often underline the domination of existing enterprises (henderson i clark, 1990). the issue of strategy implementation – com-municating and training people to use a strate-gic framework – is essential if an organization wishes to avoid a situation where it has know-how, but lacks know-why in its innovation pro-cess. creating a strategic framework precedes focused incremental improvements typical of the lean and kaizen philosophies. in theory, it is possible to mobilize a number of people to work on continuous improvements, but such initiatives are rarely successful in practice. the key factor is the presence or absence of a strategic focus to which a series of small inno-vation activities may be focused. this requires two key elements: creating a clear and consi-stent business strategy and implementing the strategy through a cascading process building63 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation culture in croatian manufacturing industry understanding and a feeling of ownership of goals and sub-goals (tidd et al, 2005). according to madanmohan (2005), incremen-tal technical innovations are defined as refi-nements, adjustments and improvisations to existing technology based on existing technical knowledge. incremental innovations are classi-fied as material, operation, scale and product innovations. material innovation refers to the use of recycled materials and changes to material specifications. operation (process) innovation refers to reengineering of producti-on methods including, for example: changes in the order and number of operations, arrange-ment of tools and machines, etc. scale inno-vation includes changes in production volume. incremental product innovation means adding new characteristics, changing dimensions or design or improving performance. herbig (1994) specifies three types of incre-mental innovation (or ‘’lower order inno-vations’’ as he refers to them): continuous, modified and process innovations. continuous innovations refer to product line extensions. modified innovations refer to a somewhat gre-ater degree of change because they introduce new technology that basically has the same functions as the old one. process innovations consist of improvements in the way existing products are produced (e.g. tqm). koberg et al (2005) define incremental inno-vations as those whose impact is low and comprise the following categories: procedu-ral (management-determined innovations in rules and procedures), personnel-related (innovations in selection and training policies, and in human resource management practi-ces); process (new methods of production or manufacturing); and structural (modifications to equipment and facilities and new ways in which work units are structured). the number of definitions of radical innovati-ons is proportional to their role in the survival of most modern enterprises or , in other words, there are many of them. however , using the importance criteria, o’connor (2008) provided one of the fundamental definitions of radical innovations in her paper . according to this au-thor , radical innovations are defined as those that have any of the following characteristics: • offering new possibilities to the world, • offering significant improvement of existing possibilities (5–10 fold), • offering substantial cost savings (50%). however , the above definition has one key weakness – a radical innovation so defined significantly narrows the research space beca-use it is unrealistic to expect an average firm to fulfill at least one of these two goals througho-ut its lifecycle. even o’connor (2008) expands the term radical innovation in her paper with a new term, “really new innovations” 1 and refers to them jointly as major innovations. really new innovations may be defined as those that meet one of the above two require-ments: • a firm’s new product or any component the-reof created by using technology completely new to the firm, • a firm’s new products marketed in a market completely new to the firm. as the dilemma regarding how radical innova-tions are defined has been eliminated for the purposes of this paper , other commonly used definitions of radical innovations and their most important characteristics are provided below. chandy and tellis (1998) provided one of the most commonly used definitions of radical innovations in their paper . according to these two authors, two key factors determine pro-duct innovations – technology and market. the first factor defines the extent to which the new product incorporates a new technology. the other factor determines the extent to the new product satisfies customer needs better than existing products do. using these two factors, innovations may be classified as: incremental innovations, market revolutions, technological 1 really new innovation is defined as innovation enabling the firm a significant shift in terms of market or technology, whether on a macro or micro level.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacijska kultura u hrvatskoj preraðivačkoj industriji 64 revolutions and radical innovations. incremen-tal innovations refer to relatively minor chan-ges in technology that also result in a slight increase in benefit to the customer . market re-volutions are based on existing technology, but they substantially increase customer benefits. technological revolutions refer to the use of much more advanced technology not bringing any substantial customer benefits. radical innovations based on both criteria represent a significant shift from the present situation. herrmann et al (2007) refer to two common elements in most definitions of radical innova-tion – dimension and perspective. the dimen-sions normally used are once again market and technology. the perspective is the point of re-ference from which the innovation is assessed. here, a micro-level (company) and a macro-le-vel (e.g., industry) perspective can be distingu-ished. these authors defined radical product innovations as those innovations which are characterized by a discontinuity along both di-mensions on a macro-level. the discontinuities associated with radical innovations are also considered to be a key distinguishing parame-ter in relation to incremental innovations. o’connor and ayers (2005) define radical inno-vations as commercialization of products and technologies that have strong impact on two dimensions: • the market, in terms of offering wholly new customer benefits relative to the previous product generation in the category, and • the company, in terms of its ability to create new businesses. according to these authors, the organizational disruptions associated with a radical innovati-on opportunity can vary from almost none at all, for those that exhibit a clear fit with an exi-sting business, to extremely high for those that require an entirely new division or business. however , what is quite certain is the fact that radical innovations are a driver of economic development and a source of better products and more customer benefits. the idea of innovation culture bessant (2003) defined organizational culture as “the way things are done around here” . this simple definition includes common positions, beliefs and collective standards accepted by a group of people. tellis, prabhu and chandy (2009) took it further than the statement that a culture is reflected in common knowledge and standard operating procedures and descri-be culture using other terms such as: values, rituals and codes. organizational culture is believed to be a key factor in stimulating innovative behavior and creating innovations (tushman and o’reilly, 1996; valencia, valle and jimenez, 2010). one of the key issues when it comes to radical product innovations is the issue of creating an appropriate innovation culture that stimulates innovations. this issue has been dealt with by numerous scientists (mcmillan and mcgrath, 2000; eisenhardt and tabrizi, 1995). mcgra-th and macmillan (2000) and tushman and smith (2002) argue that radical innovations are associated with organizations that have expe-rimental cultures, an entrepreneurial climate, a loose, decentralized structure, flexible work processes, heterogeneous human resource profiles, and strong technical competencies. incremental innovations, on the other hand, are associated with organizations that have an efficiency culture, a centralized structure, engineered work processes, and formalized ro-les and coordinating mechanisms (eisenhardt and tabrizi, 1995; tushman and smith, 2002). jelinek and schoonhoven (1990) conclude that development of radical innovation capabiliti-es does not require an organic environment, but structures and clear knowledge-transfer processes and reporting mechanisms. ettlie et al (1984) observe that radical innovation is more likely to occur in organizations that have centralized, but informal structures, while in-cremental innovations occur in more stringent, but decentralized structures. valencia, valle and jimenez (2010: 474) observe that radical innovation is stimulated by ad hoc cultures that foster creativity, openness, entreprene-urship and risk taking. on the other hand, hie-rarchical cultures (internal control, strict rules65 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation culture in croatian manufacturing industry and regulations, internal focus) inhibit radical innovations. dobni (2008) defines the innovation culture as a multi-dimensional concept which en-compasses the intention to be innovative, the infrastructure to support innovation, operati-onal level behaviors necessary to influence a market and value orientation, and the envi-ronment to implement innovation. according to tellis, prabhu and chandy (2009), willingne-ss to cannibalize assets, future orientation, and tolerance for risk are the three key elements in an innovation culture. this paper investigates four key elements: autonomy (o’connor and demartino, 2006), willingness to cannibalize (chandy and tellis, 1998; nijesen, hillebrand and vermeulen, 2005), proactivity (sandberg, 2007), and willingness to take risk (jassawalla and sashital, 2002). research results the measuring scales used in this paper to measure innovation culture are a combination of the scales used by tellis, prabhu and chandy (2009), and chandy and tellis (2000). we used a 7-point likert scale, where 1 is never and 7 is every time. the questionnaire was e-mailed to 3,000 croatian manufacturing companies in december of 2009. the questionnaire was completed by quality control or production control managers. after 1 month and three rounds of sending the questionnaire, we co-llected 263 responses, 251 of which were used for further analyses. there was one dependent variable (radical product innovations) and 4 independent variables referred to in this paper as: autonomy, willingness to cannibalize, pro-activity, and willingness to take risk. the questions used in this paper are: 1. how important are innovation culture con-structs in croatian manufacturing industry? 2. what is the impact of innovation culture constructs on radical product innovations in croatian manufacturing industry? the first question may be answered using descriptive statistical analyses. table 1 shows that proactivity achieved the highest result in croatian manufacturing industry (5.68) mea-sured as an arithmetic mean, while willingness to take risk achieved the lowest result (3.66). the focus on proactivity measured through anticipation of future market trends and needs clearly demonstrates that croatian manufac-turing companies think of the perspective in the future, but when it comes to implemen-tation, little is being done. the average value of 4.5 radical product innovations shows that croatian manufacturing companies’ support of the analyzed variable is very low or almost inexistent. the method used in this research that answe-red the second question was multiple linear regression. before interpreting the results, we need to present a brief comment on the assumptions of regression. the assumption of a linear connection between the dependent and independent variables was verified using a correlation matrix. all independent variables were aligned with radical product innovations and all correlation coefficients were between 0.25 and 0.30. not one link between indepen-dent variables exceeded 0.35, which suggests that there is no multicollinearity in the data. the existence of outlier was verified using mahalonbis distances. the critical value for the 4 independent variables is 18.47, while the maximum value in the data was 15.31, which suggests that there are no outliers in the data. to test for normality of residuals, we used the kolmogorov-smirnov test, where we determi-ned a significance of unstandardized residuals of 0.200, which clearly indicates normality of the residuals. regarding the assessment of the model for the impact of innovation culture constructs on radical product innovations in croatian manufacturing industry, the determination coefficient (r2) has the main role. r2 shows that the model explains a 17.4% variation in radical product innovations. when analyzing individual coefficient, it is clear that only cannibalization does not show any statistically significant impact on the dependent variable. this may be partially explained by the definiti-on of radical innovations. as abovementioned, radical innovations mostly refer to creatingi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacijska kultura u hrvatskoj preraðivačkoj industriji 66 completely new markets, so there should be no decrease in the sales of existing products in most cases. the variable showing the most si-gnificant impact is willingness to take risk – its standardized beta value is 0.263. this means that a change in willingness to take risk by one standard deviation causes a change in product innovations by 0.263 standard deviations. for the purpose of improving the present situ-ation as regards radical product innovations, croatian manufacturing industry managers need to be more willing to take risk and any consequential errors. this assumption should be accompanied by intensive training and edu-cation. unfortunately, we can hardly expect this requirement, which may appear as an unnecessary waste of resources in recession time, to be met in the near future. the funda-mental requirement for attaining the foregoing is in financial stability, which in turn is hardly attainable when it comes to croatian manufac-turing industry. conclusion there are several implica-tions of this research that need to be underscored and are equally important to the academic public and practical professi-onals. first, we need to emphasize that the im-portance of an organiza-tional culture, in this case an innovation culture, for creating radical pro-duct innovations has been reaffirmed. what is very disappointing is the overall state of innovation culture in croatian manufacturing companies. among the four analyzed variable, only proactivity may be considered satisfac-tory. the greatest concern is the fact that risk taking, which is the most important according to the regression, achieved the lowest score in the analysis. further research in this area will require a more precise segmentation of croatian manufacturing industry and investi-gation of the relation between radical product innovations and business performance. literature • bessant, j. (2003) high involvement innovation: building and sustaining competitive advantage through continuous change, john wiley & sons • chandy, r. k., tellis, g. j. (1998) organizing for radical product innovation: the overloo-ked role of willingness to cannibalize, jour-nal of marketing research, issn: 0022-2437, 35, str . 474-487. • dobni, b. c. (2008) measuring innovation culture in organizations, european journal of innovation management, vol. 11, no. 4, 539-559. • eisenhardt, k. m., tabrizi, b. n. (1995) acce-lerating adaptive process; product innova-table 1: average points for radical innovation culture constructs table 2: regression analysis summary component arithmetic mean standard deviation autonomy 4,53 1,30 cannibalization 4,38 1,13 proactivity 5,68 1,07 willingness to take risk 3,66 0,89 radical product innovations 4,56 1,23 model standardized beta coefficients sig. autonomy 0,153 0,015 cannibalization 0,025 0,684 proactivity 0,192 0,002 willingness to take risk 0,263 0,00067 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation culture in croatian manufacturing industry tion in the global computer industry, admi-nistrative science quarterly, vol. 40, issue 1, 84-110. • ettlie, j. e. et. al., (1984), organization stra-tegy and structural differences for radical versus incremental innovation, management science, vol. 30 issue 6, str . 682-695, 14 • henderson, r. m., clark, k. b. (1990) archi-tectural innovation: the reconfiguration of existing product technologies and the failure of established firms, administrative science quarterly, issn: 0001-8392 35, str . 9-30. • herbig, p . a. (1994) the innovation matrix: culture and structure prerequisites to inno-vation, isbn 978-0899309330, westport, ct: quorum books. • herrmann, a., gassmann, o., eisert, u. (2007) an empirical study of the antecedents for radical innovations and capabilities for transformation, journal of engineering and technology management, issn: 0923-4748, 24, str . 92-120. • jassewalla, a. r., sashital, h. c. (2002) cultu-res that support product innovation proce-sses, academy of management executive, vol. 16, no. 3, 42-56. • jelinek, m. s., claudio, b. (1990) managing innovation in high technology firms: chall-enges to organization theory, organizational issues in high technology management, jai press, 3-17. • koberg, c. s., detienne, d. r., heppard, k. a. (2003) an empirical test of environmental, organizational, and process factors affecting incremental and radical innovation, journal of high technology management research, issn: 1047-8310, 14 (1), str . 21-45. • madanmouhan, t . r. (2005) incremental te-chnical innovations and their determinants, international journal of innovation manage-ment, issn: 1363-9196 , 9 (4), str . 484. • mcmillan, j., mcgrath, r. (2000), entrepre-neurial mindset: strategies for continuously creating opportunity in an age of uncertain-ty, harvard business school press books • nijesen, e. j., hillebrand, b., vermeulen, p . a. m. (2005), unraveling willingness to canni-balize: a clear look at the barrier to radical innovation, technovation, 25, 1400-1409. • o’connor, g. (2008) major innovation as a dynamic capability: a systems approach; journal of product innovation management, issn:0737-6782, 25 (4), str . 313-330. • o’connor, g. c., ayers, a. d. (2005) building a radical innovation competency, industrial research institute, january-february, str . 23-24. • o’connor, g. c., demartino, r. (2006) orga-nizing for radical innovation: an exploratory study of the structural aspects of ri mana-gement systems in large established firms, journal of product innovation management, 23, str . 475-497. • sandberg, b. (2007) customer-related pro-activeness in the radical innovation develo-pment process, european journal of innovati-on management, vol. 10, no. 2, 252-267. • sarkees, m. e. (2007) exploitation versus exploration: getting the mix right. phd thesis. katz graduate school of business, university of pittsburgh • tellis, g. j., prabhu, j. c., chandy, r. k. (2009) radical innovation across nations: the preeminence of corporate culture, journal of marketing, vol. 73, 3-23. • tidd, j., bessant, j., pavitt, k. (2005) mana-ging innovation: integrating technological, market and organizational change, 3e, isbn 978-0-470-99810-6, john wiley & sons inc. • tushman, m. l., o’reilly, c. a. (1996), ambi-dextrous organizations: managing evoluti-onary and revolutionary change, california management review, vol. 38 issue 4, p8-30, 23p • valencia, j. n. c., valle, r. s., jimenez, d. (2010) organizational culture as determinant of product innovation, european journal of innovation management, vol. 13, no. 4, 466-480.leo budin • hrvatska akademija znanosti i umjetnosti tomislav filetin • fakultet strojarstva i brodogradnje sveučilišta u zagrebu marin hraste • hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ignac lovrek • fakultet elektrotehnike i računarstva sveučilišta u zagrebu elementi za izgradnju hrvatskog inovacijskog ekosustava u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja znanosti i tehnologije elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology69 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology uvod na mrežnim stranicama ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u svibnju 2012. godine objavljen je dokument smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije 1 koji bi trebao poslužiti kao podloga za rad na strategiji hrvatskog obrazovnog i istraživačkog prostora [1]. u tom se dokumentu uvodno kaže sljedeće: „hrvatsko je društvo u dubokim promjenama na svim poljima, što zahtijeva dugoročno promišljanje o mjestu obrazovanja i znanosti u društvu, posebice u stvaranju inova-tivnog društva i gospodarstva. to promišljanje odnosi se na percepciju profila čovjeka po-željno obrazovanog za sljedeća desetljeća, na promjene organizacije sustava obrazovanja te na stjecanje znanja i njegovu primjenu na svim razinama obrazovanja. pritom u prvom planu treba biti čovjek, a tek onda institucionalni sustav.” i dalje: „danas se smatra da je znanje, dakle ljudski potencijal, osnovna poluga razvit-ka i da je za napredak obrazovni i istraživački sustav mnogo važniji od često prenaglašavanih ostalih infrastrukturnih sustava. ljudi su glavni nositelji ideja, informacija i novih znanja. oni su strateška osnovica i kapital u suvremenom društvu i gospodarstvu. za razliku od materi-jalnih, intelektualni i stvaralački potencijali ne-maju granica. u obrazovnom sustavu stoga se mora pravodobno otkrivati posebno sposobne pojedince i na sve ih načine poticati te im pomagati da potpuno razviju i primijene svoja znanja i sposobnosti na dobrobit zajednice. “ u cijelom svijetu, u europi, pa i u hrvatskoj zna-nju kao pokretaču razvoja pridaje se posebna pažnja i naglašava da su znanje i njegova primje-na osnovni pokretači svekolikoga gospodarskog, društvenog i kulturnog napretka. hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u kontinuitetu i sustavno ukazuje na važnost i primjenu znanja u hrvatskome društvu [2], razrađuje i obrazlaže temeljne postavke obrazovanja za tehnološki ovisno društvo znanja [3], kao i odnos inova-tivnosti, istraživačkog sveučilišta i poduzeća za-snovanog na znanju [4], upozoravajući i skrećući pozornost na znanje kao temelj konkurentnosti i razvoja te njegovu važnost za izlazak iz krize i razvoj hrvatske [5, 6]. 1 http://public.mzos.hr/default.aspx?art11662 smjernice imaju zbog toga i mobilizacijska obi-lježja – kao što se u nedavnoj prošlosti oružjem morala stvarati hrvatska država, tako je danas njezin napredak i opstanak uvjetovan obrazov-nom, istraživačkom i inovacijskom politikom. inovacijski ekosustav predmet je strateškog planiranja rasta u europskoj uniji do 2020. europska unija postavila je pet ambicioznih ciljeva kojima se želi potaknuti zapošljavanje, inovativnost, obrazovanje, društvena uključe-nost te održiva energetska politika. za ostva-renje tih ciljeva osmišljeno je sedam stožernih inicijativa 2 , od kojih se većina može ostvariti i dugoročnije održati samo bitnim unapređe-njem obrazovnog i istraživačkog prostora. od svake se države članice, a takvom će hrvat-ska postati sljedeće godine, očekuje aktivno sudjelovanje u tim inicijativama i suradnja na njihovu ostvarenju. jedna od stožernih inicija-tiva je inovacijska unija (innovation union) 3 , s ciljem preusmjeravanja istraživačko-razvojne djelatnosti na glavne izazove, uz bolje povezi-vanje znanosti i tržišta kako bi se izumi što prije pretvorili u proizvode [7]. u ovom se radu ističu oni elementi smjernica koji će biti odlučni za izgradnju hrvatskog ino-vacijskog ekosustava koji treba izgraditi kako bi se hrvatska ravnopravno uključila u europsko i globalno inovacijski usmjereno gospodar-stvo. drugim riječima, potiče se osmišljavanje inovacijske hrvatske – jedne od naših stožernih inicijativa za prevladavanje krize i ostvarenje rasta. rad sadrži, uz uvod, tri poglavlja (2. do 4.), usmjerena na inovacijske aspekte smjernica za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, i zaključak. u drugom poglavlju razmatraju se inovacijski modeli i procesi te generičke kategorije inovacija. treće poglavlje bavi se istraživačkom komponentom inovacij-skog ekosustava, posebice ulogom sveučilišta u trokutu znanja, a četvrto govori o transdiscipli-narnosti, umrežavanju i sinergiji kao hrvatskim razvojnim pretpostavkama 2 http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/flagship-initiatives/index_en.htm 3 europe 2020 flagship initiative – innovation union; http://ec.europa.eu/research/innovation-union/pdf/innovation-union-communication_ en.pdf#viewfit&pagemodenone.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. elementi za izgradnju hrvatskog inovacijskog ekosustava u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja znanosti i tehnologije 70 inovacijski modeli i procesi inovacije nije moguće promatrati izvan prosto-ra znanja, a inovacijske modele i inovacijsku politiku nužno je analizirati s motrišta položaja inovacija u prostoru znanja, bez obzira tko ga i gdje stvara [8, 9]. prepoznavanje najsposob-nijih i najkreativnijih pojedinaca od najranije dobi, njihovo sustavno praćenje, obrazovanje i poticanje jedna je od bitnih pret-postavki stvaranja inovativnog društva [10]. obrazovni sustav na svim razinama mora biti koncipi-ran tako da potiče radoznalost i neprestano učenje, istraživanje, kritičnost, timski rad, rješavanje problema te primjenu znanja. znanja generirana iz prirodnih i tehničkih znanosti bitna su koor-dinata prostora znanja, a znanja o tržištu druga. cilj je istraživačkog i na njega oslonjenog inovacij-skog procesa stvaranje novog znanja, nove tehnologije i novog tržišta. rezultat istraživačkog i inovacijskog procesa opisuje se inovacijskim vektorom koji odre-đuje pomak u prostoru znanja iz postojećeg proizvoda ili usluge u inovirani ili novi proizvod ili uslugu. stoga su moguća dva temeljna pristupa inovaciji: kontinuira-na inovacija i inovacija zasnovana na sintezi znanja. kontinuirana inovacija proizvoda ili usluge ograničena je postojećim znanstvenim i tržišnim znanjem organizacije koja inovaciju samostalno provodi. inovacija zasnovana na sintezi različitih znanja iz različitih izvora – organizacija, potpuno je drukčiji model koji pretpostavlja suradnju i partnerstvo. inovacija je kreiranje novih, boljih ili učinkovi-tijih ideja, postupaka ili artefakata u bilo kojoj grani ljudske djelatnosti, i to takvih koji će se prihvaćati u društvu ili na tržištu. istaknutu ulogu u napretku gospodarstva imaju inovacije koje vode stvaranju novih proizvoda i usluga. u tom je području inovacija proces kojim se ideje prevode u korisni oblik i donose na tržište. uo-bičajeno se takva inovacija opisuje kao uzasto-pan niz sljedećih koraka: otkriće izum razvoj proizvod ili usluga marketing tržište dobit. međutim, linearni lanac samo je povijesni prikaz nastanka nekog proizvoda ili usluge. inovacija je izrazito iterativan proces u kojemu se pojedini koraci, ili više njih, ponavljaju do uspješnog završetka (ili neuspjeha), kao što je predočeno na slici 1. inovacijski ekosustav primjeren modelu ino-vacije zasnovane na sintezi znanja obuhvaća istraživačku i gospodarsku djelatnost. istraži-vačka djelatnost obuhvaća prirodne znanosti, tehničke, odnosno inženjerske znanosti te društvene i humanističke znanosti, sa svojom ulogom u inovacijskim procesima. integracijom umjetničkog stvaralaštva te estetskog obliko-vanja (dizajna) u inovativne procese mogu se također generirati novi proizvodi ili postojeći oplemeniti novom kvalitetom i vrijednošću na tržištu. gospodarska djelatnost, uz istraži-vanje i razvoj, obuhvaća proizvodnju, uslužnu djelatnost i trgovinu. istražuju se i prepoznaju fenomeni u prirodi, uočavaju principi i stvaraju ideje koje se provjeravaju prototipnim izvedba-ma, da bi se na kraju uobličili proizvodi i usluge spremni za tržište. u smjernicama se ističe da za uspješnu inova-ciju moraju biti ispunjena tri ključna elementa: a) tehnologije koje će omogućiti ostvarenje inovativne ideje, slika 1 – inovacijski ekosustav i iterativni inovacijski proces71 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology b) potreba, odnosno tržište, tj. ljudi koji su spremni upotrebljavati, odnosno kupiti inovaciju i c) mogućnosti za pretvorbu inovativne ideje iz raspoloživih tehnoloških komponenti u konačan upotrebljiv proizvod ili uslugu. dodatno, okruženje mora djelovati motiviraju-će i biti aktivno u prepoznavanju, vrednovanju i poticanju novih ideja inovativnih pojedinaca i skupina. tu se ponajprije misli na združeno djelovanje lanaca institucija i različitih instru-menata koji povećavaju vjerojatnost uspjeha inovacija. to su primjerice: ulančani inkubacij-ski i tehnološki centri, uslužni centri s najsuvre-menijom opremom i tehnološkim postupcima, fondovi i druge financijske institucije i sl. tek ako se sve faze inovativnog procesa prove-du, može se govoriti o uspješnoj inovaciji. čak i uspješne faze inovacijskog procesa ne vode do uspješne inovacije ako za novi proizvod ne postoji ili se ne stvori tržište. prema tome, uspješna inovativna sredina mora njegovati sve tri komponente inovacijskog procesa: izumi-teljstvo, razvoj i marketing. drugi važan aspekt na koji se upozorava je doseg inovacija na temelju kojeg se one mogu grubo podijeliti u četiri kategorije: • inkrementalne inovacije, kojima nastaje neka nova inačica proizvoda i usluga (događaju se praktički svakodnevno), • radikalne inovacije, kojima se stvaraju novi proizvodi i usluge (zahtijevaju sustavan, orga-niziran napor u inovacijskom ciklusu), • fundamentalne inovacije, kojima se stvaraju potpuno nova tehnološka rješenja (polaze od novih fenomena ili nove interpretacije fenomena), • generičke inovacije, kojima se stvaraju potpuno nove gospodarske grane (određuju razvojna razdoblja čovječanstva). posljednje dvije kategorije inovacija relativno su rijetke i zasnivaju se na otkrićima novih fenomena ili obuhvaćanjem tih fenomena u nove principe. fundamentalne i generičke inovacije stvaraju nove tehnologije i čine neke tehnologije zastarjelima. novije tehnologije (eventualno u sprezi s nekim starijim) otvaraju mnoge mogućnosti za inkrementalne i radikal-ne inovacije i u sredinama koje nemaju moguć-nosti djelovanja u području fundamentalnih i generičkih inovacija. može se očekivati da će u hrvatskoj u velikoj većini biti inovacije iz prve dvije kategorije. pritom su inkrementalne ino-vacije karakteristične za model kontinuiranih inovacija, dok se radikalne inovacije prije mogu očekivati od modela zasnovanih na sintezi zna-nja kojim raspolažu gospodarstvo i akademsko-istraživačka zajednica. istraživačka komponenta inovacijskog ekosustava europska komisija objavila je 30. studenoga 2011. prijedloge dokumenata novog europ-skog okvirnog programa istraživanja i inovacija za razdoblje od 2014. do 2020. godine obzor 2020 (horizon 2020) 4 [11-13]. time se postav-ljaju temelji učinkovitoga trokuta znanja izme-đu obrazovanja, istraživanja i poduzetništva, odnosno obrazovanja, istraživanja i inovacija. razmotrimo položaj sveučilišta u trokutu znanja i njegovu ulogu u ostvarivanju istraži-vačke komponente inovacijskog ekosustava. mogućnosti i zadaće sveučilišta su specifične, jer ono može i treba djelovati u sve tri njego-ve sastavnice. smjernice naglašavaju da su „visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije prepoznati u svijetu kao temeljna sastavnica obrazovnog i istraživačkog prostora, s doprino-som društvenom razvoju i napretku kojim se postiže mudar i održiv rast u koji su uključeni svi građani. obrazovanje u cijelosti, a posebice 4 horizon 2020 - the framework programme for research and innovation; http://eur-lex.europa. eu/lexuriserv/lexuriserv.do?uricom:2011:08 08:fin:en:pdf . establishing horizon 2020 - the framework programme for research and innovation (2014-2020); http://eur-lex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv. do?uricom:2011:0809:fin:en:pdf laying down the rules for the participation and dissemination in ‘horizon 2020 – the framework programme for research and innovation (2014-2020); http://eur-lex.europa.eu/lexuriserv/ lexuriserv.do?uricom:2011:0810:fin:en: pdf .i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. elementi za izgradnju hrvatskog inovacijskog ekosustava u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja znanosti i tehnologije 72 visoko obrazovanje povezano s istraživanjem i inovacijama, ima ključnu ulogu u osobnom i društvenom razvitku i stvaranju visokoobrazo-vanog ljudskog kapitala [10]. visoko obrazova-nje bitan je partner u strategiji europske unije u stvaranju novih radnih mjesta te u ostvariva-nju i održavanju rasta, a takvim bi trebalo biti i u republici hrvatskoj” [14]. gospodarstvo zasnovano na znanju, a takvom bismo trebali težiti, zahtijeva ljude s mješavi-nom znanja i vještina koja obuhvaća transver-zalne kompetencije, elektroničke vještine za digitalno doba, stvaralaštvo i prilagodljivost, uz dobro razumijevanje područja u kojem i za koje su se obrazovali. hrvatsko se visoko obrazovanje, kvalitativno i kvantitativno, ne može razvijati u nekom drugom smjeru i imati drukčiju ulogu u društvenom razvoju i napret-ku te gospodarskom rastu. odgovornost je za nacionalni razvoj i usmjeravanje visokog obra-zovanja na republici hrvatskoj i svakom našem visokoškolskom učilištu. istraživačka sveučilišta obilježava međusob-na različitost umjesto uniformnosti i sličnosti te interdisciplinarnost, multidisciplinarnost i transdisciplinarnost u obrazovnom i istraživač-kom djelovanju [15-18]. na takvom sveučilištu studenti nisu nastavni „teret” već potencijal kakvim ne raspolaže nijedna druga institucija. riječ je o promjeni obrazovne paradigme od danas prevladavajućeg „istraživanja nakon učenja” prema „učenju preko istraživanja” . te-meljna je zadaća sveučilišta da te pretpostavke ugradi u znanstveno i umjetničko obrazovanje i istraživanje, a društva i gospodarstva da ih potiču i koriste se njima. pritom znanost na sveučilištu ima bitnu prednost pred drugim oblicima znanstvene organiziranosti: stvara i znanje i ljude sa znanjem, što omogućuje izravan transfer znanja u društvo i gospodar-stvo te njegovu bržu primjenu. jednako tako, pažnju treba posvetiti kvalitetnom obrazovanju stručnjaka, koji nakon završenog studija mo-raju raspolagati znanjima i vještinama koje im omogućuju kompetentno bavljenje strukom. nužni su partnerski odnosi sveučilišta s gos-podarstvom i poslovnom zajednicom. na svim razinama visokog obrazovanja treba prepozna-vati sklonosti studenata i usmjeravati ih prema inovativnom stvaralaštvu. uloga znanstvenika koji djeluju na sveučilištima i znanstvenim institutima mora se proširiti. uz sudjelovanje u procesu stvaranja znanja, oni moraju iz posto-jećeg i novonastalog fundusa znanstvenih spo-znaja, mnogo izrazitije nego do sada, odabirati, oblikovati i prenositi široj javnosti ona znanja koja smatraju presudnima za napredak. preobrazbom doktorskih studija treba omo-gućiti promjenu paradigme od „dobrog dok-torata” prema „dobrom doktoru znanosti” s doktorskim obrazovanjem za tržište rada šire od znanstvenog i nastavnog. temama dok-torskih istraživanja povezanima s ugovorno reguliranim istraživačkim programima surad-nje gospodarstva i drugih djelatnosti treba ostvariti zadaće tzv. kolaborativnih doktorskih programa, pri čemu će kvalitetu i relevantnost osiguravati akademski standardi i strateška vrijednost za gospodarstvo i druge djelatnosti [19]. svjetska i europska iskustva pokazuju da se inovativnost ne može postići bez suradnih i partnerskih inovacijskih modela te bez istra-živanja i razvoja u poslovnom sektoru. nisu europski istraživački programi bez razloga „kolaborativni” , uz sudjelovanje gospodarstva i drugih sektora. gospodarstvo koje nema „vremena” za istraživanje i razvoj, jer je u problemima, upravo je zbog toga u proble-mima. uspješno gospodarstvo uvijek će imati „vremena” za znanost i znanje, a uspješno sveučilište za društvo i gospodarstvo. tomu je dobar indikator broj doktora znanosti u po-slovnom sektoru: 80% u sad-u, 50% u europi, a u hrvatskoj manje od 15% (procijenjeni udjel u ukupnom broju istraživača). udjel doktora znanosti, ne samo u gospodarstvu, već i u svim drugim sektorima, u republici hrvatskoj trebat će povećati. transdiciplinarnost , umrežavanje i sinergija u djelovanju hrvatskoj treba istraživački i obrazovni prostor koji omogućuje i potiče intelektualnu interak-ciju te poslovno okružje koje potiče i prihvaća „novo” . takve se odnose može postići ako se prevladaju ograničenja koja proizlaze iz tradici-onalnih znanstvenih disciplina, kao i iz tradicio-73 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology nalnih gospodarskih sektora. prijeko je potreb-na transdiciplinarna i međusektorska suradnja. svjetska iskustva govore o tome da malo i srednje poduzetništvo daje prednost problem-ski usmjerenoj suradnji u kojoj ostvaruje visoku razinu interakcije sa sveučilištem, s ciljanim ishodom zajedničkog istraživanja, očekivanjima u transferu znanja i tehnologije te utjecajem na nove proizvode i usluge. veća poduzeća sudjeluju i u mrežno usmjere-noj suradnji s pretkompetitivnim obilježjima kojom se podupiru generička istraživanja. mrežno usmjerena suradnja razvija društveni kapital, od nje se ne očekuje brz gospodarski učinak, ali je važna za stvaranje novoga znanja i pristup tom znanju te izgradnju kompetencija za buduće poslovne aktivnosti. transfer znanja odvija se ponajprije zajednič-kim istraživačko-razvojnim projektima i dok-torskim istraživanjima. projektne timove čine istraživači sa sveučilišta i stručnjaci iz gospo-darstva i drugih djelatnosti te istraživači dokto-randi – znanstveni novaci čije se zaposlenje na sveučilištu u punom radnom vremenu tijekom doktorskog studija financira sredstvima projek-ta. uključivanjem studenata diplomskih studija u istraživanja ostvaruje se povezanost znan-stvenog obrazovanja i istraživanja te omoguću-je aktivna politika novačenja novih istraživača i zapošljavanja. promjene u visokoškolskoj i istraživačkoj zajednici neće biti dovoljne ako se ne provedu i u poslovnom sektoru. iskustva pokazuju da su tijekom privatizacije u rijetkim poduzećima zadržane ili pokrenute djelatnosti istraživanja i razvoja. isto tako rijetki su primjeri da hrvatska poduzeća koja djeluju u sastavu europskih i globalnih korporacija preuzimaju visokostruč-ne i istraživačko-razvojne poslove i otvaraju takva radna mjesta. trebat će nova generacija poduzetnika i menadžera koji će biti spremni i sposobni za istraživanje, razvoj i inovacije kako bi gospodarstvo u većoj i potrebnoj mjeri moglo stvarati novu vrijednost. hrvatske su razvojne pretpostavke umreže-nost, suradnja i sinergija. prijeko je potrebno postići bolju stratešku povezanost znanstvenog i umjetničkog djelovanja, obrazovanja, tehno-logije i proizvodnje. promjene zasnovane na umreženosti, suradnji i sinergiji mogu tome pridonijeti vodeći računa o strateškoj uteme-ljenosti i realnoj usmjerenosti na područja u kojima želimo i možemo ostvariti znanstvenu, gospodarsku i društvenu vrijednost ne zatva-rajući pritom prostor istraživačkoj znatiželji i stvaralaštvu. vlada republike hrvatske i razvojne agencije moraju poticati projekte kojima će se pokre-nuti inovacijski procesi. prijeko je potrebno aktivirati i osnažiti nacionalni inovacijski sustav te primjenu rezultatā znanstvenih istraživanja. nužan je nastavak, širenje i bolje financiranje pretkomercijalnih projekata radi postizanja nacionalnih gospodarskih ciljeva. mora se uspostaviti dobro osmišljen prijenos najnovijih znanstvenih i tehnologijskih spozna-ja iz svijeta te nabaviti najsuvremenija oprema za prijenos i uvođenje tehnoloških procesa u mala i srednja industrijska poduzeća te je raci-onalno koristiti. isto tako moraju se smišljeno dodatno opremiti visoka učilišta, javni instituti, inkubacijski i tehnološki parkovi te razvojni centri, a u njima zapošljavati mladi istraživači s doktoratima znanosti. zaključak strateške odrednice razvitka treba promatrati u skladu s programima koji određuju buduć-nost istraživanja i inovacija u svim zemljama eu. iako se kompetitivnost zasnovana na ino-vativnim tehnologijama razmatra globalno, ko-risti od inovacija – gospodarski rast i povećano zapošljavanje –prije svega su interes pojedinih zemalja. zbog toga u hrvatskoj za odabrane prioritete treba poticati stvaranje regional-nih grozdova (u tom je smislu cijela hrvatska jedna regija) koji se sastoje od malih i srednjih poduzetnika, velike industrije, sveučilišta i javnih instituta. na taj se način najučinkovitije mogu oploditi proračunska sredstva i sredstva iz gospodarstva uložena u obrazovanje, istra-živanje i razvoj. pritom treba inovatorima koji djeluju u gospodarstvu, gospodarskim i javnim institutima te istraživačkim kapacitetima na sveučilištima osigurati uvjete rada i razvoja koji će ih učiniti konkurentnima i uspješnima u kompetitivnom međunarodnom okruženju.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. elementi za izgradnju hrvatskog inovacijskog ekosustava u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja znanosti i tehnologije 74 hrvatski istraživački prostor mora biti sastavni dio europskog istraživačkog prostora, a hrvat-ska inovacijska politika sukladna europskoj. teze ponuđene u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije po-tvrđivat će se, dorađivati ili odbacivati tijekom daljnjeg rada na strategiji. analiza postojećeg stanja i prijedlozi za poboljšanja sadržani u oecd-ovu dokumentu izvještaja o inovacijskoj politici u rh čine dobru osnovicu za predstoje-ću raspravu [20]. smjernice zajedno s tom ana-lizom mogu biti kvalitetna podloga za drugu fazu rada koja će rezultirati samom strategijom razrađenom po pojedinim komponentama, procjenom ostvarivosti pojedinih koraka te fiskalno održivim akcijskim planom konkretnih koraka u pojedinim etapama ostvarenja zada-nih ciljeva. literatura • „smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije“ , ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, zagreb, svibanj 2012. • „deklaracija o znanju. hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja” , hrvatska akademi-ja znanosti i umjetnosti, zagreb, 2004. • „obrazovanje za tehnološki ovisno druš-tvo znanja“ , hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, bilten razreda za tehničke znano-sti, godište x., broj 1, 2009. 5-14. • „inovativnost, istraživačko sveučilište i podu-zeće zasnovano na znanju“ , hrvatska akade-mija znanosti i umjetnosti, bilten razreda za tehničke znanosti, godište x., broj 1, 2009. 15-27. • j. barbić (ur .), „znanje - temelj konkurentno-sti i razvoja“ , hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, zagreb, 2011. • „važnost znanja i primjene znanja za izlazak iz krize i razvoj hrvatske“ , izjava predsjedniš-tva hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zagreb, 30. studeni 2011. • „europe 2020 flagship initiative – innovation union“ , communication from the commissi-on to the european parliament, the council, the european economic and social com-mittee and the committee of the regions, com(2010) 546 final, bruxelles, 6.10.2010. • m. hraste, „znanje i društveni izazovi“ , u: znanje - temelj konkurentnosti i razvoja (ur . jakša barbić), hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, zagreb, 2011., pp. 17-22. • l. budin, „obrazovana i inovativna hrvatska u inovacijski usmjerenoj europi“ , u: znanje - temelj konkurentnosti i razvoja (ur . jakša barbić), hrvatska akademija znanosti i umjet-nosti, zagreb, 2011., pp. 35-52. • t . filetin, „sustavni pristup ljudskim poten-cijalima“ , u: znanje - temelj konkurentnosti i razvoja (ur . jakša barbić), hrvatska akademi-ja znanosti i umjetnosti, zagreb, 2011., pp. 53-67. • „horizon 2020 - the framework programme for research and innovation“ , communica-tion from the commission to the european parliament, the council, the european eco-nomic and social committee and the com-mittee of the regions, com(2011) 808 final, bruxelles, 30.11.2011. • „establishing horizon 2020 - the framework programme for research and innovation (2014-2020)” , proposal for a regulation of the european parliament and the council, com(2011) 809 final, bruxelles, 30.11.2011. • „laying down the rules for the participation and dissemination in ‘horizon 2020 – the framework programme for research and innovation (2014-2020)” , regulation of the european parliament and the council, com(2011) 810 final, bruxelles, 30.11.2011. • i. lovrek, „s konkurentnim znanjem u hrvat-sko gospodarstvo“ , u: znanje - temelj konku-rentnosti i razvoja (ur . jakša barbić), hrvat-ska akademija znanosti i umjetnosti, zagreb, 2011., pp. 23-33. • „delivering on the modernisation agenda for universities: education, research and innova-tion” , communication from the commission to the council and the european parliament, com(2006) 208 final, brussels, 2006.75 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology • „doctoral studies in europe: excellence in researcher training” , leru – league of euro-pean research universities, 2007. • „towards an effective 8 th framework pro-gramme for research” , advice papper no. 2, leru – league of european research univer-sities, 2010. • „assessing europe’s university-based resear-ch” , expert group on assessment of univer-sity-based research, european commission, directorate-general for research, eur 24187 en, 2010. • i. lovrek, „doktorski studij i gospodarstvo” , zbornik radova arca 2010 prva konferencija s međunarodnim sudjelovanjem inovacijama do konkurentnosti, pp. 58-61, zagreb, 2010. • „background report on the innovation system of croatia“ , rci background report final (cro), oecd investment compact, draft 2012-09-11. elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology introduction in may 2012, the website of the ministry of science, education and sports published the document entitled guidelines for the strategy of education, science and technology 5 which should serve as the basis for working on the strategy of the croatian educational and re-search space [1]. the introductory part of this documents states the following: “the croatian society is undergoing a profound change in all fields, which requires long-term reflection 5 http://public.mzos.hr/default.aspx?art11662 on the position of education and science in society, particularly in creating an innovative society and economy. this reflection refers to the perception of the profile of person with desirable education for the coming decades, to the changes in the organization of the educa-tional system and to acquisition of knowledge and its application at all levels of education. in this, people should come first, and only then the institutional system.” and further: “to-day, it is believed that knowledge, i.e. human potential, is the basic leverage of development and that the educational and research system is much more important than often overemp-hasized other infrastructural systems. people are the main carriers of ideas, information and new knowledge. they are the strategic axis and capital in modern society and eco-nomy. unlike material potentials, intellectual and creative ones have no limits. therefore, particularly competent individuals must be timely discovered by the educational system, must be encouraged in every way and helped to fully develop and apply their knowledge and abilities to the benefit of the community. “ around the world, in europe, and in croatia, knowledge is given particular attention as the driving force of development, and it is emp-hasized that knowledge and its application are the main drivers of the overall economic, social and cultural progress. the croatian academy of arts and sciences continuously and systematically brings attention to the importance and application of knowledge in croatian society [2], elaborates and explains the fundamentals of education for a technolo-gy-dependent knowledge society [3], as well as the relationship between innovativeness, research universities and knowledge-based enterprises [4], warning and turning the atten-tion to knowledge, as the basis of competiti-veness and development and its importance for croatia’s recovery from crisis, and for its development [5, 6]. the guidelines, therefore, have mobilization characteristics – just as the croatian state had to be forged by arms in the recent past, today its progress and survival are dependent on the educational, research and innovation policy.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. elementi za izgradnju hrvatskog inovacijskog ekosustava u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja znanosti i tehnologije 76 the innovation ecosystem is the subject of strategic growth planning in the european uni-on by 2020. the european union set five am-bitious goals, aiming to promote employment, innovativeness, education, social inclusion and sustainable energy policy. in order to achieve these goals, seven flagship initiatives have been designed 6 , most of which can be achieved long-term only if the educational and research domains are significantly improved. each member state, and croatia will become one next year , is expected to actively partici-pate in these initiatives and cooperate in their fulfillment. one of the flagship initiatives is the innovation union 7 , aiming to redirect research and development activities to main challenges, with better connections between science and the market, in order to turn inventions into products as soon as possible [7]. this paper highlights the elements of the gu-idelines which will be decisive for the develo-pment of the croatian innovation ecosystem which must be built if croatia is to become an equal partner in the european and global innovation-oriented economy. in other words, the design of innovation croatia – one of our flagship initiatives for overcoming the crisis and achieving growth – is promoted. the paper contains, in addition to the intro-duction, three chapters (2 to 4), focused on the innovation aspects of the guidelines for the strategy of education, science and techno-logy, and the conclusion. the second chapter considers the innovation models and proce-sses and generic innovation categories. the third chapter deals with the research com-ponent of the innovation ecosystem, particu-larly the role of universities in the knowledge triangle, while the fourth discusses transdisci-plinarity, networking and synergy as croatian development prerequisites. innovation models and processes 6 http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/flagship-initiatives/index_en.htm 7 europe 2020 flagship initiative – innovation union http://ec.europa.eu/research/innovation-union/pdf/innovation-union-communication_ en.pdf#viewfit&pagemodenone. innovations cannot be considered outside the domain of knowledge, and innovation models and innovation policy must be analyzed from the viewpoint of the position of innovations in the domain of knowledge, regardless of who creates it and where [8, 9]. recognizing the most competent and creative individuals since the earliest age, their systematic follow-up, education and motivation is one of the essen-tial prerequisites for creating an innovation society [10]. the educational system must be designed at all levels in such a way that it encourages curiosity and constant learning, critical spirit, teamwork, problem-solving and application of knowledge. knowledge generated from natural and techni-cal sciences is one important coordinate of the knowledge domain, while knowledge of the market is the other . the goal of the research process and the related innovation process is the creation of new knowledge, a new techno-logy or a new market. the result of the resear-ch and innovation process is described by the innovation vector , which determines the shift in the knowledge domain from the existing product or service to a new product or service. therefore, two basic approaches to innovation are possible: continuous product or service innovation is limited by the existing scientific or market knowledge of the organization whi-ch implements the innovation independently. innovation based on the synthesis of different knowledge from different sources is a comple-tely different model requiring cooperation and partnership. innovation is the creation of new, better or more efficient ideas, procedures or artifacts in any line of human activity, and such that will be accepted by the society and the market. innovations leading to the creation of new products and services have a prominent role in the progress of the economy. in this area, innovation is the process by which ideas are converted into useful form and brought to the market. such innovation is usually described as a consecutive series of steps, as follows: discovery invention development product or service marketing market profit.77 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology however , the linear chain is only the historical depiction of the genesis of a product or servi-ce. innovation is a strikingly iterative process where an individual step, or several steps, are repeated until successful end (or failure), as shown in image 1. the innovation ecosystem suited to the knowledge synthesis-based innovation model comprises research and economic activity. research activity includes natural, technical or engineering sciences, and social sciences and humanities, with their roles in innovation processes. the integration of artistic creation and aesthetic shaping (design) into innovative processes can also generate new products or the existing ones enhanced by a new quality or market value. economic activity, in addition to research and development, comprises produc-tion, services and trade. natural phenomena are studied and recognized, principles iden-tified and ideas created, which are verified on prototypes, in order to ultimately shape products and services ready for the market. the guidelines emphasize that three key ele-ments must be fulfilled in order for an innova-tion to be successful: • technologies which will allow the creation of an innovative idea, • need, i.e. market, namely the people willing to use, i.e. buy the innovation and • possibilities for the conversion of the innovative idea from the available technological compo-nents into final, usable product or service. additionally, the environment must be stimulating and be active in the recognition, valida-tion and promotion of innovative individuals’ and groups’ new ideas. this primarily refers to the joint action of chains of institu-tions and different instruments which increase the likelihood of successful innovations. these are, for example: concatenated incubation and technological centers, service centers with the state-of-the-art equipment and technological procedures, funds and other financial institutions etc. only if all the stages of the innovation process are completed, one can talk of a successful innovation. even successful stages of the innovation process will not lead to successful innovation if there is no market for the new product, or the market is not created. therefo-re, a successful innovation milieu must foster all three components of the innovation proce-ss: invention, development and marketing. the other important aspect which is brought to the attention is the reach of innovations, by which they can roughly be divided into four categories: incremental innovations, which generate a new version of a product or service (they occur almost daily), radical innovations, by which new products and services are created (they require a syste-matic, organized effort in the innovation cycle), fundamental innovations, which generate completely new technological solutions (they start with new phenomena or a new interpre-tation of phenomena), generic innovations, by which completely new image 1 – innovation ecosystem and iterative innovation processi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. elementi za izgradnju hrvatskog inovacijskog ekosustava u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja znanosti i tehnologije 78 lines of economy are created (they define the mankind’s developmental periods). the latter two innovation categories are rela-tively rare and are based on the discovery of new phenomena or inclusion of these pheno-mena into new principles. fundamental and generic innovation create new technologies and make some of the existing technologies obsolete. more recent technologies (possibly in connection with older ones) open up many possibilities for incremental and radical inno-vations also in milieus which lack the possibi-lities to be active in the area of fundamental and generic innovation. it can be expected that the innovations from the first two categories will form the vast majority in croatia. in this, incremental innovations are characteristic of the continuous innovation model, while radical innovations can rather be expected from the knowledge-synthesis models, at the disposal of the economy and the academic and resear-ch community. research component of the innovation ecosystem on 30 november 2011, the european commi-ssion has published the proposals for docu-ments of the new european framework resear-ch and innovation program for the period from 2014 to 2020., horizon 2020 8 [11-13]. it lays the foundations for the efficient knowledge triangle consisting of education, research and entrepreneurship, namely education, research and innovations. let us consider the position of universities in 8 horizon 2020 - the framework programme for research and innovation, http://eur-lex.europa. eu/lexuriserv/lexuriserv.do?uricom:2011:08 08:fin:en:pdf . establishing horizon 2020 - the framework programme for research and innovation (2014-2020), http://eur-lex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv. do?uricom:2011:0809:fin:en:pdf laying down the rules for the participation and dissemination in ‘horizon 2020 – the framework programme for research and innovation (2014-2020), http://eur-lex.europa.eu/lexuriserv/ lexuriserv.do?uricom:2011:0810:fin:en: pdf . the knowledge triangle and its role in achie-ving the research component of the innovation ecosystem. universities’ possibilities and tasks are specific, as it can and should be active in all three of its constituents. the guidelines emp-hasize that “higher education, research and innovations have been recognized around the world as the fundamental constituent of the educational and research space, contributing to social development and progress which re-sults in prudent and sustainable growth, which includes all citizens. education as a whole, and particularly higher education connected to research and innovations, has a crucial role in personal and social development and creation of the human capital [10]. higher education is an important partner in the european union’s strategy in job creation and in achieving and maintaining growth, and so should be in the republic of croatia” [14]. knowledge-based economy, which we should strive for , requires people with a combination of knowledge and skills, comprising transversal competencies, electronic skills for the digital age, creativity and adaptability, with a good understanding of the domain for which they are educated. the croatian higher education cannot develop in another direction, either qu-alitatively or quantitatively, or have a different role in the social development and progress and in economic growth. the responsibility for the national development and the directi-on of higher education lies with the republic of croatia and each of our higher education institutions. research universities are marked by mutual differences, rather than uniformity, and by interdisciplinarity, multidisciplinarity and tran-sdisciplinarity in the educational and research activity [15-18]. in such universities, students are not a teaching “burden” , but a potential which no other institution has at its disposal. this is a change of the educational paradigm from the “research after learning” which pre-vails today towards “learning through resear-ch” . universities’ basic task is to build these prerequisites into the scientific and artistic education and research, and the societies and economies are responsible for their promotion79 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology and use. in this, science at the university has a significant advantage over other forms of sci-entific organization: it creates knowledge and people with knowledge, which allows direct transfer of knowledge to society and the eco-nomy, and its faster application. also, attention should be given to quality education of experts who must, after completing their studies, have knowledge and skills allowing them to pursue their profession in competent way. partner relations between universities and the economy and the business community are essential. at all levels of higher education, students’ inclinations must be recognized and directed towards innovative creativity. the role of scientists who work in universities and scientific institutes must be expanded. with participation in the process of knowledge creation, they must select, shape and transfer to the general public the knowledge which they deem to be decisive for progress from the existing and newly emerged pool of scientific findings. transformation of doctoral studies must fa-cilitate the change of paradigm from “a good ph.d. thesis” to “a good doctor of science” , with a doctoral education for the labor market broader than the scientific and educational one. through topics of doctoral research, connected to research programs for cooperati-on between the economy and other branches, regulated by contracts, tasks of the so-called collaborative doctoral programs must be ac-hieved, in which quality and relevance will be ensured by academic standards and strategic value for the economy and other branches [19]. global and european experience shows that innovativeness cannot be accomplished without cooperative and partnership innova-tion models, and without research and de-velopment in the business sector . european research is “collaborative” for a good reason, and includes the participation of the economy and other sectors. an economy which has no “time” for research and development becau-se it struggles with problems, struggles with problems for that very reason. a successful economy will always make “time” for science and knowledge, and a successful university for society and economy. a good indicator of this is the number of doctors of science in the business sector: 80% in the us, 50% in europe, while less than 15% in croatia (the estimated share in the total number of researchers). the share of doctors of science, not only in econo-my but in all other sectors, must be increased in the republic of croatia. transdiciplinarity , networking and synergy in action croatia needs a research and educational spa-ce which allows and encourages intellectual interaction, and a business environment which encourages and accepts what is “new” . such relations can be achieved if limits are overco-me, resulting from traditional scientific disci-plines, as well as traditional economic sectors. transdiciplinary and inter-sector cooperation is of utmost importance. global experience suggests that small and medium-size entrepreneurship favors pro-blem-oriented cooperation, where it achieves a high level of interaction with universities, with a targeted outcome of joint research, expectations in the transfer of knowledge and technologies and impact on the new products and services. larger enterprises participate in a network-oriented cooperation, with pre-competitive characteristics, by which generic research is supported. network-oriented cooperation develops the social capital, and a quick eco-nomic impact is not expected of it, but it is nevertheless important for the creation of new knowledge and access to that knowledge, as well as the creation of competencies for future business activities. transfer of knowledge takes place primarily wi-thin joint research and development projects and doctoral research. project teams consist of university researchers and experts from the economy and other industries, as well as re-searchers - ph.d. candidates, namely research assistants whose full time employment at the university during doctoral studies is financed from the project funds. inclusion of graduatei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. elementi za izgradnju hrvatskog inovacijskog ekosustava u smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja znanosti i tehnologije 80 students into research facilitates the connecti-on between scientific education and research, and allows an active policy of recruiting new researchers and employment. changes in the higher education and research community will not be sufficient if they are not implemented in the business sector as well. experience shows that, during privatization, only a handful of enterprises retained or star-ted research and development activities. also, rare are the examples of croatian enterprises, working within european and global corpora-tions, taking over research and development tasks which require high expertise, or creating such jobs. it will take a new generation of en-trepreneurs and managers who will be ready and able to do research, development and innovations so that the economy can create new value in a greater and necessary degree. the croatian developmental prerequisites are networking, cooperation and synergy. it is essential to achieve better strategic connec-tions between scientific and artistic activity, education, technology and production. chan-ges based on networking, cooperation and synergy can contribute to this, taking into the account the strategic foundation and a true focus on the fields where we wish to and can achieve scientific, economic and social value, without shutting off scientific curiosity and creativity. the government of the republic of croatia and the development agencies must encoura-ge projects which will start innovation proce-sses. it is essential to activate and empower the national innovation system and the appli-cation of the results of scientific research. the continuation, expansion and better financing of pre-commercial projects in order to achieve national economic goals is necessary. a well-designed transfer of the latest scientific and technological findings from around the world must be established, the most modern equipment for the transfer and introducti-on of technological processes to small and medium-size industrial enterprises procured, and it must be used in a rational way. also, higher education institutions, public institutes, incubation and technological parks and deve-lopment centers must be prudently equipped, and they must employ young researchers with ph.d. degrees. conclusion the strategic development determinants should be viewed in accordance with the programs defining the future of research and innovations in all eu countries. although com-petitiveness based on innovative technologies is considered in a global context, benefits from innovations – economic growth and increased employment – are above all the interest of individual countries. therefore, for the selec-ted priorities in croatia, creation of regional clusters must be encouraged (in this sense, the entire croatia is a single region), consi-sting of small and medium-size enterprises, big industry, universities and public institutes. in this way, budget funds and funds from the economy invested into education, research and development can be made profitable in the most efficient manner . thus, working and development conditions must be provided for the innovators working within the economy, at economic and public institutes and research facilities at universities, which will make them competitive and successful in a competitive international environment. the croatian research space must be an inte-gral part of the european research space, and the croatian innovation policy must be harmo-nized with the european one. theses offered by the guidelines for the strategy of educati-on, science and technology will be confirmed, elaborated or rejected in the course of furt-her work on the strategy. the analysis of the current state and proposals for improvements contained in the oecd document entitled report on the innovation policy in the republic of croatia makes a good foundation for the upcoming discussion [20]. together with this analysis, the guidelines can make a good fo-undation for the second stage of work, which will result in the strategy itself, elaborated by individual components, evaluation of feasibi-lity of individual steps and a fiscally sustaina-ble action plan for specific steps in individual stages of the achievement of the set goals.81 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 elements for the development of the croatian innovation ecosystem in the guidelines for the strategy of education, science and technology bibliography • „smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije“ , ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, zagreb, svibanj 2012. • „deklaracija o znanju. hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja” , hrvatska akademi-ja znanosti i umjetnosti, zagreb, 2004. • „obrazovanje za tehnološki ovisno druš-tvo znanja“ , hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, bilten razreda za tehničke znano-sti, godište x., broj 1, 2009. 5-14. • „inovativnost, istraživačko sveučilište i podu-zeće zasnovano na znanju“ , hrvatska akade-mija znanosti i umjetnosti, bilten razreda za tehničke znanosti, godište x., broj 1, 2009. 15-27. • j. barbić (ur .), „znanje - temelj konkurentno-sti i razvoja“ , hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, zagreb, 2011. • „važnost znanja i primjene znanja za izlazak iz krize i razvoj hrvatske“ , izjava predsjedniš-tva hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zagreb, 30. studeni 2011. • „europe 2020 flagship initiative – innovation union“ , communication from the commissi-on to the european parliament, the council, the european economic and social com-mittee and the committee of the regions, com(2010) 546 final, bruxelles, 6.10.2010. • m. hraste, „znanje i društveni izazovi“ , u: znanje - temelj konkurentnosti i razvoja (ur . jakša barbić), hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, zagreb, 2011., pp. 17-22. • l. budin, „obrazovana i inovativna hrvatska u inovacijski usmjerenoj europi“ , u: znanje - temelj konkurentnosti i razvoja (ur . jakša barbić), hrvatska akademija znanosti i umjet-nosti, zagreb, 2011., pp. 35-52. • t . filetin, „sustavni pristup ljudskim poten-cijalima“ , u: znanje - temelj konkurentnosti i razvoja (ur . jakša barbić), hrvatska akademi-ja znanosti i umjetnosti, zagreb, 2011., pp. 53-67. • „horizon 2020 - the framework programme for research and innovation“ , communica-tion from the commission to the european parliament, the council, the european eco-nomic and social committee and the com-mittee of the regions, com(2011) 808 final, bruxelles, 30.11.2011. • „establishing horizon 2020 - the framework programme for research and innovation (2014-2020)” , proposal for a regulation of the european parliament and the council, com(2011) 809 final, bruxelles, 30.11.2011. • „laying down the rules for the participation and dissemination in ‘horizon 2020 – the framework programme for research and innovation (2014-2020)” , regulation of the european parliament and the council, com(2011) 810 final, bruxelles, 30.11.2011. • i. lovrek, „s konkurentnim znanjem u hrvat-sko gospodarstvo“ , u: znanje - temelj konku-rentnosti i razvoja (ur . jakša barbić), hrvat-ska akademija znanosti i umjetnosti, zagreb, 2011., pp. 23-33. • „delivering on the modernisation agenda for universities: education, research and innova-tion” , communication from the commission to the council and the european parliament, com(2006) 208 final, brussels, 2006. • „doctoral studies in europe: excellence in researcher training” , leru – league of euro-pean research universities, 2007. • „towards an effective 8 th framework pro-gramme for research” , advice papper no. 2, leru – league of european research univer-sities, 2010. • „assessing europe’s university-based resear-ch” , expert group on assessment of univer-sity-based research, european commission, directorate-general for research, eur 24187 en, 2010. • i. lovrek, „doktorski studij i gospodarstvo” , zbornik radova arca 2010 prva konferencija s međunarodnim sudjelovanjem inovacijama do konkurentnosti, pp. 58-61, zagreb, 2010. • „background report on the innovation system of croatia“ , rci background report final (cro), oecd investment compact, draft 2012-09-11.prof . dr . sc. stjepan car • predsjednik udruge inovatora hrvatske daljnji razvoj inovatorstva u hrvatskoj further development of innovatorship in croatia83 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 further development of innovatorship in croatia uvod hrvatsko gospodarstvo nedovoljno je konku-rentno i nedovoljno uspješno na globalnom tržištu i već niz godina ne pokazuje znakove poboljšanja. uzroci takvog stanja samo su dje-lomično posljedica stanja na globalnom tržištu. nekonkurentnost mnogih proizvoda i usluga najvećim dijelom dolazi od unutarnjih uzroka. podaci koji o tome najbolje govore su: • udio industrije u bruto nacionalnom dohotku smanjio se od 41% 1990. na čak svega 15% u 2011., • broj zaposlenih u istom razdoblju u industriji smanjio se od 550.000 na svega 210.000, • izvoz već godinama iznosi svega 50% uvoza, • u razdoblju 2008. – 2010. samo 37% tvrtki uvelo je neku inovaciju u svoje proizvode i usluge, • broj podnesenih prijava domaćih prijavitelja za patentnu zaštitu iznosi godišnje svega 250, i to su oko 80% privatne osobe. promijeniti takvo stanje veliki je izazov i nužnost, ako se želi gospodarski napredovati i planirati održivi razvoj društva. o inovacijama i inovatorima inovirati prema klaićevu rječniku znači uvoditi novost, obnoviti, promijeniti, a inovacija je rezultat inoviranja. inovacije nastaju svakod-nevno u svim ljudskim aktivnostima i svojstve-ne su čovjekovoj potrebi da mijenja svijet oko sebe prilagođavajući ga svojim potrebama. inovatori prvenstveno mijenjaju stvari oko sebe, kao i postupke koji dovode do promjena, dakle radi se zapravo o inženjerstvu. theodo-re von kármán (1881. – 1963.), uspoređujući inženjere i znanstvenike, opisao je njihov poziv rekavši: znanstvenici promatraju stvari koje postoje i pitaju se „zašto?” , a inženjeri sanjaju o stvarima koje nikad nisu postojale i pitaju se „zašto ne?” . dakle, kada se govori o inovacijama i inova-torstvu tada se uglavnom misli na tehničko-tehnološke inovacije povezane s inženjer-skom strukom – profesijom, u kojoj se znanje matematike i prirodnih znanosti (fizike, kemije, biologije…) iskustvom i praksom s pažnjom primjenjuje za ekonomičnu upotrebu materija-la i prirodnih sila na dobrobit čovječanstvu [9]. kada govorimo o inovatorstvu u hrvatskoj tada ne smijemo govoriti o rezultatima stotinjak ljudi koji su nagrađeni za svoj rad na domaćim i međunarodnim izložbama inovacija, već o rezultatu pedesetak tisuća inženjera kojima je struka da mijenjaju i unapređuju stvari, baš kao i liječnicima da liječe. oživotvorenje inovacije ili njena komercijaliza-cija uvijek je povezana s poduzetništvom, a što uključuje ne samo inovaciju nego i njenu troš-kovno-konkurentnu proizvodnju, ali i znanje kako proizvod prodati na globalnom tržištu. to nije jednostavno i inovacija je samo jedna ka-rika u lancu ostvarivanja dodane vrijednosti za obje strane, za proizvođača i za kupca. uspjeh ne izostaje tamo gdje su inženjeri kao inovatori dio poduzetničkog tima što je slučaj u tvrtka-ma, a mnogo je teže kada je inovator pojedi-nac koji nema dovoljno znanja ni kapitala da formira cijeli lanac od ideje preko proizvodnje do kupca. udruga inovatora hrvatske, ali i mediji možda se najviše bave upravo takvim pojedincima, pomažući im da pronađu poduzetnika koji će uložiti novac i ući u proizvodnju i prodaju inovativnog proizvoda. no, najveći potencijal hrvatske ipak leži u tvrtkama gdje postoje de-seci ili stotine inženjera koje treba motivirati i potaknuti da se bave onim za što su školovani, da razvijaju i unapređuju postojeće proizvode i stvaraju nove. to je jedini način stvaranja konkurentnog gospodarstva čiji je razvoj pokre-tan inovacijama i koje tako zadržava postojeća radna mjesta ili generira nova. ako se govori o inovatorstvu u hrvatskoj i nje-govoj poziciji u odnosu na svijet, onda, zapra-vo, treba govoriti o rezultatima inženjerskog djelovanja i poziciji njihova rada – proizvodu i uslugama na svjetskoj razini. mjereći inova-tivnost brojem prijavljenih patenata, odnosno brojem pravno zaštićenih izuma ili pak konku-rentnošću proizvoda i usluga na globalnom tr-žištu, vidi se da bitno zaostajemo za razvijenim svijetom. naime, prošle je godine europskom patentnom uredu prijavljeno 55 patenata izi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. daljnji razvoj inovatorstva u hrvatskoj 84 hrvatske, a iz slovenije čak tri puta više. kako bi se dobio osjećaj što to znači, treba reći da je prošle godine u eu prijavljeno više od 200.000 izuma, a odobreno oko 62.000 patenata. od toga najviše otpada na visokorazvijene zemlje kao što su njemačka i francuska. broj patenata sigurno nije jedino mjerilo ino-vativnosti, već je samo jedan od pokazatelja. naime, industrijsko vlasništvo, dakle zaštita onoga što je stvoreno u tvrtki, može se zašti-ti ne samo patentom već i obličjem, žigom, topografijom, ali i poslovnom tajnom, i to u slučaju kada se ne želi objaviti svijetu o čemu se radi. to se najčešće radi kada je nemoguće pratiti kopiranja, odnosno povrede prava nad vlasništvom. za inovativnost u hrvatskom gospodarstvu koja treba bitno pridonositi konkurentnosti proizvo-da i usluga prema nalazima svjetske banke iz 2009. [12] može se reći sljedeće: • niska produktivnost ili nedovoljna postignuta dodana vrijednost po zaposlenom na tržištu proizvoda i usluga, • niska stopa ulaganja u istraživanje i razvoj kako iz državnih fondova tako i u samim tvrtkama, • udio inovativnih tvrtki je ispod prosjeka eu-a, • mali broj patenata na milijun stanovnika (npr . 2007. u hrvatskoj 6, u sloveniji 51, dok je u ez-27 čak 107 patenata), • vrlo slaba povezanost gospodarstva s aka-demskom zajednicom i • poticaji za doktorske studije postoje samo za akademsku zajednicu i znanstvene institute. sve to rezultira i niskom inovativnošću i zaosta-janje za najrazvijenijima. to i jest razlog što je nedavno vlada rh pokre-nula izradu nacionalne strategije inovacija za razdoblje 2012. – 2020. s ciljem otklanjanja prepreka za brži razvoj konkurentnog gospo-darstva temeljenog na inovacijama. u tome ključnu ulogu trebaju imati sveučilišta i javni instituti ne samo kroz obrazovni program koji mora podučavati kako se znanje treba koristiti, nego i u povezivanju s gospodarstvom na pri-mijenjenim istraživanjima i razvoju radi stvara-nja novih tehničkih rješenja konkurentnijih od postojećih, dakle na inovacijama. zato je potrebno promovirati inovatore, ino-vacije i sve one koji promiču inovativnost kao ključnu odrednicu konkurentnosti gospodar-stva. tu ulogu ima udruga inovatora hrvatske, strukovna, nevladina, nestranačka i neprofitna udruga u koju se slobodno udružuju fizičke i pravne osobe koje svoje aktivnosti temelje na inovacijama i promicanju inovatorstva. prvo udruženje inovatora u hrvatskoj osno-vano je 1. listopada 1957. u zagrebu. ono je tada djelovalo pod okriljem narodne tehnike hrvatske koja je osnovana u zagrebu 1946. i koja je preteča današnje hrvatske zajednice tehničke kulture (hztk). zajednica je danas krovna organizacija udruge, koja objedinjuje rad 35 pravnih subjekata (regionalnih udruga i trgovačkih društava) te 60 inovatora pojedi-naca i okuplja više od 1500 članova. njena je misija upravo promocija inovatorstva u zemlji i u svijetu, ali i organizirano djelovanje prema državnim tijelima i društvenoj zajednici. svake godine udruga organizira međunarod-nu izložbu inovacija arca u području tehnike s prigodnom konferencijom inovacijama do konkurentnosti [15] te međunarodnu izložbu agro arca u području poljoprivrede i pre-hrambenih proizvoda. u hrvatskoj postoji i niz drugih udruga koje se bave inovacijama i ino-vatorima na sličan ili različit način, ali nažalost, ne postoji nikakva koordinacija, što nije dobro niti sa stanovišta troškova niti društvenog utjecaja. društveno ozračje za inovacije vrlo često se u znanstvenim, ali i u političkim krugovima čuje pojam društvo znanja. kako doći do razvijenijeg i bogatijeg društva znanja? zapravo, radi se o razvoju društva temeljenog na inovacijama u koje su ugrađeni znanje i vještine. očekuje se da će, prodajom takvih proizvoda, ostvarena dodana vrijednost na tržištu biti dostatna ne samo za pokriće svih troškova poduzetnika već i za sljedeći razvojni ciklus, odnosno za osiguranje održivog razvoja.85 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 further development of innovatorship in croatia takvi procesi nisu slučajni događaji i treba ih poticati, usmjeravati i voditi. u sjedinjenim američkim državama čak 80% znanstvenika radi u gospodarstvu, u eu 50%, a u hrvatskoj svega 15-ak%. promijeniti takvo stanje velik je izazov za sustav akademskog obrazovanja. neki od načina koji će pridonijeti promjeni stanja su sljedeći: • promijeniti uvjet napredovanja znanstvenika, koji se danas vrši samo na osnovu objavlje-nih radova (ocjena znanja), na način da se vrednuje i njihov doprinos primjeni znanja (intelektualno vlasništvo i inovacije), • razvoj inovacija na istraživačkom sveučilištu i njihov transfer u gospodarstvo je dobra zamisao, ali ona neće polučiti velike gospo-darske efekte niti za sveučilište niti za gos-podarstvo, budući da tako nastaju inovacije bez da je unaprijed uključen proizvođač i/ili kupac. akademska zajednica bi trebala staviti naglasak na suradnju znanstvenika s tvrtka-ma, odnosno na njihovo uključenje u razvoj-ne projekte tvrtki koje će stvorenu inovaciju proizvoditi i za koje tvrtke znaju kome će i kako prodati, • doktorske disertacije, a poželjno bi bilo i di-plomske radnje, obavezno bi trebale rješavati realne probleme tvrtki, a što može biti dobar početak suradnje, • sustav treba iz temelja mijenjati ako ne želimo imati frustrirane doktore koje nitko u gospodarstvu ne treba, a sveučilište ih ne može zaposliti, jer uvjet za novake da moraju upisati samo doktorski studij, a ne znati gdje će i što raditi je nedopustivo i štetno. dakle, treba bitno mijenjati sustav akadem-skog obrazovanja, ako se želi brzo i efikasno mijenjati gospodarstvo kao glavni izvor novca za financiranje svih drugih djelatnosti, pa i znanstvene. uostalom, to nije ništa novo, to rade i najrazvijeniji. organizacijska kultura i inovativnost za svakog poduzetnika koji svoju aktivnost temelji na proizvodnji i globalnom tržištu pravi je izazov kako motivirati zaposlenike da budu inovativni. ključni čimbenici poticajne klime za inovativnost u nekoj tvrtki su: • poznavanje tehnoloških trendova, • sposobnost odabira pravih ideja za istraživanje, • poznavanje ključnih procesa, ali i potrebe i očekivanja kupca, • sposobnost identifikacije kreativnih osoba u tvrtki i kod kupca, • kvaliteta komuniciranja u tvrtki i s kupcem, ali i sa znanstvenoistraživačkim organizacija-ma, • timski rad i međusobna suradnja, posebno različitih struka, • tolerancija prema riziku istraživanja i razvoja, kao i prema kulturi njegovanja različitosti, • organizacijska struktura sa samostalnim jedi-nicama i tolerancija prema učincima uloženih sredstava i utrošenom vremenu, • podupiranje i balansiranje između malih unapređenja i velikih inovacija i s• posobnost ocjenjivanja dosega inovativnih ideja, kao i mjerenja postignutih rezultata. put k poslovnom uspjehu danas je u različitosti proizvoda i usluga od postojećih, kao i u rješa-vanju problema kupca. samo cjenovna konku-rentnost danas nije dovoljna, jer ne daje kupcu osjećaj dobivanja nečeg iznad očekivanja. to je ujedno i pravi put za građenje povjerenja i lo-jalnosti kupca. dakle, na menadžerima je velika odgovornost da osiguraju stvaralačku klimu u tvrtkama i da ljude motiviraju na promjene i maksimalno podupru suradnju sa znanstve-nom zajednicom.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. daljnji razvoj inovatorstva u hrvatskoj 86 državne potpore za inovacije i poduzetništvo strategija eu 2020 prepoznaje važnost držav-nih potpora i njihovu usmjerenost da aktivno i pozitivno pridonose ciljevima strategije razvoja društva. poticanje i podržavanje inicijativa koje omogućuju inovativnije, djelotvornije i zelenije tehnologije putem državnih potpora: za investiranje, za pristup rizičnom kapitalu i za sufinanciranje istraživanja i razvoja u ovom su trenutku od vrlo velike važnosti, jer mogu snažno ubrzati stvaranje dugoročno konkuren-tnoga gospodarstva. poštujući pravila eu-a o nesmetanom tržišnom natjecanju, ključna financijska podrška doma-ćoj proizvodnji i izvozna orijentacija, moguća je sufinanciranjem istraživanja i razvoja čiji bi rezultat trebale biti inovacije u proizvodnom programu i u korištenim tehnologijama. jedna od već ustaljenih mjera koja je u hrvat-skoj zakonski regulirana smanjenje je porezne osnovice na dobit približno u visini ulaganja u istraživanje i razvoj. to je vrlo efikasna mjera, ali samo za poslovne subjekte koji ostvaruju dobit. ovu mjeru bi trebalo razraditi tako da obuhvati i tvrtke koje trenutno posluju s gu-bitkom, ali uz odgovarajući poticaj za inovacije mogle bi poslovati pozitivno i dalje se razvijati. za razvoj industrije potrebno je primijeniti ta-kozvani trodimenzionalni pristup koji kombini-ra ekonomski, socijalni i ekološki interes, dakle tri stupa održivog razvoja. ovogodišnji podu-zetnički impuls ministarstva poduzetništva i obrta sa 780 mil. kn, vjetar je u leđa inovatori-ma i poduzetnicima, koji misle i rade drugačije i koji mijenjaju svijet bez ratovanja. takve su potpore upravo višedimenzionalne potpore, jer su namijenjene ne samo inovatorima već prvenstveno poduzetnicima koji trebaju od inovacija napraviti posao i tako rješavati pro-bleme zapošljavanja i državnih prihoda, dakle i socijalne probleme. ako su inovacije ili ino-vativni procesi ekološki prihvatljivi ili bolji od postojećih rješenja, onda je ispunjen i ekološki uvjet. često se govori da je najbolje ulaganje ono u znanje ljudi. ali ulaganje u inovacije također je ulaganje u znanje, ali primijenjeno, što su prepoznale i intenzivno primjenjuju najrazvije-nije zemlje. zaključak inovacije kao rezultat primjene znanja i vješti-na ključni su čimbenik gospodarskog i druš-tvenog razvoja, jer bitno pridonose konkuren-tnosti proizvoda i usluga na tržištu. obrazovni sustav treba omogućiti ne samo stjecanje teo-retskih znanja nego osigurati stjecanje vještina u primjeni znanja, a za što su ključni suvreme-no opremljeni laboratoriji za eksperimentalni rad i nastavno osoblje koje je snažno povezano s gospodarstvom. mjera uspješnosti znanstvenika i njegovo napredovanje moraju biti povezani ne samo s brojem i citiranošću objavljenih radova već prije svega s njegovim doprinosom stvaranju intelektualnog vlasništva (primijenjeni patenti, korišteni žigovi, upotrebljavani dizajn, inovacije proizvoda i tehnologija). treba poticati surad-nju akademske zajednice i javnih instituta s gospodarstvom i javnim sektorom na način da im se projekti na kojima rade isključivo sufi-nanciraju kako bi se privuklo dodatno finan-ciranje i osigurali transfer znanja i primjena rezultata. postojeće zakone o intelektualnom vlasništvu treba nadopuniti sa zakonskom obavezom ko-jom je korisnik intelektualnog vlasništva obave-zan materijalno nagraditi njenog tvorca – ino-vatora, a podzakonskim aktom – pravilnikom, odrediti minimalni iznos, razmjerno doprinosu njegove inovacije dodanoj vrijednosti proizvo-da i usluga. od resornih se ministarstava rh očekuje da svojim poticajnim mjerama usmje-ravaju inovatore i organizacije koje potiču njihov rad, na njihovo udruživanje u jedinstve-nu nacionalnu organizaciju radi jačanja njihove uloge i utjecaja na društvene prilike. također , očekuje se da resorna ministarstva djeluju na sveukupni obrazovni sustav kako bi se kroz jačanje tehničke kulture osigurao pomladak kojima će stjecanje tehničkih znanja i vještina biti podloga njihovim karijerama, a radi osiguranja dugoročnog razvoja zemlje. od udruge inovatora hrvatske se pak očekuje87 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 further development of innovatorship in croatia da promovira inovacijsku djelatnost i osigu-ra razmjenu znanja i vještina kroz primjere najbolje prakse i međusobnog umrežavanja kao poticaj za stvaranje novih inovacija te da se izbori za njihov bolji materijalni položaj i društveni status. literatura [1] s. car: održivi razvoj hrvatske brodogradnje i prateće industrije, privredni vjesnik: spe-cijalni prilog, održivi razvoj, zagreb (2001) 3221, str . 39. [2] s. car: europsko vijeće proizvođača brodske opreme i njihov tržišni položaj, brodograd-nja 50 (2002) 31, pp. 283-285. [3] s. car: mogućnosti domaće industrije i usluga u izgradnji obnovljivih izvora – vje-troelektrane i održivi razvoj, hbs forum o održivom razvoju, str . 198-209, zagreb, veljača 2004. [4] s. car: research and development as a bu-sinessactivity, annual 2005 of the croatian academy of engineering, zagreb, 2006., str . 45-55. [5] s. car: končar prema ekonomiji znanja, savjetovanje: hrvatska utemeljena na znanju – mogući doprinos hrvatskih znan-stvenika, zbornik sažetaka str . 6., hatz, 28. veljače 2006. [6] s. car, m. mađerčić: mogući doprinos obnovljivih izvora gospodarskom razvoju, stručni skup s međunarodnim sudjelova-njem, „obnovljivi izvori energije u republici hrvatskoj” , šibenik 28.-31. svibnja 2006., str . 41-54. [7] s. young: moralni kapitalizam – mirenje privatnog interesa s javnim dobrom, kalei-doskop, zagreb, 2006. [8] sun tzu: umijeće ratovanja, planetopija, 2007. [9] management u inženjerstvu, fer, zagreb 2007. [10] izvješća o društveno odgovornom poslo-vanju instituta godine 2007. - 2011., končar institut za elektrotehniku d.d. [11] s. car: primjena znanja na održivi razvoj, gospodarstvo i održivost (5), br . 17, ožujak 2009., str . 23. [12] p . g. correa, s. madžarević-šujster: cro-atian eu convergence report: reaching and sustaining higher rates of economic growth, document of the world bank, report no. 48879-hr, june 2009. [13] s. car: obnovljivi izvori energije – tehnolo-gije i razvoj gospodarstva, dani ovlaštenih inženjera elektrotehnike, zadar 2010., str .111-130. [14] s. car, m. poljak: društvo kapitala usmje-reno na inovacije za tržište, gospodarstvo i održivost, hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, zagreb, ožujak 2010., str . 14. i 15. [15] prva konferencija s međunarodnim sudje-lovanjem: inovacijama do konkurentnosti, zbornik radova, zagreb, 2010. further development of innovatorship in croatia introduction the croatian economy is insufficiently compe-titive and successful on the global market and has shown no signs of improvement for years. this is only partly a result of the situation on the global market. the non-competitiveness of many products and services mainly derives from internal causes. this is best demonstra-ted by the following information: • industry’s share in gross national income dropped from 41% in 1990 to only 15% in 2011, • the number of employed persons in the same period dropped from 550,000 to only 210,000, • exports has equaled only 50% of imports for years,i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. daljnji razvoj inovatorstva u hrvatskoj 88 • between 2008 and 2010, only 37% of all companies implemented an innovation in their products and services, • only 250 domestic patent applications are received every year and 80% of them are submitted by private individuals. changing such situation is a great challenge and a necessity for economic development and planned sustainable development of society. about innovations and innovators according to klaić’s dictionary, innovate means introduce a novelty, renew or change, and an innovation is a result of innovating. innovati-ons are created on a daily base in all human activities and are driven by man’s need to to change the world around him by adapting it to his needs. innovators primarily change things around them and processes resulting in changes, which is in fact engineering. compa-ring scientists and engineers, theodore von kármán (1881 – 1963) described their voca-tions as follows: scientists study the world as it is and wonder “why?”; engineers dream of things that have never been and wonder “why not?” . innovations and innovatorship mostly refer to technical and technological innovations relating to the engineering profession where knowledge of mathematics and natural scien-ces (physics, chemistry, biology…) is carefully applied through experience and practice to the economical use of materials and natural forces for the benefit of the mankind [9]. as for inno-vatorship in croatia, we should not be discu-ssing the results of a hundred-odd people who have received awards for their work at local and international innovation exhibitions, but the results of some fifty thousand engineers trained to change and improve things, just like doctors are trained to treat people. vivifying an innovation or its commercializati-on is always connected with entrepreneurship, including not only the innovation itself, but also its cost competitive production and the knowledge of how to sell a product on the glo-bal market. this is not simple and an innova-tion is merely a link in the chain of provoding value added to both parties – the producer and the customer . success is inevitable where engineers as innovators are part of the entre-preneurial team like they are in corporations, but the situation is much more difficult if the innovation is an individual who does not have enough knowledge or capital to form the enti-re idea-production-customer chain. both the union of croatian innovators and the media are perhaps most focused on such individuals, helping them find an enterprise that will invest money and start production and sales of an innovative product. however , croatia’s greatest potential is in companies having dozens or hundreds of engineers who need to be motivated and encouraged to do what they were trained for , to develop and refine existing products and create new ones. this is the only way to create a competitive economy with innovation-driven development and retain existing or generate new jobs. in the context of innovatorship in croatia and its position compared to the rest of the world, we actually speak of the result of engineering activities and the position of engineers’ work – products and services on a global level. if we measure innovation based on the number of patent applications or the number of patented inventions or the competitiveness of products and services on the global market, we can see that we are way behind the developed countri-es of the world. last year , the european patent office received 55 patent applications from croatia and triple that number from slovenia. to understand what this really means, we sho-uld mention that over 200,000 inventions were reported in the eu last year and approximately 62,000 patents were granted. highly develo-ped countries such as germany and france account for most of them. the number of patents is certainly not the only innovation parameter , but merely one of the indicators. industrial property i.e. what is created by a company can be protected not only by a patent, but also by a design, trade-mark, topography, or trade secret in case the company does not wish to reveal to the world what such property involves. this is normally89 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 further development of innovatorship in croatia the case when it is possible to keep track of copying and infringements. the following can be said about innovation in the croatian economy that needs to make a significant contribution for product and service competitiveness according to world bank’s findings in 2009 [12]: • low productivity or insufficient value added per employee on the product and service market, • a low rate of investment in research and de-velopment both from government funds and by corporations, • the share of innovative firms is below the eu average, • a small number of patents per million citi-zens (e.g. 6 patents in croatia, 51 in slovenia and as many as 107 in ec-27 in 2007), • very poor connections between the econo-my and the academic community, and • incentives for doctoral studies are only gran-ted to the academic community and scienti-fic institutes. all this results in low innovation rates and falling behind the most developed countries. this is the reason why the government of the republic of croatia has recently initiated the development of the national innovation stra-tegy 2012-2020 for the purpose of removing barriers to quicker development of a competi-tive economy based on innovations. universi-ties and public institutes should play a crucial role in this, not only through their educational programs that need to teach how to exploit knowledge, but also by connecting with the economy in applied research and development to create new technical solutions that will be more competitive than the present ones – in other words, innovations. this is why innovators, innovations and all those who promote innovatorship as a key de-terminant of economic competitiveness should be pushed forward. this role is assigned to the union of croatian innovators, a nongo-vernment, nonpartisan and nonprofit trade association where natural and legal persons whose activities are based on innovations and promotion of innovatorship voluntarily come together . the first association of innovators in croatia was established on 1 october 1957 in za-greb. since that time, it has operated under the auspices of the national engineering of croatia, established in zagreb in 1946 and being a predecessor of the present croatian association of technical culture (catc). the association is now an umbrella organization to the union, which integrates the activities of 35 legal entities (regional associations and corpo-rations) and 60 individual innovators and has over 1500 members. it mission is to promote innovatorship in the country and across the world, but also to act in an organized manner before government authorities and the social community. every year , the union organizes the an interna-tional exhibition of innovations in the area of engineering called arca, including a conferen-ce titled achieving competitiveness through innovation [15] and an international exhibition in the area of agriculture and food products called agro arca. croatia also has a number of other associations engaging in innovation and innovators in a similar or different way, but they are unfortunately not coordinated, which is not good both in the context of costs and their social impact. social atmosphere for innovation both the scientific and political circles have often referred to a knowledge society. how to achieve a more developed and richer knowled-ge society? this actually means developing a society based on innovations incorporating knowledge and skills. the value added gene-rated by the sale of such products is expected to be sufficient to pay not only the costs of all enterprises, but also the next development cycle, thus ensuring sustainable development. such processes are not random events – they need to be encouraged, directed and guided.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. daljnji razvoj inovatorstva u hrvatskoj 90 in the united states of america, 80% of the sci-entists work in the economy, compared to 50% in the eu and only 15% in croatia. to change such situation is a great challenge to the aca-demic education system. some of the ways to contribute to changing this situation are: change the way scientists are promoted; they are presently promoted solely on the basis of published papers (evaluation of knowledge), but their contribution to the application of knowledge should also be valuated (intellectu-al property and innovations), developing innovations within a research university and their transfer to the economy is a good idea, but it will not result in any ma-jor economic effects to the university or the economy because this generates innovations without involving the producer and/or custo-mer first. the academic community should focus on cooperation between scientists and corporations and involvement of scientists in development projects undertaken by corpora-tions that will produce innovations and know who to sell a product and how, doctoral theses and, preferably, graduation theses should be required to resolve actual problems in companies, which may be a good start for cooperation, the system should be fundamentally changed if we want to avoid having frustrated doctors that nobody in the economy needs because requiring of scientific trainees to enroll in a doctoral study program without knowing where they will work and what they will do is impermissible and harmful. the academic education system therefore needs to be essentially changed if we want to quickly and efficiently change the economy as the main source of funding for all other acti-vities, including the scientific ones. after all, this is nothing new – even the most developed countries do it. organizational culture and innovativeness motivating its employees to be innovative is a true challenge to any enterprise whose acti-vities are based on production and the global market. the key factors for creating an innova-tion climate in a firm are: • knowing the technological trends, • the ability to choose the right ideas for research, • knowing the key processes, but also the customer needs and expectations, • the ability to identify creative persons within the company and among the customers, • the quality of communicating within the company, with the customer and with scien-tific research organizations, • teamwork and mutual cooperation, especi-ally between industries, • tolerance for research and development risks and for the culture of differences, • an organizational structure comprising auto-nomous units and tolerance for the effects of invested funds and time spent, • supporting and balancing between small refinements and great innovations, and • the ability to estimate the reach of innovati-ve ideas and to measure results. the key to achieving business success today is in providing products and services different from the existing ones and resolving customer problems. competitive pricing alone is not enough today because it does not give the cu-stomer a feeling of getting something beyond the expectations. this is also the right way to build customer trust and loyalty. managers therefore have a great responsibility to motiva-te people for changes and to support coopera-tion with the scientific community as much as they can.91 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 further development of innovatorship in croatia state aids for innovations and entrepreneurship the eu strategy 2020 recognizes the impor-tance of state aids and their focus on actively and positively contributing to the objectives of the social development strategy. it is presently very important to encourage and support initiatives that enable more innovative and effective and greener technologies using state aids for investments, for access to venture capital and for co-funding of research and development because this can drastically acce-lerate the creation of a long-term competitive economy. subject to compliance with the eu rules for undistorted competition, crucial financial support to domestic production and export orientation may be provided by confounding research and development that should result in product range and technological innovati-ons. established legislative measures in croatia include the reduction of the corporate income tax base by an amount approximately equal to the amount of investment in research and development. this is a very effective measure, but only for profit-making business entities. this measure should be refined to include companies that presently operate with loss, but could be profitable and further develop if provided with appropriate incentives for innovation. industrial development requires a so-called three-dimensional approach that combines economic, social and environmental intere-sts – the three pillars of sustainable develo-pment. this year’s entrepreneurial impulse of hrk 780 million, provided by the ministry of entrepreneurship and crafts, is a tailwind for innovators and entrepreneurs who think and act differently and change the world without waging wars. such aids represent multidimen-sional aids because they are intended not only for innovators, but primarily for entrepreneurs who needs to develop businesses from innova-tions and thus solve unemployment and state revenue problems i.e. social problems as well. if innovations or innovative processes are envi-ronmentally friendly or better than the existing solutions, the environmental prerequisite has been met as well. we often hear that investing in human knowledge is the best way to invest. howe-ver , investing in innovation is also investing in knowledge, in applied knowledge, which has been recognized and intensively used by the most developed countries. conclusion as a result of applied knowledge and skill, innovations are a key factor for economic and social development because they significantly contribute to product and service competiti-veness on the market. the educational system should not only enable people to acquire theoretical knowledge, but also provide them with skill in the application of such knowledge, which requires modernly equipped experimen-tal laboratories and teachers with strong ties with the economy. the standard of a scientist’s success and his/ her promotion must be connected not only with the number and quotations of his/her published papers, but primarily with his/her contribution to the creation of intellectual property (patents, trademarks and design used, product and technology innovations). we should encourage cooperation between the academic community and public institutes on the one hand and the economy and the public sector on the other hand by merely confounding their projects to attract additional financing and ensure knowledge transfer and utilization of results. the current intellectual property legislation should be supplemented with a legal require-ment for the user of intellectual property to compensate its creator/innovator , and rules should additionally specify a minimum amo-unt in proportion to the contribution of such innovation to the value added of a product or service. the competent croatian ministries are expected to undertake stimulating measures in order to direct innovators and organizati-ons encouraging their work and to have them unite in a single national organization for thei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. daljnji razvoj inovatorstva u hrvatskoj 92 purpose of enhancing their role and impact on social circumstances. in addition, the competent ministries are expected to affect the overall educational system and boost technical culture so that younger generations would acquire technical knowledge and skills and use them in their careers for the purpose of ensuring country’s long-term development. the union of croatia innovators, on the other hand, is expected to promote innovation acti-vities, ensure exchange of knowledge and skills by using the best practices and mutual associa-tion as an incentive to create new innovations, and to struggle to provide them with a better material position and social status. literature [1] s. car: održivi razvoj hrvatske brodogradnje i prateće industrije, privredni vjesnik: spe-cijalni prilog, održivi razvoj, zagreb (2001) 3221, str . 39. [2] s. car: europsko vijeće proizvođača brodske opreme i njihov tržišni položaj, brodograd-nja 50 (2002) 31, pp. 283-285. [3] s. car: mogućnosti domaće industrije i usluga u izgradnji obnovljivih izvora – vje-troelektrane i održivi razvoj, hbs forum o održivom razvoju, str . 198-209, zagreb, veljača 2004. [4] s. car: research and development as a bu-sinessactivity, annual 2005 of the croatian academy of engineering, zagreb, 2006., str . 45-55. [5] s. car: končar prema ekonomiji znanja, savjetovanje: hrvatska utemeljena na znanju – mogući doprinos hrvatskih znan-stvenika, zbornik sažetaka str . 6., hatz, 28. veljače 2006. [6] s. car, m. mađerčić: mogući doprinos obnovljivih izvora gospodarskom razvoju, stručni skup s međunarodnim sudjelova-njem, „obnovljivi izvori energije u republici hrvatskoj” , šibenik 28.-31. svibnja 2006., str . 41-54. [7] s. young: moralni kapitalizam – mirenje privatnog interesa s javnim dobrom, kalei-doskop, zagreb, 2006. [8] sun tzu: umijeće ratovanja, planetopija, 2007. [9] management u inženjerstvu, fer, zagreb 2007. [10] izvješća o društveno odgovornom poslo-vanju instituta godine 2007. - 2011., končar institut za elektrotehniku d.d. [11] s. car: primjena znanja na održivi razvoj, gospodarstvo i održivost (5), br . 17, ožujak 2009., str . 23. [12] p . g. correa, s. madžarević-šujster: cro-atian eu convergence report: reaching and sustaining higher rates of economic growth, document of the world bank, report no. 48879-hr, june 2009. [13] s. car: obnovljivi izvori energije – tehnolo-gije i razvoj gospodarstva, dani ovlaštenih inženjera elektrotehnike, zadar 2010., str .111-130. [14] s. car, m. poljak: društvo kapitala usmje-reno na inovacije za tržište, gospodarstvo i održivost, hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, zagreb, ožujak 2010., str . 14. i 15. [15] prva konferencija s međunarodnim sudje-lovanjem: inovacijama do konkurentnosti, zbornik radova, zagreb, 2010.mr . sc. petar čovo • viši predavač sveučilišta u zadru trg kneza višeslava 9 23000 zadar, hrvatska e-mail: pcovo@unizd.hr andrea ružička • student sveučilišta u zadru trg kneza višeslava 9 23000 zadar, hrvatska e-mail: aruzicka@student.unizd.hr inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu innovation literacy and business knowledge of the innovative society national programi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 94 uvod uspjeh inovacijskog procesa ovisi o kreativ-nosti poduzetnika, kreativnosti zaposlenika i inovativnosti poduzetništva u cjelini, odnosno sposobnosti proizvodnje inovativnih proizvoda i usluga na tržištu. gospodarstvo se, danas, suočava s rastućom konkurencijom, a promje-ne uslijed globalizacije i suvremene tehnologije sve su intenzivnije. gospodarstvo, stoga, pri-mjenjuje različite modele kreativnosti i inova-tivnosti radi stjecanja konkurentne prednosti na globalnom tržištu. primjena kreativnosti i inovativnosti, intenzivnija je u razvijenim ze-mljama svijeta i europe. u hrvatskoj, slično kao i u drugim tranzicijskim zemljama jugoistočne europe, inovativnost i kreativnost u tvrtkama nije na zadovoljavajućoj razini uslijed speci-fičnih tranzicijskih problema koji se pojavljuju prilikom razvoja društva u smjeru tržišnoga gospodarstva (jakovljević i sur ., 2012). svaki poduzetnik treba uzeti u obzir pojedin-ca, grupu ili tim, cijeli organizacijski sustav, ali i strateški okvir u odabiru intervencija koje potiču kreativnost (mumford, 2000; gumu-sluoglu i ilsev 2009). mogućnost poduzetnika da kontinuirano inovira proizvode/usluge i stvara inovativan poslovni sustav, temelj je njegova uspjeha, a mogućnost stimuliranja inovacija je ovisna o „zalihi” potencijalnih ideja i problemskih rješenja koji su dostupni kako bi „nahranili” proces inovacije. inovativnost u tvrtki ne može se postići bez strukturalnog menadžerskog okvira za stimuliranje inovacija. taj okvir teoretičari nazivaju umrežena krea-tivnost. umrežena kreativnost pretpostavlja mogućnost tvrtke da kontinuirano inovira svoje proizvode i/ili usluge i poslovni sustav radi uspjeha i/ili opstanka u budućnosti (brennan i dooley, 2005). scott i bruce (1994) upozoravaju na sve veću važnost poduzetničke klime i kulture za razvoj inovativnosti. poduzetnička kultura i klima koja podupire inovativne strategije u tvrtki, zauzi-ma sve veće značenje za podizanje inovativnih kapaciteta tvrtke. polazi od pretpostavke kako kreativne indivi-due u praksi hrvatskih poduzeća često nailaze na probleme poput neprepoznavanja krea-tivnih nastojanja i postupaka te na problem otpora radne okoline, jer nisu svi članovi tvrtke spremni na promjene. također se polazi od pretpostavke kako su u tvrtkama u rh često prisutni i problemi neadekvatnog poticanja kreativnosti interne i eksterne okoline te problemi nedostatnog mo-tiviranja i neizgrađenog sustava nagrađivanja za kreativnost pojedinaca u tvrtki. postavlja se pitanje jesu li menadžeri u rh educirani, ino-vativano opismenjeni i spremni na promjene (jung, 2001; jung i sur ., 2003; baer i sur ., 2003; čovo i sur ., 2010; dziv, 2011). također se polazi od pretpostavke o nepoveza-nosti znanstveno-istraživačke baze s poduzet-ništvom kada je u pitanju razvoj inovativnosti te se uočava problem nepostojeće ili neade-kvatne financijske podrške za razvoj inovacija u rh (dziv, 2011). predmet istraživanja je poduzetnička inovator-ska pismenost, koja postaje vrlo važna stavka u razvijenom tržišnom gospodarstvu, pored niza postojećih i novonastalih poduzetničkih, menadžerskih i poslovnih obrazovnih progra-ma, koji su danas postali sve, samo ne zanema-rivi. danas je to postao problem, upravo zbog stanja u kojem svi rade sve i ne postoje jasne predodžbe o potrebnoj edukaciji u tvrtkama. poduzetništvo i poduzetnički način razmišljanja ostaju u većini obrazovnih ustanova pone-što izolirani na nekoliko predmeta, a još su u manjoj mjeri sastavni dio obrazovnih planova i programa odgoja od predškolskog uzrasta nadalje, te je teže odgovoriti na pitanje koja su znanja poduzetnicima i menadžerima zaista potrebna.. cilj je istaknuti da svaka poduzetnička realizaci-ja nije moguća ni bez poduzetničke inovatorske pismenosti i kreativnosti koja je neophodna u sagledavanju slike prilika, procjene tržišta te same tržišne komercijalizacije proizvoda ili usluge. u literaturi je opće prihvaćena definicija kreativnosti kao proizvođenja novih i korisnih ideja ili rješenja. kreativnost se obično odnosi na razinu kreativnog izražavanja pojedinca, a inovativnost na razinu kreativnog izražavanja tvrtke (ghiselin, 1963; amabile, 1996; zhou i95 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program george, 2003). inovativnost se općenito defi-nira kroz uspješnu implementaciju kreativnih ideja u tvrtki (amabile i sur , 1996). wallas (1926) je identificirao sljedeće faze kreativnog procesa pojedinca: priprema, inku-bacija, iluminacija i verifikacija. u fazi pripreme pojedinac sagledava probleme te ispituje u kakvoj su međusobnoj vezi ti problemi. u fazi inkubacije ili produkcije, tj. generiranja proble-ma, pojedinac često djeluje nesvjesno na rje-šavanju problema. u fazi iluminacije, pojedinac postaje svjestan novih rješenja te se svi dijelovi slažu u novu cjelinu. to se događa ili spontano (aha! efekt) ili uslijed pažljivog istraživanja. iluminacija je zapravo kulminacija inkubacije. u fazi verifikacije, donositelj odluke treba po-tvrditi rješenje, odnosno zadovoljava li rješenje postavljene probleme i postavljene ciljeve. shalley i gilson (2004) upozoravaju kako je ključna komponenta potrebna za kreativnost koncept u okviru kojega kreativnost zauzima mjesto, jer se kreativnost ne može ozbiljiti u vakuumu, a referira se na autore (drazin i sur ., 1999; mumford, 2000; mumford i sur ., 2002). kontekst se u ovom slučaju odnosi na sinergi-ju pojedinca, grupe/tima te na faktore razine tvrtke. kreativni proces pojedinca često se objašnjava kroz maslowljev (1954) koncept potrebe za samoaktualizacijom. najveći doprinos krea-tivnosti može se očekivati od onih ljudi koji su dosegli stupanj samoaktualizacije što znači da su sve njihove ’niže’ potrebe već zadovoljene. to ne mora značiti da se kreativnost ne očitu-je i u onih pojedinaca koji još nisu zadovoljili ’niže’ potrebe poput hrane, zaklona, sigurnosti i slično. kognitivni pristup pretpostavlja kako se kre-ativnost temelji na kapacitetima za činjenje neuobičajenih i novih mentalnih poveznica koncepata (campbell, 1960; mednick, 1962; staats, 1968). intelektualno vlasništvo pojam intelektualnog vlasništva uglavnom odnosi se na kreativnost ljudskog uma. prava intelektualnog vlasništva štite interese autora dajući im pravo vlasništva nad njihovim krea-cijama (world intellectual property organizati-on, 2012). intelektualno vlasništvo (ip – intellectual pro-perty) označava posebna, specifična zakon-ska prava koja imaju autori, izumitelji i ostali nositelji intelektualnog vlasništva. intelektual-no vlasništvo ima važnu ulogu u suvremenom gospodarstvu i njegovo značenje sve više raste. za većinu tvrtki, 75% od njihove vrijednosti, izvor prihoda i održivosti izravno je povezan s intelektualnim vlasništvom i nematerijalnom imovinom (smith, 2009). zakoni intelektualnog vlasništva dopuštaju lju-dima da steknu isključivu kontrolu nad objek-tima koji nisu ekskluzivni. razlog zašto intelek-tualno vlasništvo nije ekskluzivno je zbog toga što ideje i informacije nemaju posebno mjesto u vremenu i prostoru i što su apstraktne stvari. neki autori smatraju da nije moguće zaštiti takvo intelektualno vlasništvo u napredno informacijsko doba prvenstveno zbog lakoće prijenosa. zbog toga tvrtke i vlade pojedinih zemalja imaju razvijene mnoge tehnološke i zakonske metode za zaštitu intelektualnog vlasništva, tražeći kao ograničenja pristupa, enkripcije, markere, povrede, tužbe i sl. (resnik, 2003). mnogi znanstvenici u svojim istraživačkim radovima nagovještaju stvaranje nove ekono-mije znanja koja će omogućiti trgovinu ideja i izuma pod uvjetom da postoji odgovarajuća zaštita prava intelektualnog vlasništva. poseb-na je pažnja i publicitet posvećen deklaraciji o trips-u (trade related aspects of intellectual property rights), jednom od krovnih među-narodnih dokumenata koji formiraju svjetsku politiku zaštite prava intelektualnog vlasništva. trips postaje najvažniji instrument među-narodnog intelektualnog vlasništva zemalja članica svjetske trgovinske tvrtke (wto-a) koje time nastoje poboljšati domaću konkurentnost i inovativnost te stvoriti inovacijske centre sa značajnim političkim i gospodarskim učincima (gervais, 2009). skoro svaki korisnik je i potencijalni stvaralac intelektualnog vlasništva. zaštita intelektu-alnog vlasništva, preko sustava nacionalnih i međunarodnih pravila, neophodna je radii novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 96 stjecanja i financiranja inovacija i kreativnosti, koje za uzvrat, vode ka ekonomskom, kultur-nom i socijalnom napretku. zaštita intelektu-alnog vlasništva također potiče proizvodnju i širenje znanja i širokog asortimana kvalitetnih proizvoda i usluga. prava na intelektualno vla-sništvo stvaraju dodatnu vrijednost za potro-šače i mogu biti garancija za kvalitetu. prema jain, kaur i jain (2010) intelektualno vlasništvo može se definirati kao „kreacije ljudskog uma” , bavi se stvaranjem ili proizvodnjom nečega novog i korisnog. ova prava mogu se prodati, kupiti, unajmiti ili licencirati, te na taj način prava pojedinca moraju biti zaštićena. prava intelektualnog vlasništva zakonska su prava upravljanja, kao kreacije, knjige, umjetnički radovi, izumi, crteži ili zaštitni znakovi i sl. intelektualno vlasništvo u širem smislu obu-hvaća i zaštitu od nepoštenog tržišnog natje-canja, zaštitu povjerljivih podataka, poslovne tajne, zaštitu tvrtke, znanja i iskustva koje se još naziva i know-how, zaštitu biljnih sorti itd. prema polovini i mediću (2000) know-how su sve objavljene tehničke informacije, bilo da su podobne za patentiranje ili ne, koje su nužne za industrijsku reprodukciju nekog proizvoda ili postupka, tj. znanje o tome kako se proizvodi neki proizvod ili kako se provodi neki poseban postupak. budući da je razvijen na temelju iskustva, know-how je ono što proizvođač ne može znati samo iz ispitivanja proizvoda ili samo na osnovi spoznaja o postupku ili tehnici. prema pindycku i rubinfeldu (2005) know-how je imovina koja ima vrijednost i koja može biti otuđena. stoga je koncept know-howa važan za klasifikaciju isplata dohotka od autorskih prava. isplate za know-how u mnogim sluča-jevima mogu biti oporezovane na isti način kao i dohodak od autorskih prava. za zaštitu povjerljivih podataka, poslovnu tajnu, zaštitu tvrtke te zaštitu znanja i iskustava ne postoji posebni formalizirani postupci zaštite. opseg i djelotvornost zaštite tih prava ovisi o načinu čuvanja njihovih sadržaja i ugovorima između strana kojima su ti sadržaji dostupni poduzetništvo i poduzetnik za definiciju poduzetništva i poduzetnika po-stoji rastući nacionalni i međunarodni interes pojedinaca, sveučilišnih profesora, studena-ta te državnih službenika za poduzetništvo. unatoč svom interesu, koncizna, univerzalno prihvaćena definicija poduzetnika još se nije pojavila. tako da bi neka opće prihvaćena de-finicija bila „pojedinac koji riskira u namjeri da otpočne nešto novo” . poduzetništvo je dinamičan proces stvara-nja rastućeg bogatstva a bogatstvo stvaraju pojedinci koji poduzimaju velike rizike u smislu kapitala, vremena i/ili predanosti karijeri ili pružaju vrijednost za određeni proizvod/uslu-gu. poduzetnik na svoj način mora stvarati vrijednost konfiguracijom potrebnih vještina i resursa (hisrich i sur ., 2011). poduzetništvo je dinamičan proces vida, promjena i stvara-nja. ono zahtijeva primjenu energije, znanja i strasti prema stvaranju i uvođenju novih ideja i kreativnih rješenja. poduzetništvo predstavlja viziju prepoznavanja prilike, gdje drugi vide kaos, protuslovlje i zbunjenost (kuratko, 2003). prema deželjin i sur . (1999) poduzetništvo je vrlo složena, dinamična kategorija, ukupnost organizacijskih, nadzornih, usmjeravajućih, voditeljskih i upravljačkih funkcija i ponašanja poduzetnika u uvjetima neizvjesnosti i rizika, usmjerena pronalaženju potrebne količine i vrste čimbenika procesa poslovanja, njihovo kombiniranje, aktiviranje, neprestano inovi-ranje sredstava rada i procesa, radi trajnog maksimiranja profita (dobiti). ono uključuje suzbijanje svake osrednjosti osiguravanjem dinamičnosti, fleksibilnosti, rentabilnosti i pri-lagodbe promjenama u okruženju i izazivanje promjene prije drugih. poduzetništvo je, dakle, ne samo poslovna, nego i razvojna aktivnost. suvremeno poduzetništvo se nikada ne miri s postojećim, već teži postignuću i uspjehu, kreativnosti, inovativnosti, inicijativi, preuzi-manju rizika i odgovornosti, poduzetničkim pothvatima, samostalnosti i nezavisnosti, razvi-ja povjerenje u ljude i potrebu za uspješnijim korištenjem ljudskih potencijala. izazovi poduzetništva u 21. stoljeću krajem prošlog stoljeća, poslovni svijet zadesio je ubrzani tehničko-tehnološki progres te nagli razvoj informacijske i komunikacijske tehnolo-gije koji je širom otvorio vrata procesu globali-97 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program zacije svjetskih tržišta. globalizacija, neposto-janje jasnih organizacijskih granica, fokusiranje na komplementarne sržne aktivnosti i resurse, uz alokaciju ostalih zadataka, karakteristike su poduzetništva 21. stoljeća. umjesto fizičkog i financijskog kapitala, kritični resurs suvreme-nog poslovanja postao je intelektualni kapital, a sve veći dio novostvorenih outputa, otpada na proizvodnju nematerijalnih proizvoda. paradigme nužne za konkurentnost i izvrsnost poduzetnika 21. stoljeća u okvirima globalne tržišne utakmice, koje se temelje na procesu kontinuiranog inoviranja i usavršavanja poslo-vanja, bile bi sljedeće: • kreiranje specijaliziranih timova, odnosno malih i fleksibilnih poduzeća, • umrežavanje i koordinacija timova pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije, • smanjenje hijerarhijskih razina i demokratiza-cija u poslovnom odlučivanju, • povećanje autonomije zaposlenih i samostal-nost u donošenju odluka, • kontinuirano ulaganje u znanje i obrazovanje, • stvaranje partnerskih odnosa s dobavljačima i kupcima, • poticanje daljnje inovativnosti i kreativnosti. navedene paradigme pružaju poduzetnicima mogućnost iskorištavanja svih dosad neiskori-štenih potencijala za postizanje visokih stan-darda u globalnom konkurentskom okruženju (kolaković, 2006). kao što je navedeno, intelek-tualni kapital predstavlja najveću konkurentsku prednost u suvremenom društvu, a poduzet-nička pismenost i poslovna znanja se svrstavaju u intelektualni kapital svijeta poduzetništva. prema ernstu i youngu (2000), kako u radu na-vodi kuratko (2003), generacija 21. stoljeća ne bi se trebala zvati generacija x 1 već generacija 1 generacija x predstavlja izraz koji u najširem smislu označava pripadnika generacija rođenih nakon završetka poslijeratnog bebi buma u zapadnom svijetu. iako ne postoji opći konsenzus o vremenskom okviru, pod generacijom x se tradicionalno smatraju osobe rođene od druge polovice 1960-ih preko 1970-ih sve do samog početka 1980-ih. p , jer je upravo ta generacija postala najpo-duzetnija generacija od vremena industrijske revolucije, i zato oznaka slova „p” , kao „podu-zetnička generacija” . poticanje inovativnosti i kreativnosti kroz ulogu poduzetnika postoje različiti aspekti kreativnosti i inova-tivnosti u tvrtkama, koji se mogu podijeliti na eksterne i interne. eksterni obuhvaćaju podrš-ku društvenog sustava, a to je, u slučaju rh, obuhvaćeno kroz postojeću strategiju vlade rh i hrvatske gospodarske komore (hgk) „hr-vatska u 21. stoljeću” (2003) te eu fondove za poticanje inovativnosti. interni aspekti ispituju se kroz umreženu kreativnost (kreativnost pojedinaca, grupa/timova i tvrtke u cjelini) i kroz strategiju upravljanja ljudskim resursima specifičnima za inovaciju (motivacija/nagra-đivanje). samo inovativno pismen poduzetnik spreman je na promjene i organizacijsku klimu i/ili kulturu. kreativnošću i inovativnošću na nacionalnom nivou bavi se lee (1990) koji uvodi četiri vari-jable nacionalne inovativnosti kao što su bdp , postotak pismenosti stanovništva, postotak industrijskog i servisnog sektora u odnosu na bdp te broj znanstvenika i inženjera u odnosu na sveukupnu populaciju. westwood i low (2003) govore o kulturi društva koja utječe na kreativne i inovativne procese, a bavec (2009) pretpostavlja kako postoji nacionalna kreativna klima koja omogućuje inovativnost na nacio-nalnom nivou te istražuje sii (summary innova-tion index) na 27 zemalja eu-a. predloženi sii-indeks, kao meki indikator (uz postojeće tvrde makroekonomske indikatore) obuhvaća 25 indikatora podijeljenih u 5 kategorija: poticanje inovacija, kreiranje znanja, inovacije i poduzet-ništvo, aplikacije i intelektualno vlasništvo. rao (2007) predlaže mjeru gross domestic innovation (gdi) za mjerenje stupnja inovativ-nosti tvrtke koja bi obuhvatila zemlje oecd-a, jer smatra da tvrdi makroekonomski poka-zatelji poput bdp-a više nisu dovoljni. autor predlaže sljedeću formulu: gdi gdip gdipu gdic, gdje je gdip – gross domestic inno-vation patents, gdipu – domestic innovationi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 98 publications, a gdic – gross domestic inova-tion copyrights (broj registriranih patenata na intelektualne proizvode). autori upozoravaju kako u posljednje vrijeme organizacijska kultura i klima koja podupire inovativne strategije u tvrtki, zauzima sve veće značenje za podizanje inovativnih kapaciteta tvrtke. pozitivna klima u tvrtki ili pozitivni do-življaj organizacijske okoline utječe na inovativ-ne kapacitete. organizacijska kultura može biti inventivna (koja potiče inovacije) i neinventiv-na. autori također navode sljedeće elemente koji doprinose inovativnosti u tvrtki: strukturu, sustav i procese. poznata su dva pristupa ino-vativnosti u tvrtki: procesni pristup orijentiran na tehnologiju i strukturalni pristup orijentiran na organizacijski dizajn (scott i bruce, 1994; muthusamy, 2008). emocionalna inteligencija povezana je s kreativnošću rukovoditelja i zaposlenika, a uključuje sljedeće značajke: jasno izražavanje emocija, svjesnost o verbalnom i neverbalnom izražavanju emocija, upravljanje emocijama u sebi i u interakciji s drugima, korištenje emocija prilikom fleksibilnosti u planiranju, kreativnost u razmišljanju, motivaciju i sposob-nost da se preusmjeri pozornost (mayer i sur ., 2000; citirano u buckley i jakovljevic, 2011). prema zhou i george, (2003; citirano u buckley i jakovljevic, 2011) sudjelovanje u kreativnosti u organizacijama, neizbježno stvara konflikte i emocionalnošću nabijene rasprave, no konflikti nisu nužno negativna pojava u tvrtki, jer potiču kompetitivnost i onemogućuju učmalu i nesti-mulativnu atmosferu u tvrtki koja često ne pri-donosi razvoju inovativnosti (manuel, 2006).za razvoj kreativnosti i inovativnosti potreban je širi društveni okvir koji može biti nacionalni, re-gionalni i globalni. priroda poslovanja i učenja u zajednici već je razrađena (west, 2008), ali danas je potrebno staviti naglasak na razmje-nu inovativnosti u zajednici koja se temelji na društvenom učenju i kreativnim/inovativnim teorijama, a naziva se društvo inovacije (com-munity of inovation). polazi se od pretpostavke kako tvrtka ne može biti inovativna bez poduzetnika spremnog na promjene (transformational leadarship). poduzetnik spreman na promjene je onaj poduzetnik koji preoblikuju osobne vrijednosti i koncepte sljedbenika kako bi ih potakao na višu razinu potreba i aspiracija (jung, 2001). poduzetnik je najvažniji faktor koji utječe na inovaciju u tvrtki (cummings i o’connell, 1978) kroz organizacijsku kulturu i klimu (scott i bruce, 1994), strategiju, strukturu, sustav na-građivanja ili resurse (woodman i sur ., 1993); kroz direktan učinak na ponašanje zaposleni-ka i njihove kreativnosti (baer i sur ., 2003) te uspješnu motivaciju zaposlenika (tierney i sur ., 1999). utjecaj poduzetnika može biti direktan ili indirektan; rukovoditelj može utjecati na zaposlenikovu kreativnost kroz vlastito ponaša-nje koje ohrabruje ili obeshrabruje zaposlenika da ulazi u rizik i predlaže nove i korisne ideje koje prijete „statusu quo” (zhou i george, 2003). gumuslouglu i ilsev (2009) predlažu model koji djeluje na poduzetnika spremnog na promje-ne kako na individualnoj razini tako i na razini tvrtke te zaključuju kako takav poduzetnik, prvenstveno psihološkom podrškom, pozitivno utječe na kreativnost zaposlenika što, u ko-načnici, djeluje na inovativnost tvrtke u cjelini. mumford (2000) upućuje na tvrtku koja treba uzeti u obzir različite intervencije na različitim razinama: pojedinca, grupe, tvrtke i strateškog okruženja, kako bi se omogućila kreativnost. na radnu okolinu koja potiče kreativnost, a za koju je zaslužan poduzetnik, upozoravaju ama-bile i sur . (2004), a na poticanje rukovoditelja na više nivoe kreativnosti na poslu, upozorava-ju shin i zhou (2003). baer i sur . (2003) ispituju povezanost između ekstrinzičnih nagrada i zaposlenikove kreativ-nosti te zaključuju kako povezanost varira u dvije kategorije: kompleksnost posla zaposleni-ka i kognitivni stil zaposlenika. studija prona-lazi pozitivnu korelaciju između kreativnosti zaposlenika i ekstrinzičnog nagrađivanja kada je riječ o relativno jednostavnim poslovima. postavlja se pitanje koje su to hr strategije koje utječu na kreativnost u tvrtki. raycha-udhuri (2005) tvrdi kako hr strategije igraju najvažniju ulogu za uspješno inoviranje neovi-sno od sustava, strategije i infrastrukture, jer u svakom pokušaju inoviranja, uspjeh je manje99 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program vjerojatan od neuspjeha. za neuspjeh autor okrivljuje lošu percepciju promotora tvrtke o realističnosti i pravom značenju inovacije. poduzetnik u tvrtki treba biti inovativno opi-smenjen (čovo i sur ., 2010) što znači da pozna-je procese i procedure za zaštitu intelektualnog vlasništva na lokalnom, ali i globalnom nivou te raspolaže potrebnim informacijama. tvrtke i njihovi rukovoditelji, nerijetko ne poznaju procese zaštite patenata i inovacija u tvrtki ili, pak, ne raspolažu s dovoljno informacija o postupcima i procedurama kada je u pitanju zaštita inovacija. nalazi se kako je u praksi strategija vlade rh i hgk „hrvatska u 21. stoljeću” (2003) koja se odnosi na inovativnost često samo deklarativ-na, a u svojoj realizaciji nailazi na brojne poteš-koće koje će detaljnije ispitati omki model u ii. fazi istraživanja. izobrazba kao egzistencijalni uvjet u razvijenim tržišnim gospodarstvima zapada i istoka svaki se zaposlenik godišnje obrazuje ili dopunski educira najmanje 40 sati, dok se za poduzetnike i menadžere navodi podatak da se na njihovu izobrazbu izdvoji najmanje 100 sati godišnje. samo na taj način poduzetnik i nje-gova tvrtka opstaju na međunarodnom tržištu, i na taj način mogu svake godine pružiti višu kvalitetu, povoljniju cijenu svoga proizvoda i/ ili usluge (čovo, 2007). dolazi se do zaključka, da poduzetničko obrazovanje, ne samo da bi trebalo početi na višim razinama obrazovanja već treba djecu u osnovnim i srednjim školama lagano upoznavati s osnovama poduzetništva (ramayah i sur ., 2012). na prvi se pogled čini da obrazovni sustav, koji smo naslijedili iz prethodnog društvenog uređenja, kako redovitom tako i funkcional-nom za odrasle, ne bi smio biti problem. pored niza postojećih i novonastajućih ekonomskih, poslovnih, menadžerskih, poduzetničkih, upravljačkih, poslovnih škola, djeluju i razvijaju se brojni ponuditelji dopunskog obrazovanja za odrasle. prema kuratko (2003), u svijetu od nekolicine ustanova u kojima se nudila edu-kacija poduzetnika 1970-ih do 2003. godine taj se broj povećao na 1.600, i dalje raste, te u stvarnosti stanje nije idealno. prije svega zbog njihovog broja, a potom i zbog sadržaja takvih programa naobrazbe i dopunskog osposo-bljavanja. danas svi rade gotovo sve ili, bolje rečeno, svi pokušavaju raditi i poučavati sve. u svom radu kuratko je zaključio da se poduzet-nička znanja mogu barem djelomično usvojiti, dok je za posao visokokvalificiranog nastav-nika, stručnjaka i trenera razvijen mit, da se osobe za to rađaju, a ne samo educiraju. pšeničny (n. d.), kako je navedeno u nastavnim materijalima čovo (2007), ne usuđuje se izreći svoje mišljenje o tome, tko poduzetnike i me-nadžere ne bi smio podučavati, ali se usuđuje reći da bi ih trebali podučavati prvenstveno predavači koji pored suvremeno, svjetski uspo-redivih znanja imaju za sobom i bogata praktič-na iskustva iz menadžmenta i poduzetništva, a među njima i najbolji nekadašnji menadžeri i najuspješniji poduzetnici koji su stekli odgova-rajuća akademska znanja te pedagošku ospo-sobljenost. pa i tada bi valjalo ugraditi instru-mente poticanja prelaska stručnjaka iz prakse u učionice i natrag u praksu. procjena tržišta za poslovnu izobrazbu prema čovo i sur . (2007) počevši od osnovnog proračuna koji su izradili prilikom planiranja programa poduzetničkog i menadžerskog osposobljavanja u gea collegeu 2 , da bi se svaki zaposleni godišnje dopunski osposobljavao pri-bližno 40 sati, u hrvatskoj bi za takvu izobrazbu valjalo izdvojiti godišnje 280 milijuna eura, pod pretpostavkom da bi sat obrazovanja za sudionika stajao 10 eura. različite obrazovne tvrtke, javne, privatne, neprofitne i profitne, morale bi godišnje provesti više od 3,5 milijuna seminarskih, odnosno obrazovnih dana. na raspolaganju bi se moralo imati više od deset tisuća prostora prikladnih za izobrazbu odraslih te nekoliko puta više osposobljenih predavača i nastavnika s različitih područja koji bi svoja znanja znali na pravi način i prenositi, s obzi-rom na dob sudionika, predznanja, očekivanja i ciljeve obrazovanja. 2 gea collage je fakultet u sloveniji koji postoji od 1990. godine i sinonim je za poslovnu izobrazbu s naglaskom na poduzetništvo i menadžment.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 100 na takvu razinu poslovno inovativno opisme-njivanje i stručno usavršavanje zaposlenih u hrvatskoj ne može doći u jednom ili dva koraka. ne samo zato što se iznos od 280 mi-lijuna eura godišnje za izobrazbu odraslih čini visokom, što u stvari i nije, jer znači samo 400 eura na zaposlenu osobu godišnje, već i zato što nemamo jasne predodžbe o potrebnom ra-zvoju kadrova u našim tvrtkama i državi uopće. u obrazovnim tvrtkama i nadležnim organima za izobrazbu te su predodžbe konzervativne, te za njih postoji previše ili dovoljno obrazovnih institucija i programa za poslovnu izobrazbu poduzetnika. istina je vjerojatno drukčija, još uvijek imamo premalo dobrih javnih i privatnih obrazovnih ustanova, i daleko premalo dobrih programa, a još manje kvalitetnih teorijski i praktično orijentiranih i osposobljenih preda-vača i trenera. budući da govorimo o inovatorskoj poduzet-ničkoj i menadžerskoj izobrazbi, promotrimo kakvo je stanje u hrvatskoj. postoji pet ili šest ustanova koje se profesionalno i u većem opsegu bave takvim osposobljavanjem, pa ipak ukupno godišnje ne provedu više od 80.000 sati programa za nešto manje od 8.000 sudi-onika. tko su oni kojima je potrebno znanje? približno 3–4% svih poduzetnika i menadžera koji djeluju u više od 120.000 gospodarskih i negospodarskih subjekata u hrvatskoj. prema galloway i sur . (2006), interes za podu-zetničkim opismenjivanjem postoji. na uzorku od 444 osobe, izvršeno je istraživanje, koji je sljedeći korak nakon edukacije (prikazano u tablici 1.). iz prikazanih rezultata, ambicije su visoke uz pruženu priliku za edukaciju. više od 90% ispi-tanika bi željelo otvoriti novu tvrtku, što svaka-ko ide u prilog gospodarskom rastu i, ovisno o veličini tvrtke, postoji potencijal za otvaranje radnih mjesta i smanjenje nezaposlenosti. naj-manje ambiciozni su oni kojima je važno samo da dobiju bilo kakav posao, i taj broj iznosi niskih 37,5%. prema matlayju (2001), nažalost, stanje je takvo da u srednjoj i istočno europi, mala i srednja poduzetništva nemaju u navici slanje na dodatnu edukaciju svoje zaposlene. na temelju gotovog istraživanja na uzorku od 6.000 poduzeća srednje i istočne europe (među kojima se nalazi i hrvatska), u tablici 2. prikazani su rezultati o korištenju poduzet-ničkih treninga u mikro-, malom i srednjem poduzetništvu. rezultati prikazuju da nisu omogućena dodat-na obrazovanja u mikro- i malom poduzetniš-poduzetnička edukacija korisna je za: % stvaranje nove organizacije 90,1 samozapošljavanje 89,0 osobni rast 83,1 kreativnost, neovisno o postojećoj organizaciji 82,6 plaćeno radno mjesto 60,1 ostala područja zapošljavanja 37,5 tablica 2. provedeni dani na poduzetničkom opismenjavanju u godini dana tablica 1. poduzetničko opismenjavanje biti će iskorišteno za... (matlay, 2001) (galloway i sur ., 2006) veličina poduzeća nije provedena (%) 1 dan (%) 2-5 dana (%) 6-10 dana (%) više od 10 dana (%) mikropoduzeće 95,48 3,09 1,43 0,00 0,00 malo poduzeće 93,33 4,52 2,15 0,00 0,00 srednje poduzeće 52,20 25,62 13,57 6,31 2,30101 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program tvu, tek je manjina u prosjeku na to iskoristila 1 dan. srednje poduzetništvo ima kompleksniji ustroj, i time raste poticanje poduzetnika za stjecanjem novih znanja. iako polovica ispitani-ka srednjeg poduzetništva nije pružila potreb-ne resurse za edukaciju, postoji 20% njih koji su proveli na edukaciji od 2 do 10 dana. nakon ovih podataka, jasno je da se mora poticati poduzetnička pismenost i usvajanje poslovnih znanja, jer to omogućava rast svima, od samog poduzetnika do gospodarskog rasta države. poticanje inovatorske pismenosti globalno, postoji rastući naglasak na poticanje poduzetnika inovatorskoj pismenosti, kao sred-stvo za poticanje gospodarskog razvoja. u au-straliji, osobito tijekom posljednjeg desetljeća, došlo je do snažne preporuke iz savezne vlade za obrazovanje, da se poduzetnička edukaci-ja stavi na mjesto programa za razvoj samih poduzetničkih sposobnosti budućih australskih poslovnih menadžera. kao dokaz, australska vlada je u samo zadnjih 10 godina uložila preko 8 bilijuna dolara za poticanje i promoviranje poduzetničke pismenosti i inovacija, te se dobi-veni rezultati mogu vidjeti u tablici 3. (russel i sur ., 2008). prema russellu (2008), da bi se ovakvi rezultati postigli, potrebno je osigurati: • obrazovne programe dostupne svim sudioni-cima, • dostupnost mentora, • jasne smjernice za izvedbu programa, • treninge za mentore i sudionike, • umrežavanje, • team buildinge, • pristup kapitalu ili savjetima o financiranju, • zaštitu intelektualnog vlasništva, • jasno definirane uloge organizatora, mento-ra, sudionika, sponzora i ostalih, • prikupljanje potrebnih podataka i menad-žment. stručnjaci za područje poduzetničkog opisme-njivanja smatraju da postojeće znanje ima samo ograničenu vrijednost, jer ono odražava uglavnom izolirane i pristrano istraživačke prakse. potrebna su istraživanja koja bi ponudi-tablica 3. ocjene ishoda edukacije (russell i sur ., 2008) uopće (%) malo (%) prilično (%) mnogo (%) vještine u poduzetničkom planiranju su porasle 2,9 7,4 29,4 60,3 znanja o novom poslovnom pothvatu su porasla 0 14,5 26,1 59,4 ukupna poslovna znanja su porasla 4,3 2,9 37,1 55,7 samouvjerenost u suočavanju s rizikom je porasla 5,8 11,6 40,6 42,0 iz prikazanih rezultata vidljivo je da se ulaganje u poduzetništvo isplatilo. povećala se razina vještina u poduzetničkom planiranju, podu-zetnička znanja za nove poslovne pothvate, sveukupno poduzetničko znanje te je također u rastu povjerenje poduzetnika u samog sebe s povećanjem rizika. ova zadnja stavka predstav-lja situaciju kada je izražena samouvjerenost zbog poduzetničke pismenosti i znanja koje poduzetnik posjeduje, jer mu zapravo ona osi-guravaju takvo ponašanje i djelovanje uz rizik. la realno mjerilo, prema kojem sudionici mogu ocijeniti svoju poduzetnički pismenost, a time bi se osigurala transparentna i realna mjera za sve (matlay, 2007). prema čovo (2007), država može potaknuti po-duzetničku i menadžersku izobrazbu i dopun-sko osposobljavanje mjerama fiskalne politike, u kojoj postoje olakšice iz poreza na dobit tvrt-ke, a za fizičke osobe iz prihoda. te se mjere fiskalne politike čine možda najmanje osjetljivi-ma za proračun, dok bi u stvarnosti učinak bioi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 102 velik, te bi dugoročno imao utjecaj na razinu znanja i osposobljenosti stanovništva, a pose-bice poduzetnika i menadžera što je na kraju krajeva, od iznimne važnosti za gospodarstvo svake države. takve bi mjere utjecale i na veću potražnju za obrazovnim uslugama postojećih ustanova koje imaju kvalitetne programe, ili su ih sposobne razviti i ponuditi. izobrazba poduzetnika i djelatnika u manjim i rastućim tvrtkama morala bi biti predmetom posebne državne potpore, jer su upravo te tvrtke one, koj e će u budućnosti ostvarivati veliku do-danu vrijednost na inozemnom tržištu. treba proučiti sustav kakvog poznaju neke države u svijetu, na primjer njemačka i španjolska. to je sustav u kojem svaka tvrtka može godišnje iskoristiti određenu svotu za izobrazbu svojih djelatnika, ili za savjetodavne usluge, dakako, kod verificiranih izvođača. u povezanosti sa standardima obrazovanja čini se da je upravo taj sustav najprikladniji za masovno poslovno opismenjivanje u kojem bi svi imali približno jednake mogućnosti i prava. značaj poslovnih znanja za razvoj poduzetništva za uspješno generiranje novih poslovnih ideja, nastajanje novih tvrtki i vođenje tvrtke u rast domaćeg i međunarodnog uspjeha, podu-zetnici trebaju posjedovati niz sposobnosti i znanja koja nije moguće razviti i steći tek na visokoj školi ili čak na poslijediplomskom poznavanje tržišta poznavanje financija istraživanje i procjena tržišta pridobivanje kapitala planiranje novog proizvoda vođenje novčanih tokova vođenje proizvodnje posudbena politika pravilno vrednovanje proizvoda kratkoročni krediti poznavanje marketinga poznavanje javnih i privatnih ponuda vođenje prodaje knjigovodstvo i računovodstvo direktna prodaja posebna financijska znanja vođenje distribucije poznavanje računarstva servisiranje temeljno poznavanje informatičkih moguć-nosti kadrovska administracija ovladavanje alatima tehničko operativno znanje međusobni odnosi i zajednički rad vođenje proizvodnje sposobnost vođenja kontrola zaliha poslušnost i građenje povjerenja analiza troškova i kontrola pomoć kontrola kvalitete povratne informacije planiranje proizvodnje rješavanje sukoba nabava zajednički rad vrednovanje rada stvaranje klime i kulturnih odnosa dijeljenje odgovornosti poznavanje administracije poznavanje pravnih poslova rješavanje problema korporativno i osiguravateljsko pravo komunikacija ugovorno pravo planiranje patenti i autorska prava donošenje odluka porezno zakonodavstvo vođenje projekta zakonodavstvo s područja nekretnina pregovaranje zakonodavstvo s područja financija vođenje suradnika tablica 4. područja poduzetničkih znanja (timmons, 1994)103 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program studiju poduzetništva. od djetinjstva nadalje, pa sve do početka poduzetničke karijere, pored metodoloških znanja (matematika, statistika, informatika) i općih ekonomskih predmeta, valjalo bi usvojiti sljedeća područja poduzet-ničkih znanja, koja u najvećoj mjeri trebaju biti isprepletena praktičnim primjerima prikazanim u tablici 5., koju je sastavio timmons (1994) i korištena je u nastavnim materijalima čovo (2007). navedena poduzetnička znanja su neophodna u poslovnom svijetu, te se kroz današnje razne kratke seminare i radionice, ne može usvojiti ovolika količina potrebnog znanja. radi se o tome, da bi se poduzetnik konstantno trebao obrazovati od trena pomisli da se krene u poduzetnički pothvat i tijekom cijelog procesa bavljenja poduzetništvom. osobe preko kojih se može doći do potrebnih podataka, ne samo da su stručno obrazovane, već imaju iskustva i praksu u poduzetničkom znanju koje šire dalje, a budući poduzetnici trebaju obratiti pozornost na to da intelektualni kapital postaje najveća konkurentska prednost u suvremenom druš-tvu. prema garalisu i strazdieneu (2007), da bi poduzetnička znanja bila primjenjiva, potrebne su i vještine koje će to omogućiti. na uzorku od 103 osobe, ispitano je koje su to po njihovim mišljenjima potrebne vještine za pokretanje poslovne ideje, te su prikazane u tablici 6. prema visini postotaka, najvažnije vještine za pokretanje poduzetničke ideje su komunikaci-ja, samouvjerenost, pregovaračke i organizacij-ske vještine. najslabije su zastupljene vještine poput želje za autonomijom i inovacijske vještine. iako su sve vještine visoko rangirane, neke su jednostavno premalo zastupljene jer nema mnogo stručnjaka u njima, ali to ne znači da su manje važne. poduzetnička inovatorska pismenost s razvojem informatizacije i umrežavanja zna-čajno je poboljšana prilika za razmjenu infor-macija i znanja u svijetu. za tvrtku koja preživ-ljava u ovim turbulentnim vremenima postoji velika potreba za kontinuiranom obnovom poduzetničkog znanja kroz uvođenje novih, inovativnih proizvoda i procesa koji se temelje na novim i suvremenim znanjima (seethara-man i sur ., 2004). vještine vještine potrebne za pokretanje posla (%) vještine vještine potrebne za pokretanje posla (%) komunikacijske vještine 97,1 sposobnost rada u timu 95,1 organizacijske vještine 96,1 vještine menadžmenta 94,2 tehničke vještine 84,3 rad preko interneta 86,1 znanje stranih jezika 93,1 planiranje 90,2 informatičke vještine 89,2 vještine marketinga 92,0 vještine prikupljanja informacija 93,1 kreativnost 90,2 vještine rješavanja problema 94,2 vještina ustrajnosti 92,1 sposobnost donošenja odluka 95,1 samopouzdanje 98,1 financijska znanja 95,1 inicijativa 91,3 pregovaračke vještine 97,1 vještina razmišljanja pod pritiskom 81,6 znanje o samostalnosti 68,0 vještina preuzimanja rizika 84,5 intuicija 79,4 potreba za uspjehom 91,3 inovativnost 73,5 vještina kontrole 95,1 tablica 5. bitne vještine za pokretanje poduzetničke ideje (garalis & strazdiene, 2007)i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 104 ruzzier i konecnik, (2006), kako u svom radu navode omerzel i antoncic (2008), razvili su multidimenzionalni model poslovnih znanja koje poduzetnik posjeduje, te je testiran na uzorku od 1.300 malih i srednjih poduzeća u sloveniji, nažalost, samo se 176 poduzeća odazvalo na poslane upitnike. u tablici 8. prikazana su poslovna znanja koje poduzetnik posjeduje i kolika je zastupljenost pojedinih područja, radi osiguranja konkurentske pred-nosti na tržištu. analizom dobivenih podataka, dolazi se do aritmetičke sredine na ljestvici od 1 do 5, što predstavlja količinu znanja koje su poduzet-nici usvojili. iz navedenih rezultata, zaključak je, da se najviše usvojilo poduzetničko znanje iz područja funkcionalnih disciplina, odno-sa s potrošačima i menadžmenta poduzeća. najmanje znanja koja poduzetnici posjeduju su o vanjskoj trgovini, zaštiti industrijskog i intelektualnog kapitala te o europskoj uniji, što predstavlja zastrašujući podatak, iz razloga jer se dosta poslovnih pothvata može financirati iz fondova europske unije. prema omerzel & antoncic (2008), uspješan poduzetnik stalno nadopunjuje sustav stjecanja znanja sa svojom vizijom. stoga, da bi uspjeli, poduzetnici mora-ju kombinirati svoje znanje, proširiti ga i stvoriti nove inovativne ideje. zaključak pretpostavke o preprekama koje priječe razvoj kreativnosti zaposlenika i inovativnosti podu-zeća u cjelini prepoznaje se u radu kroz dvije razine: eksternu i internu razinu. prepreke eksterne razine prepoznaju se u nerealiziranju strategije za razvoj inovativnosti, slaboj iskori-stivosti eu fondova od strane hrvatskih podu-zeća (zbog neznanja i neinformiranosti), slabe povezanosti znanstveno-istraživačke baze s po-duzetništvom kada je u pitanju razvoj inovativ-nosti te nepostojeća ili neadekvatna financijska podrška za razvoj inovacija u rh. potrebno je izgraditi adekvatan društveni i zakonski okvir za poticanje kreativnosti i inovativnosti. prepreke interne razine pronalaze se, prije svega, u ruko-vodstvu koje treba biti inovativno opismenjeno kako bi poticalo inovativnost tvrtke kojom rukovode. osim toga, rukovodstvo treba biti emocionalno inteligentno da prepoznaje, pra-vilno komunicira, motivira, nagrađuje i potiče kreativne zaposlenike u ostvarivanju njihovih poslovna znanja aritmetička sredina (as) znanja o primjenjivom poduzetništvu 4.244 odnos s potrošačima 4.047 menadžment i organizacija 4.012 marketing 3.698 kvalitetno osiguranje 3.620 financije 3.570 menadžment ljudskih potencijala 3.384 informatika i internetsko poslovanje 3.355 strateški menadžment 3.213 logistika 3.094 računovodstvo 3.035 međunarodno poslovanje 2.982 zaštita industrijskog i intelektualnog kapitala 2.740 europska unija 2.591 tablica 6. poslovna znanja koje posjeduje poduzetnik (omerzel & antoncic, 2008) napomena: as je na ljestvici od 1 do 5, 1 znači vrlo malo, a 5 predstavlja odličan rezultat.105 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program ideja što rezultira inovativnom organizacijom. ukratko, rukovodstvo spremno na promjene preduvjet je za inovativno poduzetništvo. polazeći od pretpostavki i uočenih problema u poticanju inovacija u malim i srednjim podu-zećima u rh, predložen je model kreativnosti i inovativnosti (omki) koji bi se mogao pri-mijeniti i na druge tranzicijske zemlje u regiji (jakovljević i sur ., 2012). znanstveni doprinos modela nalazi se u sveo-buhvatnom modelu za poticanje kreativnosti i inovativnosti koji uzima u obzir eksterni i interni okvir neophodan za ostvarivanje inova-tivnog malog i srednjeg poduzeća. do sada su razrađivani samo pojedini elementi koji utječu na kreativnost individua i inovativnost tvrtke, a omki predstavlja integrativni organizacijski model koji uzima u obzir sve elemente koji utječu na traženi ishod. kreativni pojedinci u organizaciji nisu dovoljni kako bi se razvila inovativna tvrtka. ruko-vodstvo spremno na promjene, inovativno opismenjeno, emocionalno inteligentno i karizmatično ne može ostvariti inovativnost u organizaciji bez kreativnih individua i timova koji su adekvatno poticani strategijama i teh-nikama upravljanja ljudskim resursima. inova-tivna tvrtka bez eksternog okvira (kreativnost na nacionalnom nivou, adekvatni društveni i zakonski okvir te eu fondovi za poticanje ino-vativnosti) neće uspjeti profitirati od inovativ-nih proizvoda i/ili usluga na tržištu. ispravnost modela ispitat će se tek u drugoj fazi istraživanja kada će se empirijski ispitati svi elementi modela pojedinačno te njihove me-đusobne veze. empirijsko istraživanje provest će hgk na nagrađenim inovatorskim malim i srednjim poduzećima u rh. individualni kreativci dio su kreativnih grupa/ timova, a kreativni timovi dio su inovativne organizacije koju potiču rukovoditelji s određe-nim karakteristikama kao što su emocionalna inteligencija, karizma, spremnost na promjene, poticanje, motiviranje, nagrađivanje, stvara-nje inovativne organizacijske klime i kultu-re. svi navedeni elementi ne mogu doći do punog izražaja bez okvira koji se postavlja kroz strategiju inovativnosti i kreativnosti. državni sustav treba stvoriti okvir za povezivanje istra-živačke baze i poduzetništva. mala i srednja poduzeća mogu koristiti modificirane modele kreativnosti i inovativnosti razvijene za velike organizacije. priprema za skori ulazak hrvatske u eu svakako predstavlja prednost u izgrad-nji kreativnosti na nacionalnom nivou, jer omogućuje korištenje sredstava iz europskih fondova namijenjenih za razvoj inovativnosti, bez obzira na recesiju koja je uvelike prisut-na i u rh. recesija može biti prilika da se, u iščekivanju poboljšanja gospodarskog stanja u zemlji, hrvatska pozabavi razvojem kreativnosti i inovativnosti. literatura • amabile, t . (1996) creativity in context: up-date to the social psychology of creativity, • baer m., oldham g. r., cummings a. (2003) „rewarding creativity: when does it really matter?” , the leadership quarterly, vol. 14, str . 569-586. • balcerowicz, e. (2007) „the impact of poland’s eu accession on its economy” . avai-lable at ssrn: http://ssrn.com/ • bavec, c. (2009) „on the creative climate and innovativeness at the country level” , zbornik radova ekonomskog fakulteta rijeka, vol. 27, sv. 1, str . 9-30. • boulder , co, us: westview press, str . 317. • brennan, a., dooley. l. (2005) „networked creativity: a structured management fra-mewor for stimulating innovation” , techno-vation, vol. 25, str . 1388-1399. • buckley, s., jakovljevic, m. (2011) „knowled-ge management innovations for interdiscipli-nary education: organizational applications” , igi global publishers (formerly idea group inc.) (in press) • campbell, d. t . (1960) „blind variation and selective retention in creative thought as in other knowledge processes” , psychological review, vol. 67, str . 380-400.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 106 • čovo, p . (2007), poduzetničko planiranje – nastavni materijal, sveučilište u zadru (dostu-pno na: http://www.unizd.hr/ pristupljeno: 25.8.2012) • čovo, p ., benčić, s., gržan, m. (2010) „centre for product development and innovation co-mmercialization in applied sciences and en-gineering” // arca 2010 – prva konferencija s međunarodnim sudjelovanjem, inovacijama do konkurentnosti / car , stjepan (ur .) • deželjin, j., deželjin j., dujanić, m., tadin, h., vujić, v. (1999) poduzetnički menadžment: izazov, rizik, zadovoljstvo, alinea zagreb [knji-ga] • drazin, r., glynn, m. a., kazanjian, r. k. (1999) „multilevel theorizing about creativity in organizations: a sensemaking perspecti-ve” , academy of management review, vol. 24, str . 286-307. • elkins, t . k., keller , r. t . (2003) „leadership in research and development organizations: a literature review and conceptual fra-mework” , leadership quarterly, vol. 14, no. 4/5, str . 587-606. • galloway, l., anderson, m., brown, w., wilson, l. (2006) enterprise skills for the economy, education (dostupno na: http:// www.emeraldinsight.com/, pristupljeno: 28.8.2012) • gervais, d. j. (2009) (re)implementing the agreement on trade-related aspects of in-tellectual property rights to foster innovati-on, the journal of world intellectual proper-ty, vol. 12, no. 5, pp. 348-370, raspoloživo na: http://web.ebscohost.com/ • ghiselin, b. (1963) ultimate criteria for two levels of creativity. in taylor c. w. and barron f . (eds.), scientific creativity: its recognition and development. new york: wiley • godišnje izvješće (2011) državni zavod za intelektualno vlasništvo rh, //http://www. dziv.hr/ (konzultirano: 12. 9. 2011) • gumusluoglu, l., ilsev, a. (2009) „transfor-mational leadership and organizational innovation: the roles of internal and external support for innovation” , journal of business research, vol. 62, str . 461-473. • henry, c., hill, f ., leitch, c. (2005) entrepre-neurship education and training: can entre-preneurship be taught? part ii, education training vol.47, (dostupno na: http://www. emeraldinsight.com/, pristupljeno: 5.9.2012) • hisrich, r. d., peters, m. p ., shepherd, d. a. (2011) poduzetništvo, sedmo izdanje, mate d.o.o. zagreb [knjiga] • jain s., kaur g., jain v. k. (2010) intellectual property and intellectual property rtghts., journal of pharmaceutical sciences & resear-ch; vol. 2 issue 5, p 314-316, 3p • jakovljević, m., radman, p . a., čovo, p . (2012) „inregrativni organizacijski model kreativno-sti i inovativnosti (omki): primjenjljivost na srednja i mala poduzeća u rh” , ekonomska misao i praksa, sveučilište u dubrovniku, vol 1. str . 23-41. • jung, d. i., chow, c., wu, a. (2003) „the role of transformational leadership in enhancing organizational innovation: hypotheses and some preliminary findings” , leadersh. q., vol. 14, str . 525-544. • jung d. i. (2001) „transformational and transactional leadership and their effects on creativity in groups” , creativity res. j., vol.13, no. 2, str . 185-195. • kuratko, d. f . (2003), entrepreneurship edu-cation: emerging trends and challenges for the 21st century, coleman foundation white paper series for the u.s. association of small business & entrepreneurship (dostupno na: http://labsel.pesarosviluppo.it/, pristupljeno: 27.8.2012) • lee, c. (1990) „determinants of national innovativeness and international market segmentation” , international marketing revi-ew, vol. 7, no. 5.107 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program • maes, j., sels, l., de winne, s. (2006) „inno-vation as a corporate entrepreneurial out-come in newly established firms: a human resource-based view” , //http://ssrn.com/ (konzultirano: 1.12. 2011) • manuel, e. g., management of conflicts and negotiation. available at ssrn: http://ssrn. com/ (konzultirano 12.1.2011) • maslow, a. h. ( 1954) motivation and perso-nality. harper & row publisher , new york. • matlay, h. (2001) entrepreneurial and voca-tional education and training in central and eastern europe, education training vol.43, (dostupno na: http://www.emeraldinsight. com/, pristupljeno: 5.9.2012) • matlay, h., carey, ch. (2007) entreprene-urship education in the uk: a longitudinal perspective, journal of small business and enterprise development vol. 14, (dostupno na: http://www.emeraldinsight.com/, pristu-pljeno: 5.9.2012) • mayer , j. d., salovey, p ., caruso, d. (2000) models of emotional intelligence. in r. ster-nberg (ed.), handbook of human intelligence, new york: cambridge university press, str . 396-420. • mednick, s. a. (1962) „the associative basis of the creative process” , psihology review, vol. 69, str . 220-232. • mumford, m. d. (2000) „managing creative people: strategies and tactics for innovati-on” , human resources management review, vol 10, no. 3, str . 313-351. • mumford, m. d., scott, g. m., gaddis, b., strange, j. m. (2002) „leading creative pe-ople: orchecstrating expertise and relation-ship” , the leadership quarterly, vol. 13, no. 6, str . 705-750. • muthusamy, s. k. (2008) „minding the cognition: toward a strategic knowledge management for competitive advantage” . strategic change journal, vol. 17, no. 5-6, str . 145-153. • pindyck, r. rubinfeld (2005) „mikroekonomi-ja” , mate d.o.o, zagreb, str . 31. • polovina, s., medić, đ. (2000) „osnove ekono-mije” priručnik, medinek, d.o.o, zagreb, str . 488. • rao, b. c. (2007) „economic recognition of innovation” , singapore economic review conference (serc), // http://ssrn.com/ (kon-zultirano: 12. 1. 2012) • raychaudhuri, s. (2005) „modeling the role of a manager to motivate and foster inno-vator for organizational self-renewal: a theoretical framework” , working paper • raychaudhuri, s. (2010) „hidden attributes of human resources for successful innova-tion” // http://ssrn.com/ ( konzultirano 8. 9. 2011) • resnik, d. b. (2003) a pluralistic account of intellectual property, journal of business ethics p.p. 46: 319-335, • russell, r., atchison, m., brooks, r. (2008) business plan competitions in tertiary institutions: encouraging entrepreneurs-hip education, journal of higher education policy & management vol. 30 (dostupno na: https://proxy.znanstvenici.hr/, pristupljeno: 28.8.2012) • scherr , a. l., jensen, m. c. (2007) „a new model of leadership” . harvard nom wor-king paper no. 920623; barbados group working paper no. 06-02. //http://ssrn.com/ (konzultirano: 8.1. 2012). • scott, s. g., bruce, r. a. (1994) „determi-nates of innovative behavior: a path model of individual innovation in the workplace” , academy of management journal, no. 137, str . 580-607. • shalley, c. e., gilson, l. l. (2004) „what leaders need to know: a review of social and contextual factors that can foster or hinder creativity” , the leadership quarterly, no. 15, str . 33-53. • smith (2009) valuation of intellectual proper-ty, business issues,i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 108 • staats, a. w. (1968) learning, language, and cognition: theory, research, and method for the study of human behavior and its deve-lopment, holt, rinehart and winston (new york) • strategija razvitka republike hrvatske – „hr-vatska u 21. stoljeću” (2003), vlada rh i hgk. //http://narodne-novine.nn.hr/ (konzultirano 12.11.2011) • tierney, p ., farmer , s. m. & graen, u. b. (1999) an examination of leadership and employee creativity: the relevance of traits and relationships. personnel psychology, 52, 592-620. • wallas, g. (1926) art of thought, harcourt brace, new york • west, r. e. (2009) „what is shared? a fra-mework for understanding shared innovation within communities” , education tech resear-ch dev, vol. 57, str . 215-332. • westwood, r., low, d. r. (2003) „the mul-ticultural muse – culture, creativity and innovation” , international journal of cross cultural management, vol. 3, no. 2, str . 235-259. • world intellectual property organization (2012), raspoloživo na: http://www.wipo.int/ • zagreb: udruga inovatora hrvatske, str . 62-64. • zhou, j., george, j. m. (2003) „awakening employee creativity: the role of leader emo-tional intelligence” , the leadership quarterly, vol. 14, str . 545-568 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program introduction the success of the innovation process depends on the creativity of entrepreneurs and of em-ployees and the innovativeness of entrepre-neurship as a whole, namely the ability to pro-duce innovative products and services on the market. today, economy is faced with growing competition, and changes due to globalization and modern technology are more and more intense. therefore, economy applies different creativity and innovativeness models for the purpose of obtaining competitive advantage on the global market. the application of cre-ativity and innovativeness has become more intense in the countries around the world. in croatia, like in many transition countries of southeastern europe, innovativeness and creativity in companies is not on a satisfactory level, due to specific transition problems occu-rring as the society evolves in the direction of market economy (jakovljević et al., 2012). every entrepreneur must take into the account the individual, the group or team, the entire organizational system, but also the strate-gic framework when choosing interventions which encourage creativity (mumford, 2000; gumusluoglu and ilsev 2009). entrepreneurs’ possibility to continuously innovate products/ services and create an innovative business system is the basis of his success, and the po-ssibility of stimulating innovation depends on the “supply” of potential ideas and solutions to problems available to “feed” the innovation process. innovativeness in a company cannot be achieved without structural managerial framework for stimulation of innovations. the-oreticians call this framework “the networked creativity” . this networked creativity implies a company’s ability to continuously innovate its products and/or services and the business system, in order to succeed and/or survive in the future (brennan and dooley, 2005).109 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program scott and bruce (1994) warn of the increasing importance of entrepreneurial climate and culture for the development of innovativene-ss. entrepreneurial culture and climate which support innovative strategies in a company assume an increasing importance in raising the company’s innovative capacities. the starting assumption is that creative indi-viduals in croatian enterprises’ are in practice often faced with problems such as failure to recognize creative efforts and actions, as well as the problem of resistance of the working environment, as not all company members are ready for change. another starting assumption is that problems of inadequate stimulation of internal and external environment creativity and the pro-blems of insufficient motivation and underde-veloped system of rewarding creative individu-als in a company are often present in croatian companies. the question is whether managers in croatia are sufficiently educated, namely literate in terms of innovation and ready for changes (jung, 2001; jung et al., 2003; baer et al., 2003; čovo et al., 2010; dziv, 2011). yet another assumption is the lack of connec-tion between the scientific and research base and the entrepreneurship, when it comes to the development of innovation, and there is the problem of non-existent or inadequate financial support for the development of inno-vations in croatia (dziv, 2011). the subject of the study is entrepreneurial innovation literacy, which is becoming an important item in developed market econo-mies, in addition to a number of existing and new entrepreneurial, managerial and business education programs which are today anything but negligible. this has become a problem today, due to a situation where everyone does everything and there are no clear perceptions of the necessary education in companies. in most educational institutions, entrepreneur-ship and the entrepreneurial way of thinking remain somewhat isolated to a handful of co-urses, and are to an even lesser degree a part of curricula and educational programs, from pre-school level onwards, and it is therefore even more difficult to answer the question of which know-hows are indeed necessary for entrepreneurs and managers. the goal is to emphasize that any entrepre-neurial achievement is impossible without entrepreneurial innovation literacy or creati-vity, which is indispensible in considering the situation, making an estimate of the market and the very market commercialization of a product or a service. in literature, the generally accepted definiti-on of creativity is the production of new and useful ideas and solutions. creativity usually refers to the level of the individual’s creative expression, and innovation to the level of the company’s creative expression (ghiselin, 1963; amabile, 1996; zhou and george, 2003). generally, innovativeness is defined through successful implementation of the company’s creative ideas (amabile et al., 1996). wallas (1926) identified the following stages of the individual’s creative process: preparation, incubation, illumination and verification. in the preparation stage, the individual considers the problems and examines their mutual connecti-ons. in the incubation or production stage, i.e. when generating the problem, the individual often subconsciously works on solving the problem. in the illumination stage, the indivi-dual becomes aware of the new solutions and all the parts come together into a new whole. this happens either spontaneously (aha! ef-fect) or due to meticulous research. illuminati-on is, in fact, the culmination of incubation. in the verification stage, the decision-maker must confirm the solution, namely establish whet-her it resolves the set problems and goals. shalley and gilson (2004) warn that the key component necessary for creativity is the con-cept within which creativity assumes its place, as creativity cannot be realized in vacuum, and they refer to other authors (drazin et al., 1999; mumford, 2000; mumford et al., 2002). in this case, context refers to the synergy of the individual, the group/team and the company-level factors. the individual’s creative process is often explained through maslow’s (1954) concepti novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 110 of the need for self-actualization. the greate-st contribution to creativity can be expected from people who have achieved the level of self-actualization, which means that all their ‘lower-level’ needs have been met. this does not necessarily mean that creativity cannot occur in individuals who have not yet fulfilled their ‘lower-level’ needs, such as food, shelter , security etc. the cognitive approach assumes that creativity is based on capacities for making unusual and new mental links between concepts (campbe-ll, 1960; mednick, 1962; staats, 1968). intellectual property the concept of intellectual property mostly refers to the creativity of the human mind. intellectual property rights protect authors’ interests, giving them the right of ownership over their creations (world intellectual proper-ty organization, 2012). intellectual property (ip) refers to special, spe-cific legal rights enjoyed by authors, inventors and other holders of intellectual property. intellectual property has an important role in modern economy and its significance is incre-asing. for most companies, 75% of their value, source of income and sustainability is directly related to intellectual property and non-mate-rial assets (smith, 2009). the laws on intellectual property allow peo-ple to gain exclusive control of non-exclusive objects. the reason why intellectual property is not exclusive is the fact that ideas and infor-mation do not have a specific place in time and space, and they are abstract items. some aut-hors believe that intellectual property cannot be protected in this advanced information age, primarily due to easy transfer . this is why companies and governments of individual countries have developed many technological and legal methods for protecting intellectual property, requiring access restricti-ons, encryption, markers, violation provisions, lawsuits etc. (resnik, 2003). in their research work, many scientists suggest the creation of the new economy of knowled-ge, which will allow the idea and invention tra-de, provided that there is adequate protection of intellectual property. special attention and publicity has been given to the trips (trade related aspects of intellectual property rights) declaration, one of the international top-level documents which shape the global intellectu-al property rights protection policy. trips is becoming the most important instrument in international intellectual property of the wto member countries, which strive to improve domestic competitiveness and innovativeness and to create innovation centers with signi-ficant political and economic effect (gervais, 2009). almost any user is a potential intellectual pro-perty creator . intellectual property protection, through the system of national and internati-onal rules, is necessary to acquire and finance innovations and creativity, which in turn leads to economic, cultural and social progress. intellectual property protection also stimulates the production and expansion of knowledge and a broad range of high-quality products and services. intellectual property rights create an added value for consumers and can be a quality guarantee. according to jain, kaur and jain (2010), intellectual property can be defined as “creations of the human mind” , and it deals with creating or producing something new or useful. these rights can be bought, sold, leased or licensed, and in this manner , an individual’s rights must be protected. intellec-tual property rights are legal management rights, such as creations, books, artworks, inventions, designs or brands etc. in a broader sense, intellectual property also comprises protection from unfair market competition, protection of confidential infor-mation, business secrets, protection of the company, knowledge and experience, also called know-how, and protection of plant varieties. according to polovina and medić (2000), know-how is all published technical information, whether suitable for patent or not, necessary for industrial reproduction of a product or a procedure, i.e. knowledge on how to produce a product or to carry out a procedure. since it is developed on the basis111 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program of experience, know-how is what the pro-ducer cannot know solely from investigating the product or solely from knowledge on the procedure or technique. according to pindyck and rubinfeld (2005), know-how is a property with value which can be misappropriated. the-refore, the concept of know-how is important for the classification of payment of income from copyright. payments for know-how can in many cases be subject to tax in the same way as income from copyright. there are no specific, formalized protection procedures to protect confidential data, business secret, the protection of company and of knowled-ge and experience. the range and efficiency of protection of these rights depends on the way their contents are kept and the contracts between the parties to which these contents are available. entrepreneurship and entrepreneur there is a growing national and international interest of individuals, university professors, students and state officials in charge of entre-preneurship to define entrepreneurship and entrepreneurs. despite this interest, there is no concise, universally accepted definition of the entrepreneur yet. a generally acceptable definition would be “an individual taking risk with the aim of starting something new” . entrepreneurship is a dynamic process of creating growing wealth, and wealth is created by individuals undertaking great risks in terms of capital, time and/or commitment to career , or offering value for a specific product/service. the entrepreneur must create value in his own way, by configuring the necessary skills and re-sources (hisrich et al., 2011). entrepreneurship is a dynamic process of observation, change and creation. it requires the application of energy, knowledge and passion for creation and introduction of new ideas and creative solutions. entrepreneurship represents a vision which recognizes the opportunity where others see chaos, contradiction and confusion (kuratko, 2003). according to deželjin et al. (1999), entreprene-urship is a very complex, dynamic category, the totality of organizational, supervisory, direc-ting, managerial and administrative functions and entrepreneurial behavior in the conditions of uncertainty and risk, aimed at finding the necessary quality and type of business proce-ss factors, their combination, activation and constant innovation of the work and process instruments, in order to secure a continuous maximization of profit. this includes preven-ting any mediocrity, by ensuring dynamics, flexibility, profitability and adjustment to chan-ges in the environment, as well as bringing about change before others. entrepreneurship is, therefore, not only a business activity, but also a developmental one. modern entrepre-neurship is never satisfied with the existing status, but strives for achievement and su-ccess, creativity, innovativeness, initiative, risk-taking and responsibility, entrepreneurial ventures, independence and autonomy, it builds confidence in people and the need for a more successful use of the human potential. challenges facing entrepreneurship in the 21 st century at the end of the last century, the business world was faced with a rapid technical and te-chnological progress and a swift development of information and communication technolo-gies, which opened the door for the process of globalization of the world’s markets. globali-zation, lack of clear organizational boundaries, focusing on the complementary core activities and resources, with allocation of other tasks, are the features of the 21st century entre-preneurship. instead of physical and financial capital, intellectual capital has become the critical resource of modern business, and an increasing part of the newly created outputs is the production of non-material products. paradigms necessary for entrepreneurial com-petitiveness and excellence in the 21st century within the limits of the global market competi-tion, based on the process of continuous inno-vation and perfection of business operations, would be as follows: • creating specialized teams, i.e. small and flexible companies,i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 112 • networking and coordination of teams through information and communication technologies, • reduction of hierarchical levels and demo-cratization in the business environment • increasing the employees’ autonomy and independence in decision-making, • continuous investment into knowledge and education, • creating partnerships with suppliers and customers, • encouraging further innovativeness and crea-tivity. the said paradigms offer entrepreneurs the possibility to use all previously unused poten-tials to achieve high standards in the global competitive environment (kolaković, 2006). as stated, intellectual capital represents the grea-test competitive advantage in modern society, and the entrepreneurial literacy and business knowledge are included in the intellectual capital of the entrepreneurial world. according to ernst and young (2000), as cited in kuratko (2003), the 21st century genera-tion should not be called generation x 1 but generation e, because it was this generation which has become the most entrepreneurial generation since the times of the industrial revolution, hence it is marked by the letter “e” , standing for “entrepreneurial generation” . encouraging innovativeness and creativity through the role of the entrepreneur there are different aspects of creativity and innovativeness in companies, which can be divided into external and internal. the external ones include the support of the social system, 1 generation x is an expression which broadly refers to the members of generations born after the end of post-war baby boom in the western world. although there is no general consensus on the time frame, traditinally, people born since the second half of the 1960-ies, in the 1970-ies and to the very beginning of the 1980-ies are considered to be generation x. in this case, the republic of croatia, and this is contained in the existing strategy of the croatian government and the croatian cham-ber of commerce (hgk), “croatia in the 21st century” (2003) and in the eu funds for stimu-lating innovation. internal aspects are exami-ned through networked creativity (creativity of individuals, groups/teams and company as a whole) and through the innovation-spe-cific human resources management strategy (motivation/rewarding). only innovation-lite-rate entrepreneur is ready for changes to the organizational climate and/or culture. lee (1990) has dealt with creativity and inno-vation at the national level, introducing four national innovativeness variables, such as gdp , literacy percentage, industrial and service sec-tor share in gdp and the number of scientists and engineers with respect to total population. westwood and low (2003) speak of socie-tal culture affecting creative and innovative processes, while bavec (2009) assumes that there is a national creative climate allowing innovativeness at the national level, investiga-ting sii (summary innovation index) in 27 eu countries. the proposed sii, as a soft indicator (in additional to hard macroeconomic indica-tors), comprises 25 indicators divided into 5 categories: innovation stimulation, knowledge creation, innovations and entrepreneurship, applications and intellectual property. rao (2007) proposes the measure of gross do-mestic innovation (gdi) to assess a company’s innovativeness level, which would include oecd countries, believing that hard macro-economic indicators like gdp are no longer sufficient. the author proposed the following formula: gdi gdip gdipu gdic, where gdip gross domestic innovation patents, gdipu domestic innovation publications, and gdic gross domestic innovation copyrights (number of registered intellectual product patents). the authors warn that organizational culture and climate supporting innovative strategies in a company assumes an increasing significance in raising a company’s innovative capacities. a positive climate within the company or a positive impression of the organizational envi-113 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program ronment affect innovative capacities. organi-zational culture can be inventive (encouraging innovations) or non-inventive. the authors also list the following elements contributing to the innovativeness of a company: structu-re, system and processes. two approaches to company innovativeness are known: the pro-cess approach, focused on technology, and the structural approach, focused on organizational design (scott and bruce, 1994; muthusamy, 2008). emotional intelligence is related to manage-rial and employee creativity, and includes the following characteristics: clear expression of emotions, awareness of verbal and non-verbal expression of emotions, managing emotions internally and in interactions with others, using emotions for flexibility in planning, creativity in thinking, motivation and ability to redirect attention (mayer et al., 2000; quoted in buc-kley and jakovljevic, 2011). according to zhou and george, (2003; quoted in buckley and jakovljevic, 2011), participation in creativity in organizations unavoidably creates conflicts and emotionally loaded discussions, but conflicts are not necessarily a negative phenomenon in a company, as they encourage competiti-veness and prevent dull and non-stimulating company atmosphere which often does not contribute to the development of innovative-ness (manuel, 2006). to develop creativity and innovativeness, a wider social framework is needed, whether national, regional or global. the nature of doing business and learning in a community has already been structured (west, 2008), but today, it is necessary to emphasize the exchange of innovativeness in a commu-nity based on social learning and creative/ innovative theories, called the community of innovation. the starting assumption is that a company cannot be innovative without transformational leadership. a transformational leader is an en-trepreneur who transforms followers’ personal values and concepts in order to move them to a higher level of needs and aspirations (jung, 2001). the entrepreneur is the most important factor affecting innovations in a company (cummings and o’connell, 1978) through organizational culture and climate (scott and bruce, 1994), strategy, structure, rewarding system or resources (woodman et al., 1993); through direct influence on employees’ behavior and their creativity (baer et al., 2003) and through successful motivation of employees (tierney et al., 1999). the entrepreneur’s influence can be direct or indirect; a manager can affect an employee’s creativity through his own behavi-or , which either encourages or discourages the employee in terms of taking risk and proposing new and useful ideas threatening the “status quo” (zhou and george, 2003). gumuslouglu and ilsev (2009) propose a model which affects the transformational leader both at the individual level, as well as the company level, concluding that this leader , primarily through psychological support, exerts a positive influence on employee creativity, which ultimately affects the company’s overall innovativeness. mumford (2000) emphasizes the company which must take into account different interventions at different levels: individual, group, company and strategic envi-ronment, in order to allow creativity. amabile et al. (2004) highlight the working en-vironment which encourages creativity, while shin and zhou (2003) emphasize encourage-ment of managers to achieve higher levels of business creativity. baer et al. (2003) examine the connections between extrinsic rewards and employee crea-tivity, concluding that the connection varies in two categories: the complexity of employee’s job and the employee’s cognitive style. the study has found positive correlation between employee creativity and extrinsic rewards when it comes to relatively simple tasks. the question is which hr strategies affect a company’s creativity. ray-chaudhuri (2005) argues that hr strategies play the most signi-ficant role in successful innovation indepen-dently of the system, strategy and infrastruc-ture, since in every attempt at innovation, the success is less likely than failure. the author puts the blame for failure on the company promoter’s poor perception of how realistic and truly significant an innovation is.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 114 an entrepreneur in a company must be inno-vation-literate (čovo et al., 2010), which impli-es knowledge of the processes and procedures for the protection of intellectual ownership on both local and global levels, and the availabi-lity of necessary information. companies and their managers often do not know the patent and innovation protection processes in the company, or do not have sufficient information on processes and procedures when it comes to innovation protection. it has been found that in practice, the strategy of the croatian government and hgk, “croatia in the 21st century” (2003), which refers to innovativeness, is often merely declarative, and its realization is faced with many difficul-ties which will be examined in detail by the omki model in stage ii of the research. education as the essential condition in the development market economies of the east and the west, every employee receives annual education or further training of at least 40 hours, while for entrepreneurs and ma-nagers, the figures given suggest at least 100 hours spent on education a year . this is the only way an entrepreneur and his company can survive in the international market, and in this way they can offer higher quality or better price of their products and/or services every year (čovo, 2007). the conclusion is that entrepreneurial education should not only start at higher levels of education, but children in elementary and high schools should be introduced to the basics of entrepreneurship (ramayah et al., 2012). at a first glance, it seems that the educational system we inherited from the previous regi-me, both as regular and functional system for adults, should not be a problem. in addition to a number of existing and emerging econo-mic, business, managerial, entrepreneurial and administrative schools, many providers of supplementary education for adults are active and developing. according to kuratko (2003), around the world, starting from only a handful of institutions offering adult education in the 1970-ies, by 2003 their number increased to 1,600 and is growing, but the situation is not ideal in reality, primarily due to their number , and then due to the contents of such educa-tion and supplementary education programs. today, everyone does almost everything, or more precisely, everyone tries to do and teach everything. in his paper , kuratko concludes that entrepreneurial knowledge can be at least partly adopted, while there is a myth regarding the job of a highly qualified teacher , expert or trainer , which says that persons are born for these professions, not just educated. pšeničny (n. d.), as stated in teaching material, čovo (2007), is reluctant to state his opinion on who should not be teaching entreprene-urs and managers, but dares to day that they should be taught primarily by teachers who, in addition to modern and globally comparable knowledge, also have rich practical experience in management and entrepreneurship, inclu-ding the best former managers and the most successful entrepreneurs who have acquired the appropriate academic knowledge and pedagogical training. therefore, incentives for the transfer of expert from practice into cla-ssrooms and back should be put in place. assessment of the business education market according to čovo et al. (2007), starting with the basic budget created when planning the curriculum for the entrepreneurial and ma-nagerial training at gea college 2 , in order to provide approximately 40 hours of supple-mentary training for each employee in croatia, 280 million eur per year should be spent, assuming that an hour would cost 10 eur per participant. different educational companies, public, private, profit and non-profit, should spend more than 3.5 million days per year in seminars or education courses. more than 10,000 classrooms suitable for adult education should be available, as well as several times more trained teachers and tutors from dif-ferent domains, who would be able to tran-2 gea college is a college in slovenia, existing since 1990, and is synonymous with business education, with emphasis on entrepreneurship and management.115 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program sfer their knowledge in an appropriate way, considering the participants’ age, previously acquired knowledge, expectations and goals of education. croatia cannot reach this level of business and innovation literacy and expert training of employees in one or two steps. not only because the amount of 280 million eur per year for adult education seems high, and it is actually not, as it means only 400 eur spent per employed person per year , but because we lack a clear idea on the necessary hr develo-pment in our companies and the country in general. in educational companies and edu-cational institutions, these perceptions are conservative, and for them, there are already too many or quite enough educational institu-tions and programs for business education of entrepreneurs. the truth is probably different; we still have too few quality public and private educational institutions, and far too few good programs, and even less quality tutors and trainers, theoretically and practically oriented and educated. since we are speaking about the innovati-on-related entrepreneurial and managerial education, let us review the situation in cro-atia. there are five or six institutions dealing professionally or to a greater degree with this kind of training; however , they do not achieve more than 80,000 program hours, provided for just under 8,000 participants. who are those who need knowledge? approximately 3–4% of all entrepreneurs and managers working in more than 120,000 economic and non-econo-mic business entities in croatia. according to galloway et al. (2006), the inte-rest for raising entrepreneurial literacy exists. a study was conducted at a sample of 444 per-sons, pointing to the next step after education (shown in table 1). from the results shown, the ambitions are high, with an opportunity for education of-fered. more than 90% of subjects wished to open a new company, which certainly favors economic growth and, depending on the com-pany size, there is a potential for opening new jobs and reducing unemployment. the least ambitious are those for whom finding any job is important, and this number is low, namely 37,5%. according to matlay (2001), unfortu-nately, the situation in central and eastern eu-rope is that small and medium enterprises are not accustomed to sending their employees for additional education. based on the rese-arch conducted on a sample of 6,000 central entrepreneurial education is useful for: % creating new organization 90,1 self-employment 89,0 personal growth 83,1 creativity regardless of the existing organization 82,6 paid job 60,1 other areas of employment 37,5 table 1. entrepreneurial literacy will be used for... (galloway et al., 2006) table 2. days spent in entrepreneurial literacy courses in a year (matlay, 2001) enterprize size not spent (%) 1 day (%) 2-5 days (%) 6-10 days (%) more than 10 days (%) micro-enterprise 95,48 3,09 1,43 0,00 0,00 small enterprise 93,33 4,52 2,15 0,00 0,00 medium enterprise 52,20 25,62 13,57 6,31 2,30i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 116 and eastern european enterprises (including croatia), table 2 shows the results related to the use of entrepreneurial trainings in micro-, small and medium enterprises. the results show that additional education has not been provided in micro- and small enterprises, with only a minority using it for 1 day. medium enterprises have a more complex structure, thereby raising the incentives for en-trepreneurs to gain new knowledge. although a half of the medium enterprise subjects have not provided necessary resources for educati-on, 20% of them spent 2 to 10 days in educa-tion. after these data, it is clear that entrepre-neurial literacy and mastering new knowledge must be encouraged, as this allows everyone to grow, ranging from the entrepreneur to the state’s economic growth. encouraging innovation literacy in global terms, there is a growing emphasis on encouraging entrepreneurs to gain innova-tor literacy, as the means to stimulate econo-mic growth. in australia, particularly in the last decade, there has been a strong recommen-dation from the federal government regarding education, which placed the entrepreneurial education as the program for the development of entrepreneurial abilities of australia’s future business managers. as a proof of this, the australian government invested over 8 billion aud in stimulating and promoting entreprene-urial literacy and innovations in the last decade alone, and the results achieved are presented in table 3 (russell et al., 2008). the results given show that investment into entrepreneurship has paid off. the level of ski-lls in entrepreneurial planning has increased, and so did entrepreneurial knowledge on new business ventures, and the entire entreprene-urial knowledge and entrepreneurs’ self-con-fidence regarding risk are also on the rise. the last item concerns the situation when self-con-fidence is pronounced due to entrepreneurial literacy and knowledge that the entrepreneur has, since this is what ensures his behavior and action in the face of risk. according to russell (2008), in order to achieve such results, the following is necessary: • educational programs available to all partici-pants, • mentor availability, • clear guidelines for program implementation, • trainings for mentors and participants, • networking, • team building sessions, • access to capital or financing advice, • intellectual property protection, • clearly defined organizer , mentor , partici-pant, sponsor and other roles, • collecting necessary data and management. experts for the area of entrepreneurial literacy believe that the existing knowledge has only limited value, as it reflects mostly isolated and predominantly research practices. studies are necessary to offer a realistic criterion, accor-ding to which participants can assess their entrepreneurial literacy, thereby ensuring transparent and realistic criteria for all (matlay, 2007). table 3. education outcome ratings (russell et al., 2008) at all (%) a little (%) moderately (%) much (%) increased skills in entrepreneurial planning 2,9 7,4 29,4 60,3 increased knowledge of new business venture 0 14,5 26,1 59,4 increased overall business knowledge 4,3 2,9 37,1 55,7 increased self-confidence in facing risk 5,8 11,6 40,6 42,0117 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program according to čovo (2007), the state can encourage entrepreneurial and managerial education and supplementary training by fiscal policy measures, with tax breaks concerning profit tax for companies and income tax for natural persons. these fiscal policy measures seem perhaps the least sensitive step in terms of budget, while in reality, their impact would be high and would affect long-term level of population’s knowledge and training, particu-larly for entrepreneurs and managers, which is ultimately of extreme importance of any country’s economy. such measures would also cause greater demand for educational services offered by the existing institutions with high-quality programs, or which can develop and offer them. education of entrepreneurs and employees in smaller and growing companies should receive special state subsidies, beca-use those companies are the ones which will achieve high added value in the international market in the future. the system employed by some countries, e.g. germany and spain, sho-uld be studied. this is a system where every company can use an annual amount for edu-cating its employees or for consulting services, of course, with verified providers. concerning educational standards, it seems that this sy-stem is the most appropriate for mass business literacy where everyone would have approxi-mately equal opportunities and rights. significance of business knowledge for the development of entrepreneurship for successful generation of new business ide-as, creation of new companies and managing companies with the aim of growth of domestic and international success, entrepreneurs must have a number of abilities and know-hows which cannot be developed and acquired in higher education alone, or even in a post-gra-duate entrepreneurial program. since childho-od to the very beginning of entrepreneurial ca-reer , in addition to methodological knowledge (mathematics, statistics, information science) and general economic subjects, the following areas of entrepreneurial knowledge, which must be intertwined with practical examples shown in table 5, composed by timmons (1994) and used in teaching materials by čovo (2007), must be acquired. the said entrepreneurial knowledge is essenti-al in the business world, and this huge amount of necessary knowledge cannot be acquired in today’s short seminars and workshops. an entrepreneur should receive continuous education, since the moment of conceiving the entrepreneurial venture and throughout the entire process of entrepreneurial activity. persons from whom the necessary information can be obtained are not only professionally educated, but also have the experience and practice in entrepreneurial knowledge which they pass on, and future entrepreneurs must pay attention to the fact that intellectual capital is becoming the greatest competitive advantage in modern society. according to garalis and strazdiene (2007), in order to make entrepreneurial knowledge applicable, skills which will allow this are necessary. in a sample of 103 persons, a study was conducted on the skills necessary to launch a business idea, according to their opinion, and the results are shown in table 6. according to the percentage level, the most important skills for launching an entrepreneu-rial idea are communication, confidence, nego-tiating and organizing skills. the skills with the lowest scores are the desire for autonomy and innovation skills. although all skills received high ratings, some are simply underrepresen-ted, because they have a few experts, but this does not make them any less important. entrepreneurial innovation literacy with the development of informatization and networking, the opportunity to exchange information and knowledge throughout the world has significantly increased. a company surviving in these turbulent times is in great need of continuous renewal of entrepreneurial knowledge through the introduction of new, innovative products and processes, based on new and contemporary knowledge (seethara-man et al., 2004). ruzzier and konecnik, (2006), as cited in the paper by omerzel and antoncic (2008), have developed a multi-dimensional model of business know-hows that an entrepreneur has, which has been tested on a sample of 1,300i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 118 small and medium enterprises in slovenia; unfortunately, only 176 enterprises responded to the questionnaires sent to them. table 8 shows business know-hows possessed by the entrepreneur and the degree to which specific areas are represented in order to ensure com-petitive advantage on the market. the analysis of the obtained data yields the arithmetic mean on a scale of 1 to 5, which represents the quantity of know-how maste-red by entrepreneurs. the results presented lead to the conclusion that the best mastered know-how is in the area of functional discipli-nes, customer relations and company manage-ment. entrepreneurs have the least knowledge of foreign trade, protection of industrial and intellectual capital and on the european uni-on, which is a startling finding, because many business ventures can be financed from the eu funds. according to omerzel & antoncic (2008), a successful entrepreneur constantly supplements the knowledge acquisition system with his vision. therefore, in order to succeed, entrepreneurs must combine their knowledge, expand it and create new innova-tive ideas. conclusion the assumptions on the obstacles hindering the development of creativity of employees and innovativeness of enterprises in general are reflected in this paper on two levels: the external and the internal level. external level obstacles are reflected in the failure to imple-knowledge of the market knowledge of finances market research and evaluation acquiring capital planning a new product cash flow management production management loan policy correct assessment of the product short-term loans marketing knowledge knowledge of public and private bids sales management book-keeping and accounting direct sales special financial know-how distribution management it knowledge servicing fundamental knowledge of it possibilities hr administration mastering of tools technical operational knowledge interpersonal relations and teamwork production management management competence supply control compliance and trust-building cost analysis and control assistance quality control feedback production planning conflict resolution procurement teamwork performance evaluation creating climate and culture relations allocation of responsibilities administration knowledge knowledge of legal affairs problem solving corporate and insurance law communication contract law planning patents and copyright decision-making tax law project management real estate law negotiation financial law associates management table 4. areas of entrepreneurial knowledge (timmons, 1994)119 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program skills skills neces-sary to laun-ch business (%) skills skills neces-sary to laun-ch business (%) communication skills 97,1 ability for teamwork 95,1 organizational skills 96,1 management skills 94,2 technical skills 84,3 work on the internet 86,1 foreign language skills 93,1 planning 90,2 it skills 89,2 marketing skills 92,0 information acquisition skills 93,1 creativity 90,2 problem-solving skills 94,2 perseverance skill 92,1 ability to make decisions 95,1 self-confidence 98,1 financial know-how 95,1 initiative 91,3 negotiating skills 97,1 thinking-under-pressure skill 81,6 independence knowledge 68,0 risk-assuming skill 84,5 intuition 79,4 need to succeed 91,3 innovativeness 73,5 control skill 95,1 table 6. essential skills for launching an entrepreneurial idea (garalis & strazdiene, 2007) business know-how arithmetic mean (am) applicable entrepreneurship know-how 4.244 customer relations 4.047 management and organization 4.012 marketing 3.698 quality assurance 3.620 finances 3.570 hr management 3.384 it and internet operations 3.355 strategic management 3.213 logistics 3.094 accounting 3.035 international operations 2.982 protection of industrial and intellectual capital 2.740 european union 2.591 table 6. business know-hows possessed by the entrepreneur (omerzel & antoncic, 2008) note: am is in the range of 1 to 5, 1 meaning ‘very little’, and 5 representing an excellent result.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 120 ment the innovation development strategy, poor use of the eu funds by croatian compa-nies (due to poor knowledge and information), inadequate connections between the scientific and research base and the entrepreneurship when it comes to the development of inno-vativeness, and the non-existent or inadequ-ate financial support for the development of innovations in croatia. it is necessary to build an adequate social and legislative framework to stimulate creativity and innovativeness. obstacles on the internal level result prima-rily from the management which must be innovation-literate in order to encourage the innovativeness of the company they manage. in addition, the management must be emotio-nally intelligent in order to recognize, adequa-tely communicate with, motivate, reward and encourage creative employees in implemen-ting their ideas, which results in an innovative organization. in brief, a management ready for change is the prerequisite for innovative entrepreneurship. starting with the assumptions and the pro-blems identified in stimulating innovations in small and medium enterprises in croatia, a creativity and innovativeness model (omki) has been proposed, which could be applied to other transition countries in the region (jakov-ljević et al., 2012). the scientific contribution of the model is that it provides a comprehensive model for stimu-lating creativity and innovativeness, which ta-kes into the account the external and internal framework necessary to ensure an innovative small or medium enterprise. so far , only indi-vidual elements have been elaborated, which affect individuals’ creativity and companies’ innovativeness, while omki represents an integrated organizational model which takes into the account all the elements affecting the desired outcome. creative individuals in an organization are not sufficient to develop an innovative company. transformational leadership, with innovation literacy, emotional intelligence and charisma cannot achieve innovativeness within the organization without creative individuals and teams, adequately stimulated by hr manage-ment strategies and techniques. an innovative company without external framework (creati-vity at the national level, adequate social and legal framework and eu funds for stimulating innovativeness) will not gain profit from inno-vative products and/or services in the market. the correctness of the model will be examined only in the second stage of research, when all the elements of the model and their mutual connections will be individually investigated. the empirical research will be conducted by hgk, on a sample of award-winning small and medium enterprises in croatia. creative individuals are a part of creative groups/teams, and creative teams are a part of innovative organizations encouraged by managers with certain characteristics, such as emotional intelligence, charisma, readiness for change, encouragement, motivation, rewar-ding, creating innovative organizational climate and culture. all the above elements cannot fully bloom without a framework set through the innovativeness and creativity strategy. the governmental system must create a system for linking the research base and the entreprene-urship. small and medium enterprises can use modified creativity and innovativeness models developed for large organizations. preparati-ons for croatia’s upcoming accession to the eu is certainly an advantage in building creativity at the national level, as it allows the use of re-sources from the european funds intended for the development of innovativeness, regardless of recession which has also been present in croatia to a great extent. recession can be an opportunity for croatia to, while waiting for the economic situation in the country to im-prove, make efforts to develop creativity and innovativeness. bibliography • amabile, t . (1996) creativity in context: up-date to the social psychology of creativity, • baer m., oldham g. r., cummings a. (2003) „rewarding creativity: when does it really matter?” , the leadership quarterly, vol. 14, str . 569-586. • balcerowicz, e. (2007) „the impact of121 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program poland’s eu accession on its economy” . avai-lable at ssrn: http://ssrn.com/ • bavec, c. (2009) „on the creative climate and innovativeness at the country level” , zbornik radova ekonomskog fakulteta rijeka, vol. 27, sv. 1, str . 9-30. • boulder , co, us: westview press, str . 317. • brennan, a., dooley. l. (2005) „networked creativity: a structured management fra-mewor for stimulating innovation” , techno-vation, vol. 25, str . 1388-1399. • buckley, s., jakovljevic, m. (2011) „knowled-ge management innovations for interdiscipli-nary education: organizational applications” , igi global publishers (formerly idea group inc.) (in press) • campbell, d. t . (1960) „blind variation and selective retention in creative thought as in other knowledge processes” , psychological review, vol. 67, str . 380-400. • čovo, p . (2007), poduzetničko planiranje – nastavni materijal, sveučilište u zadru (dostu-pno na: http://www.unizd.hr/ pristupljeno: 25.8.2012) • čovo, p ., benčić, s., gržan, m. (2010) „centre for product development and innovation co-mmercialization in applied sciences and en-gineering” // arca 2010 – prva konferencija s međunarodnim sudjelovanjem, inovacijama do konkurentnosti / car , stjepan (ur .) • deželjin, j., deželjin j., dujanić, m., tadin, h., vujić, v. (1999) poduzetnički menadžment: izazov, rizik, zadovoljstvo, alinea zagreb [knji-ga] • drazin, r., glynn, m. a., kazanjian, r. k. (1999) „multilevel theorizing about creativity in organizations: a sensemaking perspecti-ve” , academy of management review, vol. 24, str . 286-307. • elkins, t . k., keller , r. t . (2003) „leadership in research and development organizations: a literature review and conceptual fra-mework” , leadership quarterly, vol. 14, no. 4/5, str . 587-606. • galloway, l., anderson, m., brown, w., wilson, l. (2006) enterprise skills for the economy, education (dostupno na: http:// www.emeraldinsight.com/, pristupljeno: 28.8.2012) • gervais, d. j. (2009) (re)implementing the agreement on trade-related aspects of in-tellectual property rights to foster innovati-on, the journal of world intellectual proper-ty, vol. 12, no. 5, pp. 348-370, raspoloživo na: http://web.ebscohost.com/ • ghiselin, b. (1963) ultimate criteria for two levels of creativity. in taylor c. w. and barron f . (eds.), scientific creativity: its recognition and development. new york: wiley • godišnje izvješće (2011) državni zavod za intelektualno vlasništvo rh, //http://www. dziv.hr/ (konzultirano: 12. 9. 2011) • gumusluoglu, l., ilsev, a. (2009) „transfor-mational leadership and organizational innovation: the roles of internal and external support for innovation” , journal of business research, vol. 62, str . 461-473. • henry, c., hill, f ., leitch, c. (2005) entrepre-neurship education and training: can entre-preneurship be taught? part ii, education training vol.47, (dostupno na: http://www. emeraldinsight.com/, pristupljeno: 5.9.2012) • hisrich, r. d., peters, m. p ., shepherd, d. a. (2011) poduzetništvo, sedmo izdanje, mate d.o.o. zagreb [knjiga] • jain s., kaur g., jain v. k. (2010) intellectual property and intellectual property rtghts., journal of pharmaceutical sciences & resear-ch; vol. 2 issue 5, p 314-316, 3p • jakovljević, m., radman, p . a., čovo, p . (2012) „inregrativni organizacijski model kreativno-sti i inovativnosti (omki): primjenjljivost na srednja i mala poduzeća u rh” , ekonomska misao i praksa, sveučilište u dubrovniku, vol 1. str . 23-41.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorska pismenost i poslovna znanja nacionalnog programa u inovativnom društvu 122 • jung, d. i., chow, c., wu, a. (2003) „the role of transformational leadership in enhancing organizational innovation: hypotheses and some preliminary findings” , leadersh. q., vol. 14, str . 525-544. • jung d. i. (2001) „transformational and transactional leadership and their effects on creativity in groups” , creativity res. j., vol.13, no. 2, str . 185-195. • kuratko, d. f . (2003), entrepreneurship edu-cation: emerging trends and challenges for the 21st century, coleman foundation white paper series for the u.s. association of small business & entrepreneurship (dostupno na: http://labsel.pesarosviluppo.it/, pristupljeno: 27.8.2012) • lee, c. (1990) „determinants of national innovativeness and international market segmentation” , international marketing revi-ew, vol. 7, no. 5. • maes, j., sels, l., de winne, s. (2006) „inno-vation as a corporate entrepreneurial out-come in newly established firms: a human resource-based view” , //http://ssrn.com/ (konzultirano: 1.12. 2011) • manuel, e. g., management of conflicts and negotiation. available at ssrn: http://ssrn. com/ (konzultirano 12.1.2011) • maslow, a. h. ( 1954) motivation and perso-nality. harper & row publisher , new york. • matlay, h. (2001) entrepreneurial and voca-tional education and training in central and eastern europe, education training vol.43, (dostupno na: http://www.emeraldinsight. com/, pristupljeno: 5.9.2012) • matlay, h., carey, ch. (2007) entreprene-urship education in the uk: a longitudinal perspective, journal of small business and enterprise development vol. 14, (dostupno na: http://www.emeraldinsight.com/, pristu-pljeno: 5.9.2012) • mayer , j. d., salovey, p ., caruso, d. (2000) models of emotional intelligence. in r. ster-nberg (ed.), handbook of human intelligence, new york: cambridge university press, str . 396-420. • mednick, s. a. (1962) „the associative basis of the creative process” , psihology review, vol. 69, str . 220-232. • mumford, m. d. (2000) „managing creative people: strategies and tactics for innovati-on” , human resources management review, vol 10, no. 3, str . 313-351. • mumford, m. d., scott, g. m., gaddis, b., strange, j. m. (2002) „leading creative pe-ople: orchecstrating expertise and relation-ship” , the leadership quarterly, vol. 13, no. 6, str . 705-750. • muthusamy, s. k. (2008) „minding the cognition: toward a strategic knowledge management for competitive advantage” . strategic change journal, vol. 17, no. 5-6, str . 145-153. • pindyck, r. rubinfeld (2005) „mikroekonomi-ja” , mate d.o.o, zagreb, str . 31. • polovina, s., medić, đ. (2000) „osnove ekono-mije” priručnik, medinek, d.o.o, zagreb, str . 488. • rao, b. c. (2007) „economic recognition of innovation” , singapore economic review conference (serc), // http://ssrn.com/ (kon-zultirano: 12. 1. 2012) • raychaudhuri, s. (2005) „modeling the role of a manager to motivate and foster inno-vator for organizational self-renewal: a theoretical framework” , working paper • raychaudhuri, s. (2010) „hidden attributes of human resources for successful innova-tion” // http://ssrn.com/ ( konzultirano 8. 9. 2011) • resnik, d. b. (2003) a pluralistic account of intellectual property, journal of business ethics p.p. 46: 319-335, • russell, r., atchison, m., brooks, r. (2008) business plan competitions in tertiary institutions: encouraging entrepreneurs-hip education, journal of higher education policy & management vol. 30 (dostupno na: https://proxy.znanstvenici.hr/, pristupljeno: 28.8.2012)123 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation literacy and business knowledge of the innovative society national program • scherr , a. l., jensen, m. c. (2007) „a new model of leadership” . harvard nom wor-king paper no. 920623; barbados group working paper no. 06-02. //http://ssrn.com/ (konzultirano: 8.1. 2012). • scott, s. g., bruce, r. a. (1994) „determi-nates of innovative behavior: a path model of individual innovation in the workplace” , academy of management journal, no. 137, str . 580-607. • shalley, c. e., gilson, l. l. (2004) „what leaders need to know: a review of social and contextual factors that can foster or hinder creativity” , the leadership quarterly, no. 15, str . 33-53. • smith (2009) valuation of intellectual proper-ty, business issues, • staats, a. w. (1968) learning, language, and cognition: theory, research, and method for the study of human behavior and its deve-lopment, holt, rinehart and winston (new york) • strategija razvitka republike hrvatske – „hr-vatska u 21. stoljeću” (2003), vlada rh i hgk. //http://narodne-novine.nn.hr/ (konzultirano 12.11.2011) • tierney, p ., farmer , s. m. & graen, u. b. (1999) an examination of leadership and employee creativity: the relevance of traits and relationships. personnel psychology, 52, 592-620. • wallas, g. (1926) art of thought, harcourt brace, new york • west, r. e. (2009) „what is shared? a fra-mework for understanding shared innovation within communities” , education tech resear-ch dev, vol. 57, str . 215-332. • westwood, r., low, d. r. (2003) „the mul-ticultural muse – culture, creativity and innovation” , international journal of cross cultural management, vol. 3, no. 2, str . 235-259. • world intellectual property organization (2012), raspoloživo na: http://www.wipo.int/ • zagreb: udruga inovatora hrvatske, str . 62-64. • zhou, j., george, j. m. (2003) „awakening employee creativity: the role of leader emo-tional intelligence” , the leadership quarterly, vol. 14, str . 545-568ðuro horvat • predsjednik kompanije tehnix željko horvat • prvi menadžer kompanije tehnix razvoj industrijskih inovacija u kompaniji tehnix development of industrial innovations in tehnix125 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 development of industrial innovations in tehnix inovacija je primjena nove i poboljšane ideje, postupka, dobra, usluge, procesa, koja donosi nove koristi ili kvalitetu u primjeni. inovacije u širem smislu donose poboljšanja u području konstrukcije proizvoda (tehnološke inovacije), inovacija procesa, organizacije rada ili poslova-nja, marketinga, inovacije usluga i dr . u uvjeti-ma žestoke konkurencije i zasićenog tržišta te velike globalne gospodarske krize, tvrtke koje ne inoviraju, stagniraju, a stagnacija je uvod u odumiranje. u širem smislu riječi, inovacija je svaki zahvat kojim se smanjuju inputi, tj. troškovi proizvodnje i administracije, povećava produktivnost ili iskorištenje opreme ili vreme-na, poboljšava kvaliteta proizvoda ili usluga, povećava sigurnost, smanjuje škart, unapr-jeđuje plasman, odnosno svaka mjera koja vodi porastu konkurentnosti. posebna vrsta inovacija su tehnološke inovacije, od kategorije korisnog prijedloga, preko tehničkih unapređe-nja do izuma, koji svom vlasniku mogu osigu-rati bitnu konkurentsku prednost, tj. monopol. u razvijenim gospodarstvima, inovacijama i inovatorima posvećuje se posebna pažnja, a inventivnost visoko kotira na ljestvici sustava vrijednosti te predstavlja nacionalni ponos građana. najvrjednijim resursom tvrtki ne smatraju se materijalna dobra poput zgrada, pogona ili kapitala (to se uvijek može naći na tržištu), nego znanje, iskustvo i inventivnost sadržana u industrijskoj tradiciji nacije i kvalitetnom inovativnom kadru. inovacije u užem smislu obuhvaćaju intelektualno vlasništvo, koje sa-drži slijedeće kategorije: izum, patent, licenca, know-how, ostalo intelektualno vlasništvo, industrijski dizajn i dr . razvijene zemlje puno ulažu u nove tehnologije i industrijske inova-cije kako bi zadržale konkurentnu prednost te povećavale broj zaposlenih. kompanija tehnix d.o.o. vodeća je eko indu-strija u ovom dijelu europe za projektiranje, proizvodnju, servisiranje strojeva, opreme i tehnologija koji su u funkciji zaštite okoliša. ve-like proizvodne mogućnosti, stalna prisutnost na domaćem i svjetskom tržištu, zadovoljstvo dosadašnjih kupaca, inoviranje - usavršavanje proizvoda te siguran i dugotrajan vijek, garan-cija su uspjeha kompanije tehnix d.o.o. kom-panija je organizirana, osposobljena i primje-njuje poslovne sustave iso 9001 i iso 14001, zapošljava 300 stalno zaposlenih, 500 sa svojim kooperantima. kompanija posjeduje 42 vlastita patenta i inovacija te preko 350 vlastitih proi-zvoda koji se plasiraju na domaćem i svjetskom tržištu te se svrstava u red najuspješnijih podu-zeća u republici hrvatskoj. za postignute rezultate na projektiranju i proizvodnji dodijeljena su joj visoka državna i međunarodna priznanja te stručne i tehničke nagrade. dakle, potreba stvaranja industrijskih inovacija temelj je razvoja kako svake pojedine kompa-nije tako i općeg gospodarstva svake razvijene organizirane države. nema uspješnog indu-strijskog razvoja bez novih inovativnih tržišnih proizvoda. znanje je pokretač otkrivanja indu-strijskih inovacija. vještina je njegova realizaci-ja. potrebno je uvesti kreativnost kao vještinu otkrivanja novih razvojnih rješenja koja dovode do razvoja novih proizvoda, strojeva pa tako i složenih komponenti odnosno cijelih linija i tehnologija koje trajno dobro funkcioniraju i služe zaštiti okoliša na jedan održivi način. nema nacionalnog blagostanja bez industrij-skih inovacija. svako društvo ulaže u znanje zbog potrebe razvoja industrijske proizvodnje, koja je kako smo već naveli, velika potreba za preživljavanje na tržištu u doba velike kon-kurencije te što je najvažnije zadovoljavanja potreba i zahtijeva kupaca. osobito je važna uloga inovacija u poduzetništvu odnosno in-dustriji pa se to definira kao trajno nastojanje da se traženjem inovacija i njihovom komerci-jalizacijom ostvari profit koji se ulaže u konku-rentnu prednost i razvoj kompanije. sukladno prethodnim definicijama, inovacije u širem smislu riječi obuhvaćaju organizacijske, poslov-ne, administrativne i druge vrste inovacija, od sitnih korisnih ideja do krupnih zahvata reor-ganizacije ili izmjena poslovne politike. tržišna ekonomija ima svoje temeljne zakonitosti da se blagostanje svake države može graditi samo na temeljima znanja konkurentnosti te racional-nim korištenjem prirodnih resursa koje ima na raspolaganju sa što većim brojem stručnih ljudi uključenih u proizvodnju, stvaranjem novih proizvoda i višim standardom zaposlenih.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. razvoj industrijskih inovacija u kompaniji tehnix 126 uvjeti na tržištu su potpuno jasni i definirani, što više proizvoda prodati, proizvesti i naplatiti te tako sebi i svom okruženju stvoriti prednost pred drugima, biti konkurentan. sigurno je jedno, tržište zna što hoće i što treba za svoje potrebe sa težnjom da se najbolje prodaju novi, inovativni i konkurentni proizvodi u koje je uloženo znanje i vještina kao dodana vrijed-nost novih ili inoviranih proizvoda. najrazvije-nije zemlje uspijevaju inovacijama i konkuren-tnim proizvodima nametnuti i ostvariti svoje ekonomske interese. sigurno je da onaj tko je bolje i racionalnije organiziran i usmjeren na razvoj novih konkurentnih proizvoda, taj ima veći standard i utjecaj na globalnom tržištu, koristeći pritom svoje modele. industrijska inovativnost je preduvjet ekonomičnog gospo-darenja znanjem u poduzeću ili državi. funkci-onalna znanja odnosno kreativnosti u razvoju novog i inoviranog su krajnji cilj nacionalne znanosti u koje se ulažu velika sredstva i puno vremena da opravdaju temeljni cilj, a to je da unapređuju budućnost na temeljima realne prošlosti, a za dobrobit i viši standard svojih građana. development of industrial innovations in tehnix innovation is the use of a new and improved idea, procedure, good, service or process that brings new benefits or quality to its use. in a broader context, innovations bring improve-ments to the area of product design (techno-logical innovations), process innovation, work or business organization, marketing, service in-novation, etc. in times of fierce competition, a saturated market and a major global economic crisis, companies that do not innovate will stagnate, and stagnation is an overture to dis-solution. in its broader sense, innovation is any undertaking that decreases the input (admin-istration and production costs) and increases productivity or utilization of equipment or time, improves product or service quality, enhances safety, reduces waste or improves marketing, and any measure that results in higher competitiveness. technological innova-tions, from a useful proposal and technical improvements to an invention, are a special category of innovation that may provide its owner with a significant competitive advan-tage or monopoly. in developed economies, special attention is focused on innovations and innovators, while inventiveness ranks high in the value system and represents a national pride of the citizens. tangible assets such as buildings, plant or capi-tal are not considered to be the most valuable resources of a company (they can always be found in the market) – the knowledge, experi-ence and inventiveness contained in a nation’s industrial tradition and capable innovative hu-man resources are considered to be the most valuable. in their narrow sense, innovations include intellectual property, which contains the fol-lowing categories: invention, patent, license, know-how, other intellectual property, indus-trial design, etc. developed countries invest plenty in new technologies and industrial innovations to maintain their competitive advantage and employ new people. tehnixd.o.o. is a leading eco-plant in this part of europe, engaging in the design, manufac-turing and maintenance of environmental machines, equipment and technology. great manufacturing capabilities, constant presence on the local and global markets, customer sat-isfaction, product innovation and refinement and their safe and long life are a guarantee of success to tehnixd.o.o. the company is well organized and trained, uses the iso 9001 and iso 14001 business systems, and permanently employs 300 people, or 500 including its sub-contractors. the company has 42 patents and innovations and over 350 internally developed products marketed on the local and global markets, and is among the most successful firms in the republic of croatia. it has received high national and international awards and professional and technical awards for the results achieved in designing and manufacturing.127 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 development of industrial innovations in tehnix the need to create industrial innovations is therefore fundamental for the development of each company and the overall economyof each developed and organized country. there is no successful industrial development without new innovative commercial products. knowledge is a driver of industrial innovation discovery. the required skill lies in their imple-mentation. creativity needs to be introduced as a skill of discovering new developmental skills that result in the development of new products, machines, and even more complex components or entire lines and technologies that permanently function well and serve envi-ronmental protection in a sustainable manner . there is no national prosperity without indus-trial innovations. each company invests in knowledge to develop its manufacturing, which is, as already men-tioned, absolutely necessary to survive in the market in times of fierce competition and to satisfy customer needs and demands. the role of innovation is particularly important in entrepreneurship and industry, so this is defined as ongoing efforts to generate profit by seeking innovations and their commerciali-zation, which profit is then invested in com-petitive advantages and development of the company. according to the above definitions, innovation includes in its broader sense organizational, business, administrative, and other types of innovation, from minor useful ideas to major undertakings such as reorganization or modifi-cation of business policies. a market economy has its fundamental laws, under which the prosperity of each coun-try can only be built based on knowledge of competitiveness and rational use of natural resources available to it, with as many pro-fessionals as possible involved in production to create new products and achieve higher employee standards. the market conditions are completely clear and defined – sell, produce and collect money for as many products, thus providing an advantage for oneself and one’s environment over others and being competitive. one thing is for sure – the market knows what it wants and what it needs for its needs, the bestselling products being new, innovative and competi-tive products for which knowledge and skills have been used as a value added of such new or innovative products. the most developed countries manage to impose and implement their economic measures through innovations and competitive products. a better and more rational organization and a focus on develop-ing new competitive products will result in higher standards and more influence in the global market, using own models. industrial innovation is a condition precedent to economic knowledge management in an enterprise or country. functional knowledge and creativity in the development of new and innovative products are the ultimate goal of national science, in which substantial funds and time are invested to justify their basic objective – to advance our future based on the actual past for the benefit and higher stand-ards of its citizens.mislav jurišić • hit d.o.o. uloga kompetitivne analize u inovacijama the role of competitive intelligence in innovation129 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation inovacija je najčešće posljedica primjene nove tehnologije s ciljem zadovoljenja stare ili nove potrebe potrošača ili primjene stare tehnologi-je s ciljem zadovoljenja nove potrebe potroša-ča. osim toga ona mora imati dodatnu vrijed-nost koju je potrošač spreman platiti. stoga na uspjeh u procesu inoviranja utječu i vanjski faktori poput faktora koji utječu na potražnju potrošača, sposobnosti i namjera konkurencije i razvoja tehnologije u svijetu. u sagledavanju tih faktora i njihovog utjecaja na razvoj nove tehnologije važnu ulogu igra područje znanja koje nazivamo kompetitivnom inteligencijom (engl. competitive intelligence) ili, radi jed-nostavnosti, u ovom članku kompetitivnom analizom. kompetitivna analiza primijenjena u području razvoja novih tehnologija predstavlja organizirani pristup prepoznavanju pojave no-vih pokretača inovacija, budućih namjera kon-kurencije i brzine prihvaćanja nove tehnologije te pomaže da su odluke vezane uz razvoj nove tehnologije bazirane na najboljoj informaciji koju možemo imati u određenom trenutku, a koja je dobivena u skladu s zakonskim i etičkim načelima. ključne poruke: • razvoj novih proizvoda, tehnologija, proce-sa i poslovnih modela povezan je s velikom neizvjesnošću kako uz samo generiranje ideje, tako i njen razvoj u proizvod te kasniju primjenu na tržištu. • tu neizvjesnost ne možemo potpuno eli-minirati, jer je ona vezana kako za interne tako i eksterne faktore koje ne možemo kontrolirati, ali je možemo smanjiti na način da iskoristimo signale i znanja iz okruženja kako bi u konačnici ideja završila uspješnom inovacijom. • upravljati tom neizvjesnošću možemo na način da povećamo svoja znanja o mogućim budućnostima vezanim uz razvoj određe-nih tržišta, potreba i tehnologija koristeći strukturirane alate poput raznih tehnologij-skih mapa, scenarij analiza, tehnologijskog predviđanja, predviđanja promjena glavnih pokretača koji utječu na kupnju određenog proizvoda itd. ulazni parametri navedenih metoda i modela znanja su koja se nalaze u raznim izvorima informacija, koja su za projekte vezana uz tehnologiju bogatija još za patentnu i znanstvenu literaturu te znanstve-ne konferencije i stručne sajmove. • da bismo imali ovakve kompetencije, potreb-ne su nam određene sposobnosti (kompe-titivna analiza) koje treba graditi i održavati kroz određena organizacijska rješenja (bilo to u poslovno inovacijskoj agenciji, u pojedinim transferima tehnologije, tehnologijskim par-kovima, poslovnim inkubatorima, pri pojedi-nim fakultetima i sl.). • kompetitivna analiza u različitim fazama razvoja proizvoda ima različitu ulogu. • bez tih znanja inovacijski sustav i njegov sadržaj (projekti) neće imati onaj vanjski „ra-dar” koji je potreban da bi rezultati koji izlaze bili globalno konkurentni i tržišno uspješni. • u hrvatskom institutu za tehnologiju kori-stimo metode i alate kompetitivne analize prije svega za potrebe evaluacije projektnih prijedloga te kasnije u fazi nadzora i pri otkrivanju intelektualnog vlasništva na pro-jektima. to se prije svega svodi na alate koji nam pomažu u vrednovanju projekata prema zadanim kriterijima (inovativnost, komerci-jalni potencijal, izvedivost) te u ocjeni rizika kao što su: analiza stanja tehnike (patentna i znanstvena literatura), analiza patentabilno-sti, analiza atraktivnosti industrije (porterov model 5 sila), analiza pokretača promjena u industriji. • većinom se u projektima predlaže rješenje jednoga konkretnog tehničkog problema bez obzira na cjelovitu sliku svih izazova vezanih uz određeno tehnologijsko područje. sto-ga postoji potreba za top-down pristupom definiranja smjera određenog istraživanja i razvoja tehnologije odabirom onih područja koja više obećavaju ili su manje zastupljena. tu se najbolje mogu iskoristiti neki analitički alati poput patentnog mapiranja i analiza potreba. • takvo korištenje kompetitivne analize omogućilo bi i užu suradnju akademske i gospodarske zajednice, jer bi pomoglo i jed-noj i drugoj strani pri definiranju smjernicai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 130 dugoročnog istraživanja i razvoja, jednostav-niju komunikaciju svojih ciljeva i namjera te zajedničko razumijevanje vanjskog okruženja u kojem djeluju. ukratko o kompetitivnoj analizi competitive intelligence (ci) menadžerska je disciplina koja je u modernom vremenu zamah uzela u drugoj polovici 20. stoljeća, pogotovo ukoliko govorimo o njenoj formalizaciji. svoju popularnost zahvaljuje i vojnoobavještajnom miljeu iz kojeg su preuzete brojne analitičke tehnike. u hrvatskim tekstovima i knjigama na ovu temu autori koriste razne termine: od poslovne inteligencije preko poslovnog izvjesništva pa do kompetitivne analize. svaki od tih termina ima svojih nedostataka kod opisivanja suštine competitive intelligencea: a to je omogućiti pravovremenu i informiranu odluku, ni više ni manje, koja će u obzir uzeti sve bitne faktore iz vanjskog okruženja tvrtke, ne samo vezane uz trenutno stanje nego i moguću skoriju ili dalj-nju budućnost, te ih staviti u kontekst konkret-ne interne poslovne odluke. pod tim pojmom (competitive intelligence) u literaturi se podrazumijeva i proces (sustavan proces prikupljanja i analize informacija iz vanjskog okruženja kompanije) i rezultat/pro-izvod tog procesa (mišljenje, ocjena situacije, procjena razvoja događaja i sl.), a sve s ciljem donošenja konkretnih poslovnih odluka. ideja competitive intelligencea vezana je uz su-stavno prikupljanje i analizu informacija o ne-koj temi. postoje naravno jednokratne situacije u kojima je potrebno dati, naprimjer , ocjenu rizika, mogućih izazova i slično, međutim snaga ove discipline je upravo u sustavnom pristupu prikupljanju i analizi prije svega vanjskih (u odnosu na tvrtku) informacija. ta sustavnost omogućava jednu važnu karakteristiku – pra-vovremeno ili rano upozoravanje na neobične situacije/događaje koji mogu predstavljati priliku ili prijetnju vašem poslovanju. ima raznih oblika klasifikacije izvora. važno je da su izvori raznovrsni. oni mogu biti blizu ili daleko od izvora koji generira informaciju, mogu biti ljudski ili publicirani izvori. primje-ri ljudskih izvora bili bi npr . bivši ili sadašnji zaposlenici konkurentskih tvrtki, dobavljača, kupaca, regulatornih tijela, analitičari koji prate industriju i sl. primjeri publiciranih izvora bile bi marketinške studije, baze podataka, mediji i sl. s razvojem interneta pojavili su se neki novi izvori, pa su tako posljednjih godina socijalne mreže postale izuzetno vrijedan izvor podataka koji ima svoju važnu ulogu primarno u priku-pljanju informacija direktno od ljudi. za legitimitet ci aktivnosti ključno je pridrža-vati se etičkih i zakonskih načela prije svega u prikupljanju (ali i u analizi) da ne bi došlo do zlouporabe u smislu krivog predstavljanja, nasilnog oduzimanja informacija, ucjenjivanja, potplaćivanja i sličnih ne samo neetičnih nego i nezakonitih radnji. prikupljanje informacija iz publiciranih i ljudskih izvora zahtjeva vrlo različite vještine. usporedimo samo s jedne strane vještine potrebne za analizu patentnih baza kako bismo procijenili buduće korake konkurentske tvrtke, a s druge strane vještine potrebne za ciljano prikupljanje informacija o konkurentu i njegovim namjerama tijekom najvećeg svjet-skog sajma u vašoj industriji. ako govorimo o kvaliteti ili bolje rečeno korisnosti informacija, generalno možemo reći kako su informacije iz primarnih izvora, te one prikupljene od ljudi, one koje imaju najveći učinak. stoga vrlo često sekundarne informacije služe kako bi se došlo do ključnih ljudi i ključnih pitanja. kada govorimo o sustavnom prikupljanju vrlo je važno spomenuti definiranje takozvanih ključnih pitanja koja se određuju na osnovi odluka koje kompanija namjerava donijeti u nekom skorom vremenu, konkurentskih poteza i planova, situacija koje su nas u prošlosti za-tekle ili bi nas mogle zateći. iz tako definiranih generalnih tema deriviraju se konkretni indika-tori koji će nam ukazati na bitne promjene. treba dodatno naglasiti da svrha ci-ja nije pribaviti informaciju, nego je interpretirati u kontekstu konkretne poslovne odluke. stoga su izvori informacija samo jedna od karika u lancu cijelog ci procesa. ako toga nismo svjesni, od naših ćemo analitičara tražiti do unedogled dodatne informacije, a nećemo dobiti kvalitet-nu interpretaciju.131 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation kako nastaje inovacija? da bismo razumjeli ulogu kompetitivne analize u inovacijama, potrebno je razumjeti kako na-staje inovacija. zbog jednostavnosti razmatra-nja uzet ćemo klasični model myersa i marqui-sa koji je doživio naknadne dorade. proces stvaranja inovacije počinje s poveziva-njem potrebe s tehnologijom koja će zadovo-ljiti tu potrebu. njihovom kombinacijom stvara se ideja koja se dalje provjerava, selektira, testira, razvija, pretvara se iz laboratorijskog u industrijski prototip, proizvodi, koristi i dolazi do njene difuzije. tu interakciju između novih i starih potreba i novih i starih tehnologija nazivamo „dinamikom inoviranja” . ideja se pretvara u inovaciju tek kada je razvijena u konkretan proizvod i upotrijebljena, odnosno nakon komercijalizacije. stoga da bi upravljali inovacijama potrebno je razumjeti cijeli ovaj proces i okruženje u kojem se ideja pretvara u koristan proizvod. kompe-titivna analiza zato mora pokrivati sve bitne komponente procesa: pokretače inovacija (potrebe potrošača, regulatorne, ekonomske faktore...), tehnologije i konkurentsko okruže-nje. neizvjesnosti na putu od ideje do tržišta ulaganje u razvoj nove tehnologije velik je rizik kako za ulagača tako i za onog koji se bavi tim razvojem. s jedne strane suočeni su s neizvjesnošću hoće li tehnologija raditi kako je zamišljeno, a s druge postoji rizik da će se potreba krajnjeg kupca, dok tehnologija dođe do tržišta, promijeniti ili da će biti zadovoljena na drugi ili učinkovitiji način. ulaganja u teh-nologije dugoročni su projekti. da bismo s tim neizvjesnostima u tehnologijskim projektima mogli upravljati, moramo razumjeti stanje u industriji danas i predvidjeti kakvo će ono biti za nekoliko godina. ako uzmemo spomenuti model inovacija tijekom cijelog procesa i prije definiranja same ideje i tijekom njenog daljnjeg života, suočeni smo s brojnim neizvjesnostima. neke od najčešćih su: • tehnološki rizici vezani uz mogućnosti izved-be projekta na predloženi način, pronala-zak/potvrdu rješenja navedenog tehničkog problema, • buduće potrebe potrošača, njihovo prihvaća-nje ili ne prihvaćanje novog proizvoda, • razvoj novih tehnologija koje mogu biti sup-stitut za ovu koju razvijamo, • aktivnosti konkurencije, postojeći i novi kon-kurenti, njihove moguće reakcije na komerci-jalizaciju rezultata našeg projekta, • dobavljači – moguće reakcije dobavljača i njihov negativan utjecaj na moguću komerci-jalizaciju, • zamjenski proizvodi – novi proizvodi koji bi se mogli pojaviti u budućnosti koji bi rješavali potrebu potrošača/kupaca na drugi način, • regulatorne/zakonodavne – moguće promje-ne zakona i regulative koje bi mogle utjecati na uspješnost komercijalizacije rezultata projekta, • političke – mogući negativni utjecaji promje-ne politika država koje su bitne za komerci-jalizaciju, a koje bi utjecale na mogućnost uspješne komercijalizacije, • ekonomske – rizici vezani uz opću ekonom-sku situaciju, • rizici vezani uz potrebna znanja na projektu, kompetencije članova tima i • rizici vezani uz partnere na projektu.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 132 te neizvjesnosti pojavljuju se u različitim fazama životnog ciklusa naše ideje. tako su u početku, prije generiranja ideje, pitanja koja si postavljamo: - koje su sadašnje potrebe tržišta? - koji su atributi ključni kod donošenja odluka o kupnji? - koji su trenutno problemi koje imaju korisnici? - koje su buduće potrebe tržišta? - koje tehnologije trenutno zadovoljavaju po-trebe korisnika? - postoje li neke tehnologije u drugim industri-jama koje bi mogle riješiti neke od sadašnjih problema korisnika? - je li moguće unaprijediti postojeće tehnologije? - na kojim novim tehnologijama se radi? dalje u fazi testiranja, selekcije i razvoja veći fokus će biti na pitanjima poput: - radi li netko na sličnoj ili istoj tehnologiji? tko su potencijalni konkurenti? - u kojoj fazi je konkurencija? - pojavljuju li se neke nove zamjenske tehnologije? - je li i kako je moguće naše rješenje zaštititi nekim oblikom zaštite intelektualnog vlasniš-tva? - pojavljuju li se neki novi trendovi? kako se približavamo kraju razvoja tako je i fokus sve više na komercijalnim pitanjima i na rješavanju konkretnih problema: • jesmo li troškovno konkurentni? • po kojim parametrima smo u usporedbi s kon-kurencijom jaki, što još možemo poboljšati? • kako ćemo se konkretno pozicionirati u od-nosu na konkurenciju? • kada konkurencija planira lansirati svoj proi-zvod? kroz koje kanale? cjenovna pozicija? • kako bi konkurencija mogla reagirati na naš proizvod? kako im možemo odgovoriti? • kako mogu reagirati potencijalni dobavljači? imamo li alternativu? za svaki od navedenih primjera pitanja/ne-izvjesnosti koji se pojavljuju u nekoj od faza razvoja od ideje do tržišta postoji neki alat/ metoda iz područja kompetitivne analize ili njegova kombinacija koja nam može pomoći da dođemo do nekih odgovora i da umanjimo prisutnu neizvjesnost. kako se nositi s tim neizvjesnostima? uloga kompetitivne analize u pojedinim fazama dok u širem kontekstu poslovnog odlučivanja govorimo o tzv. alatima competitive intelligen-ce (kompetitivne analize), kad je riječ o odluka-ma vezanim uz inovacije i ulaganja u nove teh-nologije upotrebljavamo termin competitive technical intelligence (cti). to je uže područje kompetitivne analize u kojem se bavimo anali-zama vanjskog okruženja u kontekstu internih izazova, a cilj mu je donošenje odluka u kojima tehnologija igra važnu ulogu. tri elementa ranije spomenutog inovacijskog procesa relevantna su za cti, a to su konkuren-ti, tehnologije i pokretači inovacija. neke od prednosti upotrebe cti-alata mogu biti predviđanje pojave novih ili „disruptivnih” tehnologija, razumijevanje trendova, odabir strateškog partnera i sl. njihov je cilj razumjeti inovaciju i proces kreiranja vrijednosti za kupca na tržištu. stoga u procesu evaluacije tehnolo-gijskih projekata, osim analize same tehnologi-je, važnu ulogu igra razumijevanje sadašnjih i budućih potreba korisnika te sposobnosti kon-kurencije. neki od alata koji se koriste u analizi novih tehnologija su mapiranje tehnologija, analiza životnog ciklusa tehnologije, industrij-ska analiza, analize scenarija, tehnologijsko izviđanje i drugi. dakle, u kontekstu korištenja kompetitivne analize za podršku inovacijama možemo reći da je ona primjenjiva u svim fazama životnog razvoja ideje kako bi pomogla odgovoriti na neke od neizvjesnosti navedenih u prijašnjem poglavlju.133 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation tako na samom početku, prije generiranja ideje, neke od metoda i alata koji mogu biti od velike koristi su na primjer: • tehnologijsko mapiranje – analiza i vizualni prikaz razvoja tehnologijskog područja po vremenskom ili nekim drugim parametrima što omogućava donošenje odluka vezanih uz poslovni razvoj a može sadržavati analizu pa-tentne, znanstvene i komercijalne literature, regulative, uvođenja novih proizvoda, itd. • scenario analize, • patentno mapiranje, • tehnologijsko predviđanje, • analiza pokretača promjena u industriji. u fazi selekcije, testiranja i razvoja neke od metoda koje mogu biti primjenjene su - patentna analiza, - analiza industrije, - analiza trendova, - technology scouting, - tradeshow intelligence, - rano upozoravanje (early warning analysis), - benchmarking, - analiza životnog ciklusa tehnologije. u fazi prije same komercijalizacije to mogu biti: • analize konkurenata, • analiza lanca vrijednosti, • analize tržišta. treba spomenuti da ovo nije potpun popis svih alata i metoda, njih je mnogo više, međutim ovo su neke od najčešće korištenih. osim toga, radi jednostavnosti svaka je metoda vezana uz određenu fazu razvoja. neke od metoda svaka-ko su upotrebljive i korisne u svim fazama. odabir i način upotrebe nekog od navedenih alata ovisi o konkretnoj poslovnoj situaciji, međutim, neki od bitnih faktora koje treba uzeti u obzir potrebe su korisnika kompetitivne analize te resursi (vremenski, organizacijski i financijski). još je jedna važna korist spomenutih alata kompetitivne analize. oni omogućuju da se jezik istraživačke zajednice i jezik poslovne zajednice svedu na zajednički nazivnik. većina tih metoda stavlja u suodnos potrebe tržišta s određenim tehnologijskim dostignućima. na taj način tehnologijski izazovi postaju jasniji donositeljima poslovnih odluka te poslovni izazovi postaju jasniji istraživačima. stoga je uloga kompetitivne analize velika i u usposta-vi kvalitetne komunikacije između ove dvije „strane” . specifičnosti izvora informacija za podršku inovacijama kako je već rečeno postoji cijeli niz primarnih i sekundarnih izvora koji mogu biti vrlo korisni u kompetitivnoj analizi. osim tih „klasičnih” izvora vrijedi naglasiti kako u kompetitivnoj analizi za podršku inovacijama postoji još jedan niz specifičnih izvora koji dodatno razlikuju to područje od klasične kompetitivne analize, a to su: • znanstvena literatura, • patentna literatura (baze podataka), • znanstvene konferencije i stručni sajmovi. da bi bili efikasno korišteni, ti izvori traže dodatne vještine. svakako treba naglasiti znanstvene konferencije i stručne sajmove kao posebne izvore informacija za koje su razvijene specifične metodologije prikupljanja kompe-titivnih informacija. s obzirom da patentna i znanstvena literatura kasne određeno vrijeme za stvarnim događanjima, konferencije i sku-povi su idealno mjesto da se uoče neke ključne promjene i potezi igrača na tržištu i u industriji. s druge strane, konferencijama i skupovima posvećuje se posebna pažnja u smislu zaštite povjerljivosti informacija, jer su oni i mje-sta gdje se istraživači i znanstvenici najlakše otvaraju prema svojim kolegama te tako mogu ugroziti projekte na kojima rade.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 134 vještine potrebne za kompetitivnu analizu postoji mnogo raznih vještina koje su poželjne kod stručnjaka za kompetitivnu analizu, među-tim nekoliko ih je koje odražavaju suštinu ove discipline: znatiželja, zdrav cinizam, proma-tranje, slušanje, umrežavanje, intervjuiranje, vođenje diskusije, naravno uz analitičnost. kad govorimo o kompetitivnoj analizi u svrhu podrške procesu inovacija neke od poželjnih dodatnih karakteristika i vještina su: • sposobnost vođenja sadržajne komunikacije sa znanstvenicima, inženjerima i poslovnim ljudima, • pretvaranje znanstvenog sadržaja i znan-stvenih koncepata u poslovno i marketinški razumljive, termine iskustva iz hrvatskog instituta za tehnologiju u hrvatskom institutu za tehnologiju financira-ju se tehnologijski projekti domaćih institucija upisanih u znanstveni registar . glavni kriteriji za financiranje su razvoj nove tehnologije, inovativnost i komercijalni potencijal. cti ima važnu ulogu u evaluaciji tih projekata prije odluke o financiranju, u praćenju projekata tijekom njihove provedbe te u pripremi za komercijalizaciju. osnovni je cilj tih aktivnosti u hit-u razumjeti tehnologiju koja se predlaže, njezinu poziciju u odnosu na postojeće stanje u industriji, razumjeti industriju u kojoj će ta tehnologija dobiti svoju primjenu, razumjeti osnovne pokretače promjena u toj industriji te može li predloženi izum igrati neku ulogu u eventualnim promjenama navedene industrije. osnovni proces cti-ja koji koristimo izgleda ovako: • usmjerenost na cilj i win/win situacije, • čuvanje povjerljivosti informacija. naravno pored ovih karakteristika i vještina važno je dobro poznavati raznovrsne alate, njihove prednosti i nedostatke te situacije kada ih je najpogodnije upotrijebiti. s obzirom da su okolnosti svakog projekta drukčije i potrebe za analizom su različite. stoga su neke od analiza vrlo fokusirane i vre-menski kratke (npr . analiza obrasca za defini-ranje intelektualnog vlasništva), dok su druge opširne i vrlo detaljne (analiza stanja tehnike ili analiza pretprijave u pripremi za obranu). ugrubo možemo većinu analiza koje radimo135 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation podijeliti na preliminarne analize (pretprijave, prijave, projekti u tijeku), analize za obranu projekta, analize za komercijalizaciju, analize rezultata projekata i analize stanja tehnike. osnovna analiza koju koristimo je analiza pro-jektnih pretprijava. analiza projektnih pretprijava sastoji se od pojedinačnih analiza usmjerenih na pojedine kriterije programa test (inovativnost, komer-cijalni potencijal, izvedivost) raščlanjene u slje-deće potkriterije s dodatnom ocjenom rizika: • inovativnost - stanje tehnike, - stanje zaštite intelektualnog vlasniš-tva na projektu, - patentabilnost predloženog izuma, - zadovoljavanje potrebe (nova/stara) tržišta; • komercijalizacija - atraktivnost tržišta; - komercijalni partner i njegova snaga, - resursi potrebni za dolazak do tržišta, - konkurentska pozicija; • izvedivost - tehnička izvedivost ideje, - tim, - voditelj, - traženi i potrebni resursi; • rizici - tržišni (eksterni), - projektni (interni). ključne dvije sastavnice tog dokumenta (analiza pret-prijave) analiza su stanja tehnike i analiza industrije (atraktivnosti industrije). kada se govori o utvrđivanju stanja tehnike, misli se prije svega na postojeća rješenja prisutna na tržištu, u paten-tnim bazama ili znanstvenoj i ostaloj literaturi koja su najbliža onome što znanstvenici predlažu kao inovaciju. također se nekad na samom početku radi i detaljna analiza patentabilnosti izuma (utvrđivanje mogućnosti zaštite patentnom). analiza paten-tabilnosti ponovno se radi tijekom izvedbe pro-jekta, jer potencijalni izum u to vrijeme postaje konkretniji. tada se angažira i vanjski patentni zastupnik. glavni izvor informacija za pretragu su sami izumitelji, koji trebaju detaljno izložiti sve što trenutačno znaju o izumu. osim analize patentabilnosti, pojedini se pro-jekti prate kontinuirano kako bi se procijenilo stanje na tržištu, konkurencija i sl. kod tehno-logijskih projekata izuzetno su važni sustavna analiza i komunikacija sa znanstvenicima jer su to projekti koji dugo traju, potrebe tržišta se mijenjaju, a konkurencija postoji i provodi svoje aktivnosti. evaluacija novih tehnologija svakako ima i svo-je izazove s kojima u hit-u imamo određena iskustva. glavni izazov s kojim se hit već neko vrijeme suočava je da znanstvenici nedovoljno poznaju trenutno stanje tehnike. to se prije svega odnosi na ideje koje već postoje ili ui novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 136 konkretnoj izvedbi ili u literaturi. u hit-u smo nerijetko imali situacije u kojima bi predlaga-telji projekta došli s idejom koja je negdje već realizirana, a da oni o tome ništa nisu znali. to svakako nije praksa koja može dovesti do ra-zvoja konkurentnih novih tehnologija i inovaci-ja. stoga je jedan od glavnih kriterija da projekt dođe do evaluacije pripremljena analiza stanja tehnike, što bi trebalo imati za svaki znanstveni ili tehnologijski projekt. jedan od većih izazova u vrednovanju novih tehnologija je nepoznavanje samog tržišta i potreba krajnjeg korisnika. to se odnosi na glavne kriterije korisnika pri odluci o kupnji nekog proizvoda ili usluge, postojeće poslovne modele u određenim industrijama te način na koji će predložena tehnologija utjecati na njih. stoga se već kod prijave ideje zahtijeva izrada usporedbe očekivanih karakteristika novog proizvoda s dostupnima na tržištu te kratkoga poslovnog plana. često se događa da ideje koje dolaze jesu nove, tj. u obliku u kojem su pre-zentirane ne može ih se naći u literaturi ni na tržištu, međutim, ne predstavljaju inventivni iskorak. tu se obično radi o sklapanju poznatih komponenti na logičan i očekivani način. stoga definiranje stanja tehnike i kod tog izazova ima važnu ulogu. posebnost primjene kompetitivne analize u istraživanju i razvoju jest što je njezin glavni korisnik i sudionik u njezinoj izradi istra-živač. stoga je i vrlo specifičan pristup razgo-voru sa znanstvenikom o njegovoj ideji gdje je potrebno uspostaviti povjerenje. prava prijet-nja razotkrivanju ideje nalazi se u komunikaciji sa znanstvenom zajednicom na konferencijama i sajmovima. ponekad se u hit-u suočavamo i sa stavovima korisnika da ocjenu određene tehnologije može raditi samo stručnjak iz tog određenog područja. strukturiranim pristupom, jasnim definiranjem problematike određenog tehno-logijskog područja i otvorenim razgovorom sa istraživačem može se napraviti veliki pomak u analizi tog područja. analizom više desetaka projekata stječe se dojam da znanstvena zajed-nica ima većinom bottom-up pristup razvoju tehnologije, tj. predlaže se rješenje jednoga konkretnog tehničkog problema bez obzira na cjelovitu sliku svih izazova vezanih uz to tehnologijsko područje. time se akademska za-jednica ponekad stavlja u situaciju da odabire probleme čija su rješenja već nađena ili one u kojima ima puno igrača. stoga postoji potreba za top-down pristupom definiranja smjera određenog istraživanja i razvoja tehnologije odabirom onih područja koja više obećavaju ili su manje zastupljena. tu se najbolje mogu iskoristiti neki analitič-ki alati poput patentnog ili tehnologijskog mapiranja. s obzirom na strukturu programa financiranja koji imamo, u hit-u smo u situaciji da radimo reaktivne analize. međutim, u pro-jektnim prijedlozima osjeća se velika potreba za top-down analizama stanja tehnike i potre-ba korisnika koje bi koristile znanstvenicima i istraživačima prilikom definiranja strategija istraživanja na njihovim institucijama. takav bi pristup omogućio podizanje ljestvice samim istraživačima, ali i omogućio postizanje većeg broja rezultata tehnologijskih projekata koji su konkurentni na svjetskoj razini. uloga kompetitivne analize u nacionalnom inovacijskom sustavu – otvorena pitanja predstavljena u ovom tekstu znanja i metode igraju važnu ulogu kako u industrijama u koji-ma istraživanje i razvoj ima važnu ulogu (npr . farmaceutika, biotehnologija, telekomunikaci-je, autoindustrija, naftna industrija, prehram-bena itd.) tako i u istraživačkim oganizacijama (npr kanadski national research council) i agencijama (npr . tekes). neupitno je da su vještine kompetitivne anali-ze potrebne na raznim razinama kako strateš-kim i dugoročnim tako i operativnim, na razini programa financiranja, sveučilišta, fakulteta, istraživačkih grupa, projekata, tako i industrija, tvrtki, proizvoda itd. nemoguće je i nije produktivno ta znanja i spo-sobnosti centralizirati zbog različitih prioriteta na različitim razinama. s druge strane ta su znanja neophodna, jer ako nove tehnologije i proizvodi koji izlaze kao rezultat inovacijskog sustava nisu stavljeni u kontekst konkurentskog okruženja njihova bu-duća vrijednost vrlo je neizvjesna i upitna.137 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation stoga se postavljaju neka pitanja kao što su: • na koji način ćemo osigurati da su alati kompetitivne analize inkorporirani u proce-se unutar inovacijskog sustava? trebamo li institucionalizirati takvu disciplinu unutar sustava? • hoćemo li ih primjenjivati samo na strateškoj razini, npr . za dugoročne odluke ili i na razini pojedinih projekata? • kako osigurati da tehnologije i projekti u koje se ulaže budu globalno konkurentni? • kako ćemo educirati stručnjake iz područja kompetitivne analize? • na koji način kompetitivna analiza treba po-držati definiranje smjernica razvoja pojedinih istraživačkih grupa, fakulteta, tvrtki? • da li možda kompetencije za strateške i du-goročne odluke centralizirati u npr . poslovnoj inovacijskoj agenciji, kompetencije za podrš-ku razvoju proizvoda i komercijalizaciji na pojedinim fakultetima, sveučilištima, tehno-loškim parkovima i poslovnim inkubatorima te, naravno, tvrtkama? • znamo li gdje i koje kompetencije iz ovog područja u sustavu već postoje i koriste se i koje nam nedostaju? izvori • competitive technical intelligence, ed. by b. ashton & b. hohhof, competitive intelligence foundation, 2009 • conference and trade show intelligence. ed. by j calof & b. hohhof, competitive intelli-gence foundation, 2007 • j. paap & r. katz, anticipating disruptive innovation, research technology manage-ment, 2004 • meyers and marquis, successful industrial innovation, 1969 • tehnopolis, listopad 2011, kompetitivna ana-liza za razvoj tehnologija, m. jurišić • poslovni dnevnik 13.10.2011, intervju • bi konferencija 2009, hit , bi u praksi, alati i primjeri, m. jurišić • konferencija o korporativnoj sigurnosti 14.4.2010, business intelligence – inovacije i tehnologije, m. jurišić the role of competitive intelligence in innovation innovation is most often a result of using new technology to satisfy an old or new consumer need or using old technology to satisfy a new consumer need. in addition, it must have value added the consumer is willing to pay. success in the innovation process is therefore affec-ted by external factors that affect consumer demand, competition’s ability and intentions, and development of technology in the world. when reviewing such factors and their impact on the development of new technology, an im-portant role is played by the area of knowled-ge referred to as competitive intelligence. competitive intelligence applied to the area of new technology development is a well-orga-nized approach to identifying new innovation drivers, future competition’s intentions, and the speed of accepting new technology, which helps decisions relating to new technology development be based on the best informati-on available at a certain time and obtained in accordance with legal and ethical principles. key messages: • t he development of new products, techno-logies, processes and business models is related with great uncertainty to both the generation of an idea and its development into a product and subsequent use on the market. • this uncertainty cannot be completely elimi-nated because it relates to both internal and external factors we are unable to control, but are able to reduce by using signals and information from the environment, so thati novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 138 an idea will ultimately result in successful innovation. • we can manage this uncertainty by enhan-cing our knowledge of possible futures rela-ting to the development of certain markets, needs and technologies using structured tools such as various technological maps, scenario analyses, technological forecasts, forecasts of changes in the main drivers affecting the purchase of a product, etc. the input parameters of such methods and knowledge models are available in various sources of information and, additionally as regards technology-based projects, in patent and scientific literature and scientific confe-rences and tradeshows. • to have such competencies, we need certain capabilities (competitive intelligence) that need to be built and maintained through cer-tain organizational concepts (whether in the business innovation agency, in technology transfers, technology parks, business incuba-tors, at faculties, etc.). • competitive intelligence has different roles in different product development phases. • without such knowledge, the innovation system and its substance (projects) will not have the external “radar” necessary for the output to be globally competitive and succe-ssful in the market. • at the croatian institute of technology, we use competitive intelligence methods and tools that are primarily needed to evaluate project proposals, but also later in the mo-nitoring phase and during the identification of intellectual property in projects. this is primarily reduced to tools that help us evalu-ate projects according to predefined criteria (innovation, commercial potential, feasibili-ty) and to assess risks as follows: state of the art analysis (patent and scientific literature), patentability analysis, industry attractiveness analysis (porter’s 5 forces model), analysis of industry change generators. • most projects propose a solution to a speci-fic technical problem irrespective of the ove-rall situation of all challenges relating to a te-chnological area. this is why we need to use a top-down approach to define the direction of research and technological development by selecting areas that are more promising or less represented. this is the best area to use analytical tools such as patent mapping and needs analysis. • such use of competitive intelligence wo-uld enable closer cooperation between the academic and economic communities because it would help both parties define their guidelines for long-term research and development, communicate their objectives and intentions more easily, and mutually un-derstand the external environment in which they operate. briefly about competitive intelligence competitive intelligence (ci) is a management discipline that has become commonly used in the second half of the 20th century, especially in terms of its formalization. its popularity also derives from military intelligence circles from which numerous analytical techniques have been adopted. authors of croatian texts and books use vario-us terms on the subject: business intelligence, business reporting or competitive intelligence. each of these terms lacks something in descri-bing the essence of competitive intelligence: enable no more and no less than a timely and informed decision that will take into account all relevant factors in a company’s external environment, not only those relating to the present situation, but also those relating to the possible near or far future, and place them in the context of a specific internal business decision. in literature, this term also includes the proce-ss (a systematic process of collecting and anal-yzing information from a company’s external environment) and the result/product of such process (opinion, assessment of the situation, appraisal of developments, etc.) for the purpo-se of making specific business decisions. the idea of competitive intelligence relates to systematic collection and analysis of informa-tion about a topic. of course, there are one-139 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation time situation where an assessment of risks and potential challenges needs to be provided, however , the strength of this discipline is in its systematic approach to collection and analysis of primarily external (in relation to the com-pany) information. such systematic approach provides an important characteristic – timely or early warning of unusual situations/events that may represent an opportunity or a threat to your business. there are various forms of source classifica-tion. it is important for such sources to be diverse. they may be close to or far from the information generating source and may be human or published sources. examples of hu-man sources would include former or present employees of competing companies, suppliers, customers, regulatory authorities, industry analysts, etc. new sources have appeared as the internet developed – social networks have become a very valuable source of information in recent years and their important role is pri-marily in collecting information directly from people. to legitimate, a ci activity must be in compli-ance with ethical and legal principles, primarily in collecting (but also in analyzing) to avoid any abuse such as misrepresentation, forceful seizure of information, blackmailing, bribery and other similar actions, both unethical and illegal. collecting information from published and human sources requires very different skills. let us compare the skills required to analy-ze patent databases to assess a competing company’s future steps on the one hand, and the skills required to dedicated collection of information about a competitor and its inten-tions during the world’s largest fair in your industry. as regards the quality or usefulness of information, we can generally say that infor-mation from primary sources and information collected from people has the greatest effect. this is why secondary information is very often used to reach key people and key questions. as regards systematic collection, it is important to mention the defining of so-called key que-stions determined on the basis of decisions a company intends to make soon, competition’s moves and plans, and past situations that have caught us or may catch us off guard. specific indicators that will indicate any relevant chan-ges are derived from general topics so defined. we should additionally underline that the purpose of ci is not to obtain information, but to interpret it in the context of a specific business decision. sources of information are therefore just one of the links in the entire ci process chain. if we are not aware of this, we will endlessly ask our analysts for additional in-formation, but will not be provided with good interpretation. how is innovation created? to understand the role of competitive intelli-gence in innovation, we need to understand how innovation is created. for easier under-standing, we will use the standard myers and marquis model that has been subsequently refined. the process of creating innovation begins with linking a need with technology that will satisfy this need. their combination creates an idea that is further verified, selected, tested, developed, transformed from a laboratory pro-totype into an industrial prototype, produced, used and diffused. this interaction between new and old needs and new and old techno-logies is referred to as “innovation dynamics” . an idea only becomes innovation after it is developed into a specific product and used i.e. after its commercialization. to manage innovation, we therefore need to understand this entire process and the envi-ronment in which an idea is transformed into ai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 140 useful product. this is why competitive intelli-gence must include all relevant process com-ponents; innovation drivers (consumer needs, regulatory or economic factors…), technologies and competitive environment. uncertainties on the way from an idea to the market investing in development of new technology is a great risk both for the investor and for the party engaging in such development. on the one hand, they are faced with the uncertainty of whether the technology will function as intended and, on the other hand, there is a risk that the end customer’s need will change before the technology reaches the market or will be satisfied otherwise or more efficiently. investments in technology are long-term pro-jects. to be able to manage such uncertainties in technological projects, we need to under-stand the state of the art in an industry today and foresee how it will be in a few years. if we choose this innovation model throughout the process and before defining the idea and throughout its further life, we are faced with numerous uncertainties. some of the most common ones are: • technological risks relating to the practicabili-ty of a project as proposed, finding/verifying a solution to such technological problem, • future needs of consumers and their accep-tance or non-acceptance of a new product, • development of new technologies that may substitute the ones we are developing, • competition’s activities, present and new competitors, they potential responses to the commercialization of our project’s results, • suppliers – potential suppliers’ reactions and their adverse effect on potential commercia-lization, • substitute products – new products that may appear in the future and otherwise satisfy a consumer/customer need, • regulatory/legislative – potential changes in legislation and regulations that may affect the success of project results’ commerciali-zation, • political – potential adverse effects of chan-ges in policy in countries relevant to com-mercialization, which may affect the success of commercialization, • economic – risks relating to the general eco-nomic situation, • risks relating to the use of knowledge in a project and team members’ competencies, and • risks relating to project partners. these uncertainties appear in different pha-ses of our idea’s life cycle. initially, before our idea is generated, we will ask ourselves the following questions: - what are the present needs of the market? - what attributes are crucial in making purcha-se decisions? - what problems are customers presently having? - what are the future needs of the market? - which technologies presently satisfy custo-mer needs? - are there any technologies in other industries that may solve any of the present customer problems? - is it possible to advance any present techno-logies? - what new technologies are being worked on? further in the testing, selection and develo-pment phase, the focus will be on questions such as: - is anyone working on a similar or identical technology? who are the potential competi-tors? - which phase is the competition in? - are any new substitute technologies appea-ring?141 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation - is it possible to protect our concept using some form or intellectual property protection and how? - are any new trends appearing? as we approach the end of development, the focus is increasingly on commercial issues and resolution of specific problems: • are we cost competitive? • which parameters make us strong compared to the competition, what else can we impro-ve? • what will our competitive position be in relation to the competition? • when does the competition plan to launch their product? using which channels? pricing position? • how could the competition respond to our product? how can we respond to that? • how could potential suppliers respond? do we have an alternative? for each of the above examples of questions/ uncertainties appearing in any development phase from the idea to the market, there is a tool/method within the area of competitive intelligence or its combination that may help us obtain some answers and decrease the present uncertainty. how to deal with such uncertainties? the role of competitive intelligence in each phase whereas we refer to competitive intelligence tools in a broader context of business decision making, we will use the term competitive te-chnical intelligence (cti) when it comes to de-cisions relating to innovation and investments in new technologies. this is a narrower area of competitive intelligence where we deal with analyses of the external environment in the context of internal challenges and its purpose is to help make decisions where technology plays an important role. three elements within the abovementioned innovation process are relevant to cti – com-petitors, technologies and innovation drivers. some of the advantages of using cti tools may include the ability to foresee the appearance of new or disruptive technologies, under-standing trends, selecting strategic partners, etc. their objective is to help us understand innovation and the process of creating value for the customer on the market. in addition to analyzing mere technology, a important role in the process of evaluating technological pro-jects is played by the understanding of present and future customer needs and competition’s abilities. some of the tools used in analysis of new technologies are technology mapping, te-chnology life cycle analysis, industrial analysis, scenario analysis, technology scouting, etc. in the context of using competitive intelligence to support innovation, we can say it is applica-ble to all phases of and idea’s life development to help us handle some of the uncertainties referred to in the preceding section. at the very beginning, before an idea is gene-rated, some methods and tools that can be very useful are: • technology mapping – analysis and visu-al presentation of the development of a technology area according to time or other parameters, which enables making busine-ss development decisions and may include analysis of patent, scientific and commercial literature, regulations, new product introduc-tion, etc. • scenario analyses, • patent mapping, • technology forecasting, • industry drivers of change. during the selection, testing and development phase, some of the methods to be used are - patent analysis, - industry analysis, - trend analysis,i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 142 - technology scouting, - tradeshow intelligence, - early warning analysis, - benchmarking, - technology life cycle analysis. in the phase preceding commercialization, they may include: • competition analysis, • value chain analysis, • market analysis. we should mention that this is not a full list of all tools and methods – there are many more, but these are some of the most commonly used ones. for simplicity, each method relates to a development phase. some of the methods are certainly usable and useful in all phases. when a tool is selected and how it is used de-pends on a specific business situation, howe-ver , some of the essential factors to be taken into account are the competitive intelligence user needs and resources (time, organizational and financial). there is another important benefit provided by the above competitive intelligence tools. they enable reducing the language of the research community and the language of the business community to a common denomina-tor . most of these methods put market needs in a correlation with certain technological ac-hievements. this way, technological challenges become clearer to business decision makers and business challenges become clearer to re-searchers. this is why competitive intelligence also plays a major role in the establishment of effective communication between these two parties. specificities of source of information to support innovation as already mentioned, there is a series of primary and secondary sources that may be very useful in competitive intelligence. in addition to these standard sources, there is another series of specific sources in competi-tive intelligence to support innovation, which additionally distinguish this area from standard competitive intelligence:: • scientific literature, • patent literature (databases), • scientific conferences and tradeshows. to be efficiently used, these sources require additional skills. we should certainly unders-core scientific conferences and tradeshows as special sources of information, for which speci-fic methodologies of collecting competitive in-formation have been developed. as patent and scientific literature are somewhat behind the actual events, conferences and meetings are an ideal place to detect some key changes and players’ moves on the market and within an industry. on the other hand, conferences and meetings are paid special attention in terms of protecting information confidentiality beca-use these are places where researchers and scientists open to their colleagues most easily, thus potentially endangering the projects they work on. skills required for competitive intelligence there are many different skills desirable in competitive intelligence professionals, but some reflect the very essence of this discipli-ne: curiosity, healthy cynicism, observing, liste-ning, networking, interviewing, discussing and, of course, analysis. as regards competitive intelligence to support the innovation process, some of the desirable additional characteristics and skills are: • the ability to conduct meaningful communi-cation with scientists, engineers and busine-sspersons, • the ability to transform scientific content and scientific concepts into comprehensible terms in business and marketing • focus on the target and win-win situations,143 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation • confidentiality of information. of course, it is also important to be well acqu-ainted with various tools, their advantages and disadvantages, and situations where it is best to use them. experiences of the croatian institute of technology the croatian institute of technology funds technological projects of local institutions registered in the scientific registry. the main criteria for funding are development of new technology, innovation and commercial poten-tial. cti has an important role in the evaluation of these projects before a funding decision is made, in the monitoring of projects during their implementation, and in the preparation for commercialization. the basic purpose of such activities in hit is to understand the tech-nology being proposes, its position in relation to the present situation in the industry, to understand the industry where this technolo-gy will be put into service, to understand the basic drivers of change in this industry, and whether the proposed invention can play a role in potential changes in such industry. the basic cti process we use is as follows: as the circumstances surrounding each project are different, so are the analysis needs. this is why some analyses are highly focused and take little time (e.g. analysis of a form for the definition of intellectual property), while ot-hers are extensive and very detailed (analysis of the state of the art or analysis of a provisi-onal application in preparation for defense). generally, most analyses we perform can we classified as preliminary analyses (provisional applications, applications, ongoing projects), project defense analyses, commercialization analyses, project result analyses, or state of the art analyses. the basic analysis we use is project provisional application analysis. an analysis of project provisional applications consist of individual analyses focused on the respective test program criteria (innovati-on, commercial potential, feasibility), further divided into the following sub-criteria with additional risk assessments: • innovation - state of the art, - state of project intellectual property protection,i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 144 - patentability of the proposed inventi-on, - satisfying the (new/old) market need; • commercialization - market attractiveness; - commercial partner and their strength, - resources required to reach the market, - competitive position; • feasibility - technical feasibility of the idea, - team, - manager , - required and necessary resources; • risks - market (external) risk, - project (internal) risk. the key two elements of this document (provi-sional application analysis) are state of the art analysis and industry analysis (industry attrac-tiveness). as regards determining the state of the art, this primarily relates to concepts present on the market, in patent databases or scientific and other literature, which are closest to what the scientists propose an innovation. in addition, a detailed invention paten-tability analysis (determi-ning whether it is possi-ble to register a patent) is sometimes performed at the very beginning. such patentability analysis is performed again during project implementation because the potential invention becomes more specific in the meanti-me. a third party pa-tent agent is engaged at this point. the main sources of information to be searched are the inventors themselves, who should present all they currently know about their invention in detail. in addition to patentability analysis, some pro-jects are continuously monitored to assess the market situation, competition, etc. in case of technological projects, systematic analysis and communication with scientists are of utmost importance because these projects take a long time, market needs change, and the competiti-on exists and performs their activities. evaluation of new technologies certainly has its challenges, with which we have had certain experiences in hit . the main challenge that hit has faced for some time now is that sci-entists are insufficiently aware of the present state of the art. this primarily pertains to ideas that already exist, either as actual version or in literature. we at hit have often been in a situ-ation where parties proposing a project would come up with an idea that had already been implemented elsewhere, but they had known nothing about it. this is certainly not a practice that may result in the development of compe-titive new technologies and innovations. this is why a prepared state of the art analysis is one of the main criteria for a project to reach the evaluation stage and it should be in place for each scientific or technological project.145 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of competitive intelligence in innovation one of the major challenges in the evaluation of new technologies is the lack of knowledge of the market itself and end customer needs. this pertains to the main criteria a customer uses when making a decision to purchase a product or service, existing business models in certain industries, and how the proposed technology will affect them. this is why a comparison of the expected cha-racteristics of the new product to those avai-lable on the market and a brief business plan are required to be provided when submitting an application for an idea. it often happens that incoming idea are new i.e. they cannot be found in literature or on the market in the for-mat they are presented, but they represent no innovative advancement. this usually involves assembling familiar components in a logical and expected manner . this is why defining the state of the art plays an important role in case of this challenge as well. what makes competitive intelligence special when applied to research and development is that its main user and participant in its performance is the researcher . this is why the approach to intervi-ewing the scientists about his/her idea is also very special and trust needs to be established. a real threat to disclosure of an idea is in co-mmunication with the scientific community at conferences and shows. sometimes we at hit come across users who think that a technology can also be assessed by a professional in that specific area. a struc-tured approach, clear definition of the issues in a technological area and open discussion with the researcher can achieve great progre-ss in the analysis of such area. when several dozens of projects are analyzed, the scien-tific community seems to use a bottom-up approach to the development of technology in most cases i.e. they propose a solution to a specific technical problem regardless of the overall state of all challenges relating to such technological area. the academic community is thus sometimes put in a situation where it selects problems with solutions already found or those where many players are involved. this is why a top-down approach should be used to define the direction of research and technolo-gical development by selecting areas that are more promising or less represented. this is the best area to use some analytical tools such as patent or technology mapping. considering the structure of our funding program, we at hit are required to perform reactive analyses. however , project proposals demonstrate a great need for top-down state of the art and customer need analyses that would be useful to scientists and researchers when defining research strategies within their respective institutions. such approach would enable the researchers to set their standards higher and more technology project results that are competitive on a global level would be provided. the role of competitive intelligence in the national innovation system – open issues the knowledge and methods presented in this paper play an important role both in the industries where research and development have an important role (e.g. pharmaceutical, biotechnology, telecommunications, automoti-ve, oil, food, etc.) and in research organizations (e.g. the canadian national research council) and agencies (e.g. tekes). competitive intelligence skills are without a doubt required on all levels, both on a strate-gic and long-term level and on the operating level i.e. on the level of funding programs, uni-versities, faculties, research groups, projects, industries, companies, products, etc. it is impossible and unproductive to centralize such knowledge and capabilities because of different priorities on different levels. on the other hand, such knowledge is nece-ssary because, unless new technologies and products resulting from the innovation system are not placed in the context of the competiti-ve environment, their future value will be very uncertain and questionable. this is why certain questions arise, such as: • how will we ensure that competitive intelli-gence tools are incorporated in the proce-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga kompetitivne analize u inovacijama 146 sses within the innovation system? do we need to institutionalize such discipline within the system? • will we use them on a strategic level only, for example, for long-term decision, or on a specific project level as well? • how will we ensure that technologies and projects being invested in are globally com-petitive? • how do we train experts in the area of com-petitive intelligence? • how should competitive intelligence support the defining of development guidelines for research groups, faculties, corporations? • should we perhaps centralize the competen-cies for strategic and long-term decisions, for example, in the business innovation agency, and centralize the competencies to support product development and commercializati-on in the respective faculties, universities, technology parks, business incubators and, of course, corporations? • do we know where any competencies in this area already exist and are used within the system and which competencies we are lacking? sources • competitive technical intelligence, ed. by b. ashton & b. hohhof, competitive intelligence foundation, 2009 • conference and trade show intelligence. ed. by j calof & b. hohhof, competitive intelli-gence foundation, 2007 • j. paap & r. katz, anticipating disruptive innovation, research technology manage-ment, 2004 • meyers and marquis, successful industrial innovation, 1969 • tehnopolis, listopad 2011, kompetitivna ana-liza za razvoj tehnologija, m. jurišić • poslovni dnevnik 13.10.2011, intervju • bi konferencija 2009, hit , bi u praksi, alati i primjeri, m. jurišić • konferencija o korporativnoj sigurnosti 14.4.2010, business intelligence – inovacije i tehnologije, m. jurišićželjko kovač • direktor centra za poduzetništvo inovatorstvo i tržišno komuniciranje innovation and marketing communicationi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorstvo i tržišno komuniciranje 148 uvod iz posljednjih analiza gospodarske situacije u našoj zemlji jasno se vidi da postoji izuzetna potreba za oživljavanjem svih vrsta gospodar-skih aktivnosti. pri tome se najviše nade polaže u poticanje investicija i s njima povezanim investicijskim aktivnostima. prema onome što gledam na televiziji i čitam u drugim medijima, pod investicijama i investicijskim aktivnostima najviše se podrazumijeva revitalizacija gradi-teljstva i svih aktivnosti koje idu uz to. no je li to jedini izlaz iz ove situacije. razumije li se situacija dobro? gdje su tu inovatori i inovatorstvo, i jesu li oni mogući generatori investicijskog ciklusa? osobno u inovatorima vidim veliki potencijal za ponovni zamah gospodarstva uz osnovni uvjet da inovacije i novi proizvodi, koje oni ge-neriraju, zadovolje krajnjeg korisnika potičući u njemu želju za korištenjem ili posjedovanjem noviteta. iz povijesti je poznata činjenica da su inovaci-je i novi proizvodi osnovni generator pokreta-nja svih gospodarskih aktivnosti i investicija. no stvarnost je sljedeća. inovatori vrlo često imaju ideju ili proizvod koji ih dovodi u nedo-umicu što napraviti s njim. često postavljaju pitanje kako prodrijeti na tržište i komercijalizi-rati inovacije ili novitete. svi koji su to pokušali shvatili su da je to mukotrpan, kompliciran, konfuzan i skup posao. iz tog razloga, ali još više iz razloga nepoznavanja tržišnih mehaniza-ma, najveći dio inovacija završava u ladicama. da potkrijepimo tu konstataciju. prema istraži-vanju federal trade commission, sad, teškoće koje se pojavljuju pri komercijalizaciji inovacija uzrokuju da se komercijalizira svega 3% inova-cija. 97% inovacija završi u ladicama. potreba razlikovanja inovatorstva od inovativnog proizvoda - noviteta prije bilo kakvih razmatranja potrebno je shva-titi razliku između inovatorstva i noviteta. ko-liko god to bolno bilo za inovatore, tvrdim da je njima mjesto u laboratorijima, institutima, inženjerskim biroima ili pokusnim radionicama, a da rezultate rada inovatora u obliku inova-tivnih proizvoda – noviteta prodaju tvrtke koje razumiju tržišne potrebe i koje znaju zadovoljiti potrebe i očekivanja kupaca. apple je, kažu, najinovativnija tvrtka na svijetu. je li to tako? ne, steve jobs imao je viziju koju je ponudio kupcima. da bi tu viziju pretočio u nove proizvode iskoristio je rezultate rada ra-zvojnih laboratorija i inovatorskih tvrtki koji su do pojavljivanja njegovih proizvoda bili gotovo nepoznati. kao primjer može se navesti ekran osjetljiv na dodir koji nije izumio apple, već jedna mala inovatorska tvrtka s kojom je apple potpisao ugovor o razvoju tog dijela mobilnog telefona. danas su ta i ostale prateće tvrtke applea vodeći proizvođači dijelova za proizvo-de koji su slični ili kopiraju apple. poznajući ove činjenice moramo se pomiriti s istinom da većina inovatora neće imati uspjeha ako ih ne prepoznaju oni koji poznaju potrebe kupaca, tj. oni koji će njihove inovacije ugraditi u novi-tete koje će ponuditi tržištu. odnos inovatora i tržišta ovdje ponavljam činjenicu da se kroz povi-jest pokazalo da je vrlo mali broj inovatora ili inovativnih tvrtki koje su uspjele na tržištu. za inovatore je porazna činjenica da su če-sto neprepoznatljivi tržištu bez obzira što su njihove ideje revolucionarne. kao vrlo poznat primjer može se navesti slučaj sir geoffreyja houndsfielda izumitelja ct-uređaja za potrebe medicinskih pregleda pacijenata. za tu inovaci-ju dobio je i nobelovu nagradu, ali je u svojim pokušajima da iziđe na tržište doveo svoju tvrtku do ruba stečaja i nije uspio. tek kad su taj izum prepoznali i otkupili siemens i general electric počela je masovna proizvodnja i neza-pamćen uspjeh te inovacije. danas moderna medicinska dijagnostika gotovo ne može bez tog uređaja. osim toga treba naglasiti da je na tržištu primjetno, namjerno i svjesno odbaci-vanje inovacija od strane velikih tvrtki. sjetimo se tvrtke ibm koja je namjerno potiskivala uvo-đenje pc-računala kako bi zadržali monopol u proizvodnji velikih računala. sva je sreća da u tome nisu uspjeli. čak su imali i poslovnih pro-blema jer se nisu uspjeli na vrijeme orijentirati na ono što tržište traži. djelatnici ibm-a shvatili149 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation and marketing communication su tržišne potrebe puno kasnije nego sada vla-dajuće kompanije na tržištu pc-uređaja. iz gornjih primjera nameće se pitanje kome se nude inovacije i inovativni proizvodi. direktno tržištu, bez posrednika, ili tvrtkama koje vlada-ju tržišnim mehanizmima te koje imaju snažne promotivne kapacitete i tržišne vizije. takve tvrtke zovemo posrednicima ili partnerima ino-vatorima, ovisno o međusobnom dogovoru. ako imate jako puno financijskih sredstava mo-žete pokušati samostalan, direktan proboj na tržište. skrećem pažnju na riječ pokušati, jer je samostalan izlazak na tržište izložen ogromnim rizicima i neuspjehu. kako kod većine inovato-ra, barem u našoj zemlji, nije slučaj da posje-duju velika financijska sredstva, preporučamo da se inovacije nude tvrtkama koje vladaju tržišnim mehanizmima te koje znaju prepozna-ti trenutak koji je idealan za promociju novog proizvoda. primjer samostalnog izlaska na tržište i ogromnog poslovnog uspjeha, koji je bio posljedica inovacije, je pliva koja je svojim azitromicinom (sumamed) uspjela osvojiti svjetsko tržište. ili, još bolje, podravka koja je još davnih godina osvojila tržište vegetom. kao što vidite, radi se o financijski i kadrovski, snaž-nim kompanijama koje su samostalno razvile proizvod te ga plasirale na tržište. ako nemate snagu samostalnog izlaska na tržište sigurno se pitate koje su to tvrtke koje bi mogle prihvatiti vašu inovaciju. obično su to tvrtke koje imaju proizvode ili usluge komple-mentarne inovaciji što znači da bi se inovacija mogla ugraditi u njihove proizvode ili usluge. tvrtke koje imaju jaku viziju budućeg poslova-nja i koje poznaju svoje kupce i njihova očeki-vanja. to ne moraju biti velike kompanije, već tvrtke male i srednje veličine koje posjeduju vizionarske rukovoditelje koji nemaju stra-ha od noviteta ili inovacija. takve tvrtke vrlo često imaju stalno otvorene natječaje za ideje i prijedloge. često ih objavljuju na internetu ili svojim web-stranicama. kod pronalaženja partnerskih tvrtki treba biti izuzetno oprezan da se ne obratite tvrtki koja otkupi inovaciju ili novitet, ali je ne ugradi u svoj proizvod ili je ne izbaci na tržište, jer im je u interesu zaštiti sebe i svoju sadašnju ponudu. naime, te tvrtke vide u vama konkurenciju koju svakako žele imati pod kontrolom. za prona-laženje poslovnih partnera treba imati dobar osjećaj i puno sreće. tu često pomažu savjet-nici koji se bave posredovanjem. u hrvatskoj postoji samo jedna, nama poznata, tvrtka koja se pojavljuje kao posrednik u nuđenju inova-cija. u svijetu postoji niz savjetničkih kuća koje se bave tim poslom. patentirati inovaciju prije izlaska na tržište ili ne? ovo je svakako jedno od najvažnijih pitanja koje postavlja svaki inovator . svi inovatori s ko-jima smo razgovarali imaju izrazitu potrebu pa-tentirati inovaciju. no je li to uvijek potrebno. je li potrebno iscrpljivati se financijski i fizički za dobivanje patenta. mislim da nije uvijek. sve ovisi o tome kako želite plasirati proizvod ili ideju. ako ste samostalni igrač onda nemate drugog izlaza nego patentirati inovaciju. no ako u posao ulazite s partnerskom tvrtkom tada postoje drugi oblici zaštite vaših prava. to su razni ugovori kojima možete zaštiti vaša prava i financijske interese u slučaju da vaše inovacije koristi partner . takvi su oblici zaštite jeftiniji, no i rizičniji. morate biti svjesni da tada tvrtke na sebe preuzimaju patente i patentna prava te se gubi vaše ime na tržištu. no to sve ipak ovisi o vašem međusobnom dogovoru. u takvim slučajevima vrlo je dobro koristiti spe-cijalizirane odvjetničke kuće koje imaju u tome iskustva. takvih odvjetnika ima i u hrvatskoj. kao primjer suradnje između izumitelja i tvrtke možemo istaknuti ugradnju „povećala” na ipad-uređaju. to je programsko rješenje koje vam omogućuje da dužim pritiskom prsta na ekran aktivirate malo povećalo koje će vam omogućiti čitanje malih slova. izum je napravio jedan vrlo mladi inženjer te ga je prezentirao jobsu na hodniku tvrtke. inovacija je kupljena, apple ju je patentirao, a inženjer je postao voditelj razvoja jednog dijela tvrtke. dakle odgovor je da inovacija mora imati neki oblik zaštite prije izlaska na tržište. je li to patent ili neki drugi oblik ovisi o vama i vašim poslovnim partnerima.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorstvo i tržišno komuniciranje 150 promocija inovacija poznajući naše inovatore uočeno je da slabo vladaju znanjem o promotivnim aktivnostima koje su potrebne da njihova inovacija posta-ne „tržišni hit” . vrlo često usmjeravaju svoju prezentaciju prema tržišnom segmentu koji ne prepoznaje koristi i beneficije novog proizvo-da ili usluge. osim toga inovatori prepoznaju koristi od svojih ideja, ali ih ne znaju jednostav-no i primamljivo prezentirati. takvi inovativni proizvodi, tehnologije ili usluge često ostaju u ladicama i pokrije ih prašina zaborava. kako promovirati svoju inovaciju? to je osnov-no pitanje. pa evo nekoliko odgovora koji će vam sigurno pomoći: • preciznije definirajte svoj proizvod u tržišnom smislu, • utvrdite tržište, • pokušajte pronaći motivacijski faktor koji će reći: “da, ovaj je proizvod poslovna prilika ovog trenutka” . koristeći ova razmišljanja utvrdit ćete koje korake morate poduzeti u promoviranju svog proizvoda. preciznije definiranje proi-zvoda u širem smislu ključna je točka u promociji. inovatori znaju što je njihov proizvod i čemu koristi, ali ga često ne znaju točno i jednostavno prezentirati. prezentacije se svode na tehničke detalje koji nisu uvijek interesantni slušateljima. mora se znati da oni koji slušaju o inovaciji žele informaciju što njome dobiva-ju ili, još bolje, ako se prezen-tira mogućim suradnicima u proizvodnji ili razvoju, dakle tvrtkama ili trgovcima, koliko će oni zaraditi, koliki je profit. iz tog razloga inovacija mora biti i financijski valorizirana što znači da mora postojati izračun vrijednosti proizvodnje ili usluge. mora biti izrađena tzv. cost benefit analiza koja utvrđuje troškove u odnosu na moguće rezultate prodaje. da bi se postao dobar prezenter inovacije potrebno je pogledati neke prezentacije koje je izvodio steve jobs kad je lansirao nove pro-izvode. koristio je izraze kao što su: izvrstan proizvod, on će vam olakšati pretraživanje, on je prihvatljiv za običnog korisnika, superio-ran je u odnosu na... itd. sve pozitivne izraze bez tehničkih detalja. tehničke detalje vrlo je rijetko koristio. koristio je efekte koji izazivaju pozitivne emocije kod slušatelja. uvijek se slu-žio trikovima glumaca, čak je i učio od njih. pogledajte analizu njegove prezentacije na yo-utubeovu linku http://youtu.be/2-ntlgoyhw4. utvrditi tržište gdje ćete promovirati inovaciju jednostavno znači odlučiti se za tip posla koji ćete obavljati te s time u svezi napraviti tržišno istraživanje za svoju inovaciju. mnogi inovatori razmišljaju: „moram izići na tržište što prije, prije drugih” , zaboravljajući pri tome da svojom inovacijom zapravo pokreću posao. zaboravlja-ju da u poslu postoji konkurencija, ali i oni koji su komplementarni, a to su oni koji bi mogli koristiti njegovu inovaciju za poboljšanje svog proizvoda ili ponude. tržište možete istražiti ovisno o svojim financijskim mogućnostima i poslovnim namjerama. izgled prve patentne prijave za ipad151 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation and marketing communication ako imate namjeru samostalno izići na tržište budite svjesni svih rizika koji su povezani s po-kretanjem posla. budite svjesni velikih troško-va koji stoje iza većine inovacija jer to podra-zumijeva pokretanje proizvodnje, nabavku materijala, promociju i još mnogo toga. u tom slučaju svojom intuicijom, znanjem i iskustvom usmjeravate istraživanje tržištu za koje pretpo-stavljate da će prihvatiti vaš proizvod te da će proizvod u potpunosti zadovoljiti kupca. identificiranje ciljanog tržišta i njegovo istraži-vanje komplicirano je i skupo za pojedince, te ga preporučujemo samo onima koji raspolažu velikim financijskim sredstvima. ili još bolje, prepustite istraživanje profesionalcima. ali i njih treba platiti. ukoliko nemate sredstava, a to je najčešći slučaj kod nas, usmjerite istraživanja i prezen-tacije tržištu komplementarnih tvrtki. dakle prema tvrtkama koje bi mogle ugraditi vašu ideju ili inovaciju u svoj proizvod. istraživanje takvih tržišta puno je jeftinije, jer se obraća-te manjem broju potencijalnih kupaca. tu je opet primjer tvrtka apple koja u svoje proi-zvode ugrađuje inovacije drugih malih tvrtki ili samostalnih inovatora. no oni tada patentiraju inovaciju kao svoju. primjer s povećalom već sam spomenuo. i posljednje što je izuzetno važno pri promociji inovacija na tržištu pronalaženje je motivacij-skih faktora koji će reći: „da, ovaj proizvod je poslovna prilika ovog trenutka” . motivacijski faktori ovise o tome kojem tržištu se obraćate. ako ste se odlučili na samostalan izlazak na tržište i kupce pojedince, onda su neki motivacijski faktori: • zadovoljenje potreba korisnika, • težnja za posjedovanjem noviteta, • težnja za prestižem i sl. ako se obraćate tvrtkama, posrednicima ili trgovcima tada je najvažniji motivacijski faktor profit. prestiž je u drugom planu. no da bi im prezentirali mogući profit morate imati izra-đen poslovni plan u kojem ćete prikazati sve potencijalne prihode i rashode. izradu poslov-nog plana svakako prepustite stručnjaku za to područje, jer on zna kako spojiti vaša razmišlja-nja s razmišljanjima tvrtki kojima nudite svoju inovaciju. dakle, iz gornjeg izlaganja vidite da su moti-vacijski faktori različiti na različitim tržišnim segmentima. sve ovisi o vašoj odluci kako ćete poslovati, sami ili kao partneri s tvrtkama, posrednicima. što napraviti? inovatori moraju shvatiti da njihova inovacija ne smije biti sama sebi svrha, što je vrlo čest slučaj. potrebno je shvatiti da je za tržišno vrednovanje njihovog rada i inovacija potrebno daleko više od same inovacije, jer inovacija mora zadovoljiti tržišne potrebe i očekivanja kupaca. vrlo je simptomatično da su inovato-ri izuzetno ponosi i usmjereni na svoj rad te ne obraćaju pažnju na okolinu. osim toga ne vladaju tehnikama i tehnologijama tržišnih mehanizama, te ih ne mogu ni koristiti. zato je potrebno da inovatori shvate sljedeće: 1. inovatorski proizvod pokreće posao. 2. od inovacije ima koristi ako tržište pokaže interes za nju. 3. interes će se pojaviti, ako se prezentira ispravnom tržišnom segmentu. 4. interes će se pojaviti, ako se iskoriste kvali-tetne prezentacijske tehnike. da bi inovatori ozbiljno prihvatili ova i sva prije iznesena razmišljanja potreban je intenzivan rad s njima. potrebno je organizirati seminare na kojima će se obrađivati teme promocije, izrade poslovnih planova, psihologije kupaca, metode cost benefit analiza i sl. mislim da je to jedna od ključnih zadaća hrvatskog saveza inovatora. i na kraju, jedan stručnjak za promociju jed-nom je prilikom konstatirao: „ako želite jedan dolar prodavati za osamde-set centi, morate to svima reći.” kad inovatori prepoznaju važnost ove konsta-tacije tada će postati vidljivi tržištu, a što je najvažnije, tada će postati generatori investi-cijskih aktivnosti.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorstvo i tržišno komuniciranje 152 innovation and marketing communication introduction the most recent analyses of the economic si-tuation in our country clearly show that there is great need to revive all types of economic activity. most is expected from stimulation of investments and their associated investment activities. according to what i have seen on tv and read in other media, investments and investment activities primarily refer to revi-talization of the construction business and all its associated activities. however , is this the only way out of this situation? is the situation understood well? where are innovation and innovators in this context; are they potential drivers of an inves-tment cycle? personally, i see great potential in innova-tors for a new rise of the economy, provided, however , that the innovations and new pro-ducts they generate satisfy the end customer , making them want to use or possess novelties. it is a known historical fact that innovations and new products are the basic driver of all economic activities and investments. the reality, however , is as follows. innovators often have an idea or product that puts them in a dilemma as to what to do with it. they often ask themselves how to penetrate the market and commercialize their innovations or novelties. everyone who has tried this has realized that this is a grueling, complicated, confusing and expensive undertaking. because of this, but even more because of the fact that they are not familiar with market mechanisms, most innovations end up in the drawer . let us support this statement. according to a survey conducted by the u.s. federal trade co-mmission, difficulties encountered in commer-cialization of innovations are the reason why only 3% of all innovations are commercialized. 97% of all innovations end up in the drawer . the need to distinguish between innovation and an innovative product/ novelty before any consideration, one must under-stand the difference between innovation and novelties. regardless of how painful this may be for innovators, i say they belong in labora-tories, institutes, engineering offices or expe-rimental workshops and innovators’ working results in the form of innovative products sho-uld be sold be firms that understand market needs and know how to meet customer needs and expectations. they say apple is the most innovative compa-ny in the world. is it so? no, steve jobs had a vision that he offered to customers. to transla-te this vision into new products, he exploited the working results produced by development laboratories and innovation firms that had been almost unknown before his products were launched. an example that we can highlight is the touch screen, which was not invented by apple, but a small innovation firm that had entered into a contract with apple for the development of this mobile phone part. today, this firm and other apple’s partners are leading manufacturers of parts for products that resemble or imitate apple. having these facts in mind, we must face the truth that most innovators will never be successful if they are not recognized by those who are familiar with customer needs i.e. those who will incorporate their innovations in novelties to be offered to the market. the relation between innovators and the market i will restate the fact that history has shown very few innovators or innovation firms have succeeded on the market. the fact that they are often unrecognized on the market regar-dless of how revolutionary their ideas may be is quite a defeat to innovators. a very well-known example is that of sir geoffrey houndsfield, the inventor of the ct device for medical examination of patients. he has been awarded the nobel prize for this innovation, but his attempts to penetrate the market led153 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation and marketing communication put his company on the verge of bankruptcy and he failed. it was only when this invention was recognized and purchased by siemens and general electric that mass production began and this innovation achieved unprecedented success. modern medical diagnostics are prac-tically unimaginable without this device. in addition, large corporations have been known to deliberately and knowingly discard innovati-ons on the market. let us remember ibm that intentionally impeded the introduction of pcs to retain their monopoly in the manufacture of large computers. fortunately, they failed in this. they even had business problems beca-use they failed to focus on what the market demands on time. ibm employees realized the market needs much later than the presently dominant companies on the pc market. the above examples put us in a dilemma as to whom innovations and innovative products are offered to. directly to the market, with no intermediary, or to companies skilled in dealing with market mechanism and having strong promotional capacities and market visions? we refer to such companies as agents or partners to innovators, depending on their mutual agreement. if you have very substantial funds, you can try to be independent and penetrate the market directly. please not that i used the word try because appearing on the market alone means being exposed to great risks and failure. as the case is with most innovators, at least in our country, they do not have substantial funding available, we recommend they offer their innovations to companies that have mastered the market mechanisms and know when the time is ideal to promote a new product. having managed to conquer the global market with its azithromycin (sumamed), pliva is an example of independent market penetration and a huge business success resulting from innovation. having conquered the market with its vegeta many years ago, podravka is an even better example. as you can see, these are powerful corporations, both in terms of funding and human resources, that developed a product independently and brought it to the market. if you do not have the strength to penetrate the market alone, you must wonder which companies could accept your innovation. they are normally companies that have products or services complementary to such innovation, which means the innovation could be incorpo-rated in their products or services. companies having a strong vision of their future business and knowing their customers and their expec-tations very well. they are not necessarily major corporations, but small and medium-sized enterprises managed by visionaries who have no fear of novelties or innovations. such companies often have permanently launched competitions for ideas and proposals. they often publish them on the internet or their websites. when finding a partner , one must be very careful to avoid contacting a firm that will purchase your innovation or novelty, but will not incorporate it in their product or laun-ch it because it is in their interest to protect themselves and their present product range. such companies see you as competition that they certainly want to control. to find a good partner , one must have a good instinct and plenty of luck. consultants acting as agents of-ten help. there is only one company in croatia that we know of that acts as an agent in offe-ring innovations. numerous consultancy firms across the world engage in this business. patent an innovation before its launch or not? this is certainly one of the most important questions each innovator asks himself/her-self. all innovators we have talked to have an express need to patent their innovation. but is it always necessary? is it necessary to exhaust oneself financially and physically to obtain a patent? i think not always. it all depends on how you want to market your product or idea. if you are an independent player , you have no choice but to patent your innovation. but if you are going into business with a partner company, there are other ways to protect your rights. these include various contracts to protect your rights and financial interests in case your innovations are used by your par-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorstvo i tržišno komuniciranje 154 tner . such forms of protection are cheaper , but also riskier . you must be aware that these companies register such patents and patent rights in their names and your name in lost on the market. still, it all depends on your mutual agreement. in such case, it is useful to engage a specialized law firm having experience in the area. there are such lawyers in croatia. the magnifier on the ipad device is an exam-ple of cooperation between an inventor and a corporation. this software solution enables you to activate y small magnifier by pressing the screen for a while to be able to read small letters. the invention was produced by a very young engineer who presented it to jobs in a company hallway. the innovation was bought, apple patented it, and the engineer became head of development for a part of the corpo-ration. therefore, the answer is that innovation must have some form of protection before its launch. whether it will be a patent or another form is up to you and your business partners to decide. promotion of innovations knowing our innovators, it has been detected that they have poor knowledge of promotional activities necessary to make their innovation a “market jackpot” . they often focus their presentation on a market segment that fails to recognize the benefits of a new product or service. in addition, innovators recognize be-nefits from their ideas, but are simply unable to present them in a simple and attractive way. such innovative products, technologies or ser-vices are often left behind in drawers, covered by the dust of oblivion. how to promote an innovation? this is the fundamental question. well here are some answers that will surely help: • define your product more precisely in market terms, • define your market, • try to find a motivational factor that will say: “yes, this product is a business opportunity of the moment” . using such contemplations, you will determine which steps to take to promo-te your product. defining the product more precisely in a broader sense is the key point in promotion. innovators know what their product is and what it is used for , but they are often una-ble to present it in an exact and simple manner . such presentations come down to technical details that are not always interesting to liste-ners. one must be aware that those who are listening about an innovation want to know what they gain by it or , even better , how much profit can be generated in case it is presented to poten-tial partners in production or development. this is why an innovation must be financially validated, which means there must be a calcu-lation of the production value for such product the first patent application for ipad155 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation and marketing communication or service. one should prepare a cost-benefit analysis to determine the costs in relation to the potential sales results. to become a good presenter of an innovation, one must look at some presentations given by steve jobs when launching new products. he used terms such as: excellent product, it will make your searching easier , superior to… etc. all positive expressions with no technical details. he very rarely used technical details. he used the effects produced by positive emo-tions in listeners. he always used tricks used actors and even learned from them. take a look at an analysis of his presentation using the following youtube link: http://youtu. be/2-ntlgoyhw4. defining the market where you will promote your innovation simply means deciding what type of business you will conduct and perform a relevant market analysis. many innovators think: “i have to reach the market as soon as possible, before others do” , forgetting that their innovation actually starts a business. they forget there is competition in business, but also those who are complementary and may use your innovation to improve their pro-ducts or product ranges. you can analyze the market according to your financial abilities and business intentions. if you intend to penetrate the market alone, be aware of all risks associated with starting a business. be aware of the substantial costs behind most innovations because this implies starting production, procuring materials, pro-motion, and many other things. in this case, use you intuition, knowledge and experience to focus on the market that you assume will accept your product and customers you assu-me will be fully satisfied with your product. identifying a target market and its analysis is complicated and expensive for individuals so we only recommend it to those who have substantial funding available. or even better , leave such research to professionals. but they need to be paid as well. if you are lacking funding, which is most often the case in our country, focus your research and presentations on complementary firms’ market. this means you will focus on firms that could incorporate your idea or innovation in their products. analyzing such markets is much cheaper because you are reaching out to less prospective customers. once again, we have an example of apple that incorporates innovations provided by other small forms or independent innovators in its products. howe-ver , they patent such innovation as their own. i already mentioned the magnifier case. finally, what is extremely important when promoting innovation on the market is to find motivational factors that will say: “yes, this product is the business opportunity of the moment” . such motivational factors depend on which market you are addressing. if you choose to come to the market alone and target individual customers, the motivational factors include: • satisfying customer needs, • inclination to own the novelty, • inclination to prestige, etc. if you are addressing corporations, agents or traders, the most important motivational factor is profit. prestige is secondary. however , to present the potential profit, you must be able to have a business plan to demonstrate all potential revenue and expenses. always leave it to a relevant professional to prepare such business plans because he/she will know how to combine your thinking with that of the cor-porations you are offering your innovation to. you can thus see that motivational factors are different in different market segments. it all depends on how you decide to conduct your business, alone or in a partnership with a firm or agent. what to do? innovators should realize that their innovation must be a purpose unto itself, which is very often the case. they should be aware that it takes much more than the innovation itself to valuate their work and innovation because an innovation must meet the market needs andi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovatorstvo i tržišno komuniciranje 156 customer expectations. innovators very often tend to be very proud of and focused on their work, failing to pay attention to those around them. in addition, they are not familiar with market techniques and technologies and are unable to use them. this is why it is necessary for innovators to realize as follows: 1. it is an innovator’s product that starts a business. 2. an innovation is only useful if the market shows interest in it. 3. interest will appear if the innovation is pre-sented to the relevant market segment. 4. interest will appear if good presentation techniques are used. to have innovators accept all these and the above contemplations, they need to be wor-ked with intensively. seminars should be or-ganized to deal with promotion, business plan development, customer psychology, cost-be-nefit analysis methods, etc. i think this is one of the key tasks ahead of the union of croatian innovators. finally, a promotion expert once stated: “if you want to sell a dollar for eighty cents, you must tell everyone.” when innovators recognize the importance of this statement, they will become visible to the market and, most importantly, drivers of investment activities.tihana kraljić • pora – razvojna agencija podravine i prigorja ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatiai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj 158 uvod cilj ovog rada je utvrditi ključne čimbenike za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj. u radu su sistematizirane vladine politike i strateški dokumenti koji su utjecali na razvoj inovativnosti i kreativnosti i komparirani s politikama, strateškim dokumen-tima i smjernicama eu-a. analiziran je hrvatski inovacijski sustav, te su traženi odgovori na pitanja: 1) je li iznos sredstava koji se izdvaja za istraživanje i razvoj u hrvatskoj presudan za stanje inovativnosti i kreativnosti? 2) je li državna razina, odnosno jesu li sve hrvatske vlade prepoznale značaj, važnost i potencijal inovativnosti i kreativnosti za razvoj i stanje ukupnog gospodarstva? 3) sudjeluju li sveu-čilišta u hrvatskoj u razvoju gospodarstva? 4) što treba mijenjati da inovativnost i kreativ-nost postanu nositelji gospodarskog razvoja u hrvatskoj? kada analiziramo hrvatsko gos-podarstvo u posljednjih dvade-set godina, ili bilo koji segment važan za razvoj hrvatskoga gospodarstva, a u ovom sluča-ju hrvatski inovacijski sustav, svakako treba voditi računa o tri važna faktora: 1) hrvatsko je gospodarstvo u posljednjih dva-deset godina doživjelo ozbiljne strukturne promjene, 2) hrvat-sko je gospodarstvo suočeno sa svjetskom gospodarskom krizom, 3) hrvatsko se gospo-darstvo treba pripremati za iza-zove poslovanja na jedinstvenom europskom tržištu. hrvatsko gospodarstvo u posljednjih dvadeset godina doživjelo je ozbiljne struktur-ne promjene. proces privatizacije i restrukturi-ranja doveo je do deindustrijalizacije hrvatske. broj velikih gospodarskih subjekata smanjio se s 3.385, koliko ih je u hrvatskoj poslovalo 1993. godine, na svega 375 u 2010. godini. to znači da je u hrvatskoj opstalo svega 10% velikih, uglavnom industrijskih poduzeća. istovreme-no je rastao broj malih i srednjih poduzeća. u 1993. godini poslovalo ih je 35.043, a u 2010. 96.383. danas malo i srednje poduzetništvo ima udjel od 99,6% u ukupnom broju gospo-darskih subjekata, 66,6% u broju zaposlenih i 51,6% u ukupnom prihodu. međutim struktura malog i srednjeg poduzetništva je nepovolj-na, pretežito su to mikrogospodarski subjekti trgovačke i uslužne djelatnosti koji nemaju potrebu za istraživanjima i razvojem inovativ-nih proizvodnji i procesa. veliki gospodarski subjekti imali su svoje istraživačke laboratorije i industrijske institute koji su se također ugasili. sve je to hrvatsko gospodarstvo pretvorilo u uvozno i trgovačko gospodarstvo. je li iznos sredstava koji se izdvaja za istraživanje i razvoj u hrvatskoj presudan za stanje inovativnosti i kreativnosti? sredstva koja hrvatska iz proračuna ulaže u istraživanje i razvoj u % bdp-a značajno su ispod prosjeka eu-a. ta razlika još je povećana uslijed globalne ekonomske krize. u 2009. godini iz državnog proračuna za istraživanje i razvoj utrošeno je 2,29 milijardi kuna što je svega 0,69% bdp-a. malo poboljšanje bilo je u 2010. godini kada je za istu namjenu utrošeno 0,73% bdp-a. me-đutim ne treba zaboraviti da je proces ulaska hrvatske u europsku uniju otvorio mogućnost korištenja sredstava pretpristupnih fondova, ali i programa zajednice. ta činjenica otvara pi-tanje načina trošenja raspoloživih i osiguranih sredstava kako iz nacionalnog proračuna tako i iz ostalih izvora, ali i pitanja institucionalne sposobnosti vođenja projekata. ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 2005. godine159 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia pokrenulo je projekt hrvatskog tehnologijskog razvitka (stp). projekt je imao za cilj usmjera-vanje odabranih hrvatskih instituta na istraži-vanje i razvoj potreba industrije, promicanje razvoja i upotrebe novih tehnologija u poduze-ćima. za dostizanje tih ciljeva kroz projekt pla-niralo se restrukturiranje instituta za istraživa-nje i razvoj, uvođenje novih poticaja i podrške putem bicro-a i osnivanje fonda „jedinstvo uz pomoć znanja” . za njegovu provedbu korišten je zajam svjetske banke u iznosu od 31.000.000 eura. prema izvješću nalaza državne revizije za 2010. godinu vidljivo je da je ugovorom o kreditu bilo predviđeno korištenje kredita od 2006. do studenog 2009. u iznosu od 31.000.000 eura. potpisana su dva dodatka ugovoru, smanjen je iznos kredita na 29.995.624 eura, a rok je produžen do kraja svibnja 2011. godine. pro-duženje roka nije utjecalo na uvjete o počet-ku otplate kredita, što je imalo za posljedicu plaćanje 392.902 eura naknade za nepovučena sredstva. da bi osigurala podršku u provedbi obaveza preuzetih u sklopu sporazuma o sta-bilizaciji i pridruživanju (ssp), hrvatska je 2001. godine postala korisnik programa cards koji pruža pomoć u najrazličitijim područjima aktiv-nosti. u sklopu programa cards ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa provelo je šest cards projekata, većinu njih u sektoru obrazo-vanja. za razvoj hrvatskog inovacijskog sustava važan je projekt „infrastruktura intelektualnog vlasništva za istraživačko-razvojni sektor u hrvatskoj” , namijenjen razvoju prava intelek-tualnog vlasništva u javnom istraživačkom sektoru. cilj ovog projekta bilo je osiguravanje zadovoljavajućih povrata na visoko kvalitetne inovacije stvorene unutar istraživačko-razvoj-nog sektora u hrvatskoj, u skladu s najboljom praksom država članica eu-a. sljedeći važan europski projekt iz područja transfera tehno-logije proveden je u sklopu programa tempus „stimuliranje hrvatskih poduzetničkih aktiv-nosti i transfera tehnologije u obrazovanju” (stimulating croatia’s entrepreneurial acti-vities and technology transfer in education – create). njegovi su glavni ciljevi stimulacija strukturnih reformi u sustavu visokog obrazo-vanja u hrvatskoj i njegova prilagodba uvjeti-ma razvoja gospodarstva temeljenog na znanju podržavanjem suradnje sveučilišta i poslovne okoline, posebice stimulirajući aktivnosti koje proizlaze iz primijenjenih istraživanja prirodnih znanosti te olakšavanjem stvaranja povoljnih pravnih uvjeta za poduzetničke aktivnosti i transfer tehnologije između hrvatskih sveučili-šta. u procesu pristupanja hrvatske europskoj uniji izrađen je najvažniji strateški dokument, strateški okvir za razvoj 2006.–2013. (sor), koji je trebao u sedmogodišnjem razdoblju osi-gurati stabilan gospodarski rast, zapošljavanje i bolji životni standard. znanost i tehnologija kao važan čimbenik zauzimaju u tom doku-mentu cijelo jedno poglavlje. od 2007. godine hrvatskoj kao zemlji kandidatkinji za članstvo u europskoj uniji otvoren je pretpristupni program ipa – instrument for pre-accession assistance. program ipa financira projekte koji trebaju jačati institucionalne sposobnosti i stvoriti tehničke preduvjete za preuzimanje obveza punopravnog članstva uključujući i upravljanje strukturnim fondovima europske unije po ulasku hrvatske u europsku uniju. program ipa ima 5 komponenti: 1) pomoć u tranziciji i jačanje institucija, 2) prekogranič-na suradnja, 3) regionalni razvoj, 4) razvoj ljudskih potencijala i 5) ruralni razvoj. krovni strateški dokument kojim se uređuju prioriteti u sklopu 3) i 4) komponente, a koje su važne za razvoj hrvatskog inovacijskog sustava, okvir je za usklađenost strategija 2007.–2013. (stra-tegic coherence framewor – scf). projekti i aktivnosti važni za razvoj inovacija i hrvatskog inovacijskog sustava sadržani su u operativ-nom programu za regionalnu konkurentnost, a temelje se na nacionalnim strategijama i strateškim smjernicama europske unije. eu je na temelju lisabonske strategije donijela niz smjernica koje države članice eu-a ugrađuju u svoje nacionalne politike i svoje nacional-ne programe reformi. operativni program za regionalnu konkurentnost (oprk) primarno je usredotočen na sektore maloga gospodarstva, istraživanja i razvoja te inovacija. ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nadležno je za prioritet 2, mjeru 2, transfer tehnologije i podrška uslugama za novonastale tvrtke utemeljene na znanju. hrvatska ima pristup i programima zajednice sedmi okvirni pro-gram – fp7 istraživanje i tehnološki razvoj i cip poduzetništvo i inovacije. za sudjelovanje ui novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj 160 programima zajednice države plaćaju članarinu iz nacionalnog proračuna tzv. entry ticket na programskoj razini te sudjeluju u sufinancira-nju projekata. u sedmom okvirnom programu hrvatska sudjeluje od njego­ va početka, 2007. godine. nadležno tijelo za strateško planiranje hrvatskog sudje­ lovanja u fp7 je ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koje plaća nacio-nalni doprinos za sudjelovanje i zaduženo je za nadzor nad njegovom provedbom. od počet-ka fp7 do kraja listopada 2010. godine 137 hrvatskih partnera sudjelovalo je u 108 pro-jekata, a ukupan iznos dobivenih sredstava je 23,9 milijuna eura. u istom razdoblju uplaćeno 17,4 milijuna eura nacionalnog do­ prinosa, što znači da je stopa povlačenja sredstava iznosi-la 137%. iznos na­ cionalnog doprinosa svake godine progresivno raste i nužno je potaknuti znatno veći broj projektnih prijava kako bi se i dugo­ ročnije osigurao povoljan omjer ulože-nih i dobivenih sredstava. od navedenih 108 projekata 33% provela su sveučilišta, 28% javne ustanove, 23% poduzeća, a 16% instituti. okvirni program za konkurentnost i inovacije cip osnovan je odlukom europskog parla-menta i vijeća u listopadu 2006. godine, a za razdoblje od 2007. do 2013. godine na ras-polaganju ima proračun od 3,6 milijardi eura. cilj mu je poticanje konkurentnosti europskog poduzetništva. zamišljen je kao pomoć u ostvarivanju lisabonske strategije europske unije u vezi s ekonomskim rastom i zapošlja-vanjem. u novom financijskom razdoblju u eu od 2014. do 2021. godine program cip zamijenit će program za konkurentnost malih i srednjih poduzeća (cosme). nadležno tijelo za strateško planiranje hrvatskog sudje­ lovanja u cip programu je ministarstvo poduzetništva i obrta koje plaća nacionalni doprinos za sudje-lovanje i zaduženo je za nadzor nad njegovom provedbom. do kraja 2011. godine plaćena je nacionalna participacija u iznosu od 3.320.789 eura, a obaveza za 2012. i 2013. godinu iznosi 1.961.711 eura ili ukupno 5.282.500 eura. ulazak hrvatske u europsku uniju 1. 7. 2013. i mogućnost korištenja sredstava strukturnih fondova sigurno će pitanje količine raspoloži-vih sredstava staviti u drugi plan, a u prvi plan doći će pitanje imamo li apsorpcijsku sposob-nost i hoćemo li uspjeti povratiti sredstva koja ćemo uplaćivati iz nacionalnog proračuna kao participaciju za korištenje sredstava struktur-nih fondova. slijedom navedenog odgovor na prvo postavljeno pitanje je negativno, a pravo je pitanje racionalnost i učinkovitost utrošenih sredstava. na to pitanje teško je dati odgovor , s obzirom da mi još nismo usvojili potrebu praćenja projekata i mjerenja indikatora. je li državna razina, odnosno jesu li sve hrvatske vlade prepoznale značaj, važnost i potencijal inovativnosti i kreativnosti za razvoj i stanje ukupnoga gospodarstva? neosporno je da su sve dosadašnje vlade kroz pripremu prijedloga zakona važnih za istraži-vanje i razvoj, kroz izradu strateških dokume-nata i stvaranje institucionalnog sustava zaista predano radile na izgradnji hrvatskog inovacij-skog sustava. zakon o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti donesen je 1993. godine. od 1996. godine u primjeni je prvi nacionalni program znanosti i istraživanja za razdoblje 1996. do 1998. godine. taj je program formalna osnova za stvaranje prve mreže institucija za transfer tehnologija. osnovani su centri u zagrebu, osijeku, splitu i rijeci koji su imali zadatak povezati sveučilišnu i poslovnu zajednicu. vlada 2006. godine osniva hrvatski institut za tehnologiju – hit d.o.o. s ciljem da postane središnja institucija hrvatske tehnologijske mreže. dvije godine kasnije 1998. godine vlada osniva bicro d.o.o. kao središnju ustanovu za razvoj i unapređenje inovacijskog i tehnologij-skog sustava radi provedbe vladinih programa potpore tehnološkom razvoju. u studenom 2010. godine bicro mijenja naziv u poslov-no-inovacijska agencija, ali opseg poslova ostaje isti. za stvaranje pogodnog okružja za inovativno poduzetništvo neophodno je bilo i definirati prava intelektualnog vlasništva (piv). zakonodavstvo u hrvatskoj usklađeno je sa svim europskim i međunarodnim propisima i standardima. donesen je zakon o patentu, zakon o žigu, zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga, zakon o zaštiti topografija poluvodič-kih proizvoda, zakon o industrijskom dizajnu i zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. uz to, vlada je 2005. godine usvojila „nacio-161 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia nalnu strategiju razvoja sustava intelektualnog vlasništva republike hrvatske 2005. – 2010.” čiji su ciljevi: pružanje zaštite piv-a usporedive s razinom primjene u eu, osiguranje primjene piv-a kao poluge gospodarskog rasta do razine te primjene u zemljama eu-a s najvišim eu-ropskim indeksom kreativnosti (eci). u 2006. godini vlada donosi još jedan sveobuhvatan dokument – znanstvena i tehnologijska politika u rh od 2006 do 2010. godine. u procesu pristupanja hrvatske europskoj uniji izrađen je najvažniji strateški dokument, strateški okvir za razvoj 2006.–2013. (sor), koji je trebao u sedmogodišnjem razdoblju osigurati stabilan gospodarski rast, zapošljavanje i bolji životni standard. znanost i tehnologija kao važan čimbenik zauzimaju u tom dokumentu cijelo jedno poglavlje. razmatrajući sve navedeno dolazimo do zaključka da je državna razina s aspekta zakonskih rješenja i donesenih strate-gija u kontinuitetu i vrlo brižno vodila računa o istraživanju, razvoju i inovacijama. pri tome treba naglasiti da su zakonska rješenja, ali i strateški dokumenti usklađeni s politikama i smjernicama eu-a. unatoč tome dok se u 2011. godini na svjetskoj i europskoj razini do-godio inovacijski „bum” koji se ogleda u broju prijavljenih patenata svjetskoj organizaciji za prijavu patenata (world intellectual property organization – wipo) i europskom patentnom uredu (europen patent office – epo), hrvatska stoji na mjestu. broj prijava za registraciju me-đunarodnih patenata u 2011. godini zabilježio je najsnažniji rast od 2005. godine. prijavljeno je ukupno 181.900 patentnih prijava. u broju prijava predvodnice su kina, japan i sjedinjene američke države na koje otpada 82% ukupnog rasta broja prijava. hrvatska je prijavila svega 48 patenata, što je dva manje nego 2010. godi-ne. rekordan broj prijava zaprimio je i europski patentni ured – epo, ukupno 244.437 prijava. taj podatak ukazuje da kompanije unatoč duž-ničkoj krizi i neizvjesnostima u gospodarstvu i dalje ulažu u inovacije. ured zaprima prijave iz 38 europskih zemalja. najveći broj zahtjeva, 33.181, došao je iz njemačke, zatim s 12.107 zahtjeva slijedi francuska. hrvatska je u 2011. podnijela skromnih 56 zahtjeva, što je 4 više nego u 2010., ali svakako nedovoljno, nezado-voljavajuće i stagnirajuće. kada ove podatke usporedimo sa stanjem u gospodarstvu u navedenim zemljama onda nije teško povezati uspjeh i rast njemačkoga gospodarstva s inova-cijama koje su glavni kreator izvoznih proizvo-da. njemačka, najveće europsko gospodarstvo i četvrto po veličini u svijetu, izvezla je u 2011. godini robe i usluga u vrijednosti 1.060 milijar-di eura. prema erawatch-ovu izvješću popisa istraživanja u hrvatskoj za 2007. godinu, oko 85% ukupnog poslovnog istraživanja i razvoja u hrvatskoj provelo je nekoliko velikih tvrtki koje se bave proizvodnjom lijekova i ict-om (visoka tehnologija) ili poljoprivrednom industrijom i industrijama hrane i pića (niska tehnologija), što su ujedno i neke od najuspješnijih grana hrvatskoga gospodarstva sa značajnim udjeli-ma u bdp-u, radnoj snazi i izvozu. ovi podaci potvrđuju da politika i ulaganja u izgradnju hrvatskog inovacijskog sustava nisu polučili rezultate u praksi. istraživanja se pretežito realiziraju u velikim industrijskim tvrtkama, a istraživački i inovacijski centri i tehnološki parkovi koji su pokrenuti i financirani s ciljem stvaranja inovativnih tvrtki u sektoru malog i srednjeg poduzetništva ne donose značajnije rezultate. ukupni učinak inovacijskog poten-cijala zemlje još uvijek nije zadovoljavajući. sukladno mjerilima europske ljestvice uspjeha u inoviranju (european innovation scoreboard – eis) iz 2008. godine, hrvatska se nalazi u sku-pini zemalja koje „hvataju korak” na području inovacija i čija je izvedba daleko ispod prosjeka zemalja skupine eu-27. prema eis-u, za 2011. godinu hrvatska je napravila određene poma-ke i iz skupine „skromno inovativnih” (mo-dest innovative) prešla u skupinu „umjereno inovativni” (moderate innovative), te u odnosu na 2010. napredovala za tri mjesta. prema izvješću europske poslovne škole „inovacije za razvoj 2010.–2011.” , hrvatska se nalazi na 56. mjestu, što je pad za 18 mjesta u odnosu na 38. mjesto na kojem je bila u istom izvješću za razdoblje 2009.–2010. izdvajanja za istraživa-nje i razvoj u hrvatskoj niža su nego u eu, ali mnogo toga ukazuje da novac nije glavni pro-blem u izgradnji hrvatskog inovacijskog sustava i primjene istraživanja u gospodarstvu.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj 162 sudjeluju li sveučilišta u hrvatskoj u razvoju gospodarstva? sveučilišta u europi i svijetu odavno su uz obrazovanje i provođenje osnovnih istraživanja postali glavni nositelji gospodarskog razvo-ja, te zajedno s industrijom i poduzetnicima zajednički stvaraju kreativna poduzetnička okruženja. istraživanja koja provode usklađe-na su s potrebama industrije i poduzetnika te usmjerena na komercijalizaciju intelektualnog vlasništva koje su sveučilišta stvorila. naša su sveučilišta daleko od takovog položaja, ali su započeti određeni procesi koji vode k tom cilju. promjenu uloge sveučilišta u hrvatskoj potaknuo je proces ulaska hrvatske u europ-sku uniju i provedba pretpristupnih programa. posebno je važna provedba programa tem-pus, jer on obuhvaća sve aspekte reforme visokog obrazovanja: od razvoja nastavnih programa, preko usavršavanja nastavnika do internacionalizacije sveučilišta kroz mobilnost i dugoročnu suradnju s partnerima na pro-jektu. program je utemeljen 1990. godine. financira se u okviru programa phare, cards i ipa. prošao je različite promjene, a sada je u tijeku tempus iv koji se provodi za razdoblje od 2007. do 2013. godine. u sklopu programa tempus u hrvatskoj je proveden projekt „sti-muliranje hrvatskih poduzetničkih aktivnosti i transfera tehnologije u obrazovanju” (stimu-lating croatia’s entrepreneurial activities and technology transfer in education – create). projekt je započeo u rujnu 2005. godine i trajao je tri godine. glavni cilj projekta bio je potaknuti suradnju između hrvatskih sveučili-šta i poduzetništva kako bi se hrvatska adapti-rala uvjetima razvoja gospodarstva temeljenog na znanju. u projektu su sudjelovala sveučilišta u zagrebu, splitu i rijeci, nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj rh i hrvatska udruga poslodavaca. rezultat projekta je osnivanje ureda za transfer tehno-logije na sveučilištima u zagrebu, splitu i rijeci. uredi za transfer tehnologije potiču poduzet-nički pristup studenata i znanstvenika te prije-nos znanja i rezultata istraživanja sa sveučilišta na gospodarstvo. projekt capacity building for research in croatia započeo je u siječnju 2006. i trajao je tri godine. u projektu su sudjelova-la sveučilišta u zagrebu, splitu, rijeci, zadru, dubrovniku i osijeku, nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj rh i ministarstvo znanosti, obrazovanja i špor-ta. cilj tog projekta je bilo osnivanje ureda za znanost kod navedenih sudionika kako bi lakše sudjelovali u europskim programima. rezultati su projekta osnivanje ureda za međunarodne znanstvene projekte sveučilišta u dubrovniku, ureda za znanost sveučilišta u zadru, splitu i rijeci, odjela za znanost tehnologiju, pro-jekte i programe sveučilišta u osijeku i ureda prorektorice za znanost sveučilišta u zagrebu. sveučilište u zagrebu izradilo je istraživačku strategiju sveučilišta u zagrebu od 2008. do 2013. godine. iako u viziji dokumenta stoji da će sveučilište u zagrebu postati jedan od ključnih pokretača gospodarstva, u definiranju ciljeva kao i u pokazateljima kojima će se mjeri-ti ciljevi nema onih koji bi upućivali da će se poticati i vrednovati istraživanja koja će imati primjenu i komercijalizaciju u gospodarstvu. prema pokazateljima ovaj će cilj biti usmjeren na suradnju među sveučilištima, a suradnja s gospodarstvom opet ostaje samo na deklara-tivnoj razini. to upućuje na nužnost zakonskih izmjena u metodama procjene znanstve-nog rada koje stimuliraju uobičajenu objavu radova, bez obaveze na primjenu kroz prijavu patenata i suradnje s poduzetnicima na razvoju novih proizvoda. u hrvatskoj na 100 objavlje-nih znanstvenih radova dolazi jedan prijavljeni patent. temeljem provedbe navedenih proje-kata možemo izdvojiti nekoliko primjera dobre prakse koji pokazuju sveučilišta koja su uspjela napraviti iskorak u povezivanju s gospodar-stvom. u rijeci je etablirani it-klaster grit , koji čini osam vodećih it-tvrtki iz regije rije-ka–kvarner . te su tvrtke ujedinile svoje resurse i iskustvo kako bi mogle kolektivno iskoristiti svoje snage na međunarodnom i domaćem tržištu. klaster je u partnerskom odnosu sa sveučilištem u rijeci. surađuju na programu ra-zvoja ljudskih potencijala i drugim zajedničkim komercijalnim projektima. inicijativu klastera podržali su i gtz, usaid i regionalna razvojna agencija primorsko-goranske županije porin. sveučilište u zadru, u suradnji s regionalnom razvojnom agencijom i klasterom automobilske industrije, u procesu je utemeljenja centra za robotiku i mehatroniku koji će spojiti potrebe budućeg razvoja tvrtki tog sektora. sveučilište163 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia u dubrovniku je 2007. godine osnovalo razvoj-no-istraživački centar za marikulturu u ston mari-bic-u. što treba mijenjati da inovativnost i kreativnost postanu nositelji gospodarskog razvoja u hrvatskoj? u traženju odgovora na prvo pitanje nepobit-no smo utvrdili da novac nije glavna prepreka i problem, jer u situacijama kada su sredstva osigurana pokazujemo institucionalne i apsor-pcijske slabosti. projekti koji su provedeni nisu evaluirani i najčešće ne znamo kakav i koliki je njihov doprinos i učinak na gospodarstvo i njegovu konkurentnu sposobnost. analizom vladinih aktivnosti ne nalazimo većih propu-sta, a opet svi podaci o broju inovacija kao i istraživanja o inovativnoj sposobnosti stavljaju hrvatsku na dno ljestvica. postavlja se pitanje što treba mijenjati i koji su ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj? ključni čimbenici su: prihvaćanje modela triple helix od strane vlade, regionalne uprave i lokalne samouprave, poslovnog sektora i sveu-čilišta i njegova primjena na svim razinama, od regionalne, preko nacionalne do međunarod-ne, odgovorno i racionalno trošenje sredstava i promjena modela znanstvenog napredovanja i upisnih kvota. prihvaćanje modela triple helix ili spiralnog, međusobnog povezivanja javnog i privatnog sektora i akademske za-jednice, odnosno vlade, gospodarstva i sve-učilišta, i to na svim razinama. povezivanje je lakše ostvarivo na nižim razinama kao što je razina županija, ali i tu vlada može dati zna-čajan doprinos. zakon o regionalnom razvoju i definiranje županijskih razvojnih agencija kao glavnih koordinatora regionalnog razvoja mogao bi u izmjenama koje slijede definirati da u upravnim odborima i vijećima tih institucija budu predstavnici gospodarstva i visokoškolske ustanove iz te županije. od količine uloženih sredstava mnogo je važnije voditi računa o učinkovitosti trošenja tih sredstava, odnosno konkretne koristi i vidljivih učinaka na hrvatsko gospodarstvo. nije važno osmisliti i provesti projekt, nego je važno kakav je njegov dopri-nos. bez obzira na otpore i kritike nužna je promjena modela znanstvenog napredovanja i upisnih kvota. i ono najvažnije: nužno je da se svi mi, svatko od nas, mijenja. da u poslu koji obavljamo budemo maksimalno odgovorni, ali i kreativni, inovativni i spremni te sposobni razvijati partnerstvo javnog i privatnog sektora i akademske zajednice. key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia introduction the purpose of this paper is to define the key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia. the paper systematizes the government policies and strategic documents that have affected the development of innovation and creativity and compares them to eu policies, strategic documents and guidelines. the paper analyzes the croatian innovation system and requests answers to the following questions: 1) is the amount of funds allocated to research and development in croatia crucial to the present state of innovation and creativity? 2) has the state and have all croatian governments recognized the significance, importance and potential of innovation and creativity for the development and state of the overall econo-my? 3) are croatian universities involved in economic development? 4) what needs to be changed to make innovation and creativity economic development drivers in croatia? when analyzing the croatian economy in the past twenty years, or any segment relevant it’s the development of the croatian economy, in this case the croatian innovation system, we must take into account three important fac-tors: 1) over the past twenty years, the croati-an economy has undergone serious structural changes; 2) the croatian economy is facing a global economic crisis; 3) the croatian econo-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj 164 my needs to prepare for business challenges on on the common european market. in the past twenty years, the croatian economy has undergone serious structural changes. the pri-vatization and restructuring process resulted in croatia’s deindustrialization. the number of large enterprises has been reduced from 3,385 in 1993 to only 375 in 2010. this means that only 10% of large, mainly industrial enterpri-ses have survived. the number of small and medium-sized enterprises has grown at the same time. 35,043 of them were in business in 1993 and 96,383 in 2010. small and medium-sized enterprises now have a 99.6% share in the total number of business entities, 66.6% in the number of employed persons, and 51.6% in total revenue. however , the structure of small and medium-sized enterprise is unfavo-rable – they are mainly microeconomic entities engaging in trade or services and having no need for research and development of innova-tive productions and processes. large enter-prises used to have their research laboratories and industrial institute that have also been dissolved. the croatian economy has transfor-med all this into an import and trade-oriented economy. is the amount of funds allocated to research and development in croatia crucial to the present state of innovation and creativity? croatia’s budget funds invested in research and development as a percentage of gdp are substantially below the eu average. this difference has become even greater as a result of the global economic crisis. in 2009, hrk 2.29 billion from the national budget was spent on research and development, which is only 0.69% of gdp . 2010 was a little better – 0.73% of gdp was spent for this purpose. however , one must be aware that the europe-an union accession process provided croatia with an opportunity to use community’s pre-accession funds and programs. this fact raises the issue of how such available and guaran-teed funds both from the national budget and other sources will be spent, but also of the in-stitutional ability to manage projects. in 2005, the ministry of science, education and sport launched its croatian technological develo-pment project (stp). the project was intended to direct selected croatian institutes toward research and development of industrial needs and encourage promotion of development and use of new technologies in enterprises. to attain such objectives, the project was planned to restructure research and development institutes, introduce new incentives, provide support through bicro, and establish the “unity through knowledge” fund. a world bank loan of eur 31,000,000 was used for its implementation. findings in the 2010 state audits report show that the loan agreement provided for utilization of eur 31,000,000 between 2006 and november of 2009. two annexes to the agreement were signed, the loan amount was reduced to eur 29,995,624, and the repayment period was extended to may of 2011. the extension did not affect the loan repayment start date, which resulted in a fee of eur 392,902 for failure to withdraw funds. to ensure support in per-formance of obligations assu-med under the stabilization and association agreement (saa), in 2011 croatia became a benefici-ary of the cards program that provides assistance in different areas of activity. the ministry of science has implemented six cards projects within the cards program, most of them in the educational sector . in-165 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia tended for development of intellectual pro-perty rights in the public research sector , the “infrastructure of intellectual property for the research and development sector in croatia” project is particularly important for the develo-pment of the croatian innovation system. the purpose of this project was to ensure satis-factory returns on high-quality innovations created within the research and development sector in croatia in accordance with eu mem-ber states’ best practices another important european project in the area of technology transfer was implemented within the tempus project (stimulating croatia’s entrepreneurial activities and technology transfer in education – create). its main objectives were to stimu-late structural reforms in the higher education system in croatia and adapt it to knowledge-based economic development by supporting cooperation between universities and the bu-siness environment, especially by stimulating activities arising from applied natural science research and by facilitating the creation of favorable legal conditions for entrepreneurial activities and technology transfer between croatian universities. the most important strategic document was developed within croatia’s european union accession process –strategic development framework 2006-2013 (sor), which should have ensured stable economic growth, employment and a better standard of living over a period of seven years. a whole chapter of this document is dedicated to science and technology as an important factor . the ipa (instrument for pre-accession assistance) program has been available to croatia as a european union candidate state since 2007. the ipa program finances projects intended to enhance institutional capabiliti-es and meet technical requirements for the assumption of full membership obligations, including european union structural fund management after croatia joins the european union. the ipa program has 5 component: 1) assistance in transition and institutional building, 2) cross border cooperation, 3) regional development, 4) human resources development, and 5) rural development. the key strategic document defining the priorities within the 3rd and 4th components, which are relevant to the development of the croatian innovation system, is the strategic coheren-ce framework 2007-2013 (scf). the projects and activities relevant to the development of innovation and the croatian innovation system are contained in the operational program for regional competitiveness and are based on national strategies and european union guide-lines. based on the lisbon strategy, the eu has issued a series of guidelines that eu member states incorporate in their national policies and national reform programs. the operational program for regional competitiveness (oprc) focuses primarily on the small enterprise, research and development and innovation sectors. the ministry of science, education and sport is responsible for priority 2, measure 2, technology transfer and support services for knowledge-based business startups. croatia also has access to community’s programs se-venth framework program – fp7 research and technological development, and cip (competi-tiveness and innovation framework program). to participate in community programs, states pay a so called entry ticket from their national budgets at a program level, and participate in co-funding of projects. croatia has participated in the seventh framework program since its beginning in 2007. the body responsible for strategic planning of croatia’s participation in fp7 is the ministry of science, education and sport that pays a national contribution for par-ticipation and is responsible for supervising its implementation. from the beginning of fp7 to the end of october of 2010, 137 croatian par-tners participated in 108 projects and the total amount of funds received is eur 23.9 million. during the same period, eur 17.4 million was paid in national contributions, which means the withdrawal rate was 137%. the amount of annual national contribution has progressi-vely grown year after year and it is necessary to encourage much more project applications to ensure a favorable ratio between invested and received funds in the long term. 33% of the 108 projects were implemented by universities, 28% by public institutions, 23% by enterprises, and 16% by institutes. the competitiveness and innovation framework program (cip) was established by a resolution of the european parliament and of the council in october of 2006 and has a budget of euri novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj 166 3.6 million available between 2007 and 2013. its purpose is to stimulate the competitiveness of european entrepreneurship. it is designed as assistance in the implementation of europe-an union’s lisbon strategy in connection with economic growth and employment. in the new eu financial period 2014 to 2021, cip will be replaced by the program for the competitive-ness of enterprises and smes (cosme). the body responsible for the strategic planning of croatia’s participation in cip is the ministry of entrepreneurship and crafts, which pays a national contribution for participation and is responsible for supervising its implementation. a national participation of eur 3,320789 was paid by the end of 2011 and the dues for 2012 and 2013 are eur 1,961,711, which makes a total of eur 5,282,500. croatia’s accession to the european union on 1 july 2013 and the possibility of using structural funds will cer-tainly remove the focus from the amount of available funding and place it on the issue of whether we have the absorption ability and whether we will be able to repay the funds we will pay from the national budget as participa-tion for using structural funds. consequently, the answer to the first question is negative and the real question concerns rationality and ef-ficiency of funds spent. it is difficult to answer this question as we have not even adopted the need to monitor projects and measure indica-tors yet. has the state and have all croatian governments recognized the significance, importance and potential of innovation and creativity for the development and state of the overall economy? no doubt that all previous governments were committed to building the croatian innovation system by preparing legislative proposals rele-vant to research and development, developing strategic documents and creating an institutio-nal system. the scientific and research activity act was adopted in 1993. the first national science and research program 1996 to 1998 came into effect in 1996. this program was a formal basis for creating the first technology transfer institutional network. centers were established in zagreb, osijek, split and rijeka and were assigned the task of aligning the uni-versity and business communities. in 2006, the government established the croatian institute of technology – hit d.o.o. intended to become a central institution of the croatian techno-logical network. two years later , in 1998, the government established bicro d.o.o. as a cen-tral institution for development and promotion of the innovation and technological system for the purpose of implementing government technological development support programs. in november of 2010, bicro changed its name to business & innovation agency, but its scope of work remained the same. to create an envi-ronment suitable for innovative enterprise, it was necessary to define intellectual property rights (ipr). the croatian legislation was har-monized with all european and international regulations and standards. croatia adopted its patent act, trademark act, product and service geographical origin and originality marks act, semiconductor product topography protection act, industrial design act, and the copyright and related rights act. in 2005, the government also adopted its “national stra-tegy for the development of the intellectual property system of the republic of croatia 2005-2010” for the purpose of: providing ipr protection comparable to the application level in the eu; and ensuring the application of ipr as an economic growth lever up to the level of such application in eu member states having the highest european creativity index (eci). in 2006, the government developed another comprehensive document – scientific and technological policy in the republic of croa-tia 2006-2010. the most important strategic document was developed within croatia’s european union accession process –strategic development framework 2006-2013 (sor), which should have ensured stable economic growth, employment and a better standard of living over a period of seven years. a who-le chapter of this document is dedicated to science and technology as an important factor . considering all this, we come to the conclusion that the state has very carefully and continu-ously attended to research, development and innovation with regard to its legal solutions167 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia and adopted strategies. it should be unders-cored that such legal solutions and strategic documents have been harmonized with eu policies and guidelines. despite this, croatia had been standing still before the global and european innovation boom in 2011, reflected in the number of patent applications submi-tted to the world intellectual property organi-zation (wipo) and the european patent office (epo). in 2011, the number of international patent applications recorded the most rapid growth since 2005. a total of 181,900 patent applications were received. the countries that recorded most application are china, japan and the united states of america, accounting for 82% of the overall growth in the number of applications. croatia only had 48 patent appli-cations, two less than in 2010. the european patent office (epo) also received an unpre-cedented number of applications – 244,437. this information indicates that, despite the debt crisis and uncertainties in the economy, corporations continue to invest in innovation. the office receives applications from 38 eu-ropean countries. most applications, 33.181, came from germany, followed by france with 12,107 applications. in 2011, croatia submi-tted a modest 56 applications, 4 more than in 2010, but still not insufficient, unsatisfactory and stagnating. if we compare this information with the economic situation in these coun-tries, it is not difficult to link the success and growth of the german economy with their innovations, representing the main creator of export products. being the largest european economy and fourth largest economy in the world, germany exported goods and services worth eur 1,060 billion in 2011. according to erawatch’s report containing a list of resear-ch studies in croatia for 2007, approximately 85% of all business research and development in croatia was conducted by a few large corporations engaging in production of drugs and ict (high technology) or in the agricultu-ral industry and food and beverage industries (low technology), these also being some of the most successful industries within the croatian economy with substantial shares in gdp , labor and exports. this information confirms that the policies and investments in building the croatian innovation system have not produced any practical results. research is mainly con-ducted in large industrial companies, while the research and innovation centers and technolo-gy parks launched and funded for the purpose of creating innovative firms in the sme sector have not yielded any significant results. the overall effect of the country’s innovation potential is still not satisfactory. according to the european innovation scoreboard (eis) for 2008, croatia is among the catching-up coun-tries with innovation performance well below the eu-27 average. according to the 2011 eis, croatia has made certain progress and was transferred from the modest innovators group to the moderate innovators group, advancing three places compared to 2010. according to european business school’s “innovation for development report 2010-2011” , croatia was in the 56th place, dropping 18 places compa-red to the 38th place it held in the same report for 2009-2010. less funds are allocated to research and development in croatia than in the eu, but many things indicate that money is not the central issue in the development of the croatian innovation system and application of research in the economy. are croatian universities involved in economic development? along with education and basic research, uni-versities in europe and across the world have become the main drivers of economic develo-pment, creating entrepreneurial environments together with the industry and enterprises. research has been adjusted to the needs of the industry and enterprises and is focused on commercialization of intellectual property created by universities. our universities are far from this position, but certain processes have been launched that lead to this objective. the change in universities’ role in croatia has been driven by croatia’s european union accession process and the implementation of pre-acce-ssion programs. the implementation of the tempus program is of particular importance because it includes all aspects of the higher education reform, including development of curricula, teacher training and internalization of universities through mobility and long-term cooperation with project partners. the pro-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. ključni čimbenici za stvaranje pozitivnog okruženja za kreativnost i inovacije u hrvatskoj 168 gram was established in 1990. it is funded wit-hin the phare, cards and ipa programs. it has undergone different changes and the ongoing tempus iv is implemented for the 2007-2013 period. the “stimulating croatia’s entrepre-neurial activities and technology transfer in education” (create) project has been imple-mented in croatia within the tempus pro-gram. the project was launched in september of 2005 and continued for three years. the main objective of the project was to stimulate cooperation between croatian universities and enterprises so that croatia could adapt to knowledge-based economic development con-ditions. universities in zagreb, split and rijeka, the national foundation for science, higher education and technological development of the republic of croatia and the croatian em-ployers’ association took part in the project. the project resulted in the establishment of technology transfer offices at universities in zagreb, split and rijeka. these technology transfer offices encourage an entrepreneurial approach among students and scientists and transfer of knowledge and research results from universities to the economy. the capacity building for research in croatia project was launched in january of 2006 and continued for three years. universities in zagreb, split, rije-ka, zadar , dubrovnik and osijek, the national foundation for science, higher education and technological development of the republic of croatia and the ministry of science, education and sport took part in the project. the objec-tive of the project was to establish science office in the above participants to facilitate their participation in european programs. the project resulted in the establishment of the of-fice for international scientific projects of the university of dubrovnik, science offices at the universities of zadar , split and rijeka, the de-partment of science, technology, projects and programs of the university of osijek, and the provost’s science office of the university of za-greb. the university of zagreb developed the research strategy of the university of zagreb 2008 to 2013. although the vision statement indicates that the university of zagreb will be-come one of the key economic drivers, none of the defined objectives and indicators suggest that research applicable to the economy will be stimulated and evaluated. according to the indicators, this objective will be focused on cooperation between universities, while cooperation with the economy still remains at a declarative level. this indicates the necessity to make legislative changes to scientific work evaluation methods that stimulate normal publication of papers, with no requirement of application through patent applications and cooperation with enterprises on development of new products. for every 100 scientific papers published in croatia, only one results in a patent application. based on the implemen-tation of the above projects, we will highlight some examples of good practice demonstrated by universities that have managed to achieve progress in linking with the economy. rije-ka has an established it cluster called grit , comprising eight leading it firms in the rijeka-kvarner region. these firms have integrated their resources and experience to jointly take advantage of their strengths on international and local markets. the cluster is a partner to the university of rijeka. they have cooperated on a human resources development program and other joint commercial projects. the cluster’s initiative has been supported by gtz, usaid, and the regional development agency of primorje-gorski kotar county (porin). in cooperation with the regional development agency and an automotive industry cluster , the university of zadar is in the process of establishing a robotics and mechatronics center that will combine the needs for future development of firms in this sector . in 2007, the university of dubrovnik established its ma-riculture research and development center in ston (mari-bic). what needs to be changed to make innovation and creativity economic development drivers in croatia? in our search for the answer to the first questi-on, we established with certainty that money was not the main obstacle or problem because we show institutional and absorptive weakne-sses in a situation where funding is available. projects that are never implemented are never evaluated and we normally do not know about their contribution to and effect on the econo-169 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 key factors to providing a positive environment for creativity and innovation in croatia my and its competitive ability. analyzing gover-nment activities, we find no major omissions and still all information about the number of innovations and surveys of innovative abilities put croatia right at the bottom of the lists. we need to ask ourselves what needs to be chan-ged and which are the key factors for a positive environment for creativity and innovation in croatia? the key factors are: acceptance of the triple helix model by the government, regional administration and local self-government, the business sector and universities, and its implementation at all levels including regional, national and international levels, responsi-ble and rational spending and modification of the scientific promotion and enrollment quota model. accepting the triple helix model implying spiral, mutual alignment of the public and private sectors and the academic com-munity i.e. the government, the economy and the universities at all levels. such alignment is easier at lower levels such as the county level, but the government can still make a significant contribution. the regional development act, defining the county development agencies as the main coordinators of regional develo-pment, could in the upcoming amendments define that representatives of the economy and higher education institutions from each county be members of the managing boards and councils of such institutions. rather than the amount of invested funds, it is much more important to ensure the efficiency of spen-ding such funds i.e. actual benefits and visible effects on the croatian economy. it is not important to design and implement a project – what is important is its contribution. notwit-hstanding the resistance and criticism, the sci-entific promotion and enrollment quota model needs to be changed. and most importantly: each one of us needs to change. we need to be as responsible as possible in our work, but also creative, innovative and ready and able to develop a partnership between the public and private sectors and the academic community.dipl. oec. marko krištof • pomoćnik ministra, ministarstvo rada i mirovinskoga sustava rh mr . sc. barbara kristofić - ambruš • direktorica instituta za istraživanje i razvoj ljudskih potencijala europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced?171 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 1 prepoznavši da u području obrazovanja zao-staju za ostalim razvijenim dijelovima svijeta, zemlje zapadne europe odlučile su da će harmonizacijom vlastitih obrazovnih sustava pokušati smanjiti zaostatak za ostalim razvije-nim zemljama. problem je detektiran krajem 1990-ih godina kada su se pojavile „prve rang-liste kvalitete” svjetskih sveučilišta, na kojima vodeća europska sveučilišta nisu zauzimala vodeće pozicije. postotak visokoobrazovanih u europskoj uniji u 2000. godini iznosio samo 17,3%, 2 dok je u sad-u iznosio 25,4%3. prvi ko-rak ka integraciji europskih obrazovnih sustava učinjen je 1998. godine, kada su francuska, njemačka, italija i velika britanija potpisale sorbonsku deklaraciju i stvorile temelje za „harmonizaciju” visokog obrazovanja. godine 1999. potpisana je bolonjska deklaracija, koja je do 2010. godine trebala stvoriti jedinstve-no europsko područje visokog obrazovanja, promovirati ideju europske suradnje u osigura-nju kvalitete, omogućiti mobilnost studenata te uspostaviti sistem koji omogućuje jasnu usporedbu stupnjeva visokog obrazovanja. cilj bolonjskog procesa bio je povećati razinu obrazovanosti stanovništva kako bi se na taj način povećala ekonomska efikasnost europ-skog prostora. u samo 10 godina bolonjski proces povećao je udio visokoobrazovanih u europskoj uniji za 6 postotnih poena (na 23,5%), dok je udio visokoobrazovanog stanovništva u hrvatskoj od 2002. narastao za 2,3 postotna poena te je u 2011. godini 16,1%. inicijalni uspjeh politič-ki potaknute ideje harmonizacije europskog prostora visokog obrazovanja nametnuo je potrebu za usklađivanjem sustava svih kva-lifikacija te su europske institucije, nakon 1 prijedlozi navedeni u ovom članku ni u kom slučaju ne predstavljaju niti su vezani uz službeni stav institucija u kojima su autori zaposleni (ministarstvo rada i mirovinskoga sustava rh, institut za istraživanje i razvoj ljudskih potencijala). 2 udio visokoobrazovanih starijih od 25 godina – eu 27 - izvor: eurostat - edat_lfse_07. 3 udio visokoobrazovanih starijih od 25 godina – us - izvor: us census bureau. nekoliko godina intenzivnog rada, dogovorile europski kvalifikacijski okvir (eqf , european qalification framework), koji omogućava međusobno usklađivanje nacionalnih sustava kvalifikacija 4 i kvalifikacijskih okvira oko zajed-ničke europske referencije i njezinih 8 refe-rentnih razina. razine obuhvaćaju cjelokupan raspon formalnih kvalifikacija koje se stječu u okviru institucija formalnog obrazovanja, npr . od osnovne (razina 1, npr . svjedodžbe onima koji napuštaju osnovnu školu) do napredne razine (razina 8, npr . doktorat), međutim, kao instrument promicanja cjeloživotnog učenja, mogu se odnositi i na razine kvalifikacija koje se mogu steći stalnim (kontinuiranim) obrazo-vanjem i osposobljavanjem, kao npr . osnovna (razina 1, npr . pripravnik bez radnog iskustva) do napredne razine (razina 8, npr . ekspert u području). osam razina eqf-a razlikuje se me-đusobno prema ishodima (rezultatima) učenja koji su specificirani u tri kategorije – kao znanja (što učenik zna i razumije), vještine (što može učiniti na kraju procesa učenja) i kompetencije (razina samostalnosti koja mu je potrebna). europski kvalifikacijski okvir orijentiran je na ishode učenja neovisno o trajanju učenja ili sustavu kvalifikacija. izrada hrvatskog kvalifikacijskog okvira započe-la je i prije nego što su u travnju 2008. godine europsko vijeće i parlament usvojili europski kvalifikacijski okvir . vlada republike hrvatske u srpnju 2007. godine prihvatila je dokument „polazne osnove hrvatskoga kvalifikacijskog okvira” te usvojila plan aktivnosti daljnjeg razvoja do 2012. godine. o prijedlogu zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru nedavno je završena javna rasprava i predviđa se da bi prijedlog trebao biti usvojen do kraja godine. zakon bi trebao omogućiti osnovu za stvaranje sustava transparentnih i međusobno usporedi-vih kvalifikacija koje će radnoj snazi omogućiti slobodno kretanje na tržištu rada u europskom prostoru. zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru oslanja se na europski kvalifikacijski okvir , čija je osnovna zadaća uskladiti sadašnje 4 “kvalifikacija” je formalni ishod procesa ocjenjivanja i vrednovanja koja se stječe kada kompetentno tijelo izda potvrdu da je osoba dosegla ishode učenja prema zadanim standardima.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 172 deskriptori koji definiraju razine eqf-a s ishodima učenja za svaki od deskriptora razine znanje teorijsko ili činjenično vještine kognitivne (uključuju logičko, intuitivno i kreativno mišljenje) i praktične (uključuju fizičku spretnost i korištenje metoda, materijala, alata i instrumenata) kompetencije odgovornost i samostalnost potrebna za obavljanje određenih zadataka razina 1 temeljno opće znanje temeljne vještine za obavljanje jednostavnih zadataka rad ili učenje pod izravnim nadzorom u strukturiranom okruženju razina 2 temeljno činjenično znanje u području rada ili učenja temeljne kognitivne i praktične vještine nužne za korištenje bitnih informacija kako bi se obavile zadaće i riješili rutinski problemi korištenjem jedno-stavnih pravila i alata rad ili učenje pod izravnim nadzorom s nešto samostalnosti razina 3 znanje činjenica, načela, procesa i općih koncepata u području rada ili učenja niz kognitivnih i praktičnih vještina nužnih za ispunjenje zadaća i rješavanje problema odabirom i primjenom osnovne metodologije, alata, materijala i informacija - preuzimanje odgovornosti za završa-vanje zadaća u radu ili učenju - prilagođavanje vlastitog ponašanja okolnostima u rješavanju problema razina 4 činjenično i teorijsko znanje u širim kontekstima unutar područja rada ili učenja niz kognitivnih i praktičnih vještina nužnih za stvaranje rje-šenja na specifične probleme u području rada ili učenja - prakticiranje upravljanja sobom unu-tar smjernica rada ili učenja u predvi-divom okruženju u kojem je promjena ipak moguća - nadziranje rutinskog rada drugih, preuzimanje izvjesne odgovornosti za vrednovanje i unapređivanje aktivnosti u radu ili učenju razina 5 (npr . všs) opsežno, specijalizirano, činjenično i teorijsko znanje unutar područja rada ili učenja te svjesnost granica vlastitoga znanja obuhvatan niz kognitivnih i praktičnih vještina nužnih za razvoj kreativnih rješenja na apstraktne probleme - prakticiranje upravljanja i nadzor u okruženju rada ili učenja u kojem su moguće nepredvidive promjene - preispitivanje i unapređivanje vlastite i izvedbe drugih razina 6 napredno znanje područja rada ili učenja, uključuje i kritičko razumijevanje teorija i načela napredne vještine, demonstri-rajući majstorstvo i inovacije nužne za rješavanje složenih i nepredvidivih problema u specijaliziranom području rada ili učenja - upravljanje složenim tehničkim ili stručnim aktivnostima projekata, preuzimajući odgovornost za donoše-nje odluka u nepredvidivom okruženju rada ili učenja; - preuzimanje odgovornosti za upravljanje profesionalnim razvojem pojedinaca i skupina razina 7 - visokospecijalizirano znanje od kojeg su neka znanja na pr-voj crti znanja u području rada ili učenja kao osnova original-nom mišljenju i/ili istraživanju - kritička svijest o problematici znanja u području i graničnim područjima između različitih područja specijalizirane vještine rje-šavanja problema nužne za istraživanje i/ili inovacije kako bi se stvorila nova znanja i procedure i integriralo znanje iz različitih područja - upravljanje i mijenjanje složenih i ne-predvidivih uvjeta rada ili učenja - što zahtijeva nove strateške pristupe - preuzimanje odgovornosti za dopri-nos stručnim znanjima i praksama i/ ili za preispitivanje strateške izvedbe timova razina 8 (npr . doktorat ili razina eksperta) znanje na najnaprednijoj gra-nici u području rada ili učenja i graničnim područjima između različitih područja najnaprednije i specijalizirane vještine i tehnike, uključujući sintezu i vrednovanje, nužne za kritičko rješavanje problema u istraživanju i/ili inovacijama i za širenje i redefiniranje postoje-ćih znanja ili stručne prakse pokazivanje esencijalne mjerodavnosti, inovativnosti, samostalnosti, znanstve-nog i profesionalnog integriteta i održi-ve angažiranosti razvoja novih ideja ili procesa na najnaprednijoj granici rada ili učenja koji uključuju i istraživanje.173 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? formalne sustave stjecanja kvalifikacija na eu-ropskoj razini. pomak prema sustavu u kojem kvalifikacija umjesto o vrsti institucije i trajanju obrazovanja ovisi o ishodima učenja (odnosno o mjerljivoj razini znanja) omogućit će jedno-stavniju usporedbu kvalifikacija svih razina (od predškolske do poslijediplomske razine) na cijelom europskom prostoru. osim transparentnih kriterija ocjenjivanja ishoda učenja, europski kvalifikacijski okvir omogućit će razvoj kriterija i procedura za vrednovanje i priznavanje ishoda neformalnog i informalnog učenja, što će osnažiti razvoj cje-loživotnog učenja te omogućiti stjecanje kvali-fikacija u okviru obrazo-vanja na radu. u okviru hrvatskog kvalifikacijskog okvira bit će definirane in-stitucije koje su ovlaštene za ispitivanje kompetenci-ja potrebnih za obavljanje poslova na određenom radnom mjestu i izdavanje potvrda o kvalifikacijama, što će garantirati kvalitetu certificiranih obrazovnih programa. prepoznavši važnost kvalifikacijskih sustava u praćenju budućih i sadaš-njih potreba tržišta rada, ministarstvo rada i miro-vinskoga sustava u lipnju 2012. godine priključilo se izradi i preuzelo dio provedbe hrvatskoga kvalifikacijskog okvira. ministarstvo rada i mirovinskog sustava razvit će sustav kontinuiranog praćenja potreba tržišta rada, a sudjelovanje provedbi zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru omogućit će i praćenje traženih kompetencija te praćenje promjena u kompetencijama potrebnima za pojedina zanimanja. na ovaj način omogućit će se identifikacija deficitarnih zanimanja te kom-petencija potrebnih za sva pojedina zanimanja. sustav će omogućiti i bolju prilagodbu pro-grama strukovnog obrazovanja te kvalitetniju prilagodbu programa prekvalifikacija. hrvatski kvalifikacijski okvir također predviđa i suradnju predstavnika poslodavaca, sindikata, udruga civilnog društva, državne uprave i obrazovnih ustanova, koji će zajednički kreirati i prilagođa-vati sustav kvalifikacija potrebama tržišta rada. u tom smislu hrvatski kvalifikacijski okvir ima potencijal da postane alat za sustavno uprav-ljanje kompetencijama na tržištu rada. hrvatski kvalifikacijski okvir , također , putem sektorskih vijeća predviđa definiranje kompe-tencija za pojedine sektore u skladu s međuna-rodnim praksama. budući da eqf omogućuje brz transfer sustava kompetencija između nacionalnih država, prenošenjem i prilagođa-vanjem najboljih iskustava drugih europskih država, moguće je u kratkom roku znatno unaprijediti sustav stvaranja kompetencija za strateški važne sektore. primjerice, u sjedinje-nim američkim državama u okviru ministar-stva rada razvijeno je oko 20 različitih modela kompetencija1, među kojima su primjerice, za sektor energetike, aeronautike, automatike i dr . razvijeni različiti modeli kojima su jasno definirana sva znanja, vještine i sposobnosti koji su u tim sektorima potrebni. osim gospodarske krize relativno visokoj stopi nezaposlenosti znatno pridonosi i struktura kvalifikacija (znanja i vještine posloprimaca) koja ne odgovara potrebama gospodarstva. 6 potrebama tržišta rada. u tom smislu hrvatski kvalifikacijski okvir ima potencijal da postane alat za sustavno upravljanje kompetencijama na tržištu rada. hrvatski kvalifikacijski okvir, također, putem sektorskih vijeća predviđa definiranje kompetencija za pojedine sektore u skladu s međunarodnim praksama. budući da eqf omogućuje brz transfer sustava kompetencija između nacionalnih država, prenošenjem i prilagođavanjem najboljih iskustava drugih europskih država, moguće je u kratkom roku znatno unaprijediti sustav stvaranja kompetencija za strateški važne sektore. primjerice, u sjedinjenim američkim državama u okviru ministarstva rada razvijeno je oko 20 različitih modela kompetencija i , među kojima su primjerice, za sektor energetike, aeronautike, automatike i dr. razvijeni različiti modeli kojima su jasno definirana sva znanja, vještine i sposobnosti koji su u tim sektorima potrebni. tijela u razvoju, primjeni i koordinaciji hko-a (krištof i ambruš, 2012, temeljem prijedloga zakona o hko-u) registar hko-a podregistar ishoda učenja i programa za stjecanje znanja i ovlaštenih pravnih osoba za provjeru ishoda učenja podregistar standarda zanimanja (minra) podregistar standarda kvalifikacija i ovlaštenih pravnih osoba za izdavanje isprave (mzos) nacionalno vijeće za ljudske potencijale sektorsko vijeće sektorsko vijeće sektorsko vijeće ministarstvo regionalnog razvoja i fondova eu-a ministarstvo obrazovanja, znanosti i tehnologije ministarstvo rada i mirovinskog sustava tijela u razvoju, primjeni i koordinaciji hko-a (krištof i ambruš, 2012, temeljem prijedloga zakona o hko-u)i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 174 unatoč visokoj nezaposlenosti kod koje je prisutna puno veća ponuda od potražnje na tržištu rada (engl. job-gap), poslodavci u hrvat-skoj ističu da im nedostaje kvalificirana radna snaga. prema istraživanju koje je 2010. proveo www.educentar .net 5 u suradnji s portalom za traženje posla mojposao, na uzorku od 70-ak poslodavaca utvrđeno je da ih 35% smatra da formalna edukacija njihovih zaposlenika nije dovoljna osnova za budući rad. također , 85% poslodavaca izjavilo je kako pohađanje nekog oblika dodatne edukacije snažno ili barem donekle utječe na njihovu odluku prilikom oda-bira kandidata. globalizirana ekonomija od poduzeća zahtije-va da se znatno brže nego prije prilagođavaju trendovima te da svoju ponudu, ali i proizvod-nju prilagođavaju trenutnom stanju gospodar-stva. za razliku od poduzetnika koji se u krat-kom roku mogu prilagoditi tržištu, obrazovne programe zbog njihova trajanja u kratkom roku nije moguće značajnije promijeniti. hrvatski kvalifikacijski okvir omogućit će da se obrazov-ni programi na kvalitetniji način prilagođavaju potrebama gospodarstva, uzimajući pri tom u obzir da određena znanja i vještine (a posebno one koje predstavljaju dugoročne društvene interese) ne bi trebalo prilagođavati trenutnim potrebama tržišta. kako bi povećala vlastitu konkurentnost te 5 http://www.moj-posao.net/press-centar/ details/69973/istrazivanje-o-edukativnim-potrebama-2010/29/ ublažila problem strukturne nezaposlenosti, europska unija sustavno potiče cjeloživotno učenje i obrazovanje na radnom mjestu. dok je u 2011. godini u eu-27 čak 8,9% osoba između 25. i 64. godine života bilo uključeno u različite programe cjeloživotnog učenja2, u hrvatskoj je samo 2,3% osoba sudjelovalo u nekom od oblika cjeloživotnog obrazovanja 6 . nedostatak stručnog usavršavanja nakon zavr-šetka formalnog obrazovanja predstavlja čak i veći problem od nedostatka određenih znanja i vještina stečenih tijekom formalnog obrazova-nja, jer zaposlenici u radnom odnosu provedu 35 do 40 godina. to znači da zaposlenici slabo stječu nova znanja što znatno smanjuje kapaci-tet gospodarstva za globalnu konkurentnost. bez stjecanja novih znanja, u obrazovnim insti-tucijama cjeloživotnog učenja, ali i na radnom mjestu, hrvatska ne može imati konkurentno gospodarstvo. hrvatski kvalifikacijski okvir može omogućiti pretpostavke i referentni okvir da se zajedno s gospodarskim sektorima i stru-kovnim udruženjima definira što je potrebno te tko i kako može ispitivati te certificirati kompe-tencije potrebne na tržištu rada. 6 postotak osoba od 25 do 64 godine koje su u periodu od 4 tjedna prije sudjelovanja u testiranju bile uključene u neki oblik obrazovanja ili obučavanja. cjeloživotno učenje eu-27 i rh, 2011 32,3 8,9 2,3 0 5 10 15 20 25 30 35 bulgaria romania croatia greece hungary slovakia poland latvia france italy lithuania malta ireland belgium cyprus germany eu-27 spain czech republic portugal estonia austria luxembourg united kingdom slovenia netherlands finland sweden denmark % dob 25-64 izvor: eurostat (tsiem080)175 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? inovacije i skills-gap u hrvatskoj hrvatski kvalifikacijski okvir otvara mogućnost primjene i na području inovacija. iako u europskom prostoru još uvijek ne posto-ji definiran model kompetencija koji bi opisivao koja su to znanja, vještine i sposobnosti po-trebne za kvalitetno upravljanje inovacijama za različita zanimanja i različite razine složenosti poslova, razvoj takvog sustava znatno bi utje-cao na inovacijski i inovatorski potencijal te bi u kratkom roku zasigurno ubrzao i razvoj cjelo-kupnog gospodarstva. jedna od mogućnosti je razviti sustav kompetencija nužnih za inovacije unutar tvrtki – primjerice hijerarhijski definirati kompetencije koje trebaju imati direktor tvrt-ke, inovacijski menadžer i projektni menadžer za učinkovito upravljanje inovacijama u tvrtki. zanimanje inovacijskog menadžera vrlo je rijet-ko unutar tvrtki, a praktički ne postoji u okviru visokoškolskih institucija ili ministarstava. u okviru redovitog visokoškolskog obrazovanja ne postoje definirani kurikulumi za upravljanje inovacijama. u okviru cjeloživotnog obrazo-vanja također su rijetki primjeri edukacija za upravljanje inovacijama. sve to doprinosi skills-gapu u području inovacija koji je značajan ograničavajući faktor za sustavno upravljanje inovacijama. u hrvatskoj ne postoji nacionalni sustav za upravljanje inovacijama što obuhvaća i ne-dostatak nacionalnog sustava za definiranje, razvoj, obučavanje, mjerenje i certificiranje kompetencija za upravljanje inovacijama. razvoj takvog sustava za upravljanje inovacija-ma izravno bi povećao kapacitet za apsorpciju novih znanja i tehnologija na svim razinama države i društva te bi omogućio sustavno pra-ćenje inovacijskog procesa. analizi kompetencija za upravljanje inovacija-ma može se pristupiti na različitim razinama, tj. domenama: društvenoj (državnoj), organizacij-skoj, timskoj i individualnoj (kristofić-ambruš, 2012), što je i tablično prikazano. svaka od tih razina može za primjenu i razvoj kompetencija za upravljanje inovacijama zahtijevati stvara-nje, za hrvatsko tržište rada, rijetkih ili potpuno novih zanimanja ili ishoda učenja (opisuju što je osoba sposobna napraviti). na krovnoj razini moguće je definirati nacional-ni sustav kompetencija za inovacije koji će ima-ti definirane različite ishode učenja i potrebne kvalifikacije za svako od relevantnih okruženja za upravljanje inovacijama (državna uprava i lokalna samouprava, gospodarstvo, znanstve-ne organizacije) te za različite razine upravlja-nja inovacijama (top-menadžment, srednji i operativni menadžment te voditelji projekata) i različite uloge (primjerice inovatori). uvođenje zanimanja inovacijskog menadžera nužno je potrebno za jačanje upravljanja inovacijama u tvrtkama. rb domena istraživanja inovacija primjer mogućih ključnih pitanja 1 društvena: inovativno društvo što su inovativna društva i po kojim atributima se razli-kuju od neinovativnih te kako to izmjeriti? kako državna uprava, znanstvene organizacije, gos-podarstvo, odgoj i obrazovanje, obitelj i drugi sustavi sudjeluju u stvaranju inovativnog društva? 2 organizacijska: inovativna organizacija koje se organizacije mogu smatrati inovativnim i na koji način kreiraju inovativnu klimu i kulturu? kako da organizacije kreiraju sustav za upravljanje inovacijama? 3 timska: inovativni tim koja su obilježja inovativnog tima i kako ga kreirati? koje kompetencije treba imati voditelj tima za upravlja-nje inovacijama? 4 individualna: inovator(i) kako prepoznati i poticati inovatore? kako kreirati sustav za praćenje inovatora?i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 176 budući da u hrvatskoj, praktički, ne postoje in-stitucije koje se bave obučavanjem za upravlja-nje inovacijama, potrebno je osnovati kompe-tentnu ustanovu koja bi se bavila obučavanjem u području inovacija u kontekstu cjeloživotnog obrazovanja, upotrebom suvremenih metoda u poučavanju, a u skladu s najboljim svjetskim praksama u obučavanju za upravljanje inovaci-jama. također , premda se često razgovara o presud-nom značaju inovacija za oporavak gospodar-stva, u okviru kurikuluma u srednjoj školi i na fakultetima ne postoje kolegiji koji se bave tematikom relevantnom za inovacije koja uklju-čuje poduzetnička znanja i vještine, pitanja intelektualnog vlasništva i sl. stoga je potrebno osuvremeniti nastavne sadržaje uvođenjem takvih kolegija na sve fakultete i u srednje škole, uz upotrebu e-learninga i dr . metoda učenja (rad na projektima, vježbeničke tvrtke, osnivanje start-up tvrtki i sl.). kad je u pitanju profesionalna orijentacija, potrebno je utvrditi kako prepoznati i gdje usmjeriti učenike i odra-sle osobe s izraženim kreativnim/inovatorskim potencijalom. potrebno je, također , uvesti u obrazovanje odgojitelja, nastavnika i profesora na fakulte-tima metodiku rada za poticanje kreativnosti i inovativnosti, ne ograničavajući se samo na znanstvenu i tehničku kreativnost nego i poti-cati razne druge oblike kreativnosti (glazbenu, likovnu, literarnu i dr .). tu problematiku deficita kompetencija na razinama raznih državnih sustava prepoznali su kristofić-ambruš i radković (2010) te su je grafički opisali sarrp modelom koji ilustrira osnovne korake provođenja analize deficita kompetencija (engl. skills-gap analysis) 7 . bez obzira od kojih se industrijskih (gospodarskih) sektora kreće u analizu nedostatka kompeten-cija, u jednom od koraka dolazi se na razinu pojedinih zvanja što podrazumijeva analizu ne-dostatka znanja, vještina, mentalnih sposobno-sti, osobina ličnosti i interesa koje poslodavac zahtijeva u određenom zvanju u odnosu na one koje posloprimac posje-7 potrebno je napomenuti da se ovdje pojam kompetencija koristi u drugačijem kontekstu nego kod eqf-a gdje kompetencije označavaju samostalnost i odgovornost potrebnu za obavljanje određenih zadataka i predstavljaju, uz znanje i vještine, zasebnu kategoriju; ovdje kompetencije označavaju sveukupnost znanja, vještina i sposobnosti potrebnih za uspješno obavljanje poslova na određenom radnom mjestu. 12 u prvom koraku provodi se analiza tržišta rada i sektorska analiza te metoda predviđanja kako bi se utvrdilo koja su ključna zanimanja za pojedine sektore trenutno i u budućnosti (3 do 5 godina), zatim se za svako od zanimanja određuje profil kompetencija koji uključuje mentalne sposobnosti, osobine ličnosti i interese za različita zvanja koje predstavljaju ulazne informacije za prilagodbu sustava profesionalne orijentacije. nakon toga pristupa se izradi profila znanja i vještina potrebnih za različita zvanja koji služi kao ulazna informacija za prilagodbu kurikuluma u srednjoškolskom i visokoškolskom sustavu te profesionalno obučavanje na radu i u vezi s radom koje mogu provoditi poslodavci u okviru programa u tvrtkama ili specijalizirane ustanove (primjerice veleučilišta i dr.). budući da su kompetencije za inovativnost horizontalnog karaktera, u primjeni se odnose na sve dionike inovacijske politike: državnu upravu i lokalnu samoupravu, znanstvene organizacije i gospodarstvo. odgovornosti za razvoj sustava kompetencija također su horizontalno distribuirane, jer trenutno ne postoji tijelo zaduženo za kreiranje tog sustava i njegovu kasniju primjenu. traženi profil kompetencija srednje škole i sveučilišta „proizvedeni“ profil kompetencija* korak 2. analiza profila kompetencija za zvanja poslodavci (tvrtke) korak 3. redizajn sustava profesionalne orijentacije izrada profila potrebnih mentalnih sposobnosti, osobina ličnosti i interesa za različita zvanja korak 4. redizajn kurikuluma (sss i vss) korak 5. profesionalno obučavanje na radu i u vezi s radom profil kompetencija korak 1. sektorska analiza i analiza tržišta rada izrada profila potrebnih znanja i vještina za različita zvanja prikaz sarrp modela analize deficita kompetencija (engl. skills-gap) i koraka za reduciranje (kristofić-ambruš i radković, 2010)177 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? duje ili stekne tijekom školovanja (engl. skills-gap analysis; riječ skill ima višestruko značenje i prevodi se kao kvalifikacija, znanje, vještina). sarrp model uključuje kao korake u provedbi sektorsku analizu i analizu tržišta rada, analizu profila kompetencija, redizajn sustava profesio-nalne orijentacije, redizajn kurikuluma uvo-đenje/redizajn profesionalnog obučavanja na radu i u vezi s radom. na temelju gospodarske strategije (uključujući industrijsku i regionalnu strategiju) određuju se prioritetni sektori za provođenje analize deficita kompetencija. u prvom koraku provodi se analiza tržišta rada i sektorska analiza te metoda predviđanja kako bi se utvrdilo koja su ključna zanimanja za po-jedine sektore trenutno i u budućnosti (3 do 5 godina), zatim se za svako od zanimanja odre-đuje profil kompetencija koji uključuje men-talne sposobnosti, osobine ličnosti i interese za različita zvanja koje predstavljaju ulazne informacije za prilagodbu sustava profesional-ne orijentacije. nakon toga pristupa se izradi profila znanja i vještina potrebnih za različita zvanja koji služi kao ulazna informacija za prilagodbu kuri-kuluma u srednjoškolskom i visokoškolskom sustavu te profesionalno obučavanje na radu i u vezi s radom koje mogu provoditi poslodavci u okviru programa u tvrtkama ili specijalizirane ustanove (primjerice veleučilišta i dr .). budući da su kompetencije za inovativnost ho-rizontalnog karaktera, u primjeni se odnose na sve dionike inovacijske politike: državnu upravu i lokalnu samoupravu, znanstvene organizacije i gospodarstvo. odgovornosti za razvoj sustava kompetencija također su horizontalno distri-buirane, jer trenutno ne postoji tijelo zaduže-no za kreiranje tog sustava i njegovu kasniju primjenu. takva bi edukacijska institucija trebala biti u vlasništvu ili barem pod nadzorom države kako bi sadržaji redovito bili usklađivani s potre-bama svih dionika inovacijske politike te sa svjetskim trendovima u području. također , s obzirom da je 95,5% tvrtki u kategoriji malih i srednjih tvrtki po veličini, hrvatsko je gospo-darstvo ograničenih kapaciteta za razvoj spe-cijaliziranih programa, a također i ograničenih budžeta te mogućnosti za slanje djelatnika na edukaciju u udaljenije mjesto na dulje vrijeme. stoga bi uloga države u definiranju i provedbi infrastrukture za inovacije i ovdje bila od pre-sudnog značaja te se uz ekonomičnu kombina-ciju e-learninga mogu osigurati pretpostavke za dobre rezultate. tim je veći značaj uvođenja hrvatskog kvalifi-kacijskog okvira kao zakonskog i državnog in-strumenta za praćenje i definiranje standarda kvalitete u području ishoda učenja, kvalifikacija i zanimanja. kako se navedeni prijedlozi za reduciranje deficita kompetencija mogu provesti kroz hko pobliže je objašnjeno u idućem poglavlju. što može omogućiti hrvatski kvalifikacijski okvir kako bi se skills-gap smanjio? u skladu s hodogramom provođenja analize kompetencija prema sarrp modelu, a ima-jući u vidu prethodno obrazložene prijedloge smanjivanja deficita kompetencija u području upravljanja inovacijama predlaže se sljedeće: 1. definirati model kompetencija za upravljanje inovacijama (innovation management com-petency model) u sklopu kojeg bi bila defini-rana znanja, vještine i sposobnosti potrebne za upravljanje inovacijama, tj. određene razi-ne kvalifikacija za inovacije (od jednostavnih pa do vrlo složenih). takav model trebalo bi odobriti podsektorsko vijeće za inovacije u okviru sektorskog vijeća za industriju koje bi odgovaralo nacionalnom vijeću za ljudske potencijale. 2. definiranje mjerljivih ishoda učenja i kvali-fikacija i način njihove provjere kroz hko uz prijedlog ključnih zanimanja za upravljanje inovacijama koji bi se unijeli na prijedlog podsektorskog vijeća u podregistar ishoda učenja i podregistar standarda kvalifikacija pri mzos-u. 3. osnovati regionalnu inovacijsku akademiju (rina) s prijedlogom edukacijskih progra-ma uz ishode učenja, kvalifikacije i nazive zanimanja koje nudi, a koje će definirati ui novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 178 suradnji s najboljim svjetskim praksama i u suradnji s vodećim svjetskim institucijama. rina-u je potrebno upisati kao ovlaštenu pravnu osobu za stjecanje i provedbu ishoda učenja u podregistar ishoda učenja te kao ovlaštenu pravnu osobu za izdavanje isprava o kvalifikacijama u podregistar standarda kvalifikacija pri mzos-u. za upis novih zani-manja za upravljanje inovacijama podnio bi se zahtjev za upis u podregistar standarda zanimanja pri minra-i. 4. osigurati sredstva za realizaciju programa od 1. do 3. državnim potporama ili poticajima, europskim projektima, sredstvima udruge inovatora ili privatnim kapitalom te dodat-nim sredstvima za pohađanje edukacija za sve dionike inovacijske politike. zaključak hrvatski kvalifikacijski okvir pruža velike perspektive za daljnji razvoj i potporu gospo-darstvu i industriji. u doglednoj budućnosti hr-vatska bi uz primjenu hko-a, na državnoj razini mogla imati definirane modele kompetencija u skladu s najboljim praksama za pojedina za-nimanja i/ili ključne grupe kompetencija (npr . inovacije, poduzetništvo), ovlaštene institucije i programe koji omogućavaju stjecanje ishoda učenja i kvalifikacije potrebne za pojedina za-nimanja. na taj način bi se, uz pomoć suvre-menih tehnologija (učenje na daljinu, on-line moduli za učenje) i strukovnih udruženja (stru-kovne komore, udruženja inženjera, pravnika i dr .) stjecala konkurentna znanja iz područja, ne samo inovacija (gdje je skills-gap vjerojatno najveći) već i iz raznih drugih područja u kojima postoje ili će postojati različite kvalifikacije. inovacijski potencijal svake nacionalne države, osim o kompetencijama i sposobnosti samih inovatora, ovisi i o strukturi gospodarstva, međutim postoji i povratna veza budući da kompetencije stanovništva utječu i na struktu-ru gospodarstva. hrvatski kvalifikacijski okvir omogućuje podlogu za kreiranje modela uprav-ljanja kompetencijama na području inovacija, a potreba izrade takvoga modela trebala bi biti prepoznata kao važna podloga za daljnji razvoj inovacija i inovacijskog potencijala, ključne karike ubrzanja gospodarskog rasta i razvoja. literatura (footnotes) 1 http://www.asoo.hr/userdocsimages/doku-menti/eqf.pdf (endnotes) 1 european commission (2012) bologna pro-cess implementation report - the european higher education area in 2012 • krištof, m., pisk, k., radeka i. (2011) primje-na bolonjskog procesa na hrvatskim sveuči-lištima, web-stranice nezavisnog sindikata znanosti • european commission (2008) european qu-alification framework for lifelong learning (eqf) • nacrt prijedloga zakona o hrvatskom kvalifi-kacijskom okviru, mzos (2012) • grupa autora (2009) hrvatski kvalifikacijski okvir – uvod u kvalifikacije, mzos • technical assistance guide for developing and using competency models – one solution for the workforce development system – clea-ring house, 2011. 2 • kristofić-ambruš, b. (2012) selected skills-gap practices: issues, models and methodo-logies. presentation on the rci 3rd working group on human capital, 11th of october 2012, (wb regional competitiveness initiati-ve), paris, oecd headquarter • kristofić-ambruš, b., radković, i. (2010) su-stav podrške razvoju intelektualnog kapitala (sprint). neobjavljeni materijal za pripremu pilot-projekta za inicijativu za regionalnu konkurentnost (rci) oecd-a179 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? european and croatian qualifications frameworks and innovations: how can the skills gap be reduced? 1 recognizing that they are lagging behind the other developed countries around the world, the countries of western europe have decided to try and reduce their inadequacy compared to other developed countries by harmonizing their education systems. the problem was detected in the late 90-ies, when the first qu-ality rating lists of the universities around the world appeared, where the leading european universities did not occupy top positions. the percentage of highly education people in the european union in 2000 was merely 17.3%, 2 while in the us, it was 25.4% 3 . the first step toward the integration of the european educa-tion systems was made in 1998, when france, germany, italy and uk signed the sorbonne declaration and created the foundations for the “harmonization” of higher education. in 1999, the bologna declaration was signed, which aimed to create a single european region of higher education, promote the idea of european cooperation in quality assurance, allow student mobility and establish a system which facilitates clear comparison of higher education degrees by 2010. the goal of the bologna process was to increase the level of population’s education, thereby increasing the economic efficiency of the european region. 1 proposals given in the paper by no means represent, and neither are related to, the official position of the institutions where the authors are employed (the croatian ministry of labor and the pension system, the institute for human potential research and development). 2 share of highly educated people older than 25 – eu 27 - source: eurostat - edat_lfse_07. 3 share of highly educated people older than 25 – us - source: us census bureau. in only 10 years, the bologna process has increased the share of highly educated people in the european union by 6 percentage points (to 23.5%), while the share of highly educated people in croatia has increased since 2002 by 2.3 percentage points, and amounted to 16.1% in 2011. the initial success of politi-cally initiated idea of harmonization of the european higher education region imposed a need to harmonize all qualifications systems, and therefore, european institutions, after several years of intense work, have agreed on the european qualification framework (eqf), which allows mutual harmonization of natio-nal qualifications systems 4 and qualifications frameworks with respect to the common european reference and its 8 referential levels. levels comprise the entire range of formal qualifications, acquired within formal educati-on institutions, e.g. ranging from elementary (level 1, e.g. diplomas for elementary school graduates) to the advanced level (level 8, e.g. ph.d. degree); however , as a lifelong learning promotion instrument, they can also refer to qualification levels which can be acquired by continuous education and training, ranging from elementary (level 1, e.g. trainee without work experience) to the advanced level (level 8, e.g. expert in an area). the eight eqf levels differ in learning outcomes (results), specified in three categories – as knowledge (what a stu-dent knows and understands), skills (what can be done after the completion of the learning process) and competencies (necessary level of independence). the european qualifications framework is focused on learning outcomes, regardless of the duration of study or qualifica-tions system. the creation of the croatian qualifications fra-mework had started even before the european council and parliament adopted the european qualifications framework in april 2008. in july 2007, the government of the republic of croatia accepted the documented entitled the starting bases for the croatian qualifications framework, and adopted the action plan for 4 “qualification” is a formal outcome of the process of rating and validation, acquired when a competent body issues a certificate confirming that the person has achieved the learning outcomes in accordance with the set standards.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 180 descriptors defining eqf levels1 with learning outcomes for each descriptor levels knowledge theoretical or factual skills cognitive (including logical, intuitive and creative thin-king) and practical (including physical dexterity and use of methods, materials, tools and instruments) competencies responsibility and independence ne-cessary to perform certain tasks level 1 basic general knowledge basic skills for performing simple tasks work or learning under directed su-pervision, in a structured environment level 2 basic factual knowledge in the area of work or study basic cognitive and practi-cal skills necessary for using essential information in order to complete tasks and solve routine problems using simple rules and tools work or learning under directed su-pervision, with some independence level 3 knowledge of facts, princi-ples, processes and general concepts in the area of work or study series of cognitive and practical skills necessary to complete tasks and solve problems, selecting and applying basic methodology, tools, materials and information - assuming responsibility to complete tasks during work or study - adjusting own behavior to circum-stances in problem solving level 4 factual and theoretical knowledge in broader con-texts within the area of work or study series of cognitive and practical skills necessary to create soluti-ons to specific problems in the area of work or study - practicing self-management within the guidelines of work or study in a predictable environment in which change is nevertheless possible - supervision of routine work of others, assuming certain responsibility for rating and improving the activities in work or study level 5 (e.g. co-llege-level education) extensive, specialized factual and theoretical knowledge wi-thin the area of work or study and awareness of the limits of own knowledge extensive series of cogniti-ve and practical solutions necessary to develop creative solutions to abstract problems - practicing management and supervi-sion in the work or study environment where unpredictable changes are possible - re-examination and improvement of one’s own and others’ performance level 6 advanced knowledge of the area of work or study, inclu-ding critical understanding of theories and principles advanced skills, demonstra-ting mastery and innovations necessary to solve complex and unpredictable problems in a specialized area of work or study - management of complex technical and professional project activities, assuming responsibility for decision making in an unpredictable work or study environment; - assuming responsibility for the ma-nagement of individuals’ and groups’ professional development level 7 - highly specialized knowled-ge, some of which is knowled-ge on the first line of knowled-ge in the area of work or study as the basis of original thought and/or research - critical awareness of the knowledge problems in the area and bordering areas between different areas specialized problem-solving skills necessary for research and/or innovation in order to create new knowledge and procedures and integrate knowledge from different areas - management and modification of complex and unpredictable work or study conditions, which requires new strategic approaches - assuming responsibility for the con-tribution to knowledge and practices and/or for re-examining strategic team performance level 8 (e.g.. ph.d. or expert level) knowledge on the most advanced limit in the area of work or study and bordering areas between different areas the most advanced and specialized skills and techniqu-es, including synthesis and validation, necessary for critical problem solving in research and/or innovation and for ex-panding and redefining existing knowledge or professional practice demonstrating essential relevance, innovativeness, independence, scien-tific and professional integrity and su-stainable engagement of development of new ideas or processes on the most advanced limit in the area of work or study which requires research.181 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? further development up to 2012. public discu-ssion on the proposal for the croatian qua-lifications framework act has recently been completed, and it is estimated that the propo-sal would be adopted by the end of the year . the act should provide the basis for the crea-tion of the system of transparent and mutually comparable qualifications, which will allow the labor force free movement in the labor market throughout europe. the croatian qualificati-ons framework act is based on the european qualifications framework, whose main task was to harmonize current formal qualification acquisition systems at the european level. a shift towards a system where a qualification, instead of the type of institution and duration of education, depends on learning outcomes (namely, on the quantifi-able knowledge level) will allow a simpler compari-son of qualifications at all levels (from pre-school to the post-graduate level) in the entire european region. in addition to the tran-sparent learning outco-me rating criteria, the european qualifications framework will allow the development of criteria and procedures for rating and recognition of formal and informal learning outcomes, which will empower the development of lifelong learning and allow the acquisition of qualifica-tions within on-the-job education. within the croatian qualifications framework, institutions authorized for the examination of competen-cies necessary to perform tasks within specific jobs and for issuing qualification certificates will be defined, which will guarantee the quali-ty of certified education programs. recognizing the importance of qualification sy-stems in monitoring future and current needs of the labor market, the ministry of labor and the pension system has joined the creation of and assumed a part of the implementation of the croatian qualifications framework in june 2012. the ministry of labor and the pension system will develop a system of continuous monitoring of the needs of the labor market, and the participation in the implementation of the croatian qualifications framework act will allow the monitoring of the required competencies and changes in the competenci-es necessary for specific professions. this will allow the identification of professions in high demand and the competencies necessary for each profession. the system will also allow better adjustment of the professional training program and a better adjustment of the requ-alification system. the croatian qualifications framework also provides for the cooperation between the representatives of employers, trade unions, civil society associations, the state administration and educational institu-tions, which will jointly create and adjust the qualification system to the needs of the labor market. in this sense, the croatian qualificati-ons framework has the potential to become a tool for systematic management of competen-cies in the labor market. the croatian qualifications framework also, through sectoral councils, provides for the definition of competencies for individual sec- 6 potrebama tržišta rada. u tom smislu hrvatski kvalifikacijski okvir ima potencijal da postane alat za sustavno upravljanje kompetencijama na tržištu rada. hrvatski kvalifikacijski okvir, također, putem sektorskih vijeća predviđa definiranje kompetencija za pojedine sektore u skladu s međunarodnim praksama. budući da eqf omogućuje brz transfer sustava kompetencija između nacionalnih država, prenošenjem i prilagođavanjem najboljih iskustava drugih europskih država, moguće je u kratkom roku znatno unaprijediti sustav stvaranja kompetencija za strateški važne sektore. primjerice, u sjedinjenim američkim državama u okviru ministarstva rada razvijeno je oko 20 različitih modela kompetencija i , među kojima su primjerice, za sektor energetike, aeronautike, automatike i dr. razvijeni različiti modeli kojima su jasno definirana sva znanja, vještine i sposobnosti koji su u tim sektorima potrebni. tijela u razvoju, primjeni i koordinaciji hko-a (krištof i ambruš, 2012, temeljem prijedloga zakona o hko-u) registar hko-a podregistar ishoda učenja i programa za stjecanje znanja i ovlaštenih pravnih osoba za provjeru ishoda učenja podregistar standarda zanimanja (minra) podregistar standarda kvalifikacija i ovlaštenih pravnih osoba za izdavanje isprave (mzos) nacionalno vijeće za ljudske potencijale sektorsko vijeće sektorsko vijeće sektorsko vijeće ministarstvo regionalnog razvoja i fondova eu-a ministarstvo obrazovanja, znanosti i tehnologije ministarstvo rada i mirovinskog sustava bodies in the development, implementation and coordination of cqf (krištof and ambruš, 2012, based on cqf act proposal)i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 182 tors, in line with international practices. since eqf allows a fast transfer of the competency systems across national states, by transmi-tting and adjusting the best experiences of other european countries, it is possible to significantly improve the competency creati-on system for strategically important sectors within a short time. for example, in the united states, some 20 different competence models were developed within the ministry of labor1, among which were, for example, energy, aero-nautics and automatics sector etc., for which different models clearly defining all knowled-ge, skills and competencies necessary in those sectors have been developed. in addition to the economic crisis, the quali-fication structure (employee knowledge and skills), which is not suited to the needs of the economy, also contributes to a relatively high unemployment rate. despite high unem-ployment, with a large job gap, employers in croatian emphasize that they lack qualified labor force. according to the study conducted in 2010 by www.educentar .net 5 in cooperati-on with the job search portal, mojposao, on a sample of about 70 employers, it has been established that 35% of them believe that their employees’ formal education is not a sufficient basis for future work. also, 85% of employers stated that having attended some type of addi-tional education strongly or at least somewhat 5 http://www.moj-posao.net/press-centar/ details/69973/istrazivanje-o-edukativnim-potrebama-2010/29/ affects their decision when choosing among candidates. globalized economy requires enterprises to adjust to trends much faster than before, and to adapt their supply, but also the production, to the current state of the economy. unlike en-trepreneurs who can adapt to the market wit-hin a short time, educational programs, due to their duration, cannot be modified significantly within a short time. the croatian qualificati-ons framework will allow a better adjustment of the education programs to the needs of the economy, taking into the account that certain knowledge and skills (particularly those which pertain to long-term social interests) should not be modified according to current market needs. in order to increase its own competitiveness and alleviate the problem of structural unem-ployment, the european union systematically encourages lifelong learning and on-the-job education. while in 2011 in eu-27 as many as 8.9% persons aged 25-64 were involved in different lifelong learning programs2, only 2.3% persons in croatia participated in a form of lifelong education 6 . the lack of professional training after the completion of formal education represents an even greater problem than the lack of specific knowledge and skills acquired during formal 6 percentage of persons aged 25-64 who were involved in any form of education or training in the period of 4 weeks prior to testing. cjeloživotno učenje eu-27 i rh, 2011 32,3 8,9 2,3 0 5 10 15 20 25 30 35 bulgaria romania croatia greece hungary slovakia poland latvia france italy lithuania malta ireland belgium cyprus germany eu-27 spain czech republic portugal estonia austria luxembourg united kingdom slovenia netherlands finland sweden denmark % dob 25-64 lifelong learning, eu-27 and croatia, 2011 source: eurostat (tsiem080)183 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? education, since employees spend 35 to 40 years in employment. this means that em-ployees have a poor rate of acquisition of new knowledge, which significantly reduces the economy’s capacity for global competitiveness. without the acquisition of new knowledge, at lifelong learning educational institutions, but also in jobs, croatia cannot have a com-petitive economy. the croatian qualifications framework can provide the prerequisites and the referential framework to define what is necessary and who and how can examine and certify the competencies necessary on the labor market, together with the economic sectors and professional associations. innovations and skills gap in croatia the croatian qualifications framework also opens up the possibility of implementation in the area of innovations. although there is no defined competency model in the european region, which would describe which knowledge, skills and compe-tencies are necessary for good management of innovations for different professions and dif-ferent job complexity levels, the development of such a system would significantly affect the innovation and innovator potential, and would certainly speed up the development of the entire economy within a short time. one of the possibilities is to develop a system of competencies necessary for innovations within companies – for example, define the hierarchy of competencies which the company director , the innovation manager and the project ma-nager must have in order to efficiently manage innovations at the company. the profession of the innovation manager is very rare in compa-nies, and it is practically non-existent within higher education institutions or ministries. there are no defined curricula for innovation management within regular higher education. within lifelong learning, examples of innova-tion management education are also scarce. all this contributes to skills gap in the area of innovation, which is a significant restricting factor for systematic innovation management. there is no national innovation management system in croatia, which also comprises the lack of a national system for definition, develo-pment, education, measurement and certifica-tion of innovation management competencies. the development of such innovation mana-gement system would directly increase the capacity for absorption of new knowledge and technologies at all state and society levels, thereby allowing a systematic monitoring of the innovation process. the analysis of innovation management com-no. domain of innovation research example of possible crucial questions 1 social: innovative society what are innovative societies, by which attributes do they differ from non-innovative ones and how can this be measured? how do state administration, scientific organizations, economy, upbringing and education, family and other systems participate in the creation of an innovative society? 2 organizational: innovative organization which organizations can be considered innovative and how do they create innovative climate and culture? how can organizations create the innovation manage-ment system? 3 team-level: innovative team what are the traits of an innovative team and how can it be created? which competencies must an innovation management team leader have? 4 individual: innovator(s) how can innovators be recognized and encouraged? how can the innovator monitoring system be created?i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 184 petencies can be approached at different le-vels, i.e. domains: social (state), organizational, team and individual (kristofić-ambruš, 2012), as shown in the table. for the application and development of innovation management competencies, each of these levels can require the creation of, for the croatian labor market, rare or completely new professions or learning outcomes (describing what a person is able to do). at the top level, it is possible to define the national innovation competency system, which will have different learning outcomes and qu-alifications necessary for each of the relevant innovation management environments (state administration and local self-government, economy, scientific organizations) defined, as well as for different innovation management levels (top management, medium-level and operational management, and project ma-nagers) and different roles (e.g. innovators). the introduction of the innovation manager profession is necessary to enhance innovations in companies. since there are virtually no institutions in croatia which are involved in innovation ma-nagement training, it is necessary to establish a competent institution which would provide training in the area of innovations in the con-text of lifelong learning, using modern teac-hing methods, and in line with the best world practices in innovation management training. also, although the crucial significance of innovation for the recovery of economy is often talked about, there are no courses in the high school or university curricula, dealing with topics relevant for innovations, which include entrepreneurial knowledge and skills, intellectual property issues etc. therefore, it is necessary to modernize educational contents, introducing such courses to all faculties and high schools, with the use of e-learning and other learning methods (working on projects, tra-inee companies, establis-hing start-up companies etc.). when it comes to professional orientation, it is necessary to identify how can students and adults with outstanding creative/innovator potential be recognized and where to direct them. also, it is necessary to introduce the methodo-logy of work for the encouragement of creati-vity and innovativeness in the education of te-achers, trainers and university professors, not limited to the scientific and technical creativity, 12 u prvom koraku provodi se analiza tržišta rada i sektorska analiza te metoda predviđanja kako bi se utvrdilo koja su ključna zanimanja za pojedine sektore trenutno i u budućnosti (3 do 5 godina), zatim se za svako od zanimanja određuje profil kompetencija koji uključuje mentalne sposobnosti, osobine ličnosti i interese za različita zvanja koje predstavljaju ulazne informacije za prilagodbu sustava profesionalne orijentacije. nakon toga pristupa se izradi profila znanja i vještina potrebnih za različita zvanja koji služi kao ulazna informacija za prilagodbu kurikuluma u srednjoškolskom i visokoškolskom sustavu te profesionalno obučavanje na radu i u vezi s radom koje mogu provoditi poslodavci u okviru programa u tvrtkama ili specijalizirane ustanove (primjerice veleučilišta i dr.). budući da su kompetencije za inovativnost horizontalnog karaktera, u primjeni se odnose na sve dionike inovacijske politike: državnu upravu i lokalnu samoupravu, znanstvene organizacije i gospodarstvo. odgovornosti za razvoj sustava kompetencija također su horizontalno distribuirane, jer trenutno ne postoji tijelo zaduženo za kreiranje tog sustava i njegovu kasniju primjenu. traženi profil kompetencija srednje škole i sveučilišta „proizvedeni“ profil kompetencija* korak 2. analiza profila kompetencija za zvanja poslodavci (tvrtke) korak 3. redizajn sustava profesionalne orijentacije izrada profila potrebnih mentalnih sposobnosti, osobina ličnosti i interesa za različita zvanja korak 4. redizajn kurikuluma (sss i vss) korak 5. profesionalno obučavanje na radu i u vezi s radom profil kompetencija korak 1. sektorska analiza i analiza tržišta rada izrada profila potrebnih znanja i vještina za različita zvanja outline of the sarrp model for the skills gap analysis and steps to reduce them (kristofić-ambruš and radković, 2010)185 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? but encouraging other forms of creativity (in music, arts, writing etc.). the skills gap problem area at the levels of different state systems has been recognized by kristofić-ambruš and radković (2010), who have described it using the graphic sarrp model which illustrates the basic steps in con-ducting the skills gap analysis)7. regardless of which industrial (economic) sectors are used as the starting point for the skills gap analysis, one of the steps reaches the level of individu-al professions, which implies the analysis of knowledge, skills, mental abilities, personality traits and interests required by the employer in a profession, with respect to the ones po-ssessed or acquired during education by the employee. the sarrp model includes steps in the con-duction of sectoral analysis and labor market analysis, competency profile analysis, redesign of the professional orientation system, rede-sign of the curriculum, introduction/redesign of professional on-the-job and job-related training. based on the economic strategy (including the industrial and regional strategy), priority sectors for the skills gap analysis are determined. in the first step, labor market and sectoral analysis is conducted, as well as the prediction method establishing the key professions for individual sectors, currently and in the future (3 to 5 years); then, for each profession, com-petency profile is determined, which includes mental abilities, personality traits and interests for different professions, which represents input for the adjustment of the professional orientation system. thereafter , the creation of knowledge and ski-lls profile necessary for different professions is started, and serves as input for the adjustment 7 it should be noted that the term competency is used here in a different context than in eqf , where competencies mean independence and responsibility necessary to perform certain tasks and represent, in addition to knowledge and skills, a separate category; here, competencies denote the entirety of knowledge, skills and abilities necessary for successful completion of tasks in a job. of curricula in the high school and higher education system, as well as the professional in-job and work-related training, which can be implemented by employers within company programs or within specialized institutions (e.g. associate-degree colleges etc.). since innovation competencies are of hori-zontal nature, in practice they refer to all the innovation policy stakeholders: the state admi-nistration and local self-government, scientific organizations and the economy. responsibiliti-es for the development of the competency sy-stem are also horizontally distributed, as there is at present no body in charge of creating this system and its subsequent implementation. such an education institution should be owned or at least supervised by the state, in order to coordinate the program contents with the needs of all the innovation stakeholders and with global trends in the domain on a regu-lar basis. also, since 95.5% companies are small and medium enterprises by their size, the croatian economy has limited capacity to develop specialized programs, and also has limited budget and the possibilities for sending employees for training to a distant location for a longer period of time. therefore, the role of the state in defining and implementing the innovation infrastructure would here also be of decisive importance, and with the cost-ef-fective combination of e-learning, prerequisi-tes for good results can be provided. this makes the introduction of the croatian qualifications framework as a legal and state-level instrument for monitoring and defining quality standards in the area of learning out-comes, qualifications and professions, all the more important. the next chapter explains in further detail how can these proposals for reducing the skills gap be implemented through cqf .i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. europski i hrvatski kvalifikacijski okvir i inovacije: kako smanjiti skills-gap? 186 what can the croatian qualifications framework offer in terms of reducing the skills gap? in accordance with the chart showing the conduction of competency analysis accor-ding to the sarrp model, and taking into the account previously explained proposals for the reduction of skills gap in the area of innovation management, the following is proposed: 1. define the innovation management compe-tency model, within which knowledge, skills and abilities necessary for innovation mana-gement would be defined, i.e. qualification levels for innovation determined (ranging from simple to highly complex). such model should be approved by the subsectoral inno-vation council, within the sectoral industry council, which would be responsible to the national human potential council. 2. define quantifiable learning outcomes and qualifications, and the method for their ve-rification through cqf , with the proposal of key professions for innovation management which would be entered upon the proposal by the subsectoral council into the learning outcomes subregister and the qualification standards subregister at mzos. 3. establish the regional innovation academy (rina) with the proposal of educational programs, with learning outcomes, qualifica-tions and job titles offered, which will be de-fined according to the best global practices and in cooperation with the world’s leading institutions. rina should also be entered as the authorized legal person for the acquisi-tion and implementation of learning outco-mes into the learning outcomes subregister and the authorized legal person for issuing qualification documents into the qualifi-cation standards subregister at mzos. for the entry of new innovation management professions, an entry application would be submitted to the profession standards subregister at minra. 4. provide funds for program realization under sections 1 to 3 by state subsidies or incenti-ves, european projects, innovator associati-ons’ funds or by private capital and additi-onal funds for attending education courses for all innovation policy stakeholders. conclusion the croatian qualifications framework offers great prospects for further development and support to the economy and industry. in the foreseeable future, applying cqf , croatia could have competency models defined at the state level in accordance with the best practices for individual professions and/or key competency groups (e.g. innovations, entrepreneurship), authorized institutions and programs allowing the acquisition of learning outcomes and qua-lifications necessary for individual professions. in this way, with the aid of modern technologi-es (distance learning, on-line learning modu-les) and professional associations (professional chambers, engineer and lawyer associations etc.), competitive knowledge would be acqui-red in the area of not only innovation (where the skills gap is probably the highest) but from different other areas where different qualifica-tions exist or will exist. the innovation potential of every national state depends, besides the competencies and abilities of the innovators themselves, on the structure of economy; however , there is a feedback, since the population’s competencies also affect the structure of the economy. the croatian qualifications framework provides the basis for the creation of a competency management model in the area of innovation, and the need to build this model should be recognized as the important basis for further development of innovation and innovation potential, a crucial link in the enhancement of economic growth and development.187 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 european and croatian qualification framework and innovations: how can the skills gap be reduced? bibliography: (footnotes) 1 http://www.asoo.hr/userdocsimages/doku-menti/eqf.pdf (endnotes) 1 european commission (2012) bologna pro-cess implementation report - the european higher education area in 2012 • krištof, m., pisk, k., radeka i. (2011) primje-na bolonjskog procesa na hrvatskim sveuči-lištima, web-stranice nezavisnog sindikata znanosti • european commission (2008) european qu-alification framework for lifelong learning (eqf) • nacrt prijedloga zakona o hrvatskom kvalifi-kacijskom okviru, mzos (2012) • grupa autora (2009) hrvatski kvalifikacijski okvir – uvod u kvalifikacije, mzos • technical assistance guide for developing and using competency models – one solution for the workforce development system – clea-ring house, 2011. 2 • kristofić-ambruš, b. (2012) selected skills-gap practices: issues, models and methodo-logies. presentation on the rci 3rd working group on human capital, 11th of october 2012, (wb regional competitiveness initiati-ve), paris, oecd headquarter • kristofić-ambruš, b., radković, i. (2010) su-stav podrške razvoju intelektualnog kapitala (sprint). neobjavljeni materijal za pripremu pilot-projekta za inicijativu za regionalnu konkurentnost (rci) oecd-anothing is impossible... union of croatian innovators dalmatinska 12 hr-10000 zagreb croatia tel: 385 1 48 86 540 fax: 385 1 48 46 433 www.inovatorstvo.com uih@inovatorstvo.comsiniša marijan • končar – institut za elektrotehniku, zagreb inovativni industrijski proizvodi – slučajnost ili rezultat strateškog planiranja? innovative industrial products – an accident or the result of strategic planning?i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativni industrijski proizvodi – slučajnost ili rezultat strateškog planiranja? 190 uvod tijekom posljednjih dvadesetak godina u kon-čaru – institutu za elektrotehniku (institut) razvijeno je, u suradnji s ostalim društvima gru-pe končar, niz visokotehnoloških i inovativnih proizvoda koji su, osim niza domaćih i među-narodnih nagrada i priznanja, postigli i tržišnu afirmaciju. radi se, prije svega, o industrijskim ugradbenim računalnim sustavima upravljanja koji se rabe u vozilima na tračnicama i postro-jenjima za proizvodnju električne energije te sustavima monitoringa elektroenergetske opreme. obje grupe proizvoda pripadaju specifičnom tržišnom segmentu sa sljedećim značajkama: (1) proizvode se u vrlo malim seri-jama, (2) podržavaju vrlo zahtjevne aplikacije, (3) ciklus razvoja traje i do nekoliko godina, (4) moraju podržavati mogućnost programskih i sklopovskih proširenja tijekom eksploataci-je, (5) očekivani životni vijek je i do nekoliko desetaka godina, a zastarijevanje komponena-ta, pogotovo elektroničkih, ugrožava njihovo održavanje i ponovljivost. istodobno, osim pouzdanosti, funkcionalnosti, efikasnosti i ekonomičnosti moraju zadovoljiti i određene zahtjeve koji nisu povezani s osnov-nom funkcijom, primjerice stroge klimo-me-haničke zahtjeve i zahtjeve koji se odnose na elektromagnetsku kompatibilnost. to nužno nameće i specifične zahtjeve na programsku i sklopovsku podršku. nadalje, troškovi održava-nja tih proizvoda često premašuju nabavnu ci-jenu opreme, pa je potpuno opravdan zahtjev integratora sustava i krajnjih korisnika za bitno duljim životnim vijekom spomenutih sustava u odnosu na sadašnje stanje prakse. da bi to bilo moguće potrebno je razviti sustave koji su „ot-porni” na zastarijevanje komponenata u najve-ćoj mogućoj mjeri. pri tome se pretpostavlja da je „otpornost” na zastarijevanje komponenata puno lakše ostvariti ako je sustav zasnovan na održivoj, dugovječnoj platformi koja se sastoji od modularnih programskih i sklopovskih kom-ponenata te odgovarajuće definiranih među-sobnih sučelja. takva platforma omogućuje razvoj obitelji proizvoda i niza njihovih inačica (varijanti). međutim, razvoj održive platforme koju je moguće koristiti kao osnovu za nove proizvode i prilagodbu novim zahtjevima tržišta složen je i zahtijeva, osim teoretskih i praktičnih znanja, pomno strateško planiranje i znatna inicijalna financijska sredstva. dobro odabrana koncep-cija i arhitektura platforme može potaknuti i razvoj novih proizvoda u tržišnim nišama koje prvotno nisu razmatrane, a to dodatno pove-ćava primjenjivost i održivost platforme. u drugom poglavlju prikazana je strategija primijenjena pri koncipiranju arhitekture vlasti-te platforme. za ilustraciju uspješne primjene spomenutog platformskog pristupa prikazano je u trećem poglavlju nekoliko različitih sustava upravljanja zasnovanih na razvijenoj vlastitoj platformi. u četvrtom poglavlju prikazana je modularna platforma na osnovi koje je razvijen sustav monitoringa transformatora. razvoj zasnovan na održivim platformama značajke sustava zasnovanih na održivoj arhitekturi koja služi za razvoj vlastite platfor-me proizvoda su: rekonfiguriranje i ugradnja dodatnih ili novih funkcija tijekom eksploata-cije proizvoda, vlastite modularne programske (sw) i sklopovske (hw) komponente, visoka razina istovjetnih komponenata ako se us-poređuju varijante jednog proizvoda (engl. commonality indices), ponovna uporaba postojećih komponenata (engl. component reuse) u različitim proizvodima, kompatibilnost vitalnih programskih i sklopovskih komponenta s obzirom na različite generacije proizvoda te visoka razina „otpornosti” na zastarijevanje komponenata. navedene pretpostavke jedno-stavnije je ostvariti ako su sustavi zasnovani na modularnim platformama. najznačajnije prednosti modularnih platformi proizvoda su: jednostavna zamjena modula tijekom eksplo-atacije, moguća kasnija poboljšanja ili nova funkcionalnost, jednostavniji i manje rizičan razvoj varijanti proizvoda, paralelan razvoj modularnih komponenata te ponovna uporaba već razvijenih komponenata što povećava tzv. indekse istovjetnosti među proizvodima. važno je napomenuti da dobro definirana arhitektura platforme omogućuje razvoj komponenata koje su kompatibilne kroz nekoliko generacija191 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovative industrial products – an accident or the result of strategic planning? proizvoda, odnosno produljuje životni vijek proizvoda. pri strateškom planiranju primije-njen je princip evolucije održive familije proi-zvoda zasnovane na jedinstvenoj modularnoj platformi (slika 1). platforma kao osnova razvoja različitih sustava upravljanja na ovoj platformi zasnovan je niz sustava upravljanja i energetskih pretvarača koji se pri-mjenjuju u električnoj vuči i elektroenergetici. razvoj platforme započeo je prije dvadesetak godina, a prvi komercijalni proizvod bio je digi-talni regulator napona koji se koristi u sustavi-ma uzbude sinkronih strojeva. sljedeći značajni proizvodi bili su centralna računala lokomotive, tramvaja i vlaka te sustav upravljanja vjetroa-gregatom. evolucijski razvoj ilustrira slika 2, a posebno je naglašena kompatibilnost sklopov-skih i programskih komponenata. to znači da definirana arhitektura platforme omogućuje primjenu novorazvije-nih vitalnih komponenata i u pret-hodno isporučenim proizvodima. na taj način značajno se smanjuju rizici povezani sa zastarijevanjem elektroničkih dijelova i softvera. osim generacijske kompatibilno-sti, potrebno je naglasiti i pred-nost uporabe istih komponenata u različitim proizvodima. primje-rice, na slici 3 prikazan je izgled redundantnog centralnog računa-la tramvaja, a na slici 4 ugradbeni sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. kom-ponente označene brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 8 su identične, tj. primijenjene su u dva potpuno različita proizvoda. nadalje, na slici 5 prikazano je centralno računalo elektromotornog vlaka koje također koristi niz prethodno razvijenih komponenata. na taj način razvoj se odvija paralelno, a pouzdanost dobivenih proizvoda znatno je veća nego proizvoda koji nisu zasnovani na modu-larnoj arhitekturi. sva vlastita rješenja prezentirana u ovome radu zasnovana su na spomenutom konceptu i karakteriziraju ih vrlo visoki indeksi istovjetno-sti ugrađenih hw/sw komponenata. rješenja ugradbenih računalnih sustava prikazana na slici 2 tipični su proizvodi za koje je naznačena godina proizvodnje prve serije. zahvaljujući konceptu platforme, proizvodi se kontinuirano inoviraju i prilagođavaju zahtjevima tržišta kroz varijante i generacije. primjerice, prva gene-racija digitalnog regulatora napona (hidro- i termoelektrane) do sada je inovirana kroz dvadesetak varijanti i tri potpuno različite, ali funkcionalno kompatibilne, generacije. na slici 6 prikazano je pet centralnih procesorskih mo-dula razvijenih tijekom životnog vijeka platfor-me. prvi modul na lijevoj strani slike razvijen je prije 23 godine, a krajnji desni modul je novo rješenje koje može po gabaritima, sučeljima i funkcionalnosti u potpunosti zamijeniti prvotni proizvod te ponuditi i niz dodatnih funkcija. proizvodima, kompatibilnost vitalnih programskih i sklopovskih komponenta s obzirom na različite generacije proizvoda te visoka razina "otpornosti" na zastarijevanje komponenata. navedene pretpostavke jednostavnije je ostvariti ako su sustavi zasnovani na modularnim platformama. najznačajnije prednosti modularnih platformi proizvoda su: jednostavna zamjena modula tijekom eksploatacije, moguća kasnija poboljšanja ili nova funkcionalnost, jednostavniji i manje rizičan razvoj varijanti proizvoda, paralelan razvoj modularnih komponenata te ponovna uporaba već razvijenih komponenata što povećava tzv. indekse istovjetnosti među proizvodima. važno je napomenuti da dobro definirana arhitektura platforme omogućuje razvoj komponenata koje su kompatibilne kroz nekoliko generacija proizvoda, odnosno produljuje životni vijek proizvoda. pri strateškom planiranju primijenjen je princip evolucije održive familije proizvoda zasnovane na jedinstvenoj modularnoj platformi (slika 1). slika 1: evolucija održive familije proizvoda zasnovane na modularnoj platformi. iii. platforma kao osnova razvoja različitih sustava upravljanja na ovoj platformi zasnovan je niz sustava upravljanja i energetskih pretvarača koji se primjenjuju u električnoj vuči i elektroenergetici. razvoj platforme započeo je prije dvadesetak godina, a prvi komercijalni proizvod bio je digitalni regulator napona koji se koristi u sustavima uzbude sinkronih strojeva. sljedeći značajni proizvodi bili su centralna računala lokomotive, tramvaja i vlaka te sustav upravljanja vjetroagregatom. evolucijski razvoj ilustrira slika 2, a posebno je naglašena kompatibilnost sklopovskih i programskih komponenata. to znači da definirana arhitektura platforme omogućuje primjenu novorazvijenih vitalnih komponenata i u prethodno isporučenim proizvodima. na taj način značajno se smanjuju rizici povezani sa zastarijevanjem elektroničkih dijelova i softvera. osim generacijske kompatibilnosti, potrebno je naglasiti i prednost uporabe istih komponenata u različitim proizvodima. primjerice, na slici 3 prikazan je izgled redundantnog centralnog računala tramvaja, a na slici 4 ugradbeni sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. komponente označene brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 8 su identične, tj. primijenjene slika 1: evolucija održive familije proizvoda zasnovane na modularnoj platformi.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativni industrijski proizvodi – slučajnost ili rezultat strateškog planiranja? 192 su u dva potpuno različita proizvoda. nadalje, na slici 5 prikazano je centralno računalo elektromotornog vlaka koje također koristi niz prethodno razvijenih komponenata. na taj način razvoj se odvija paralelno, a pouzdanost dobivenih proizvoda znatno je veća nego proizvoda koji nisu zasnovani na modularnoj arhitekturi. sva vlastita rješenja prezentirana u ovome radu zasnovana su na spomenutom konceptu i karakteriziraju ih vrlo visoki indeksi istovjetnosti ugrađenih hw/sw komponenata. rješenja ugradbenih računalnih sustava prikazana na slici 2 tipični su proizvodi za koje je naznačena godina proizvodnje prve serije. zahvaljujući konceptu platforme, proizvodi se kontinuirano inoviraju i prilagođavaju zahtjevima tržišta kroz varijante i generacije. primjerice, prva generacija digitalnog regulatora napona (hidro- i termoelektrane) do sada je inovirana kroz dvadesetak varijanti i tri potpuno različite, ali funkcionalno kompatibilne, generacije. na slici 6 prikazano je pet centralnih procesorskih modula razvijenih tijekom životnog vijeka platforme. prvi modul na lijevoj strani slike razvijen je prije 23 godine, a krajnji desni modul je novo rješenje koje može po gabaritima, sučeljima i funkcionalnosti u potpunosti zamijeniti prvotni proizvod te ponuditi i niz dodatnih funkcija. slika 2: sustavi upravljanja u vozilima na tračnicama i elektroagregatima zasnovani na jedinstvenoj platformi. slika 3: redundantno centralno računalo tramvaja. slika 4: sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. novi proizvodi lokomotiva vlak tramvaj vjetroagregat hidro/termo elektrana kompatibilnost hw/sw komponenata 1991 1999 2005 2008 2011 slika 2: sustavi upravljanja u vozilima na tračnicama i elektroagregatima zasnovani na jedinstvenoj platformi. slika 3: redundantno centralno računalo tramvaja. slika 4: sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. su u dva potpuno različita proizvoda. nadalje, na slici 5 prikazano je centralno računalo elektromotornog vlaka koje također koristi niz prethodno razvijenih komponenata. na taj način razvoj se odvija paralelno, a pouzdanost dobivenih proizvoda znatno je veća nego proizvoda koji nisu zasnovani na modularnoj arhitekturi. sva vlastita rješenja prezentirana u ovome radu zasnovana su na spomenutom konceptu i karakteriziraju ih vrlo visoki indeksi istovjetnosti ugrađenih hw/sw komponenata. rješenja ugradbenih računalnih sustava prikazana na slici 2 tipični su proizvodi za koje je naznačena godina proizvodnje prve serije. zahvaljujući konceptu platforme, proizvodi se kontinuirano inoviraju i prilagođavaju zahtjevima tržišta kroz varijante i generacije. primjerice, prva generacija digitalnog regulatora napona (hidro- i termoelektrane) do sada je inovirana kroz dvadesetak varijanti i tri potpuno različite, ali funkcionalno kompatibilne, generacije. na slici 6 prikazano je pet centralnih procesorskih modula razvijenih tijekom životnog vijeka platforme. prvi modul na lijevoj strani slike razvijen je prije 23 godine, a krajnji desni modul je novo rješenje koje može po gabaritima, sučeljima i funkcionalnosti u potpunosti zamijeniti prvotni proizvod te ponuditi i niz dodatnih funkcija. slika 2: sustavi upravljanja u vozilima na tračnicama i elektroagregatima zasnovani na jedinstvenoj platformi. slika 3: redundantno centralno računalo tramvaja. slika 4: sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. novi proizvodi lokomotiva vlak tramvaj vjetroagregat hidro/termo elektrana kompatibilnost hw/sw komponenata 1991 1999 2005 2008 2011 su u dva potpuno različita proizvoda. nadalje, na slici 5 prikazano je centralno računalo elektromotornog vlaka koje također koristi niz prethodno razvijenih komponenata. na taj način razvoj se odvija paralelno, a pouzdanost dobivenih proizvoda znatno je veća nego proizvoda koji nisu zasnovani na modularnoj arhitekturi. sva vlastita rješenja prezentirana u ovome radu zasnovana su na spomenutom konceptu i karakteriziraju ih vrlo visoki indeksi istovjetnosti ugrađenih hw/sw komponenata. rješenja ugradbenih računalnih sustava prikazana na slici 2 tipični su proizvodi za koje je naznačena godina proizvodnje prve serije. zahvaljujući konceptu platforme, proizvodi se kontinuirano inoviraju i prilagođavaju zahtjevima tržišta kroz varijante i generacije. primjerice, prva generacija digitalnog regulatora napona (hidro- i termoelektrane) do sada je inovirana kroz dvadesetak varijanti i tri potpuno različite, ali funkcionalno kompatibilne, generacije. na slici 6 prikazano je pet centralnih procesorskih modula razvijenih tijekom životnog vijeka platforme. prvi modul na lijevoj strani slike razvijen je prije 23 godine, a krajnji desni modul je novo rješenje koje može po gabaritima, sučeljima i funkcionalnosti u potpunosti zamijeniti prvotni proizvod te ponuditi i niz dodatnih funkcija. slika 2: sustavi upravljanja u vozilima na tračnicama i elektroagregatima zasnovani na jedinstvenoj platformi. slika 3: redundantno centralno računalo tramvaja. slika 4: sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. novi proizvodi lokomotiva vlak tramvaj vjetroagregat hidro/termo elektrana kompatibilnost hw/sw komponenata 1991 1999 2005 2008 2011 slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka. slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. iv. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophodnih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagnostičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom platformom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvoda prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. v. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncepta pri strateškom planiranju i razvoju visokotehnoloških proizvoda u vozilima na tračnicama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platformama, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka. slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. iv. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophodnih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagnostičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom platformom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvoda prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. v. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncepta pri strateškom planiranju i razvoju visokotehnoloških proizvoda u vozilima na tračnicama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platformama, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.193 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovative industrial products – an accident or the result of strategic planning? slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka. slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. iv. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophodnih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagnostičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom platformom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvoda prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. v. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncepta pri strateškom planiranju i razvoju visokotehnoloških proizvoda u vozilima na tračnicama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platformama, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophod-nih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagno-stičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom plat-formom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvo-da prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncep-ta pri strateškom planiranju i razvoju visoko-tehnoloških proizvoda u vozilima na tračni-cama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platforma-ma, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i pove-ćanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka. slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. iv. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophodnih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagnostičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom platformom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvoda prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. v. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncepta pri strateškom planiranju i razvoju visokotehnoloških proizvoda u vozilima na tračnicama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platformama, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativni industrijski proizvodi – slučajnost ili rezultat strateškog planiranja? 194 innovative industrial products – an accident or the result of strategic planning? introduction in the last two decades, a series of high-tech and innovative products have been developed at končar – electrical engineering institute (institute) in cooperation with the other companies within the končar group which, in addition to a number of domestic and inter-national prizes and awards, have established themselves on the market. these are, prima-rily, industrial built-in computer management systems, used in rail vehicles and electric power production plants, as well as electric power equipment monitoring systems. both product groups belong to a specific market segment with the following characteristics: (1) they are produced in very small batches, (2) they support highly demanding applications, (3) the development cycle lasts up to several years, (4) they must support the option of software and hardware upgrades during explo-itation, (5) the expected product life is up to several decades, and the aging of components, particularly electronic ones, threatens their maintenance and replicability. at the same time, in addition to reliability, functionality, effectiveness and cost-efficiency, they must meet certain requirements whi-ch are not related to the basic function, e.g. strict climate and mechanical requirements, and requirements related to electromagnetic compatibility. this necessarily imposes specific requirement related to software and hardware support. furthermore, the costs of product maintenance often exceed the purchase price of the equipment, and therefore, the system integrators’ and end users’ demands for a substantially longer life of these system with respect to the current state of practice is fully justified. in order to make this possible, systems must be developed which have maxi-mum resistance to component aging. in this, it is presumed that resistance to component aging is much easier to achieve if the system is based on a sustainable, durable platform, consisting of modular software and hardware components and appropriately defined mutual interfaces. such platform facilitates the deve-lopment of product families and a number of their versions (variants). however , the development of a sustainable platform which can be used as the basis for new products and the adjustment to new mar-ket requirements is complex and requires, in addition to theoretical and practical knowled-ge, careful strategic planning and substantial initial funds. well-chosen concept and plat-form architecture can encourage the develo-pment of new products in market niches which were not initially considered, which additio-nally increases the platform’s applicability and sustainability. the second chapter outlines the strategy applied in designing own platform’s architec-ture. to illustrate the successful application of the above platform approach, several diffe-rent management systems developed on own platform are presented in the third chapter . in the fourth chapter , modular platform based on which a transformer monitoring system has been developed is presented. development based on sustainable platforms features of systems based on sustainable architecture used for the development of own product platform are: reconfiguration and integration of additional or new functions during product exploitation, own modular sof-tware (sw) and hardware (hw) components, high commonality indices, component reuse in different products, compatibility of vital software and hardware components conside-ring different product generations, and a high level of resistance to component aging. these prerequisites are easier to meet if the systems are based on modular platforms. the most significant advantages of modular product platforms are: simple module replacement in exploitation, possible later upgrades or new functions, simpler and less risky development195 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovative industrial products – an accident or the result of strategic planning? of product versions, parallel development of modular components and reuse of already developed components which increases the commonality indices among products. it is important to emphasize that a well-defined platform architecture allows the development of components compatible across several product generations, namely, it prolongs the product’s life. in strategic planning, the prin-ciple of sustainable product family evolution, based on a single modular platform (image 1) has been applied. platform as the basis for the development of different management systems a number of management systems and power converters used in electric hauling and elec-trical engineering has been developed on this platform. the development of the platform started some twenty years ago, and the first commercial product was the digital voltage regulator , used in synchronized machines excitation systems. the next significant products were central computers for locomotives, trams and trains, and the wind aggre-gate management system. the evolutional development is illu-strated by image 2, and compati-bility of hw and sw components is particularly emphasized. this means that the defined platform architecture allows the appli-cation of the newly developed vital components in previously delivered products. this signifi-cantly reduces the risks related to the aging of electronic parts and software. in addition to generati-on compatibility, the advantage of using the same components in di-fferent products must be stressed too. for example, image 3 shows the appearance of the redun-dant central tram computer , while image 4 shows a built-in converter management sy-stem for the main tram drive. components marked by numbers 1, 2, 3, 4, 5, 6 and 8 are identical, i.e. they are applied to two completely different products. further-more, image 5 shows the central computer of an electric engine train, also using a number of previously developed components. in this way, the development takes place in parallel, and the reliability of the obtained products is much greater than in products which are not based on modular architecture. all own solutions presented in this paper are based on this concept, and are characterized by very high commonality indices of the built-in hw/ sw components. the solutions for the built-in computer systems shown in image 2 are typi-cal products with stated first batch production year . thanks to the platform concept, products are continuously innovated and adapted to market demands through versions and genera-tions. for example, the first generation of the digital voltage regulator (hydro- and thermo proizvodima, kompatibilnost vitalnih programskih i sklopovskih komponenta s obzirom na različite generacije proizvoda te visoka razina "otpornosti" na zastarijevanje komponenata. navedene pretpostavke jednostavnije je ostvariti ako su sustavi zasnovani na modularnim platformama. najznačajnije prednosti modularnih platformi proizvoda su: jednostavna zamjena modula tijekom eksploatacije, moguća kasnija poboljšanja ili nova funkcionalnost, jednostavniji i manje rizičan razvoj varijanti proizvoda, paralelan razvoj modularnih komponenata te ponovna uporaba već razvijenih komponenata što povećava tzv. indekse istovjetnosti među proizvodima. važno je napomenuti da dobro definirana arhitektura platforme omogućuje razvoj komponenata koje su kompatibilne kroz nekoliko generacija proizvoda, odnosno produljuje životni vijek proizvoda. pri strateškom planiranju primijenjen je princip evolucije održive familije proizvoda zasnovane na jedinstvenoj modularnoj platformi (slika 1). slika 1: evolucija održive familije proizvoda zasnovane na modularnoj platformi. iii. platforma kao osnova razvoja različitih sustava upravljanja na ovoj platformi zasnovan je niz sustava upravljanja i energetskih pretvarača koji se primjenjuju u električnoj vuči i elektroenergetici. razvoj platforme započeo je prije dvadesetak godina, a prvi komercijalni proizvod bio je digitalni regulator napona koji se koristi u sustavima uzbude sinkronih strojeva. sljedeći značajni proizvodi bili su centralna računala lokomotive, tramvaja i vlaka te sustav upravljanja vjetroagregatom. evolucijski razvoj ilustrira slika 2, a posebno je naglašena kompatibilnost sklopovskih i programskih komponenata. to znači da definirana arhitektura platforme omogućuje primjenu novorazvijenih vitalnih komponenata i u prethodno isporučenim proizvodima. na taj način značajno se smanjuju rizici povezani sa zastarijevanjem elektroničkih dijelova i softvera. osim generacijske kompatibilnosti, potrebno je naglasiti i prednost uporabe istih komponenata u različitim proizvodima. primjerice, na slici 3 prikazan je izgled redundantnog centralnog računala tramvaja, a na slici 4 ugradbeni sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. komponente označene brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 8 su identične, tj. primijenjene image 1: sustainable product family evolution, based on a single modular platform.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativni industrijski proizvodi – slučajnost ili rezultat strateškog planiranja? 196 su u dva potpuno različita proizvoda. nadalje, na slici 5 prikazano je centralno računalo elektromotornog vlaka koje također koristi niz prethodno razvijenih komponenata. na taj način razvoj se odvija paralelno, a pouzdanost dobivenih proizvoda znatno je veća nego proizvoda koji nisu zasnovani na modularnoj arhitekturi. sva vlastita rješenja prezentirana u ovome radu zasnovana su na spomenutom konceptu i karakteriziraju ih vrlo visoki indeksi istovjetnosti ugrađenih hw/sw komponenata. rješenja ugradbenih računalnih sustava prikazana na slici 2 tipični su proizvodi za koje je naznačena godina proizvodnje prve serije. zahvaljujući konceptu platforme, proizvodi se kontinuirano inoviraju i prilagođavaju zahtjevima tržišta kroz varijante i generacije. primjerice, prva generacija digitalnog regulatora napona (hidro- i termoelektrane) do sada je inovirana kroz dvadesetak varijanti i tri potpuno različite, ali funkcionalno kompatibilne, generacije. na slici 6 prikazano je pet centralnih procesorskih modula razvijenih tijekom životnog vijeka platforme. prvi modul na lijevoj strani slike razvijen je prije 23 godine, a krajnji desni modul je novo rješenje koje može po gabaritima, sučeljima i funkcionalnosti u potpunosti zamijeniti prvotni proizvod te ponuditi i niz dodatnih funkcija. slika 2: sustavi upravljanja u vozilima na tračnicama i elektroagregatima zasnovani na jedinstvenoj platformi. slika 3: redundantno centralno računalo tramvaja. slika 4: sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. novi proizvodi lokomotiva vlak tramvaj vjetroagregat hidro/termo elektrana kompatibilnost hw/sw komponenata 1991 1999 2005 2008 2011 image 2: management systems in rail vehicles and electrical generating units based on a single platform. image 3: redundant central computer in a tram. image 4: a tram main drive converter management system. image 5: central computer of an electric engine train. image 6: evolution of the central processor modules applied in platform-based products. su u dva potpuno različita proizvoda. nadalje, na slici 5 prikazano je centralno računalo elektromotornog vlaka koje također koristi niz prethodno razvijenih komponenata. na taj način razvoj se odvija paralelno, a pouzdanost dobivenih proizvoda znatno je veća nego proizvoda koji nisu zasnovani na modularnoj arhitekturi. sva vlastita rješenja prezentirana u ovome radu zasnovana su na spomenutom konceptu i karakteriziraju ih vrlo visoki indeksi istovjetnosti ugrađenih hw/sw komponenata. rješenja ugradbenih računalnih sustava prikazana na slici 2 tipični su proizvodi za koje je naznačena godina proizvodnje prve serije. zahvaljujući konceptu platforme, proizvodi se kontinuirano inoviraju i prilagođavaju zahtjevima tržišta kroz varijante i generacije. primjerice, prva generacija digitalnog regulatora napona (hidro- i termoelektrane) do sada je inovirana kroz dvadesetak varijanti i tri potpuno različite, ali funkcionalno kompatibilne, generacije. na slici 6 prikazano je pet centralnih procesorskih modula razvijenih tijekom životnog vijeka platforme. prvi modul na lijevoj strani slike razvijen je prije 23 godine, a krajnji desni modul je novo rješenje koje može po gabaritima, sučeljima i funkcionalnosti u potpunosti zamijeniti prvotni proizvod te ponuditi i niz dodatnih funkcija. slika 2: sustavi upravljanja u vozilima na tračnicama i elektroagregatima zasnovani na jedinstvenoj platformi. slika 3: redundantno centralno računalo tramvaja. slika 4: sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. novi proizvodi lokomotiva vlak tramvaj vjetroagregat hidro/termo elektrana kompatibilnost hw/sw komponenata 1991 1999 2005 2008 2011 su u dva potpuno različita proizvoda. nadalje, na slici 5 prikazano je centralno računalo elektromotornog vlaka koje također koristi niz prethodno razvijenih komponenata. na taj način razvoj se odvija paralelno, a pouzdanost dobivenih proizvoda znatno je veća nego proizvoda koji nisu zasnovani na modularnoj arhitekturi. sva vlastita rješenja prezentirana u ovome radu zasnovana su na spomenutom konceptu i karakteriziraju ih vrlo visoki indeksi istovjetnosti ugrađenih hw/sw komponenata. rješenja ugradbenih računalnih sustava prikazana na slici 2 tipični su proizvodi za koje je naznačena godina proizvodnje prve serije. zahvaljujući konceptu platforme, proizvodi se kontinuirano inoviraju i prilagođavaju zahtjevima tržišta kroz varijante i generacije. primjerice, prva generacija digitalnog regulatora napona (hidro- i termoelektrane) do sada je inovirana kroz dvadesetak varijanti i tri potpuno različite, ali funkcionalno kompatibilne, generacije. na slici 6 prikazano je pet centralnih procesorskih modula razvijenih tijekom životnog vijeka platforme. prvi modul na lijevoj strani slike razvijen je prije 23 godine, a krajnji desni modul je novo rješenje koje može po gabaritima, sučeljima i funkcionalnosti u potpunosti zamijeniti prvotni proizvod te ponuditi i niz dodatnih funkcija. slika 2: sustavi upravljanja u vozilima na tračnicama i elektroagregatima zasnovani na jedinstvenoj platformi. slika 3: redundantno centralno računalo tramvaja. slika 4: sustav upravljanja pretvaračem glavnog pogona tramvaja. novi proizvodi lokomotiva vlak tramvaj vjetroagregat hidro/termo elektrana kompatibilnost hw/sw komponenata 1991 1999 2005 2008 2011 slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka. slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. iv. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophodnih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagnostičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom platformom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvoda prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. v. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncepta pri strateškom planiranju i razvoju visokotehnoloških proizvoda u vozilima na tračnicama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platformama, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka. slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. iv. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophodnih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagnostičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom platformom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvoda prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. v. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncepta pri strateškom planiranju i razvoju visokotehnoloških proizvoda u vozilima na tračnicama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platformama, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.197 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovative industrial products – an accident or the result of strategic planning? power plants) has so far been innovated in some twenty versions and three completely different, but functionally compatible gene-rations. image 6 shows five central processor modules developed during the platform’s life cycle. the first module on the left side has been developed 23 years ago, while the far right module is a new solution whose dimen-sions, interfaces and functions allow it to fully replace the original product and offer a num-ber of additional functions. transformer monitoring system transformers are the key components in electric power systems, and at the same time are a valuable asset. equipping them with an on-line monitoring system allows the collection of information necessary for status assessment and better transformer management. years of experience in transformer design, production and field diagnostic tests, together with the modern industrial hardware platform, have been used to develop an advanced monitoring and diagnostics system. image 7 shows a typical power transformer (left image) and monitoring system (right image), based on a modular platform which also possess the characteristics described in the first and second chapter . this approach has allowed a significantly faster development of new product versions adapted to different transformers or customer demands. this resulted in a monitoring system which is a world-renowned and competitive product, and which competes successfully against big corporations’ similar products on the market. conclusion the application of the platform concept in strategic planning and development of hi-gh-tech products in rail vehicles and electric power plants has been presented. the concept of the platform allows the development of a number of different products and versions of the existing products. thanks to a modular , sustainable architecture, the product life is substantially longer compared to the majority of products similar in terms of function. it is particularly important to emphasize that these are own platforms, namely own development and production, which allows the keeping and improving of the necessary knowledge and competencies, i.e. forms a potential driving force for the sustainable development and enhancement of the croatian economy’s com-petitiveness. image 7: power transformer and transformer monitoring system based on own platform. slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka. slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. iv. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophodnih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagnostičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom platformom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvoda prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. v. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncepta pri strateškom planiranju i razvoju visokotehnoloških proizvoda u vozilima na tračnicama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platformama, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. slika 5: centralno računalo elektromotornog vlaka. slika 6: evolucija centralnih procesorskih modula primijenjenih u proizvodima zasnovanim na platformi. iv. sustav monitoringa transformatora transformatori su ključne komponente u elektroenergetskom sustavu te istovremeno predstavljaju vrlo vrijednu imovinu. njihovo opremanje sustavom za on-line monitoring omogućuje prikupljanje informacija neophodnih za procjenu stanja i bolje gospodarenje transformatorom. dugogodišnje iskustvo u projektiranju, proizvodnji i terenskim dijagnostičkim ispitivanjima transformatora, zajedno s modernom industrijskom hardverskom platformom, iskorišteno je za razvoj naprednog sustava za monitoring i dijagnostiku. na slici 7 prikazan je tipičan energetski transformator (lijeva slika) i sustav monitoringa (desna slika) koji je zasnovan na modularnoj platformi koja također posjeduje značajke opisane u prvom i drugom poglavlju. takav pristup omogućio je značajno brži razvoj novih inačica proizvoda prilagođenih različitim transformatorima, odnosno zahtjevima kupca. to je imalo za posljedicu da je sustav monitoringa globalno prepoznat i konkurentan proizvod koji se na tržištu uspješno nosi sa sličnim proizvodima velikih korporacija. slika 7: energetski transformator i sustav monitoringa transformatora zasnovan na vlastitoj platformi. v. zaključak prezentirana je primjena platformskog koncepta pri strateškom planiranju i razvoju visokotehnoloških proizvoda u vozilima na tračnicama i elektroenergetici. koncept platforme omogućuje razvoj niza različitih proizvoda ili inačica postojećih proizvoda. zahvaljujući modularnoj održivoj arhitekturi, životni vijek proizvoda znatno je dulji u odnosu na većinu funkcionalno sličnih proizvoda. posebno je važno naglasiti da je riječ o vlastitim platformama, odnosno o vlastitom razvoju i proizvodnji što omogućuje čuvanje i poboljšanje potrebnih znanja i kompetencija, odnosno predstavlja potencijalni zamašnjak održivog razvoja i povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.mr . sc. tanja milović • državni zavod za intelektualnu vlasništvo uloga intelektualnog vlasništva u inovacijskim procesima the role of intellectual property in innovation processes199 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of intellectual property in innovation processes intelektualno vlasništvo u današnjoj globalnoj ekonomiji ekonomski napredak ne proizlazi toliko iz prirodnih izvora ili proizvodnje industrijskih dobara koliko iz „proizvodnje” novih ideja i posljedično – novih proizvoda. znanje i inovacije igraju presud-nu ulogu u rastu svjetske ekonomije. razlike između bogatih i siromašnih zemalja u pogle-du razvijenosti znanosti, tehnologije i znanja važnije su nego razlika u prihodima. iako je s razvojem informacijskog društva došlo do promjene u oblicima proizvodnje i proizvo-dima spram industrijskog društva, odnosi u proizvodnji ostali su na istoj osnovi/principu vlasništva. informacije i znanje postaju važna tržišna roba s odgovarajućom cijenom. vla-sništvo bazirano na znanju i informacijama kao proizvodima ljudskog intelekta je intelektualno vlasništvo (iv). intelektualno vlasništvo imovina je koja proi-zlazi iz inovacija te predstavlja ključni pokretač poslovnog rasta, ekonomske produktivnosti i stvaranja novih dobara. stvaranje i upravljanje iv-om ključni su za rast visokotehnoloških in-dustrija baziranih na tehnološkim inovacijama. intelektualno vlasništvo obuhvaća autorska i srodna prava te prava industrijskog vlasništva. industrijsko vlasništvo obuhvaća prava kojima proizvođači štite od konkurenata svoje poslov-ne interese, položaj na tržištu i sredstva ulože-na u istraživanje, razvoj, promociju i marketing. tako se patentom štiti novo rješenje nekog tehničkog problema, industrijskim dizajnom štiti se novi vanjski oblik ili izgled proizvoda, a žigom se štiti neki znak koji služi za razlikova-nje od sličnih proizvoda i/ili usluga na tržištu. oznakom zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti štite se specifični proizvodi i usluge posebne kvalitete i svojstava uvjetovanih po-dručjem nastanka i kulturno-socijalnim okru-ženjem. poslovnom tajnom kao neformalnim oblikom intelektualnog vlasništva štite se sve informacije koje se želi zaštiti od neovlaštene upotrebe konkurenata. inovacije i inovacijski procesi inovacija je primjena novog ili bitno izmije-njenog proizvoda (dobra ili usluge), postupka, nove organizacijske metode, poslovne prakse ili nove marketinške metode. ostvarenje ino-vacija odvija se tijekom inovacijskog procesa koji uključuje inovativne aktivnosti u okviru tri osnovne faze: koncipiranje, implementacija i marketing. inovacijski proces počinje fazom koncipiranja koja uključuje analizu problema i njegovog rješavanja preko razvoja ideje, evaluacije ideje, planiranja projekta. imple-mentacija obuhvaća razvoj (konstruiranje), izradu prototipa, testnu primjenu i testiranja proizvoda. marketing uključuje proizvodnju i plasiranje proizvoda na tržište te proboj na željeno tržište. inovativne aktivnosti uključuju sve znanstvene, tehnologijske, organizacij-ske, financijske i komercijalne stepenice koje stvarno ili potencijalno vode k implementaciji inovacija. također , inovativni proces uključuje sudjelovanje različitih stručnjaka iz različitih područja djelatnosti od tehničkih eksperata u istraživanju i razvoju, do stručnjaka u području marketinga, financija, uprava i pravnih odje-la tvrtke te vanjske konsultante, dobavljače, poslovne partnere i korisnike. osnovne vrste inovacija su proizvodne inovacije, inovacije u postupku proizvodnje ili isporuke, organiza-cijske inovacije i marketinške inovacije. opće-nito govoreći, inovacija je razvoj nove ideje i njezino uvođenje u praktičnu upotrebu. osim tehnoloških inovacija postoje i tzv. netehno-loške inovacije koje nisu rezultat znanstvenog i istraživačkog istraživanja i razvoja, nego su ključne za profitabilni marketing proizvoda i/ ili usluga nastalim ulaganjem u istraživanje i razvoj. to su marketinške inovacije i organiza-cijske inovacije. tehnološke inovacije kada govorimo o inovacijama velika većina ljudi pod time podrazumijeva tehnološke inovacije. pri tome je potrebno naglasiti da postoji bitna razlika između izuma i inovacija. izumi podrazumijevaju stvaranje novih ideja ili znanja u cilju rješavanja određenog tehnič-kog problema i ne moraju nužno biti povezani s komercijalizacijom. izumi mogu biti novi i inventivni proizvodi ili proizvodni postupci i mogu se zaštititi poslovnom tajnom, patentom i konsenzualnim patentom te korisnim mode-lom i tzv. malim patentom. čak i vrlo kvalitetnii novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga intelektualnog vlasništva u inovacijskim procesima 200 i inventivni izumi ne moraju nužno biti uspješ-no komercijalizirani, odnosno postati inovacija. s obzirom na još uvijek uvriježeno povezivanje termina inovacija s tehnološkim inovacijama, patenti su oblik iv-a čija se uloga dovodi u vezu s pokazateljima inventivnosti i ekonomskim pokazateljima tržišne uspješnosti proizvoda. inovacije podrazumijevaju komercijalizaciju novih ideja (izuma), tj. njihovo uvođenje u svakodnevnu praktičnu upotrebu. to ovisi o mnogobrojnim faktorima uključenim u inova-tivni proces, tj. proces stvaranja tehnološke inovacije. stvaranje i upravljanje inovacijama jedan je od ključnih ciljeva poslovanja tvrtki koje žele preživjeti i napredovati u današnjoj ekonomiji. stvaranje tehnološke inovacije interaktivni je i interdisciplinarni proces koji uključuje mno-gobrojne već spomenute korake koji od nove ideje ili koncepta preko uspješnog marketinga vode do stavljanja na tržište novog ili poboljša-nog proizvoda. ekonomske studije pokazuju da su kod tehnič-kih inovacija kao oblik zaštite iv-a najzastuplje-niji patenti, uslijed čega se uvriježilo da se izra-zi izum i inovacija koriste kao sinonimi, a to je i vjerojatan razlog zbog kojeg su patenti oblik iv-a čija se uloga dovodi u vezu s pokazateljima inventivnosti i ekonomskim pokazateljima tr-žišne uspješnosti proizvoda. broj patenata koji tvrtka posjeduje često se koristi kao jedan od glavnih indikatora za ustanovljavanje inovativ-nosti tvrtke te mjere učinka inovativnosti. iako je kod tehnoloških izuma naglašena važnost patenata kao oblika iv-a, u ostvarenju tehnološke inovacije i drugi oblici iv-a igraju presudnu ulogu, pri čemu treba osobito ista-knuti poslovnu tajnu kao neformalni oblik iv-a, zatim žig i industrijski dizajn te autorsko pravo. uloga intelektualnog vlasništva u razvoju inovacija sustav intelektualnog vlasništva te upravljanje intelektualnim vlasništvom igraju ključnu ulogu u poslovnom ostvarenju i održivosti prednosti tvrtki baziranih na inovacijama. prava intelektualnog vlasništva u ekonomskom smislu mogu se definirati i kao prava korište-nja i prodaje proizvoda ljudskog uma: izuma, literarnih i umjetničkih djela, simbola, imena, prikaza i obličja koja se koriste u prodaji. za entitete koji ih posjeduju oni predstavljaju nematerijalna dobra. da bi stvorile inovacije u cilju dovođenja novih i poboljšanih proizvoda ili usluga na tržište ili uvođenja novih poboljšanih postupaka proi-zvodnje, tvrtke moraju ulagati u istraživanje i razvoj kao i u razvoj brenda (robne marke) i prepoznatljivosti na tržištu. to su najčešće investicije visokog rizika, jer je od desetak ili stotinu projekata često samo jedan komer-cijalno uspješan, te najčešće manje od 20% uloženih investicija ostvari pozitivni povrat. primjerice, procjenjuje se da u farmaceutskoj industriji samo 1 od 8.000 farmaceutskih spojeva koji se istražuju na laboratorijskom nivou dolazi na tržište kao novi proizvod/lijek. nadalje, kada je novi proizvod ili usluga na tržištu te je formirano novo tržište za određeni proizvod inovativne tvrtke, velika je mogućnost da ga konkurenti imitiraju. to može onemogu-ćiti inovatore u ostvarivanju profita dovoljnog za povrat sredstava uloženih u istraživanje i razvoj te ostalih sredstava utrošenih za uspje-šan izlazak proizvoda na tržište. u konačnici to može utjecati na buduću inicijativu u razvoju inovacija. da bi se zaštitili od konkurenta sklonih imitira-nju, inovatori mogu čuvati kritične elemente svoje inovacije u tajnosti čuvanjem poslovne tajne ili potpisivanjem sporazuma o nerazot-krivanju podataka ili mogu upotrijebiti neke od formalnih oblika zaštite iv-a. formalno je iv namijenjeno zaštiti inovatora od imitiranja konkurenata dovoljno dugo da bi povratili sredstva uložena u razvoj inovacije, ali i tom da nova znanja na kojima se bazira inova-cija, budu kroz baze podatka industrijskog vla-sništva dostupne javnosti kao osnova za razvoj budućih inovacija. kao i svako drugo vlasništvo, iv kao nematerijalni oblik vlasništva može biti prodano ili licencirano, što je osobito važno, jer iznimni izumitelji istovremeno ne moraju biti i iznimni poduzetnici, i obrnuto. tržište inovacija omogućava izumiteljima i poduzetni-cima da kombinirajući svoje talente uspješno201 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of intellectual property in innovation processes dovedu inovaciju na tržište. zaštita iv-a omo-gućuje manjim laboratorijima i sveučilištima da inovaciju razviju do ključne mjere, a zatim veće tvrtke (specijalizirane i s više sredstava za provedbu, npr . kliničkih ispitivanja) kupovinom ili licenciranjem iv-a proizvod dalje razvijaju i dovode na tržište. bez zaštite iv-a neke inova-cije ne bi nikada dospjele na tržište i ostale bi u domeni poslovne tajne što znači da znanja na kojima se baziraju ne bi bila dostupna javnosti. to je važno iz razloga razvoja novih izuma, ali i sprečavanja ulaganja sredstava u nešto što je već prisutno na tržištu i u bazama podataka inovacija tzv. reinventing. različite vrste intelektualnog vlasništva kao što su patenti, žig, autorska prava, industrijski diza-jn štite različite aspekte poslovanja inovativnih tvrtki tako da je uobičajeno da je neki inova-tivni proizvod zaštićen s više vrsta iv-a. dok se tehnološki dio štiti patentom, proizvod u cjelini s jednim ili više žigova (trade mark), vanjski izgled proizvoda štiti se industrijskim dizajnom. koncipiranje i implementacija inovacija činjenica da sve potencijalno komercijalne ideje neće biti patentirane, upućuje na važnost tretiranja ideja kao poslovne tajne osobito u početnoj, koncepcijskoj, fazi inovativnog procesa. dostupni podaci upućuju na činjenicu da mala i srednja poduzeća (msp) radije kao oblik zašti-te svojih inovacija koriste poslovnu tajnu nego patent, jednim dijelom i zbog relativno visokih troškova i kompleksnosti patentnog sustava. međutim, patenti mogu biti i pouzdan izvor prihoda za tvrtku. odluka hoće li biti zaštićena patentom ili će biti zadržana na nivou poslovne tajne može biti donesena u kasnijoj fazi razvoja ideje, ovisno o prirodi izuma, poslovnom po-tencijalu te, naprimjer , mogućnosti konkuren-cije da reversnim inženjeringom razviju proi-zvod. zaštita ideje poslovnom tajnom, tijekom perioda koncipiranja i razvoja izuma/inovacije nužna je radi zaštite od konkurencije prije no što se pristupi zaštiti patentom. nadalje, po-stoji mogućnost i da dio inovacije trajno ostane zaštićen poslovnom tajnom ili ostane u domeni know-howa. različite industrije i proizvodne grane razlikuju se u prirodi inovacijskog procesa te posljedično i potrebama za zaštitom intelektualnog vla-sništva. važnost zaštite patentom za inovativ-nost tvrtke ovisi o vrsti djelatnosti, a također i o tome radi li se o već razvijenoj inovativnoj tvrtki ili novoosnovanoj tvrtki. potreba za pa-tentnom zaštitom osobito je izražena u pojedi-nim sektorima u kojima je razvoj temeljen na novim znanjima, npr . farmaceutici, proizvodnji medicinskih uređaja, razvoju hardvera i proi-zvodnji autodijelova. najvažnije uloge patenata su sprečavanje konkurenata i promocija prije-nosa znanja. nadalje, investitori procjenjuju isplativost investiranja u pojedinu start-up tvrt-ku procjenjujući njen patentni portfelj. dobro-biti od patenata ovise o njihovoj upotrebi koja uključuje ustanovljavanje slobode djelovanja, komercijalizaciju vlastitih inovacija, licencira-nje, sklapanje unakrsnih licenčnih ugovora i privlačenje vanjskih financijera. stvarna vrijednost izuma za tvrtku i zajednicu u cjelini može se ustanoviti izlaskom i procje-nom na tržištu kroz procjenu tržišne vrijednosti novog postupka, proizvoda ili usluge koji su proizašli iz izuma. studije pokazuju da velika većina patenata ima malu ili nikakvu vrijednost što rezultira pre-stankom održavanja patenta od nositelja, jer je održavanje preskupo u odnosu na stvarnu vri-jednost patenta. (rezultati u hr prava – prava u važenju). tehnologija na kojoj se baziraju, a sadržana je u patentnim dokumentima, nakon toga ulazi u javnu domenu i slobodna je za ko-rištenje. procjena europskog patentnog ureda je da 70% tehnoloških informacija dostupnih u patentnoj literaturi nije dostupno ni u jednom drugom izvoru informacija, a s obzirom na oko 800.000 patentnih dokumenata prisutnih u patentnim bazama podataka radi se o vrlo veli-kom i vrijednom izvoru tehnoloških informacija i znanja. nažalost, ovaj veliki izvor tehničkih informacija msp i akademska zajednica još uvijek nedovoljno koriste. pozicioniranje proizvoda na tržištu predstavlja veliki izazov za izumitelje, poduzetnike, tvrt-ke, a osobito msp-ove. često i najinovativnije ideje/izumi završavaju u tzv. „inovacijskoj dolini smrti” . u inovacijskom kontekstu „dolina smr-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga intelektualnog vlasništva u inovacijskim procesima 202 ti” predstavlja period od stvaranja inovacije do njenog uspješnog pozicioniranja na tržištu. u ovom periodu najveći broj inovacija doživljava neuspjeh zbog izostanka vanjske financijske ili stručne podrške ili zbog komercijalne neodrži-vosti. intelektualno vlasništvo i u ranoj kon-ceptualnoj fazi razvoja inovacije igra ključnu ulogu u privlačenju investitora koji će omogu-ćiti daljnji tijek inovacijskog procesa do izlaska proizvoda na tržište. u fazi „doline smrti” vla-sništvo nad patentom i patentni portfelj imaju osobitu važnost, jer garantiraju mogućnost prodaje, licenciranja i različite oblike strateškog poslovnog partnerstva uključujući i zajednička ulaganja (joint ventures), što ima presudni utjecaj na vanjske suradnike i investitore pri ulaganju resursa u komercijalizaciju inovativ-nog izuma i njegovo pozicioniranje na tržištu. marketing inovacija da bi ostvarili uspjeh na tržištu i najbolji i najin-ventivniji proizvodi trebaju dobar marketing. pri tome važnu ulogu imaju drugi oblici intelek-tualnog vlasništva, osobito žigovi i industrijski dizajn. oni omogućuju kupcima prepoznavanje proizvoda ili usluge pojedine tvrtke i njihovo razlikovanje od sličnih proizvoda ili usluga na tržištu. osim za lansiranje novih proizvoda ili novih proizvodnih linija temeljenih na već razvijenoj i prepoznatljivoj robnoj marki (brend), žig je važan i za razvoj novih robnih maraka (brendo-va) te za proboj na nova tržišta. reputacija koju tvrtka razvija temeljem prepoznatljivosti robne marke omogućuje uvođenje novih proizvoda i postupaka i prelazak na nova tržišta. žigovi su također važni i za produljenje komercijalne koristi i nakon isteka patentne zaštite. primjer su mnogi lijekovi koji zahvaljujući imenu zašti-ćenim žigom ostvaruju komercijalnu prednost nad konkurencijom, npr . aspirin tvrtke the bayer company. žigovi međutim također igraju važnu ulogu u ekonomskim pokazateljima uspješnosti. žigovi su oblik iv-a kojim tvrtke štite kapital koji se bazira na robnoj marki (brendu) koja odražava kako kvalitetu proizvoda tako i ugled tvrtke i odražava se kroz prepoznatljivost na tržištu. nadalje, važnost žiga je i u razlikovnosti koju on donosi tvrtki i njenim proizvodima nad proi-zvodima konkurenata na tržištu. zaključak različiti oblici i aspekti intelektualnog vlasniš-tva bitan su dio svih pojedinih stepenica u inovacijskom procesu, od stvaranja novih ideja do ostvarenja i komercijalizacije proizvoda nastalih na temelju novih ideja i znanja. pri tome je patentni sustav važan za razvoj izuma, njegovo ostvarenje i zaštitu; zaštita industrij-skog dizajna, odnosno vanjskog oblika proizvo-da važna je u marketinškom smislu; za prepo-znatljivost i opstojnost proizvoda i/ili usluga na tržištu ključna je zaštita žigom; uloga autorskog prava i srodnih prava presudna je osobito za inovacije iz područja novih tehnologija te za tehnološke inovacije, a tijekom inovacijskog procesa nezaobilazni su i neformalni oblici intelektualnog vlasništva, npr . poslovna tajna i know-how. literatura • beniger , james r. (1986) the control revolu-tion: technological and economic origins of the information society. cambridge, mass.: harvard university press. • pavitt, k. (2005) innovation processes: the oxford handbook on innovation, oxford: oxford university press • oslo manual, 3 rd edition, 2005 • schumpeter , j. a.(1934) the theory of econo-mic developement, 13th printing 2007, new jersey: transacion publishers • measuring the economic impact of ip sy-stems, wipo, 2007 • rogers , m. (1998) the definition and measu-rement of innovation. parkville, vic. : melbo-urne institute of applied economic and social research • http://www.wipo.int/sme/documents/ip_ innovation_development.htm • united nations economic commission for europeintellectual property commercializa-tio: policy options and practical instruments, united nations, 2011.203 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of intellectual property in innovation processes • world intellectual property report:the chan-ging face of innovation, wipo, 2011 the role of intellectual property in innovation processes intellectual property in the present global economy, economic de-velopment does not derive as much from natu-ral sources or manufacture of industrial goods as it does from “production” of new ideas and, consequently, new products. knowledge and innovation play a crucial role in the growth of the global economy. differences between rich and poor countries with respect to the develo-pment of science, technology and knowledge are more important that differences in reve-nue. although the development of an informa-tion society has resulted in changes in forms of production and products compared to the industrial society, the relations in production have remained on the same property basis/ principle. information and knowledge are be-coming important marketable goods, appro-priately priced. property based on knowledge and information as products of the human intellect is intellectual property (ip). intellectual property is an asset deriving from innovation and represents a key driver of busi-ness growth, economic productivity and crea-tion of new goods. creation and management of ip are key to the growth of high-technology industries based on technological innovations. intellectual property includes copyrights and their related rights, and industrial property rights. industrial property includes rights used by manufacturers to protect their business interests, market position and funds invested in research, development, promotion and marketing against their competitors. a patent, for example, protects a new solution for a te-chnical problem, an industrial design protects a new form or appearance of a product, and a trademark protects a mark used to distinguish between similar products and/or services on the market. designation of geographic origin and designations of originality protect spe-cific products and services of special quality and properties arising from the area of their creation and their cultural/social environment. as an informal form of intellectual property, a trade secret protects all information intended to be protected against unauthorized use by competitors. innovations and innovation processes an innovation is the application of a new or substantially changed product (goods or ser-vice), procedure, new organizational method, business practice or a new marketing method. innovations are achieved during the innova-tion process including innovative activities within three basic phases: conception, im-plementation and marketing. the innovation process begins with the conception phase including analyzing the problem and resolving it by developing the idea, evaluating it and by project planning. implementation includes development (design), creation of a prototype, test application and product testing. marketing includes producing a product and bringing it to the market, and penetration of the target market. innovative activities include all scienti-fic, technological, organizational, financial and commercial steps that actually or potentially result in implementation of innovations. in ad-dition, the innovative process includes involve-ment of different experts in different areas of activity, including technical experts in research and development, experts in the areas of marketing and finance, management boards and legal departments within corporations and external consultants, suppliers, business partners and customers. the basic types of innovations are product innovations, produc-tion or delivery process innovations, organiza-tional innovations and marketing innovations. generally speaking, innovation is development of a new idea and its practical implementation. in addition to technological innovations, there are so-called non-technological innovations that do not result from scientific and investi-gative research and development, but are keyi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga intelektualnog vlasništva u inovacijskim procesima 204 to profitable marketing of a product and/or service resulting from investing in research and development. they are marketing innovations and organizational innovations. technological innovations when referring to innovations, a vast majority of people refer to technological innovations. it is, for this purpose, important to underscore that there is an important difference between inventions and innovations. inventions imply creation of new ideas or knowledge for the purpose of solving a technical problem and are not necessarily associated with commerciali-zation. inventions may be new and inventive products or production processes and may be protected by a trade secret, patent and consensual patent, a utility model or a so-called small patent. even inventions of high quality and highly inventive inventions will not necessarily be successfully commercialized i.e. become innovations. considering the still esta-blished association of the term innovation with technological innovations, patents are a form or ip whose role is associated with indicators of inventiveness and economic indicators of a product’s market performance innovations imply commercialization of new ideas (inventions) and their implementation in daily practice. this depends on numerous factors included in the innovation process i.e. the process of creating technological innovati-on. innovation creation and management are one of the key business targets for companies that aim to survive and progress in the present economy. creating technological innovation is an inte-ractive and interdisciplinary process including many of the abovementioned steps, which lead from a new idea or concept and succe-ssful marketing to the bringing of a new or improved product to the market. economic studies show that patents are the most represented form of ip protection, which has resulted in the terms invention and innovation being used as synonyms, and this is probably the reason why patents are a form of ip whose role is associated with inventive-ness indicators and economic indicators of a product’s market performance. the number of patents held by a company is also often used as one of the main indicators to determine such company’s level of innovation and to measure the effects of innovation. although the importance of patents as a form of ip is emphasized in case of technological inventions, other forms of ip also play a cru-cial role in the achievement of technological innovation, in particular the trade secret and an informal form of ip , trademark, industrial design and copyright. the role of intellectual property in development of innovations the intellectual property system and intellec-tual property management play a key role in a company’s business achievement and sustai-nability of its advantages based on innovation. in terms of economics, intellectual property rights may be defined as the rights to use and sell products of the human mind: inventions, literary and art works, symbols, names, pre-sentation and designs used in sales. to entities holding them, they represent intangible assets. to create innovations for the purpose of brin-ging new and improved products or services to the market or implementing new and impro-ved production processes, companies must invest in research and development and in brand development and market identity. these are normally high-risk investments because it often happens that only one out of a dozen or hundred projects is commercially successful and less than 20% of investments have a po-sitive return. for example, it is estimated that only 1 out of 8,000 pharmaceutical compoun-ds researched at a laboratory level in the phar-maceutical industry is brought to the market as a new product/drug. furthermore, when a new product or service is on the market and a new market has been formed for an innovative company’s product, it is highly likely that its competitors will imitate it. this may prevent innovators from generating profits sufficient to pay back the funds invested in research and development and other funds spent on a205 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of intellectual property in innovation processes product’s successful launch. this may ulti-mately affect future initiatives in innovation development. to protect against competitors likely to imitate, innovators may keep critical elements of their innovation confidential by keeping a trade secret or signing a nondisclosure agreement or by using a formal form of ip protection. ip is formally intended to protect an innovator against competition’s imitation long enough for the funds invested in innovation deve-lopment to pay back, but also to make new knowledge on which such innovation is based publicly available through industrial property databases as a basis for development of future innovations. like any other property, ip , as an intangible form of property, may be sold or licenses, which is particularly important beca-use exceptional inventors are not necessarily exceptional entrepreneurs and vice versa. the innovation market enables inventors and en-trepreneurs to successfully bring their innova-tions to the market by combining their talents. ip protection enables small laboratories and universities to develop their innovation to a critical extent, after which large corporations (being specialized and having more resources to conduct, for example, clinical trials) furt-her develop the product by ip purchasing or licensing and bring it to the market. without ip protection, some innovations would never re-ach the market and would remain in the trade secret domain, which means that the knowled-ge they are based on would not be publicly available. this is important for development of new inventions, but also for prevention of in-vestments in something that is already present on the market and in innovation databases i.e. reinventing. different types of intellectual property such as patent, trademark, copyright or industrial design protect different business aspect for innovative firms, so it is normal for an innova-tive product to be protected by several types of ip . while the technological part is protec-ted by a patent, the entire product by one or several trademarks, the outward appearance is protected by industrial design. conceiving and implementing innovations the fact that not all potentially commercial ideas will be patented indicates the importan-ce of treating an idea as a trade secret, especi-ally during the initial, conceptual phase of the innovation process. available information demonstrates that small and medium-sized enterprises (sme) prefer to use trade secret to protect their innovations rather than patent, partly as a result of relati-vely high costs and complexity of the patent system. however , patents may also be a relia-ble source of revenue to a company. whether it will be protected by patent or kept at a trade secret level may be decided in a later phase of idea development, depending on the nature of the invention, its business potential and, for example, competition’s ability to develop a product using reverse engineering. protection of an idea using trade secret is necessary du-ring the conception and development phases of an invention/innovation to protect it against competition before patent protection is under-taken. furthermore, there is a possibility that a part of an innovation remains permanently protected as a trade secret or within the know-how domain. different industries and production branches are different as regards the nature of their innovation processes and, consequently, their needs to protect intellectual property. the im-portance of patent protection for a company’s innovativeness depends on the type of its busi-ness, but also on whether it is an already deve-loped innovative company or a newly esta-blished one. the need for patent protection is especially present in certain sectors where development i based on new knowledge, e.g. in the pharmaceutical industry, manufacture of medical devices, hardware development and manufacture of automotive parts. the crucial roles of patents are prevention of competition and promotion of knowledge transfer . furt-hermore, investors evaluate the return on an investment in a start-up company by assessing its patent portfolio. benefits flowing from patents depend on their use including establis-hing the freedom of action commercializationi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. uloga intelektualnog vlasništva u inovacijskim procesima 206 of own innovations, licensing, entering into cross-license agreement and attracting exter-nal financiers. the actual value of an invention to a company and the community as a whole may be esta-blished after its launch by estimating the mar-ket value of a new process, product or service deriving from such invention. studies show that most patents have little or no value, which results in the cessation of pa-tent maintenance by patent holders because such maintenance is too expensive in relation to the actual value of such patent. after that, the technology they are based on, contained in the patent documents, becomes public and is free to use. the european patent office esti-mates that 70% of technological information available in patent literature is not available in any other source of information; considering the fact that patent databases contain approxi-mately 800,000 patent documents, this is a very large and valuable source of technological information and knowledge. unfortunately, sme and the academic community still unde-rexploit this huge source of technical informa-tion. positioning a product on the market presents a great challenge to inventors, entrepreneurs, corporations, and especially smes. the most innovative ideas/inventions often end up in the so-called “innovation valley of death” . in the context of innovation, the valley of death is the period from the creation of an innovati-on to its successful market positioning. during this period, most innovations fail as a result of a lack of financial or expert support, or for co-mmercial unsustainability. intellectual proper-ty also plays a key role in the early conceptual phase of innovation development by attrac-ting investors who will enable the innovation process to continue until product launch. patent ownership and patent portfolio play a particularly important role during the “valley of death” phase because they guarantee the ability to sell and license and different forms of strategic business partnerships including joint ventures, which has a crucial impact on outsourced forms and investors when it comes to investing resources in commercialization of an innovative invention and its market positi-oning. innovation marketing to achieve success on the market, even the best and most inventive products need good marketing. an important role in this context is played by other forms of intellectual property, especially trademarks and industrial design. they enable customers to recognize a pro-duct or service provided by a company and to distinguish between them and similar products and services available on the market. in addition to launching new products or new product lines based on a developed band, a trademark is also important for development of new brands and penetration of new mar-kets. a company’s reputation built on the basis of a brand’s identity enables introduction of new products and processes and transition to new markets. trademarks are also important for the extension of commercial benefits after the patent protection expires. an example of this is numerous drugs that achieve commer-cial advantages over their competition as a result of their trademark-protected names – for example, byer’s aspirin. on the other hand, trademarks play an impor-tant role in economic performance indicators. trademarks are a form of ip used by compani-es to protect their brand-based capital, such brand reflecting both product quality and corporate reputation through its identity on the market. furthermore, the importance of a trademark is also in the distinctiveness it pro-vides to a company and its products in relation to competing products on the market. conclusion different forms and aspect of intellectual pro-perty are an essential part of each step in the innovation process, from creating new ideas to realization and commercialization of products deriving form new ideas and knowledge. the patent system is important for the develo-pment of an invention, its realization and pro-tection; protection of industrial design i.e. the outward appearance of a product is important207 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 the role of intellectual property in innovation processes in terms of marketing; trademark protection is key to a product’s/ and/or service’s identity and sustainability on the market; the role of copyright and rights relating to it is particularly crucial for innovations in the area of new te-chnologies and for technological innovations, while informal forms of intellectual property such as trade secret and know-how are inevi-table in the innovation process. literature • beniger , james r. (1986) the control revolu-tion: technological and economic origins of the information society. cambridge, mass.: harvard university press. • pavitt, k. (2005) innovation processes: the oxford handbook on innovation, oxford: oxford university press • oslo manual, 3 rd edition, 2005 • schumpeter , j. a.(1934) the theory of econo-mic developement, 13th printing 2007, new jersey: transacion publishers • measuring the economic impact of ip sy-stems, wipo, 2007 • rogers , m. (1998) the definition and measu-rement of innovation. parkville, vic. : melbo-urne institute of applied economic and social research • http://www.wipo.int/sme/documents/ip_ innovation_development.htm • united nations economic commission for europeintellectual property commercializa-tio: policy options and practical instruments, united nations, 2011. • world intellectual property report:the chan-ging face of innovation, wipo, 2011bela nemeth, dipl. ing. • ipc-rijeka tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska technology parks – world practices and croatia209 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology parks – world practices and croatia podrazumijevaju se ustvari „institucije koncen-triranog tehnološkog razvitka” , među kojima tehnološki parkovi predstavljaju najkomplek-sniju takvu instituciju. podsjetimo se da insti-tucije koncentriranog tehnološkog razvoja čini nekoliko vrsta institucija: • tehnološki parkovi, • tehnološki centri, • znanstveni parkovi, • poslovni inovacijski centri, • inovacijski inkubatori, • poduzetnički inkubatori, • centri za transfer tehnologije, • poslovno-uslužni centri i dr . iako postoje značajne specifičnosti i razlike među navedenim vrstama institucija, zajednič-ko je svim takvim subjektima služenje: • stvaranju i/ili razvoju poduzetničkih (malih do srednjih) tvrtki na bazi razvoja novih – če-sto visokih (high-tech) tehnologija, proizvoda ili inovacija, • transferu znanja od visokoškolskih ustanova prema poduzetnički orijentiranom dijelu regionalnog/nacionalnog gospodarstva, • razvoju (novih) tehnologija i proizvoda za potrebe poduzetnika, • servisiranju manjih i srednjih poduzetničkih tvrtki, posebno u prvim godinama njiho-vog postojanja, tj. u razdoblju konsolidacije nakon osnivanja (tzv. dolina smrti); takvo servisiranje uključuje: poslovnu opremu, ra-zvojne i druge intelektualne usluge, poslovni prostor , marketing i plasman itd., • pronalaženju poduzetnika i financijera za pojedine „stanare” centra i njihove projekte. navedeni subjekti značajan su činitelj u gene-riranju poduzetničkih tvrtki, što je prema isku-stvima najrazvijenijih zemalja zapada i istoka (sad, japan i dr .) od izuzetnog značaja za regi-onalno i nacionalno gospodarstvo. taj je značaj bio ogroman, prvenstveno zbog neočekivano velikog broja radnih mjesta koja su na taj način otvorena čak i u razdobljima dosadašnjih recesija, te su nepovoljni efekti recesije, koji bi bez toga bili katastrofalni (gubitak velikog broja radnih mjesta radi zatvaranja velikih kompa-nija), u velikoj mjeri kompenzirani otvaranjem velikog broja malih poduzetničkih tvrtki. takve su tvrtke uglavnom kratkog vijeka, jer su često bazirane na novim proizvodima i tehnologijama koji su i sami danas kratkog vijeka zbog brzog tehnološkog zastarijevanja (kao primjer mogu se navesti: osobna raču-nala, pametni telefoni, softveri i dr . – modeli i softverski produkti koji u vrijeme stvaranja predstavljaju vrhunski proizvod, zastarijevaju nakon svega četiri-pet godina, bez obzira na očuvanu punu funkcionalnost. radi toga je neophodno da se trajno stimulira nastajanje novih poduzetničkih tvrtki i njihovo stasanje do trenutka kada postaju dohodovne, da bi se zbirni stupanj nezaposlenosti regije zadržao na podnošljivom nivou. to je među-tim moguće samo uz odgovarajuće osigura-nje novih proizvoda i tehnologija uz transfer znanja iz znanstvenih i visokoškolskih ustanova te inovacija, tj. uz tehnološki razvoj i razvoj proizvoda, koji se obavlja ili je potpomognut u spomenutim centrima i inkubatorima. trajno reproduciranje poduzetništva putem navedenih institucija i potporne infrastrukture, vitalan je nacionalni i regionalni interes, pa sto-ga razvijene države i lokalne uprave pojedinih regija obilato potpomažu i snose značajan dio troškova održavanja takvih centara i novona-stalih poduzetničkih tvrtki, posebno u prvim godinama njihovog postojanja. unatoč tome, veliki broj novih tvrtki ne prolazi ispit neumolji-vog tržišta i nikada ne staje „na vlastite noge” . ipak razvijena društva ne odustaju od podrža-vanja navedenih centara i sljedećih pokušaja. pojam inovacijskog inkubatora, obuhvaća obično manju instituciju za razvoj novih proizvoda na bazi inovacijskih prijedloga i servisiranje inovatora u području plasmana inovacije, tj. prodaje licencije razvijene na bazi prijedloga. uloga inkubatora se pored stručno-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska 210 tehničkih poslova konstruktivno-tehnološke obrade, ishođenja patentne zaštite, izrade i ispitivanja prototipova, inženjerskih eksper-tiza, atestiranja i dr . očituje i u marketinškim aktivnostima koje omogućuju najprije isprav-nu selekciju prijedloga, a zatim i sve prateće aktivnosti za uspješnu promociju i plasman (priprema eksponata za sajmove i promotiv-ne manifestacije, izrada prospektne i prateće dokumentacije). osnovni je cilj inovacijskog inkubatora prema tome, traženje, selekcija i priprema inovacije za tržište putem razvoja proizvoda i pripreme plasmana. tehnološki parkovi su daleko šireg opsega, jer pored navedenih funkcija obuhvaćaju i sve usluge i aktivnosti neophodne za konstituiranje i osposobljavanje poduzetničkih tvrtki teme-ljenih na razvijenom proizvodu ili tehnologiji, uključivo sve vrste infrastrukturne i intelektu-alne podrške novostvorenim tvrtkama – „sta-narima” , odnosno članicama parka. tehnološki park može novoj poduzetničkoj tvrtki pružiti opremljen poslovni prostor uključivo tele-komunikacijsku i drugu opremu, prostor za proizvodne pogone u početnim fazama razvoja tvrtke te intelektualne usluge – računovod-stvene, pravne, tehničko-tehnološke, marke-tinške i druge – neophodne za stvaranje uvjeta za osamostaljenje tvrtke, istraživanja tržišta, pronalaženje financijera i kupaca licencije i dr . posebno je značajna uloga tehnoloških parkova u stvaranju veza i kontakata članice s poslov-nom okolinom. tehnološki parkovi u pravilu imaju jaku funkciju razvoja, koja može obuhvaćati vlastite istraži-vačke centre, radionice i laboratorije. mogu uključivati inovacijske inkubatore. inovacijski inkubator može predstavljati prvu fazu u razvo-ju tehnološkog parka. tvrtka se u pravilu izdvaja iz tehnološkog parka nakon cca tri do četiri godine od osnivanja, ali često ostaje u kontaktu s parkom i nakon osamostaljenja. znanstveni parkovi više su usmjereni na znanstvene projekte i primijenjena istraživanja, te prvenstveno služe organiziranju i transfe-riranju primijenjenih istraživanja i znanja iz visokoškolskih ustanova i znanstvenih instituta u veće industrijske ili gospodarske subjekte, krupne projekte i sl. poslovno-uslužni centri manje se bave istražnim i tehnološkim uslugama, a više su ori-jentirani na infrastrukturnu podršku i ponekad se orijentiraju praktički samo na unajmljivanje poslovnog prostora pod povoljnim uvjetima. profil tehnoloških parkova i drugih subjekata koncentriranog tehnološkog razvoja raznolik je i, u dobro vođenoj regiji, prilagođen speci-fičnim potrebama i uvjetima regije, uvijek s krajnjim ciljem povećanja stupnja zaposlenosti i konkurentnosti regionalnoga gospodarstva, a time i standarda stanovništva. kao primjer može poslužiti detaljan prikaz tehnološko-ino-vacijskog centra agemont u našem najbližem susjedstvu – italiji, iz 2005. g. dostupan na web-adresi: http://inovatori.hr/prikaz_age-monta.html. tehnološki parkovi u svijetu prvi tehnološki park u svijetu organiziran je pe-desetih godina prošlog stoljeća nedaleko san francisca (kalifornija) u području koje je danas poznato pod nazivom silikonska dolina. taj je naziv nastao sedamdesetih godina, kad je tu već nastala velika koncentracija inovativnih hi-gh-tech tvrtki, a i danas to područje predstavlja najveću koncentraciju vodećih svjetskih tvrtki koje razvijaju i proizvode najpoznatije hardvere i softvere poput adobea, applea, symanteca, hewlett-packarda, assusa, western digitala i desetaka drugih, jednako poznatih (youtube, facebook i dr .). sedamdesetih godina stvaranje institucija kon-centriranog tehnološkog razvoja uzima široke razmjere u sad-u i u japanu, koji su najuspješ-niji u stvaranju velikog broja malih do srednjih tvrtki. neprestano generiranje novih inovativnih tvrtki odgovor je na krizna razdoblja u kojima zatvaranje velikih industrijskih pogona značaj-no podiže nezaposlenost. namjera je nacionalnih strategija razvijenih zemalja bila organizirano razvijanje novih pro-izvoda, često visoke tehnologije, te masovna produkcija malih tvrtki koje će ih proizvoditi,211 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology parks – world practices and croatia sve u cilju povećanja zaposlenosti i gospodar-skog oporavka. uspješne zemlje karakterizira stabilnije i me-đunarodno otvoreno gospodarstvo te osobito natprosječna inovacijska sposobnost, teme-ljena na visokom i kontinuiranom ulaganju u znanje, obrazovanje, razvoj i istraživanje (r & d) kako u nacionalnim strategijama tako i u fi-nanciranju poslovanja gospodarskih subjekata. nastoji se na potpori različite populacije ino-vatora posebno u malim i srednjim tvrtkama (sme) i visokoj razini umrežavanja inovacijskog sustava te razvijanju suradnje znanosti i indu-strije. od posebnog je značaja čvrsta politika upravljanja inovacijskim sustavom, s efikasnom koordinacijom politike, instrumenata i institu-cija za inovacijsko-tehnološki razvitak. inozemna iskustva uključuju i velik broj skupih, neuspjelih „eksperimenata” ove vrste. europa je u proteklom razdoblju bila daleko manje uspješna od amerike i japana. ipak, i europa bilježi veliki postotak malih tvrtki s nekoliko zaposlenika, koje se najčešće bave softverom, inženjeringom i drugim intelektualnim uslu-gama. uspješna, poduzetnički orijentirana gospodarstva nezamisliva su bez subjekata koncentriranog poslovno-tehnološkog razvoja, unatoč brojnim neuspjelim pokušajima. njemačka je primjerice 1992. g. imala 32 teh-nološka parka, a već 1994. bilježi ih 50, sa cca 1 milijardom dem ulaganja. prvi tehnološki parkovi u francuskoj (centres regionaux d’innovation et de transfer de technologie) otvoreni su 1983. g. u prvih deset godina često djeluju u području biotehnologije i automatizacije tvornica. početkom devedese-tih godina, u francuskoj je uobičajeno i korište-nje tzv. „tehnoloških savjetnika” za otkrivanje srednjih i malih tvrtki koje bi mogle prihvatiti transfer tehnologije iz sveučilišta, laboratorija i tehnoloških ili inovacijskih centara. savjetnici su pomagali tim tvrtkama i u ishođenju finan-cijske potpore i financijskim aranžmanima u realizaciji projekata. veliki inovacijski projekti privilegija su, ali i tro-šak velikih gospodarstava. u pravilu uključuju skupa i dugotrajna istraživanja, često s neizvje-snim ishodom, ali ako uspiju, donose ogromne profite. malim gospodarstvima primjerenije su skro-mnije inovacije, koje ne moraju uvijek biti viso-kotehnološke. tako primjerice, s istoka (kina, koreja) navire poplava jednako high-tech kao i banalno jednostavnih proizvoda, koji doka-zuju da se svaka inovacija isplati ako je tržišno atraktivna. ocjena tržišnog potencijala inovacije bitan je kriterij u prihvatu projekta u tehnološkim i sličnim centrima. sredinom devedesetih godina renomirane engleske banke uočile su problem nedostatka kvalificiranog kadra za ocjenu tržišne vrijednosti inovacija i morale su poduzeti edukacijske mjere, da bi se mogle uključiti u financijsku podršku tehnoloških cen-tara i inovacijskih inkubatora. pravilo je naime u poslovanju spomenutih centara, ali i banaka i ostalih financijera koji servisiraju projekte, da se u postupak uzimaju samo oni projekti koji obećavaju profitabilnost na tržištu. pri tome je dakako od osobite važnosti što bolja pro-cjena tržišne vrijednosti i isplativosti projekta. takva procjena nije moguća bez kvalificiranih stručnjaka koji poznaju tržište, imaju poslovne kontakte i detaljno poznaju proces razvoja pro-izvoda i plasmana, a dakako i marketing. hrvatska inovacijsko-tehnološka infrastruktura prvom inicijativom za osnivanje rudimentarnog inovacijskog inkubatora u hrvatskoj može se smatrati osnivanje „prototipne radionice ino-vator” u organizaciji saveza inovatora općine rijeka krajem osamdesetih godina. radionica je uz skromnu opremu za izradu i ispitivanje prototipova uključivala i besplatne inženjersko-konstruktivne i administrativne usluge inova-torima, dakle osnovne elemente inovacijskog inkubatora. nažalost, unatoč uspješnoj realiza-ciji razvoja niza prototipova do faze sposobne za licenciranje, financirana je (vrlo skromno) svega dvije godine te nakon gubitka poslovnog prostora praktički prestaje s radom. službeno usvajanje politike razvitka centara koncentriranog tehnološkog razvitka u vladi republike hrvatske uslijedilo je nakon stjecanja samostalnosti. početkom aktivnosti na tom planu može se smatrati znanstveno-stručno-poslovni skup u brtonigli 4. i 5. studenog 1994.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska 212 g. gdje je prvi put šire publicirana ideja razvoja tehnoloških i srodnih centara, ali su također definirani ciljevi uspostave hrvatske mreže institucija koncentriranog tehnološkog razvitka od strane tadašnjeg ministarstva gospodar-stva i ministarstava znanosti i tehnologije rh, kao nositelja aktivnosti na izradi koncepcije, strategije i operativnog programa tehnološkog razvoja rh, te ostalih suorganizatora skupa (hrvatska gospodarska komora, županija istar-ska, nevladina organizacija „nuova frontiera” milano i zajednica talijana brtonigle) te preko 200 relevantnih sudionika. ipak, ulaganja u tehnološku infrastrukturu u hrvatskoj počinju tek 1998. g., i to u ma-nje tehnološke parkove lokalnim sredstvima nekoliko gradova (zagreb, varaždin, čakovec i kutina). ulaganja u tehnološke centre u zagre-bu, rijeci, splitu, osijeku i dubrovniku, sufinan-ciralo je ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. nacionalni projekt tehcro povjeren bicro-u u razdoblju od 2006. do 2010. g. razvija osam projekata (3 tehnološko-poslovna centra, 2 tehnologijska inkubatora, 1 razvoj-no-istraživački centar za marikulturu i 2 centra kompetencije). sa cca 55 milijuna kuna isplaćenih iz sredsta-va projekta tehcro i približno upola manjih sredstava lokalnih zajednica, tehcro centri uslužili su 77 stanara sa 650 radnika od čega 360 novozaposlenih, što je izuzetno skroman rezultat ublažavanja teške nezaposlenosti u na-cionalnim okvirima. pozitivno je da 255 radnika ili 40 % svih zaposlenika stanara čine radnici u istraživanju i razvoju, što je četiri puta više od hrvatskog prosjeka, koji je ispod 10%. slijedi, da je svako novostvoreno radno mje-sto po najgrubljoj procjeni u fazi inkubacije zajednicu stajalo cca 200.000 kn. međutim treba uzeti o obzir i veliki opseg usluga koje je koristilo gotovo 1.700 srednjih i malih poduze-ća (trening-programi, poslovni planovi, feasibi-lity studije i dr .). najslabijim rezultatom možda se treba sma-trati relativno mali broj ukupno razvijenih proizvoda (31) i prototipova (35) te realiziranih tehnoloških transfera (27) u petogodišnjem razdoblju. pogotovo zabrinjava izuzetno mali broj od svega 26 razvijenih patenata kroz pet godina (2007.–2011.) u okviru svih pet bicro projekata, zajedno teških 347 milijuna kn. za usporedbu, samo jedna od mnogih udruga inovatora koja se praktički uopće ne financira, ishodila je 18 patenata s još 16 patenata u po-stupku u istom razdoblju, a hrvatskim individu-alnim inovatorima ukupno se izdaje preko 100 patenata godišnje. hrvatska danas, 18 godina iza skupa u brtoni-gli, dakle nakon definiranja ciljeva, bilježi preko šezdeset različitih institucija poslovno-teh-nološkog razvoja, no mnoge od njih s daleko skromnijim rezultatima od očekivanja, unatoč brojnim projektima usmjerenim na razvoj i ko-mercijalizaciju inovacija 1 . s obzirom da su naša tema tehnološki parkovi i srodne institucije, u ovom opsegu nisu diskutirane brojne znanstve-ne i visokoškolske institucije i njihove aktiv-nosti (preko 120 institucija više i visoke nao-brazbe, od čega 10 sveučilišta sa 67 fakulteta, 25 znanstveno-istraživačkih instituta na čelu s „ruđerom boškovićem” i dr . unatoč tolikom broju znanstvenih i visokoškolskih ustanova, hrvatska bilježi znatno niži postotak visoko obrazovanih stanovnika od prosjeka eu-27. inovacijsko-poduzetničku infrastrukturu čine sljedeće važnije institucije: bicro (businness innovation agency of croatia) – ustanovila je vlada rh 1998. g. kao javnu agenciju za provedbu programa državne potpore tehnološ-kom razvitku i razvoju na inovacijama i tehnologiji temeljenih tvrtki. bicro je realizirao provedbu projekata u nastavku, uz potporu svjetske banke i međunarodnih eksperata. hamag – invest (hrvatska agencija za malo gospodarstvo i ulaganja) provodi mjere financijske i konzultantske potpore srednjim i malim poduzećima (smp). osigurava garancije za kredite kod komercijalnih banaka, a od 2007. g. provodi i programe ministarstva gospodarstva za unapređenje poduzet-ničke i poslovne infrastrukture (regio-1 detaljnije vidi: analiza stanja rdi sektor 2 – bicro 2012.g.213 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology parks – world practices and croatia nalne razvojne agencije, poduzetništvo specifičnih grupacija i dr .) hit (hrvatski institut za tehnologiju) osnovala je vlada rh (ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) s ciljem stvaranja preduvjeta za primjenu novih znanja i tehnologija putem usluga ekspertize i financiranja projekata. kroz program test osigurava financi-ranje predkomercijalnih istraživanja u razvoju novih tehnologija i proizvoda. 2012. g. objedinjen je s bicro-om, u cilju efikasnijeg prihvata eu fondova i izbjegvanja preklapanja nadležnosti u razvitku inovacijske politike. • i brojne druge institucije (cepor, scf , ashe, nacionalno vijeće za znanost – nks, agencija za znanost i visoko obr-zovanje, hrvatska zaklada za znanost – csf , agencija za programe eu, moec, agencija za investicije i konkurentnost i druge) koje nisu primjereno poveza-ne, često s preklapanjem nadležnosti i nedostatnim poslovnim iskustvom. uz navedene institucije inovacijsko-podu-zetničku infrastrukturu čini više desetaka tehnoloških parkova, tehnološko-inovacijskih centara, poduzetničkih inkubatora i 5 ureda za transfer tehnologije pri sveučilištima u zagre-bu, splitu, rijeci, osijeku i institutu „ruđer bošković” , 2 centra kompetencije i nekoliko tehnoloških potpornih organizacija iz sasta-va organizacije inovatora koje nisu uvrštene u „prepoznate” institucije za unapređenje inovacijsko-tehnološkog razvitka rh. važnije institucije koncentriranog tehnološkog razvoja su (detaljnije vidi linkove u nastavku): • tehnološki park zagreb (nastao pri končaru 1994. g.) http://www.raza-tpz.hr/default. aspx?sid3, • tehnološko-inovacijski centar rijeka (tic) 1997. g. www.rijeka.hr/tehnoloskoinovacij-skicentarrijeka, • znanstveno-inkubacijski poslovni centar osi-jek – osnovan 2002. g. www.bicro.hr/index. php?optioncom_content&viewarticle&id 488:tehcro-centar-tehnoloko-inovacijski-cen-tar-meimurje&catid46:techro, • tehnološki park varaždin djeluje od 2006. http://varazdin.clockhosting.net/homepage. php?viewwhat&setlocale4, • tehnološki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu dubrovnik – osnovan 2008. g. www.maribic.com, • industrijski i tehnološki park nova gradiška (2008/proj) http://www.ipng.hr , http://teh-nopark.ipng.hr , • tehnološko-inovacijski centar međimurje – djeluje od 2009. g. http://ticri.hr/, • znanstveno-tehnologijski park sveučilišta rijeka (stepri) – djeluje od 2009. g. http:// www.step.uniri.hr , važniji projekti bicro-a usmjereni su na: poc (proof of concept) provjeru izvedivosti i komercijalnog potenci-jala produkata ili usluga razum potporu na znanju temeljenih tvrtki (poseb-no u ranoj fazi razvoja) tehcro razvoj it-infrastrukture (2006.–2010. g.) vencro razvoj fonda rizičnog kapitala (nije uspio) koncro razvoj tehnološko-menadžerskih sposobnosti u smp-u ircro potporu provedbe razvojno-istraživačkih aktivnosti u smp-u eureca potporu projektima poduzetnika s 50/50% investiranjemi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska 214 • tehnološki park kutina (tptk – ic) http:// www.kutina.hr/gospodarstvo/poticanje-gospodarstva/tehnolo%c5%a1kipark/ta-bid/222/language/hr-hr/default.aspx, te više sličnih institucija u bjelovaru, splitu, slavonskom brodu i dr . neki domaći centri međutim svodili su aktivno-sti na najam poslovnog prostora i eventualno kakvu opću administrativnu uslugu, svrstavaju-ći se time u kategoriju „poslovno-uslužnih” , a ne pravih tehnoloških centara ili inkubatora u smislu uvodno objašnjenih pojmova. dok je u vrijeme koncipiranja hrvatske mreže tehnoloških centara jednu od usluga takvih centara predstavljalo osiguranje „radne sta-nice” (stol, stolica, računalo s pristupom na internet) za stanare centra, danas to ima svaki osnovnoškolac kod kuće, no neki domaći centri nisu daleko odmakli od takve ponude, a njihovi stanari su s gledišta ekspertne intelektualno-poslovne potpore u razvoju proizvoda, a oso-bito marketinga i komercijalizacije uskraćeni, odnosno prepušteni sami sebi. u kvalitetnijim centrima (npr . program ra-zum) korisnici ističu poboljšanje konkurentne pozicije na međunarodnom tržištu kao najvaž-niju korist od sudjelovanja u projektu, no mno-gi centri nisu kadrovski ekipirani za međuna-rodni, pa ni za domaći marketing i licenciranje. to je uz nepovezanost svakako ozbiljna boljka domaće mreže centara koncentriranog tehno-loškog razvoja. nabrojani nedostaci dijelom su posljedica ne-dovoljnog ulaganja u inovacijski sustav, istra-živanje i razvoj, koji se kreće oko 0,8% bdp-a, za razliku od najuspješnijih zemalja (3%) ili prosjeka eu-27 koji iznosi 2%. uz to domaćem gospodarstvu, ali i znanstveno-obrazovnom sektoru, nedostaje inovativnost i poslovnost koja je u svijetu visoko sofisticirana, tako da je hrvatska tek 2010. g. iz kategorije „skromno inovativnih” zemalja uspjela zakoračiti u kate-goriju „umjereno inovativnih” . po uspješnosti u komercijalizaciji razvojno-istraživačke aktiv-nosti koja se ogleda u količini vlastitog inte-lektualnog vlasništva (prvenstveno patenata) hrvatska drži tek 70. mjesto od 139 zemalja. jednako je nisko pozicionirana po tehnološkom transferu između sveučilišta i gospodarstva (75. mjesto od 139 zemalja), a posljedica je jednako niska 76. pozicija hrvatske po kon-kurentnosti između 140 analiziranih zemalja svjetske ekonomije. u težnji prema „ekonomiji pokretanoj inovativ-nošću” koja karakterizira danas održive ekono-mije, odlučujuća je uloga nacionalnog inovacij-skog sustava, odnosno efikasne institucionalne i financijske potpore inovacijskim procesima. razvijene ekonomije su institucionalne okvire inovacijske djelatnosti razvile osamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle hrvatska u tom pogledu kasni svojih 25 godina. dosadašnje dvije petogodišnje nacionalne inovacijske strategije povjerene državnom zavodu za inte-lektualno vlasništvo, osigurale su pravni okvir i usklađivanje zaštite intelektualnog vlasništva s okruženjem, kao i adekvatne uvjete rada samog zavoda, no ostali aspekti ove izuzetno kompleksne problematike u dosadašnjim stra-tegijama potpuno su zanemareni. također je očita tendencija orijentiranja utjecajnih struktura isključivo na znanstvene i visokoškolske ustanove kao izvore inovativ-nosti i na visokotehnološke inovacije, što je tipična greška („high-tech kratkovidnost”) koju spominje recenzija inovacijske politike oecd-a. statistika domaće patentne zaštite poka-zuje da ogromnu većinu patenata prijavljuju i dobivaju individualni inovatori koje servisira jedino organizacija inovatora, potpuno ignori-rana u dosadašnjim nacionalnim strategijama. značajan inventivni potencijal stvaran kroz organizacije inovatora desetljećima je ostajao (i danas je) izvan dosega institucionalne i finan-cijske potpore, dok istovremeno favorizirane institucije karakterizira slaba inventivnost, kad je riječ o komercijalno iskoristivim projektima i patentima. treba se nadati da nova nacionalna inova-cijska strategija 2013.–2030. neće ponavljati dosadašnje greške i da će osigurati adekvatnu institucionalnu, ekspertnu i financijsku potpo-ru svim kategorijama komercijalno iskoristivih inovacija neovisno o autoru i o tome gdje su nastale, kao i potpornim organizacijama koje servisiraju inovatore, unutar , ali i izvan susta-va visokog školstva i znanstvenih institucija,215 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology parks – world practices and croatia sukladno objektivnim mjerilima uspješnosti, osobito sada kad se nude mogućnosti za brži razvoj inovacijske infrastrukture uz pomoć fondova eu-a. technology parks – world practices and croatia this article refers in fact to “institutions of concentrated technological development” , among which technology parks represent the most complex ones. there are several types of institutions of concentrated technological development, including: • technology parks, • technology centers, • science parks, • business innovation centers, • innovation incubators, • enterprise incubators, • technology transfer centers, • business service centers, and other . although there are significant particularities and differences between the mentioned types of institutions, all such entities have a common mission: • to create and/or develop (small to medium-sized) enterprises on the basis of developing new and often “high-tech” technologies, products or innovations; • to transfer knowledge from institutions of hi-gher education to the entrepreneurial sector of both regional and national economy; • to develop (new) technologies and products to serve the needs of entrepreneurs (enter-prises); • to provide services to small and medium-si-zed enterprises, especially in the initial years of existence, i.e. in the period of consolida-tion after the establishment (the so-called “death valley”), including: provision of busi-ness equipment, development related and other intellectual services, business space, marketing and launch services, etc.; • to look for adequate entrepreneurs and sponsors for particular center “tenants” and their projects. the mentioned entities are significant fac-tors in the process of generating enterprises, which is, according to the experiences of the most developed countries of the west and the east (the united states, japan, and other), of exceptional importance for both regional and national economy. the importance of establis-hing enterprises proved enormous, primarily because of the unexpectedly large number of jobs thus generated even during the previous periods of recession, and because the unfavo-rable effects of the recessions, which would have been disastrous if it had not been for the mentioned entities (significant job losses due to the winding up of large companies), were greatly compensated by opening a large num-ber of small enterprises. such companies are often short-lived, espe-cially if based on new products and techno-logies, which are also short-lived nowadays considering the rapid pace of technological advancement (e.g. personal computers, smart phones, software products, and other; the models and software products considered high-tech products when initially designed are replaced by new ones after only four to five years regardless of the fully preserved functio-nality of the same). it is therefore necessary to continuously sti-mulate the establishment of new enterprises and support the phase in which they grow into profitable companies, thus helping maintain the region’s unemployment rate at an accep-table level. this is however possible only with adequate protection of new products and technologies as well as assistance in the proce-ss of transferring knowledge and innovations from scientific institutions and institutionsi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska 216 of higher education, i.e. the process of tech-nology and product development, provided or supported by the mentioned centers and incubators. continuous reproduction of enterprises by the mentioned institutions and the supporting infrastructure is a vital national and regional interest which is why developed countries and local administrations of particular regions pro-vide substantial support to and cover a signifi-cant part of the costs of maintenance of such centers and the newly formed companies, es-pecially in the first years of their existence. in spite of the afore-mentioned, a large number of new companies do not survive the unrelen-ting market conditions and never manage „to stand on their own two feet“ . nevertheless, developed countries refuse to deny support to the mentioned centers and always welcome new attempts. the term innovation incubator usually refers to a less complex institution engaged in the development of new products based on innovation proposals and the provision of ser-vices to innovators in the process of launching an innovation, i.e. selling the license develo-ped on the basis of the proposal. besides the professional and technical operations related to constructive and technological processing: obtaining patent protection, creating and testing prototypes, obtaining professional opi-nions of engineering experts, certificates, and other , an innovation incubator also performs marketing activities ensuring in the first place proper selection of proposals but also all the other related activities required for successful promotion and launch (preparation of exhibits for fairs and promotional events, creation of brochures and other related documentation). the main goal of an innovation incubator is therefore to look for , select and prepare innovations for the market through product development and launch preparations. technology parks encompass a much gre-ater scope since, in addition to the mentioned functions, they also perform all other services and activities necessary for establishing and ensuring the functioning of enterprises based on a developed product or technology, inclu-ding all types of infrastructural and intellectual support to the newly established companies, the so-called “tenants” , i.e. members of the park. a technology park may provide a new enterprise, in its initial development phase, with a business space equipped with telecom-munications and other equipment and a space for its manufacturing plants, as well as with intellectual services (accounting, legal, techni-cal, technological, marketing, and other) requ-ired for creating the conditions for becoming independent, for conducting market research, for finding sponsors and buyers of licenses, and other . the role that technology parks play in creating liaisons and contacts between member companies and their business envi-ronments is especially important. in general, technology parks have a strong developmental function that may include own research centers, workshops and laboratories. they may also include innovation incubators. an innovation incubator may represent the first phase in the development of a technology park. in general, a company leaves a technology park approximately three to four years after its establishment but it often remains in contact with the park even after becoming indepen-dent. science parks are more focused on scientific projects and applied research, and their pri-mary function is to organize and execute the transfer of applied research and knowledge from institutions of higher education and sci-ence institutes to larger industrial or economic entities, large projects, etc. business service centers are less engaged in research and technological services and are more focused on providing infrastructural support, which sometimes practically comes down to leasing a business space under favora-ble conditions. the profiles of technology parks and other concentrated technological development enti-ties are diverse and, in a well-managed region, adjusted to the specific needs and conditions of the region, always ultimately striving to increase the rate of employment and compe-217 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology parks – world practices and croatia titiveness of the regional economy and thus the living standards of its citizens as well. a detailed description of agemont , a technolo-gy innovation center based in italy, our closest neighboring country, dating from 2005 and available at: http://inovatori.hr/prikaz_age-monta.html, could be used as an example. tehnology parks around the world the first technology park in the world was established in the 1950s near san francisco (california) in an area known today as the silicon valley. this name was created in the 1970s when a high concentration of innovative high-tech companies had already grown in that area. today this area represents the largest concentration of the leading global companies engaged in the development and manufacture of the most popular hardware and software products, such as: adobe, apple, symantec, hewlett-packard, assus, western digital, and a dozen other equally popular ones (youtube, facebook, and other). during the 1970s, the trend of establishing institutions of concentrated technological development spread rapidly throughout the united states of america and japan, the two most successful countries in the field of crea-ting a large number of small to medium-sized companies. continuous generation of new innovative com-panies is a reaction to the periods of crisis du-ring which the closing of large industrial plants significantly raises the unemployment rate. national strategies of developed countries were aimed at ensuring organized deve-lopment of new products, often high-tech products, and mass production of small companies to manufacture such products, thus striving to increase the rate of employment and ensure economic recovery. successful countries are characterized by a more stable economy open to international trade and the above-average innovation ability based on significant and continuous inves-tments into knowledge, education as well as research and development (r&d) ensured through both national strategies and financing programs intended for economic entities. the aim is to ensure support to various popula-tions of innovators, especially in small and medium-sized enterprises (smes), a high level of innovation system networking and the esta-blishment of cooperation between science and industry. it is extremely important to design a firm innovation system management policy and ensure efficient coordination of the said policy and the instruments and institutions en-gaged in technology innovation development. foreign experiences include a large number of expensive yet failed „experiments” of this kind. in the previous period, europe was far less su-ccessful than the us and japan. however , eu-rope also records a large percentage of small companies that employ only a few workers and are engaged in the provision of software, engineering, and other intellectual services. successful, entrepreneurially oriented eco-nomies are impossible without concentrated business and technology development entities in spite of the numerous failed attempts. for example, germany had 32 technology par-ks in 1992 and by 1994 the number of techno-logy parks grew to 50, involving investments in the amount of approximately dem 1 billion. the first technology parks in france (centres regionaux d’innovation et de transfer de technologie) were opened in 1983. during the first decade of their existence, the parks frequently engaged in the field of biotechnolo-gy and factory automation. at the beginning of the 1990s, the use of the so-called „technology advisors“ became common in france for the purpose of discovering small and medium-si-zed companies with the ability to receive the transfer of technology from the universities, laboratories and technology or innovation centers. technology advisors helped such companies in the process of obtaining financial support and securing financial arrangements for the execution of their projects. large innovation projects are a privilege but also a significant expense of large economies. in general, such projects entail expensive andi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska 218 long-lasting research studies, often with an uncertain outcome yet, if successful, they tend to bring enormous profit. more modest and not necessarily high-tech innovations are more appropriate for small economies. for example, a flood of both high-tech and simple products comes from the east (china, korea), proving that any innovation pays off if it is attractive to the market. the assessment of the market potential of a particular innovation is an important criterion in the process of accepting a project in tech-nology and similar centers. in the mid-1990s, renowned british banks noticed a lack of qu-alified staff for carrying out an assessment of the market potential of innovations and were forced to undertake educational measures in order to be able to participate in financial su-pport programs offered by technology centers and innovation incubators. to be more precise, one of the rules of operation of the mentioned centers, as well as banks and other sponsors providing project-related services, is to accept only such projects that promise market profi-tability. the best possible assessment of the project market value and profitability is there-fore extremely important. such an assessment is not possible without qualified experts who know the market, have business contacts and are familiar with the details of the product de-velopment and launch process and, of course, product marketing. croatian technology innovation infrastructure we could consider the innovator prototy-ping workshop, organized by the association of rijeka inventors at the end of the 1980s, as the first initiative aimed at establishing a rudimentary innovation incubator in croatia. in addition to offering modest equipment for de-signing and testing prototypes, the workshop also provided free engineering, constructive and administrative services to innovators, i.e. it served the basic functions of an innovation incubator . unfortunately, in spite of the fact that a series of prototypes were thus succe-ssfully developed all the way through to the licensing phase, the workshop was financed for only two years (very modestly too) and, after losing its business space, it discontinued its operations. the policy on the establishment of concentra-ted technological development centers was officially adopted by the government of the republic of croatia after croatia gained inde-pendence. we could consider the scientific, professional and business conference held in brtonigla on november 4-5, 1994 as the be-ginning of organized activity in that field. the concept of developing technology and other related centers was for the first time presented to a wider audience at the brtonigla conferen-ce. the goals to be achieved through the esta-blishment of a national network of institutions of concentrated technological development by the then ministry of economy and ministry of science and technology of the republic of cro-atia, as the owners of the process of designing the concept, strategy and operational program for technological development of the country, and the objectives to be achieved by other co-organizers of the conference (croatian cham-ber of economy, istrian county, nuova fron-tiera, a non-governmental organization from milan, and the italian community of brtonigla) and over 200 relevant conference participants were defined as well at the conference held in brtonigla. still, croatia started investing in its technologi-cal infrastructure as late as in 1998. the inves-tments were made into small technology parks using the local funds of several towns (zagreb, varaždin, čakovec and kutina). investments into technology centers in zagreb, rijeka, split, osijek and dubrovnik were co-financed by the ministry of science, education and sports. in the period from 2006 to 2010, tehcro, a national project entrusted to bicro, produced eight subprojects (3 technology and business centers, 2 technology incubators, 1 maricul-ture research and development center and 2 centers of competence). using approximately 55 million kuna from the funds allocated for the tehcro project and about half that amount from the funds secu-red by the relevant local municipalities, the tehcro centers provided services to 77 te-219 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology parks – world practices and croatia nants with 650 employees, of which 360 newly employed, which is a quite modest result of an attempt to mitigate the problem of severe unemployment at the national level. the upsi-de of the project was that 255 workers or 40% of all workers employed by the tenants were those engaged in research and development, which is four times more than the croatian average resting below 10%. it can thus be roughly estimated that each new job created in the phase of incubation cost the municipality approx. 200,000 kuna. however , we should also take into consideration the large scope of services used by almost 1,700 small and medium-sized companies (training programs, business plans, feasibility studies, etc.). a relatively small total number of developed products (31), prototypes (35) and technology transfers (27) over a five-year period could be considered as the poorest project outcome. a very small number of patents (only 26) de-veloped over a five-year period (2007 -2011) under all five bicro projects (whose total value amounts to hrk 347 million) is especially concerning. for comparison purposes: only one of many organizations of innovators, whi-ch is practically not financed at all, obtained approval for 18 patents (with 16 more pending approval) within the same period, and over 100 patents (in total) are approved annually to individual croatian innovators. today, 18 years after the brtonigla conference (i.e. after the goals had been defined), croatia records over sixty various institutions engaged in business and technology development. un-fortunately, many of those institutions produce much poorer results then expected in spite of the numerous projects aimed at development and commercialization of innovations 2 . since the topic of this article encompasses techno-logy parks and other related institutions, the numerous scientific institutions and institu-tions of higher education and their activities (over 120 institutions of post-secondary and university education, of which 10 universiti-es with 67 faculties; 25 science and research 2 for more details, see: situation analysis: rdi, sector 2 – bicro 2012 institutes, with the ruđer bošković institute as the leading one; and other) are not discu-ssed herein. in spite of such a large number of scientific institutions and institutions of higher education, croatia still records a significantly lower percentage of highly educated citizens in relation to the eu-27 average. croatia’s business innovation infrastructure includes the following important institutions: bicro (business innovation agency of cro-atia) – the agency was established in 1998 by the government of the republic of croatia as a public agency for the implementation of the state support program for technological development and development of companies based on innovations and technology. bicro has implemented the projects mentioned further in the text with the support of the world bank and international experts. hamag – invest (croatian agency for small businesses and investments) – the agency implements financial and advisory measures supporting small and medium-sized enterprises (smes). it provides guarantees for commerci-al bank loans and, since 2007, it has also been implementing the programs of the ministry of economy aimed at improving the entrepreneurial and business infrastructure (regional development agencies, entreprene-urial ventures of specific groups, and other). hit (croatian institute of technology) – the institute was established by the government of the republic of croatia (ministry of science, education and sports) with the aim of ensuring the preconditions for the application of new knowledge and technologies by providing professional and financial project support. it provides financing opportunities for pre-commercial research related to the development of new technologies and products through its test program. in 2012, thei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska 220 institute was united with bicro with the aim of ensuring a more efficient receipt of eu funds and avoiding the overlaps in the scope of competence in the field of innovation policy develo-pment. • and numerous other institutions (smes and entrepreneurship policy center - cepor, croatian science foundation – csf , agency for science and higher education - ashe, national council for science – ncs, european union programme agency - eupa, ministry of economy - moec, agency for investments and competitiveness, and other) the activities of which are not properly coordinated, thus often entailing overlaps in the scope of competence and insufficient business experience. organizations belonging to the organized inno-vation system that are not listed among the „recognized“ institutions for the advancement of technology innovation development in the republic of croatia. some of the more impor-tant institutions of concentrated technological development include (for more details use the following links): • technology park - zagreb (established as part of končar in 1994): http://www.raza-tpz.hr/ default.aspx?sid3, • technology innovation center (tic) – rijeka, (1997): www.rijeka.hr/tehnoloskoinovacijski-centarrijeka, • science and business incubator center - osijek (established in 2002): www.bicro.hr/ index.php?optioncom_content&viewarti cle&id488:tehcro-centar-tehnoloko-inova-cijski-centar-meimurje&catid46:techro, some of the more important projects im-plemented by bicro include: project objectives: poc (proof of concept) conducting a feasibility study and asses-sment of the commercial potential of pro-ducts or services razum provision of support to knowledge-based companies (especially in the initial phase of development) tehcro development of it infrastructure (2006– 2010) vencro development of a risk capital fund (failed) koncro development of technical and managerial skills in the sme sector ircro support in the process of carrying out rese-arch and development activities in the sme sector eureca support to entrepreneurial projects ensuring a 50/50 investment option. in addition to the mentioned institutions, the business innovation infrastructure also inclu-des several dozens technology parks, technolo-gy innovation centers, enterprise incubators, 5 technology transfer offices (at the universities of zagreb, split, rijeka and osijek, and the ruđer bošković institute), 2 centers of com-petence as well as several technology support • technology park - varaždin (operating since 2006): http://varazdin.clockhosting.net/ho-mepage.php?viewwhat&setlocale4, • mariculture technology and business inno-vation center - dubrovnik (established in 2008): www.maribic.com,221 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology parks – world practices and croatia • industrial and technology park - nova gradiš-ka (2008/proj): http://www.ipng.hr , http:// tehnopark.ipng.hr , • technology innovation center - međimurje (operating since 2009): http://ticri.hr/, • science and technology park of the universi-ty of rijeka (stepri), (operating since 2009): http://www.step.uniri.hr , • technology park - kutina (tptk – ic): http:// www.kutina.hr/gospodarstvo/poticanje-gospodarstva/tehnolo%c5%a1kipark/ta-bid/222/language/hr-hr/default.aspx, • and several similar institutions in bjelovar , split, slavonski brod, and other . the services provided by some of the do-mestic centers came down simply to leasing a business space and maybe some general administrative services, thus qualifying such institutions as business service centers and not real technology centers or incubators within the meaning of the terms as explained in the introduction. at the time of creating the concept of the croatian network of technology centers, one of the services provided by such centers was the provision of a „workstation“ (desk, chair , computer with internet access) to the center tenants. today, every primary school pupil has these things at home. certain domestic centers have however failed to expand their offer to include anything more than that, and their tenants have thus been left deprived, i.e. left to their own resources, with regards to professional, intellectual and business support in the process of product development, and especially product marketing and commercia-lization. in better centers (e.g. the razum program), the users state the improved competitive position in the international market as the most important benefit of participating in the project. many centers however do not even have adequate staffing for domestic marketing and licensing activities, let alone international. in addition to insufficient coordination, this is most certainly one of the more serious disad-vantages of the croatian network of concen-trated technological development centers. the mentioned disadvantages are partly due to insufficient investment in the innovation system, research and development accounting for about 0.8% of the gdp , while the most successful countries record investments in the value of 3% of the gdp and the eu-27 average rests at 2%. furthermore, croatia’s economy and its science and education sector do not foster a culture of innovation and business ef-ficiency, which is highly sophisticated in other parts of the world. consequently, croatia has only recently (in 2010) managed to leave the category of „modestly innovative“ into the category of „moderately innovative“ countri-es. as far as successful commercialization of research and development activity is concer-ned, which is mirrored in the amount of own intellectual property (mainly patents), croatia holds the low 70th place among 139 countries. it is equally low-positioned when it comes to technology transfers between the universiti-es and the economy (75th place among 139 countries), and it consequently ranks 76th among 140 analyzed global economies when it comes to competitiveness. the crucial role of the national innovation system (i.e. efficient institutional and financial programs supporting innovation processes) is to help develop an “innovation-driven econo-my” in accordance with the model characte-rizing sustainable economies of today. deve-loped economies designed their institutional frameworks for innovation activity already in the 1980s. so, croatia lags behind about 25 ye-ars in that regard. the previous two five-year national innovation strategies entrusted to the state intellectual property office have provi-ded for a legal framework and adjustment of the intellectual property protection system to the environment as well as for adequate working conditions of the office per se, yet the previous strategies have completely neglec-ted other important aspects of this extremely complex problem. the tendency of influential structures to focus exclusively on scientific institutions and insti-tutions of higher education as the sources ofi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. tehnološki parkovi – svjetska praksa i hrvatska 222 innovation activity and high-tech innovations is also obvious. this is a typical mistake men-tioned in the oecd review of the innovation policy as “high-tech myopia” . the statistics re-lated to the domestic patent protection system show that the major number of patents are registered and approved to individual innova-tors using exclusively the services provided by the organization of innovators, which has been completely ignored in the scope of previous national strategies. a significant innovation potential that has over decades been created by organizations of innovators has remained (even today) out of the scope of institutional and financial support programs in spite of the fact that the favored institutions are charac-terized by a low level of innovativeness when it comes to commercially usable projects and patents. we hope that the new national innovation strategy 2013–2030 will not reiterate the previous errors as well as that it will ensure adequate institutional, professional and finan-cial support to all categories of commercially usable innovations, regardless of the author and origins of the same, as well as assistan-ce to the supporting organizations providing services to innovators within and outside the scientific institutions and institutions of higher education in accordance with objective perfor-mance measures, especially nowadays when faster innovation infrastructure development has been made possible through eu funding programs.srðan novak • sveučilište u zagrebu, centar za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije vlatka petrović • sveučilište u zagrebu, centar za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije organizacijske jedinice za transfer tehnologije na sveučilištima – iskustva i smjerovi razvoja technology transfer organizational units at universities – experience and directions of developmenti novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. organizacijske jedinice za transfer tehnologije na sveučilištima – iskustva i smjerovi razvoja 224 transfer tehnologije proces je koji omoguća-va da se tehnologije i nova znanja nastala u (javnim) istraživačkim organizacijama iskoriste u poslovnom (industrijskom) okruženju. sam pojam transfer tehnologije može se odnositi na bilo kakav tijek ili kretanje tehnologije iz jedne sredine u drugu, a koristi se i da označi i kretanje tehnologije preko državnih granica (pregled u ramanathan, 2011). transfer tehno-logije blisko je povezan s procesom inovacije, odnosno s pretvorbom znanja i ideja u nove ili poboljšane proizvode, procese ili usluge, čije pak korištenje sa sobom nosi ili komercijalnu ili javnu dobrobit. pritom treba napomenuti da inovacija nije nužno vezana samo uz tehnolo-giju ili znanstvena otkrića. tako oslo manual (oecd, eurostat, 2005) definira inovaciju kao implementaciju novog ili značajno unaprijeđe-nog proizvoda ili usluge, procesa, marketinške ili organizacijske metode u poslovanju, orga-nizaciji rada ili vanjskim odnosima, a pritom je minimalni uvjet da je novi proizvod, proces ili metoda nov ili značajno unaprijeđen u kontek-stu same organizacije. tradicionalni pristup procesu inovacije zasni-vao se pretežno na iskorištavanju vlastitog stvorenog znanja i intelektualnog vlasništva, odnosno izuma i rješenja koji su nastajali unutar vlastitih istraživačko-razvojnih odjela. globalna konkurencija i potreba za kontinui-ranim inoviranjem dovele su do uvođenja tzv. otvorenog pristupa razvoju inovacija. tako mnoge tvrtke sve više kombiniraju vlastite i vanjske izvore u provođenju istraživanja i razvoja, pri čemu su se počele odnositi prema istraživanjima iz javnog sektora kao prema strateškom resursu (ec, 2007), a transfer teh-nologije postaje način na koji javne istraživačke organizacije sudjeluju u procesu inovacije i do-prinose socioekonomskom razvoju okruženja u kojem se nalaze te poboljšanju kvalitete života i održivom razvoju. američko udruženje profesionalaca za transfer tehnologije ističe da javne istraživačke organi-zacije podržavaju transfer tehnologije primar-no zato što žele (young, 2007): • omogućiti komercijalizaciju rezultata istraži-vanja s ciljem javne dobrobiti, • nagraditi, zadržati i privući visokokvalitetne istraživače, • izgraditi čvršće veze s industrijom, • ostvariti prihode za daljnja istraživanja i edu-kacijske aktivnosti, te na taj način dodatno potpomoći ekonomski rast. moguće aktivnosti transfera znanja i tehno-logije pokrivaju širok raspon od postizanja kontakata s industrijskim partnerima pa do uspostavljanja novih tvrtki. potpuni spektar aktivnosti, nastao nakon konzultacija s dionici-ma kao što su sveučilišta, agencije za financira-nje i poslovna zajednica, provedenih u velikoj britaniji tako uključuje: uspostavljanje mreža, konzultantske usluge, nastavu, cjeloživotno učenje, kolaborativna istraživanja, ugovorna istraživanja, licenciranje tehnologije i osnivanje spinout tvrtki (holi i sur ., 2008). primarnim aktivnostima transfera tehnologije ipak se smatraju (darcy i sur ., 2009): • istraživačko-razvojna suradnja istraživačkih organizacija i industrije, • licenciranje intelektualnog vlasništva, • stvaranje novih tvrtki, što često uključuje i prelazak istraživača u poslovni sektor (mobil-nost). u suglasju s gore navedenim izborom primar-nih aktivnosti je i prijedlog europske komisije za indikatore praćenja aktivnosti istraživačkih organizacija u transferu tehnologije. odabrani indikatori su tako (ec, 2009): 1) istraživački ugovori s industrijskim partnerima, 2) interne prijave novih izuma, 3) patentne prijave, 4) odobreni patenti, 5) realizirani licenčni ugovori, 6) prihod od licenčnih ugovora i 7) uspostavljanje novih tvrtki zasnovanih na intelektualnom vlasništvu istraživačke orga-nizacije. primarne aktivnosti transfera tehnologije u225 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology transfer organizational units at universities – experience and directions of development određenoj istraživačkoj organizaciji ovisit će o više faktora vezanih uz karakteristike same istraživačke organizacije, poslovnog okruže-nja u kojem se nalazi, a isto tako i političkih instrumenata koji mogu stimulirati određene aktivnosti. transfer tehnologije složena je dje-latnost, te je za njen uspjeh potrebna instituci-onalna podrška istraživačkih organizacija. takva institucionalna podrška uključuje donošenje politika i regulatornog okvira za upravljanje intelektualnim vlasništvom i rezultatima istra-živanja, regulatornog okvira za transparentno upravljanje sukobima interesa koji mogu proizi-ći iz komercijalno usmjerenih djelatnosti javnih istraživačkih organizacija, koherentne politike nagrada i drugih stimulacija za istraživače koji sudjeluju u aktivnostima transfera tehnologije te pružanje kompetentne profesionalne podrš-ke istraživačima putem funkcionalnih ureda za transfer znanja ili tehnologije (ec, 2007). ured za transfer tehnologije profesionalna je jedinica ili organizacija koja za potrebe javne istraživačke organizacije provodi aktivnosti po-vezane s uspostavljanjem suradnje s industri-jom i drugim korisnicama rezultata istraživanja kao i aktivnosti vezane uz iskorištavanje inte-lektualnog vlasništva. ured za transfer tehno-logije tako pomaže u identifikaciji, evaluaciji i zaštiti intelektualnog vlasništva, te omogućava korištenje rezultata istraživanja pronalaskom industrijskih partnera i sklapanjem ugovora o zajedničkom istraživanju i razvoju i/ili komer-cijalizaciji tehnologije ili pak putem osnivanja novih, na znanju zasnovanih tvrtki (ec, 2007). organizacije koje žele podržati i ojačati transfer tehnologije trebaju dakle razmotriti opciju osnivanja vlastitog ureda za transfer tehnologi-je, no treba napomenuti da bi, prema youngu (2007), u osnivanje ureda za transfer tehno-logije organizacija trebala krenuti samo ako može pokazati da: 1) angažman u transferu tehnologije je uskla-đen s osnovnom misijom organizacije koja treba biti primarno vezana uz istraživanje a ne uz nastavu, 2) kvaliteta i kvantiteta istraživanja opravdava uspostavljanje ureda za transfer tehnologije, 3) postoji institucionalna volja da se radu ure-da za transfer tehnologije pruži dugoročna podrška. istraživački kapacitet značajan je faktor koji utječe na uspjeh aktivnosti transfera tehnologi-je, te se zbog toga i indikatori transfera tehno-logije uspoređuju s obzirom na broj istraživača ili financijsko ulaganje u istraživanje. analiza koju je 2008. godine proveo astp pokazuje da je u europi za jednu patentnu prijavu potreb-no 8,9 mil. ppp usd ulaganja u istraživanje, za priznati patent potrebno je 17,9 mil. ppp usd, dok je za sklopljeni licenčni ugovor potrebno 9,5 mil. ppp usd, a za pokretanje nove tvrtke potrebno je 43,6 mil. ppp usd ulaganja u istra-živanje. (astp koristi purchasing power parity dolare, izračunato prema podacima oecd-a. purchasing power parity tehnika je kojom se odnosi među valutama podešavaju prema troškovima za ekvivalentnu košaricu robe u pojedinim zemljama.) kvaliteta istraživanja, njegov intenzitet kao i usmjerenje prema temeljnim, odnosno pri-mijenjenim temama također utječe na uspjeh aktivnosti transfera tehnologije. astp-ova analiza (2008) pokazala je da u obuhvaćenim sveučilištima na 1000 istraživača dolaze 2,8 odobrena patenta te 4,4 licenčna ugovora, dok je u drugim istraživačkim organizacijama (institutima i sl.) rezultat 6,6 odobrena patenta i 9,0 sklopljena licenčna ugovora na 1000 istra-živača. astp te rezultate obrazlaže time što, u usporedbi sa sveučilištima, druge istraživačke organizacije imaju veće istraživačke proračune, više su orijentirane prema primijenjenim istra-živanjima, te njihovi istraživači nisu opterećeni nastavom. (sveučilišta su uspješnija u osniva-nju novih tvrtki, s 1,4 tvrtke na 1000 istraživača naprema 0,9 u drugim organizacijama, te bi bilo zanimljivo vidjeti koliko redovita interak-cija sa studentima i doktorandima utječe na poduzetničku aktivnost cijele organizacije.) institucionalna volja za pružanjem dugoročne podrške uredu za transfer tehnologije značajna je zbog toga što je uredima potrebno finan-cijsko ulaganje kroz dulje vrijeme kojim će se izgraditi i tim profesionalaca, portfelj tehnolo-gija i veze s industrijskom zajednicom, a poka-zano je da veličina i iskustvo ureda za transferi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. organizacijske jedinice za transfer tehnologije na sveučilištima – iskustva i smjerovi razvoja 226 tehnologije utječu na kvalitetu podrške i uspješnost aktivnosti (pregled u darcy i sur ., 2009). prema procjenama, može proći osam do deset godina prije nego što ured za transfer tehnologije počne imati veće prihode nego troškove, a dobit iz aktivnosti transfera teh-nologije nikad neće postati značajna za većinu organizacija (nelsen, 2007). astp-ova analiza (2008) pokazala je tako da je 10% najuspješ-nijih organizacija zaslužno za 73,4% licenčnih prihoda sveučilišta i 57,7% drugih istraživačkih organizacija. vrijeme potrebno da se postigne značajniji lokalni ekonomski učinak i stimulira regionalni razvoj još je dulje, i iznosi 20 do 30 godina, tako da se ulaganje u transfer tehno-logije mora smatrati dugoročnom aktivnošću (nelsen, 2007). ukoliko istraživačka organizacija procijeni da ulaganje u vlastiti ured za transfer tehnologije nije opravdano, postoje alternativne opcije kojima se istraživačima može pružiti adekvatna podrška. tako jedan ured za transfer tehno-logije može podržavati konzorcij više istraži-vačkih organizacija okupljenih zemljopisno ili tematski. istraživačka organizacija isto tako može angažirati vanjsku organizaciju posveće-nu transferu tehnologije, koja će onda usluge pružati po potrebi. moguće je i uspostavljanje malih distribuiranih ureda koji preuzimaju prvi kontakt s istraživačima i selekciju tehnologija, a u pronalasku industrijskih partnera i komer-cijalizaciji surađuju bilo s većom centralnom strukturom u konzorciju ili s vanjskom organi-zacijom (za pregled i primjere vidjeti young, 2007 i fernadez, 2007). za dugoročni uspjeh ureda izrazito je važno i da misija ureda za transfer tehnologije bude u skladu s misijom istraživačke organizacije te da odgovara njenim realnim kapacitetima i prioritetima. zbog toga je, iako je misiju potrebno razviti i nakon konzultacija sa širim krugom dionika, uključujući poslovnu zajednicu i investitore (young, 2007), značajno da uprava istraživačke organizacije bude ta koja će na kra-ju definirati osnovnu misiju programa podrške transferu tehnologije (nelsen, 2007). analiza provedena među voditeljima ureda za transfer tehnologije u sad-u pokazuje da se osnovni prioriteti razlikuju među uredima (warren i sur . 2008), a zanimljivo je da većina (40%) ureda kao osnovni prioritet ističe korištenje tehnologije s ciljem javne dobrobiti, iako to nije bio ponuđeni odgovor u studiji. iz studije je također vidljivo da je zadovoljenje potreba istraživača (24%) nešto češće od održavanja odnosa s industrijom (17%) potrebe industrije. uredi za transfer tehnologije ipak vode računa i o ostvarenju financijske koristi za sveučilište, a dogovori su podijeljeni između ostvarenja kratkoročnih prihoda (6%), kapitalne dobiti kroz dulje razdoblje (5%) ili privlačenju sred-stva za istraživanja (4%). aktivnosti i intenzitet angažmana u pojedinim aktivnostima transfera tehnologije ovisit će i o misiji ureda i istraživačke organizacije kao i o kapacitetima i dostupnim sredstvima. pregled aktivnosti ureda za transfer tehnologije u euro-pi (astp , 2008) pokazao je tako da 90% ili više ureda pruža usluge zaštite intelektualnog vla-sništva te usluge licenciranja, njih 86% sudje-luje u stvaranju novih tvrtki, a 61% sudjeluje u pregovaranju kod zaključivanja istraživačkih ugovora financiranih iz javnih izvora. oko tre-ćine (32%) pruža usluge inkubacije tvrtkama, a samo 22% izravno upravlja fondovima sjemen-skog kapitala namijenjenima ulaganju u razvoj novih tehnologija. sveučilište u zagrebu prepoznalo je svoju ulo-gu u izgradnji inovacijskog sustava u republici hrvatskoj, te intenzivno radi na jačanju pove-zanosti između nastave, istraživanja i inovacije. uspostavljanjem centra za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije sveučilište u zagrebu uspostavlja infrastrukturne preduvjete za tu ulogu kako bi se potencijal od 4.600 registrira-nih znanstvenih istraživača i oko 5.500 dokto-ranada u sustavu iskoristio za stvaranje novih tehnologija, proizvoda i usluga u republici hrvatskoj. centar za istraživanje, razvoj i tran-sfer tehnologije osnovan je 2010. godine kako bi koordinirao aktivnosti ureda za istraživanje i ureda za transfer tehnologije (osnovanih 2007. i 2008. godine) u poticanju inovativnog istraži-vanja i razvoja te komercijalizacije intelektual-nog vlasništva i rezultata istraživanja. ured za transfer tehnologije te centar za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije (dalje zajednički cirtt) uspješno su mobilizirali sred-227 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology transfer organizational units at universities – experience and directions of development stva iz nacionalnih, europskih i međunarodnih izvora kako bi se ojačao kapacitet i aktivnosti transfera tehnologije na sveučilištu u zagrebu te partnerskim istraživačkim organizacijama u regiji (slika 1.). dosad je cirtt održao više od 50 iznimno po-sjećenih radionica namijenjenih informiranju i edukaciji istraživača, stručnjaka i umjetnika o tematici upravljanja intelektualnim vlasniš-tvom, uspostavljanju suradnje s poslovnim par-k1 k2 k3 k4 k1 k2 k3 k4 k1 k2 k3 k4 k1 k2 k3 k4 k1 k2 k3 k4 projekt tehnologijskog razvoja - stp • pokrenuta podrška transferu tehnologi je • savjetovano vi še od 60 i straživačkih grupa, predano 8 patentnih pri java i sklopl jena 2 l icenčna ugovora • održane brojne radionice o iv, inovaci jama i poduzetni štvu za i straživače tempus "opus - opening university towards society: linking education-research-innovation“ • sastavl jene preporuke inovaci jskih mjera • organi zi rana razmjena dobrih praksi s regionalnim i eu parterima - 23 konzorci jska partnera • održane regionalne radionice o fp7 projektima, iv, inovaci jama i poduzetni štvu ipa siif projekt „technology mapping at the university of zagreb“ • mapi rane tehnolgi je i eksperi ti ze na 5 fakul teta suz (pmf, mef, pbf, fkit, agr) • uspostavl jena web baza eksperti ze sveuči l i šta u zagrebu • održana 3 matchmaking događaja za akademsku zajednicu i industri ju • održane radionice o iv i inovaci jama ipa slo-hr projekt "sprint - stvaranje potpornog okruženja za podizanje inovacijskog i tehnološkog potencijala u pograničnom području" • mapi rane tehnologi je i eksperti ze na fakul tetu elektrotehnike i računarstva suz • održane radionice o fp7 projektima, iv i inovaci jama • (održan matchmaking događaj i profesionalna konferenci ja za akademsku zajednicu i industri ju ) suz razvojni fond: organizacijski model sjevernog kampusa • mapi rane tehnologi je i eksperti ze na 2 biomedicinska fakul teta • (defini ran model sjevernog kampusa sveuči l i šta za pri javu na eu fondove) naziv projekta rezultati provedba 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. cirtt pruža usluge savjetovanja u području transfera tehnologije i upravljanja intelektual-nim vlasništvom istraživačkim grupama na sve-učilištu u zagrebu. dosad je uime sveučilišta predao 8 patentnih prijava, sklopio sa stranim sveučilištima dva sporazuma o komercijalizaciji intelektualnog vlasništva te dva ugovora o li-cenciji s domaćim poduzećima, dok je za ostale tehnologije u tijeku identifikacija poslovnih partnera i pregovori. cirtt je također , u suradnji s poslovno-inova-cijskom agencijom republike hrvatske (bicro), preuzeo upravljanje dijelom fonda program provjere inovativnog koncepta (poc). kroz tu aktivnost, cirtt je pomogao procijeniti prikladnost projektnih prijedloga za razvoj ino-vacija i pružiti pomoć u sastavljanju prijave više od 80 istraživačkih grupa te je dosad nadgle-dao provedbu 19 odobrenih projekata. slika 1. glavni projekti sveučilišta u zagrebu vezani uz transfer tehnologije (2008. – 2012.) tnerima i pokretanju poduzetničkog pothvata. uz to cirtt organizira i susrete industrije i aka-demske zajednice na kojima se redovito razviju konstruktivne rasprave o ključnim temama te koje doprinose uspostavljanju novih suradnji. cirtt savjetuje uprave sveučilišta, fakulteta i akademija po pitanjima oblikovanja politika i internih regulatornih okvira o upravljanju intelektualnim vlasništvom, osnivanju tvrtki zasnovanih na znanju stvorenima na sveučilištu te o suradnji s industrijom. cirtt s partnerskim organizacijama planira i priprema projektne prijave (fondovi eu-a, pretpristupni fondovi, programi međunarodnih organizacija) na temu jačanja sustava podrš-ke razvoju inovacija i transferu tehnologije u javnim istraživačkim organizacijama. cirtt je također i s javnim i privatnim istraživačkimi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. organizacijske jedinice za transfer tehnologije na sveučilištima – iskustva i smjerovi razvoja 228 organizacijama dogovorio projektne suradnje vezane uz potporu razvoju inovacija i upravlja-nju intelektualnim vlasništvom. sveukupno, cirtt je do sada postigao da ga: • istraživači i stručnjaci sveučilišta u zagrebu i drugih istraživačkih organizacija prepoznaju kao izvor ekspertize za upravljanje intelektu-alnim vlasništvom i njegovom komercijaliza-cijom; • istraživači i uprave istraživačkih organizacija prepoznaju kao kreatora inicijativa i aktivno-sti potpore transferu tehnologije; • uprave istraživačkih organizacija prepoznaju kao izvor ekspertize u oblikovanju unutraš-njih politika, regulativa i procesa upravljanja intelektualnim vlasništvom i transferom tehnologije; • predstavnici državne uprave prepoznaju kao značajnog dionika u oblikovanju inovacijske politike i provedbenih instrumenata. dobra suradnja i koordinacija s drugim čimbe-nicima hrvatskoga inovacijskog sustava trebala bi omogućiti sve učinkovitiji prijenos znanja od akademske zajednice prema gospodarstvu kroz proces transformacije znanstvenog rezultata u proizvod na tržištu. otvaranje strukturnih fondova eu-a značajna je prilika koju treba iskoristiti u tom smjeru, a kako bi se ojačala konkurentnost hrvatskoga gospodarstva i unu-tar europskog prostora i na globalnoj razini. literatura • astp (2008) summary report for respon-dents: the astp survey for fiscal year 2007, association of european science and tech-nology transfer professionals; dostupno na: http://www.astp.net/survey%202008/sum-mary_2008_astp_report.pdf • darcy, j., kraemer-eis, h., debande, o., gue-llec, d. (2009) financing technology transfer , working paper 2009/002, european inves-tment fund research & market analysis; dostupno na: http://www.eif.org/news_cen-tre/research/eif_wp_2009_002_ financing-tt_fv.pdf • european commision (2009) metrics for knowledge transfer from public research organisations in europe report from the european commission’s expert group on knowledge transfer metrics; dostupno na: http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/ download_en/knowledge_transfer_web.pdf • european commission (2007) improving knowledge transfer between research institu-tions and industry across europe: embracing open innovation – implementing the lisbon agenda, com (2007)182; dostupno na: http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/ com2007182_en.pdf • fernandez, c. (2007) how to set up a te-chnology transfer system in a developing country. u: intellectual property manage-ment in health and agricultural innovation: a handbook of best practices (ur . a. kratti-ger , r. t . mahoney, l. nelsen i sur .), mihr: oxford, uk i pipra: davis, sad; dostupno na: www.iphandbook.org • holi, m., wickramasinghe, r., van leeuwen, m. (2008) metrics for the evaluation of knowledge transfer activities at universities, library house essential intelligence, za naru-čitelja unico, commercialising uk research; dostupno na: http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/download_en/library_hou-se_2008_unico.pdf • nelsen, l. (2007) ten things heads of uni-versities should know about setting up a technology transfer office. u: intellectual property management in health and agricul-tural innovation: a handbook of best practi-ces (ur . a. krattiger , r. t . mahoney, l. nelsen i sur .), mihr: oxford, uk i pipra: davis, sad; dostupno na: www.iphandbook.org • organization for economic cooperation and development, statistical office of the europe-an communities (2005) oslo manual: guide-lines for collecting and interpreting innovati-on data, 3. izdanje, pariz, francuska • ramanathan k. (2011) an overview of te-chnology transfer and technology transfer models; dostupno na: http://www.business-asia.net229 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology transfer organizational units at universities – experience and directions of development • warren a., hanke r., trotzer d. (2008) models for university technology transfer: resolving conflicts between mission ad methods and the dependency on geograp-hic location. cambridge journal of regions, economy and society 1(2):219-232; dostupno na: http://www.smeal.psu.edu/fcfe/more/ white/technology-transfer .pdf • young t . a. (2007) establishing a technolo-gy transfer office. u: intellectual property management in health and agricultural innovation: a handbook of best practices (ur . a. krattiger , r. t . mahoney, l. nelsen i sur .), mihr: oxford, uk i pipra: davis, sad; dostu-pno na: www.iphandbook.org technology transfer organizational units at universities – experience and directions of development technology transfer is a process allowing technologies and new knowledge obtained at (public) research organizations to be used in the business (industrial) environment. the very concept of technology transfer can refer to any flow or shift of technology from one setting to another , and is also used to denote the movement of technology across state bor-ders (overview in ramanathan, 2011). techno-logy transfer is closely related to the process of innovation, or the conversion of knowledge and ideas into new or improved products, pro-cesses and services, the use of which in turn brings commercial or public benefit. it should be noted that innovation is not necessarily related to technology or scientific discoveries alone. thus, the oslo manual (oecd, eurostat, 2005) defines innovation as the implementati-on of a new or significantly enhanced product or service, process, marketing or organizatio-nal method in business, work organization or external relations, with the minimum condi-tion of the new product, process or method being new or significantly improved in the context of the organization itself. the traditional approach to the process of innovation was mostly based on the use of own created knowledge and intellectual pro-perty, namely inventions and solutions which were developed within own research and development departments. global competi-tion and the need for continuous innovation lead to the introduction of the so-called open approach to the development of innovations. thus, many companies are more and more combining own and external sources in the implementation of research and development, in which they started to treat public sector research as a strategic resource (ec, 2007), and technology transfer is becoming a way in which public research organizations participate in the process of innovation, contributing toi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. organizacijske jedinice za transfer tehnologije na sveučilištima – iskustva i smjerovi razvoja 230 the socioeconomic development of their envi-ronment and the improvement of the quality of life and sustainable development. the american association of technology tran-sfer professionals emphasizes that public rese-arch organizations support technology transfer primarily because they wish to (young, 2007): • facilitate the commercialization of research results with the purpose of public benefit, • reward, keep and attract quality researchers, • build stronger relations with the industry, • make income for further research and educational activities, thereby additionally supporting economic growth. the possible knowledge and technology transfer activities cover a broad range, from making contacts with industrial partners, to establishing new companies. a full range of activities, occurring after consultations with stakeholders such as universities, financing agencies and the business community, con-ducted in the uk, thus includes: establishment of networks, consulting services, lifelong learning, collaborative research, contract research, technology licensing and founding spinout companies (holi et al., 2008). still, the following is considered as the primary techno-logy transfer activities (darcy et al., 2009): • research and development cooperation between research organizations and the industry, • licensing intellectual property, • creating new companies, which often inclu-des transfer of researchers into the business sector (mobility). the european commission’s proposal for the indicators for monitoring the activities of rese-arch organizations in technology transfer is in accordance with the above choice of primary activities. thus, the selected indicators are (ec, 2009): 1) research contracts with industrial partners, 2) internal submissions of new inventions, 3) patent applications, 4) approved patents, 5) realized license agreements, 6) income from license agreements and 7) establishment of new companies based on research organization’s intellectual property. primary technology transfer activities in a research organization will depend on seve-ral factors, related to the characteristics of the research organization, its business envi-ronment, and also the political instruments which can stimulate certain activities. te-chnology transfer is a complex activity, and research organization’s institutional support is necessary for its success. such institutional support includes the adoption of policies and regulatory framework for managing intellec-tual property and research results which can arise from commercially directed activities of public research organizations, coherent policy of rewards and other incentives for resear-chers participating in the technology transfer activities, and offering competent professional support to researchers through functional knowledge or technology transfer offices (ec, 2007). a technology transfer office is a professional unit or organization which, for the needs of a public research organization, carries out activities related to the establishment of coo-peration with the industry and other users of research results, as well as activities related to the use of intellectual property. thus, a tech-nology transfer office helps to identify, evalua-te and protect intellectual property, and allows the use of research results by finding industrial partners and concluding contracts on joint research and development and/or commerci-alization of technology, or by establishing new, knowledge-based companies (ec, 2007). organizations wishing to support or enhance technology transfer should, therefore, consider the option of establishing their own technolo-gy transfer office, but it should be noted that, according to young (2007), an organization should start the establishment of a technology231 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology transfer organizational units at universities – experience and directions of development transfer office only if it can be shown that: 1) involvement in technology transfer is in line with the organization’s principal mission, which should be primarily related to resear-ch, rather than teaching, 2) the quality and quantity of research justifies the establishment of technology transfer office, 3) there is an institutional will to provide long-term support to the technology transfer office. the research capacity is a significant factor affecting the success of technology transfer activities, and therefore, technology transfer indicators are compared with respect to the number of researchers or financial investment into research. the analysis conducted in 2008 by astp shows that, in europe, a single pa-tent application requires 8.9 million ppp usd in research investment, a recognized patent requires 17.9 million ppp usd, a concluded li-cense agreement requires 9.5 million ppp usd, while starting a new company requires 43.6 million ppp usd in research investment. (astp uses purchasing power parity dollars, calcula-ted according to oecd data. purchasing power parity is a technique by which the relations between currencies are adjusted to the costs of equivalent consumer baskets in individual countries). the quality of research, its intensity and direc-tion towards fundamental or applied topics also affects the success of technology transfer activities. astp’s analysis (2008) has shown that, in the universities included, for every 1000 researchers there are 2.8 approved pa-tents and 4.4 license agreements, while in ot-her research organizations (institutes etc.) the result is 6.6 approved patents and 9.0 conclu-ded license agreements per 1000 researchers. astp explains these results by the fact that, compared to universities, other research or-ganizations have larger research budgets, are more oriented to applied research, and their researchers are not burdened by teaching. (universities are more successful in establis-hing new companies, with 1.4 companies per 1000 researchers, compared to 0.9 in other organizations, and it would be interesting to see how regular interaction with students and ph.d. students affects the entrepreneurial activity of the entire organization.) institutional will to offer long-term support to the technology transfer office is significant, because these offices need long-term financial investment, which will build the professional team, technology portfolio and connections to the industrial community alike, and it has been shown that the size and the experience of the technology transfer office affect the quality of support and the success of activities (overview in darcy et al., 2009). according to estimates, eight to ten years can pass before technology transfer office starts to achieve more income than expense, and profits from technology transfer will never become significant for most organizations (nelsen, 2007). astp’s analysis (2008) has thus shown that 10% most succe-ssful organizations take the credit for 73.4% of license income of universities and 57.7% of ot-her research organizations. time necessary to achieve a significant local economic effect and stimulate regional development is even longer , and amounts to 20 to 30 years, and therefore, investment into technology transfer must be considered a long-term activity (nelsen, 2007). if a research organization assesses that in-vestment into own technology transfer office is not justified, there are alternative options to provide adequate support to researchers. thus, a single technology transfer office can support a consortium of several research organizations, grouped by geography or by topic. a research organization can also take on an external organization dedicated to techno-logy transfer , which will then offer services as needed. also possible is the establishment of small, distributed offices which take over the first contact with researchers and the selection of technologies, and cooperate either with a larger central structure in the consortium or an external organization in finding industrial par-tners and in commercialization (for overview and examples, see young, 2007 and fernadez, 2007). for the office’s long-term success, it is parti-cularly important that the technology transferi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. organizacijske jedinice za transfer tehnologije na sveučilištima – iskustva i smjerovi razvoja 232 office’s mission is also in line with the research organization’s mission, and matches its actual capacities and priorities. therefore, although the mission should also be developed after consulting a broader circle of stakeholders, in-cluding the business community and investors (young, 2007), it is significant that the research organization’s management board be the one to ultimately define the principal mission of the technology transfer support program (nel-sen, 2007). the analysis conducted among the heads of technology transfer offices in the us shows that the main priorities vary across of-fices (warren et al. 2008), and it is interesting that the majority (40%) of offices highlights the use of technology with the purpose of pu-blic benefit as the principal priority, although it was not an offered answer in the study. the study also shows that meeting researchers’ needs (24%) is somewhat more frequent than maintaining relations with the industry (17%). technology transfer offices nevertheless take into the account the achievement of financial benefit for the university, and the answers are divided between making short-term income (6%), capital income in a longer period (5%) or attracting research funds (4%). the activities and the intensity of involvement in individual technology transfer activities will also depend on the office’s and the research organization’s mission, and on the capacities and available resources. the overview of the activities of technology transfer offices in eu-rope (astp , 2008) has shown that 90% or more offices offer intellectual property protection and licensing services, 86% participate in the establishment of new companies, while 61% participate in negotiations for conclusion of re-search contracts financed from public sources. about a third of them (32%) offer incubation services to companies, while only 22% directly manage seed capital funds intended for inves-tment into development of new technologies. the university of zagreb has recognized its role in the development of the innovation system in the republic of croatia, and works intensely on strengthening the connections between education, research and innovati-on. by establishing the center for research, k1 k2 k3 k4 k1 k2 k3 k4 k1 k2 k3 k4 k1 k2 k3 k4 k1 k2 k3 k4 projekt tehnologijskog razvoja - stp • pokrenuta podrška transferu tehnologi je • savjetovano vi še od 60 i straživačkih grupa, predano 8 patentnih pri java i sklopl jena 2 l icenčna ugovora • održane brojne radionice o iv, inovaci jama i poduzetni štvu za i straživače tempus "opus - opening university towards society: linking education-research-innovation“ • sastavl jene preporuke inovaci jskih mjera • organi zi rana razmjena dobrih praksi s regionalnim i eu parterima - 23 konzorci jska partnera • održane regionalne radionice o fp7 projektima, iv, inovaci jama i poduzetni štvu ipa siif projekt „technology mapping at the university of zagreb“ • mapi rane tehnolgi je i eksperi ti ze na 5 fakul teta suz (pmf, mef, pbf, fkit, agr) • uspostavl jena web baza eksperti ze sveuči l i šta u zagrebu • održana 3 matchmaking događaja za akademsku zajednicu i industri ju • održane radionice o iv i inovaci jama ipa slo-hr projekt "sprint - stvaranje potpornog okruženja za podizanje inovacijskog i tehnološkog potencijala u pograničnom području" • mapi rane tehnologi je i eksperti ze na fakul tetu elektrotehnike i računarstva suz • održane radionice o fp7 projektima, iv i inovaci jama • (održan matchmaking događaj i profesionalna konferenci ja za akademsku zajednicu i industri ju ) suz razvojni fond: organizacijski model sjevernog kampusa • mapi rane tehnologi je i eksperti ze na 2 biomedicinska fakul teta • (defini ran model sjevernog kampusa sveuči l i šta za pri javu na eu fondove) naziv projekta rezultati provedba 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. image 1 - main projects of the university of zagreb, related to technology transfer (2008 – 2012)233 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 technology transfer organizational units at universities – experience and directions of development development and technology transfer , the university of zagreb establishes infrastructural prerequisites for the role, in order to use the potential of 4,600 registered scientific resear-chers and about 5,500 ph.d. students in the system to create new technologies, products and services in the republic of croatia. the center for research, development and tech-nology transfer was established in 2010, with the purpose of coordinating the activities of the research office and the technology transfer office (established in 2007 and 2008, respectively) in stimulating innovative research and development and commercialization of intellectual property and research results. the technology transfer office and the center for research, development and technology transfer (hereinafter jointly referred to as cirtt) have successfully mobilized funds from national, european and international sources, in order to strengthen the capacity and tech-nology transfer activities at the university of zagreb and partner research organizations in the region (image 1). cirtt offers consulting services in the area of technology transfer and intellectual property management to research groups at the univer-sity of zagreb. so far , it has submitted 8 patent application on the behalf of the university, concluded two intellectual property commerci-alization agreements with foreign universities and two license agreements with local enter-prises, while for other technologies, identifica-tion of business partners and negotiations are under way. cirtt has also, in cooperation with the busi-ness and innovation agency of the republic of croatia (bicro), taken over the management of a part of the innovative concept verificati-on program (poc) fund. through this activity, cirtt has helped estimate the adequacy of project proposals for the development of innovation, has offered help in composing the application for more than 80 research groups, and has so far supervised the implementation of 19 approved projects. so far , cirtt has held more than 50 workshops with an exceptional number of participants, intended to provide information and edu-cate researchers, experts and artists on the topic of intellectual property management, establishment of cooperation with business partners and starting joint venture. in addition, cirtt organizes meetings between the indu-stry and the academic community, where con-structive debates on crucial topics often take place, which contribute to the establishment of new cooperation efforts. cirtt consults university, faculty and academy management boards on the issues of formula-ting policies and internal regulatory framewor-ks for intellectual property management, establishment of knowledge-based company created in universities, and on cooperation with the industry. with partner organizations, cirtt plans and prepares project applications (eu funds, pre-accession funds, international organizations’ programs) related to the issue of strengthe-ning the support to innovation and techno-logy transfer development in public research organizations. cirtt has also made project cooperation agreements related to the sup-port to innovation development and intellectu-al property management with both public and private research organizations. overall, cirtt has so far achieved to be: recognized as a source of expertise for in-tellectual property management and its com-mercialization by the researchers and experts from the university of zagreb and other rese-arch organizations; recognized as the creator of initiatives and support activities to technology transfer by the researchers and management boards of research organizations; recognized as the source of expertise in formulating internal policies, regulations and intellectual property management and tech-nology transfer processes by the management boards of research organizations; recognized as a major stakeholder in formu-lating innovation policy and implementation instruments by the representatives of state administration.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. organizacijske jedinice za transfer tehnologije na sveučilištima – iskustva i smjerovi razvoja 234 a good cooperation with other agents within the croatian innovation system should allow an increasingly efficient transfer of knowledge from the academic community to the econo-my, through the process of transformation of a scientific result into a product on the market. opening of the eu structural funds is a signifi-cant opportunity which should be used in this direction, in order to strengthen the competi-tiveness of the croatian economy, both within europe and at the global level. bibliography • astp (2008) summary report for respon-dents: the astp survey for fiscal year 2007, association of european science and tech-nology transfer professionals; dostupno na: http://www.astp.net/survey%202008/sum-mary_2008_astp_report.pdf • darcy, j., kraemer-eis, h., debande, o., gue-llec, d. (2009) financing technology transfer , working paper 2009/002, european inves-tment fund research & market analysis; dostupno na: http://www.eif.org/news_cen-tre/research/eif_wp_2009_002_ financing-tt_fv.pdf • european commision (2009) metrics for knowledge transfer from public research organisations in europe report from the european commission’s expert group on knowledge transfer metrics; dostupno na: http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/ download_en/knowledge_transfer_web.pdf • european commission (2007) improving knowledge transfer between research institu-tions and industry across europe: embracing open innovation – implementing the lisbon agenda, com (2007)182; dostupno na: http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/ com2007182_en.pdf • fernandez, c. (2007) how to set up a te-chnology transfer system in a developing country. u: intellectual property manage-ment in health and agricultural innovation: a handbook of best practices (ur . a. kratti-ger , r. t . mahoney, l. nelsen i sur .), mihr: oxford, uk i pipra: davis, sad; dostupno na: www.iphandbook.org • holi, m., wickramasinghe, r., van leeuwen, m. (2008) metrics for the evaluation of knowledge transfer activities at universities, library house essential intelligence, za naru-čitelja unico, commercialising uk research; dostupno na: http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/download_en/library_hou-se_2008_unico.pdf • nelsen, l. (2007) ten things heads of uni-versities should know about setting up a technology transfer office. u: intellectual property management in health and agricul-tural innovation: a handbook of best practi-ces (ur . a. krattiger , r. t . mahoney, l. nelsen i sur .), mihr: oxford, uk i pipra: davis, sad; dostupno na: www.iphandbook.org • organization for economic cooperation and development, statistical office of the europe-an communities (2005) oslo manual: guide-lines for collecting and interpreting innovati-on data, 3. izdanje, pariz, francuska • ramanathan k. (2011) an overview of te-chnology transfer and technology transfer models; dostupno na: http://www.business-asia.net • warren a., hanke r., trotzer d. (2008) models for university technology transfer: resolving conflicts between mission ad methods and the dependency on geograp-hic location. cambridge journal of regions, economy and society 1(2):219-232; dostupno na: http://www.smeal.psu.edu/fcfe/more/ white/technology-transfer .pdf • young t . a. (2007) establishing a technolo-gy transfer office. u: intellectual property management in health and agricultural innovation: a handbook of best practices (ur . a. krattiger , r. t . mahoney, l. nelsen i sur .), mihr: oxford, uk i pipra: davis, sad; dostu-pno na: www.iphandbook.orgbruno radojica • viši stručni savjetnik za inovacije ministarstva poduzetništva inovacije u poduzetništvu i obrtništvu innovations in entrepreneurship and craftsi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 236 značaj malog i srednjeg poduzetništva i inovacija sadašnje okruženje koje vlada u europskom i hrvatskom gospodarstvu, a za koje može-mo reći da je nepovoljno, nalazi se u recesiji i trenutno se ne nazire brzi izlazak iz takvog stanja, te određene zemlje s kojima republika hrvatska ima razvijenu gospodarsku razmjenu, a koje se nalaze u teškoj gospodarskoj situaciji, povezano sa zaoštrenom tržišnom konkurenci-jom, općom liberalizacijom međunarodne trgo-vine i globalizacijom poslovanja, predstavljaju velik izazov kako za malo i srednje gospodar-stvo tako i za ukupno gospodarstvo u republici hrvatskoj. malo i srednje poduzetništvo kao sektor koji se zbog svoje fleksibilnosti lakše i brže može prilagoditi postojećoj situaciji od ve-likih poduzeća, zajedno s inovativnošću, novim i/ili unaprijeđenim proizvodima i uslugama te novim tehnologijama može znatno utjecati na izlazak iz krize. malo i srednje poduzetništvo u hrvatskoj čini 99,5% ukupnog gospodarstva. zavisno od pro-matrane poslovne godine udio malih subjekata u bdp-u je od 33% do 33,8%, srednjih oko 19%, sveukupno preko 50%. po udjelima u ukupnoj zaposlenosti mali subjekti imali su udio od 44,8% ukupne zaposlenosti, a srednji 18,3%. po udjelima u izvozu mali i srednji subjekti gotovo su izjednačeni, udio jednih i drugih u ukupnom izvozu je oko 21%, što ukupno čini 41%. ovi pokazatelji ukazuju na velik značaj i utjecaj malog i srednjeg poduzetništva na ukupno gospodarstvo republike hrvatske. malo i srednje poduzetništvo snažan je ge-nerator gospodarskog rasta i kategorija čijoj konkurentnosti svaka država mora posvećivati izrazitu pažnju. jedan od temeljnih izvora kon-kurentnosti malog i srednjeg poduzetništva je inovacijski potencijal. isto tako, inovacije i apsorpcija novih tehno-logija uvelike se prepoznaju kao glavni izvori gospodarskog rasta i stvaranja novih radnih mjesta. inovacije i novi proizvodi čimbenici su koji donose prednost u odnosu na ostale tržiš-ne subjekte te stoga tvrtke moraju kontinuira-no ulagati u nove ideje i proizvode. primjena inovacija za tržišnu upotrebu (komercijalizaci-ja) najosjetljiviji je i kritični korak. inovacije u malom i srednjem poduzetništvu preduvjet su konkurentnosti u današnjem poslovanju. postavlja se pitanje opstojnosti svakog poduzeća, bilo ono malo, srednje ili veliko, ukoliko nema inovacijskih aktivnosti. najvrednijim resursom poduzeća ne smatraju se materijalna dobra poput zgrada, pogona ili kapitala (to se uvijek može naći na tržištu), nego znanje, iskustvo i inventivnost sadržana u industrijskoj tradiciji nacije i kvalitetnom kadru. najvažniji čimbenik koji poduzeće gura prema razvitku inovacija je koja stvara dodatnu vrijed-nost i omogućuje poduzeću financijsku stabil-nost i neovisnost u poslovanju. malo i srednje poduzetništvo uočilo je važnost inovativnosti kao ključa njihove opstojnosti i unapređenja konkurentne pozicije na tržištu. malo i srednje poduzetništvu i inovacije u poslovanju prema radu „uloga inovacija u poslovanju malih i srednjih poduzeća” (tomislav baković i dinko ledić-purić, studeni 2011., poslovna iz-vrsnost zagreb) jedan od temeljnih izvora kon-kurentnosti malih i srednjih poduzeća upravo je inovacijski potencijal. zbog brojnih specifič-nosti malih i srednjih poduzeća pravila koja se uobičajeno primjenjuju na velika poduzeća ne mogu se primjenjivati. njihova važnost još je izraženija zahvaljujući suvremenim procesima kao što su: povećana globalna konkurentnost, skraćivanje život-nog ciklusa proizvoda, povećanje tehnološke sposobnosti te sve brže mijenjajući zahtjevi kupaca. razvoj novih proizvoda i usluga od presudne je važnosti za rast i opstanak malih i srednjih poduzeća. ipak, dok s jedne strane mala i srednja poduzeća moraju inovirati, s druge strane također moraju minimizirati svoje troškove. u usporedbi s velikim podu-zećima mala i srednja poduzeća susreću se s nizom problema kad je riječ o inovacijama. za početak, resursi kojima raspolažu kudikamo su oskudniji bilo da je riječ o novcu ili kvalitet-nim i adekvatno educiranim kadrovima. veliki problem predstavlja im i nedostatak stabilnih prihoda od postojećih proizvoda (tzv. krave muzare) koji bi olakšao prelazak na potpuno nove proizvode i tržišta. s druge strane, često237 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts se navodi kako zahvaljujući fleksibilnosti, neformalnim strukturama kao i dobrim ve-zama s okruženjem, mala i srednja poduzeća imaju određene prednosti u odnosu na velike organizacije. inovacije se najčešće dijele na inkremental-ne i radikalne. inkrementalne su stalna mala poboljšanja, dok su radikalne inovacije rješenja koja su nova na svjetskoj razini. osnovni tipovi inovacija su: a) novi proizvod/usluga (npr . novi tip mobitela, novi model automobila i sl.), b) novi proces proizvodnje/pružanja usluge (npr . proizvodnja na novim strojevima koji štede energiju, elektronske transakcije umjesto fizičkog prenošenja, c) novo tržište (npr . trend zdravog života – tržište zdrave hrane i d) novi poslovni model (npr . ikea – kupac sam slaže svoj ormar). kako se dalje navodi u istom radu, izuzetna važnost malih i srednjih poduzeća proizlazi iz činjenice da se ona smatraju pokretačima ekonomskoga rasta i povećanja zaposlenosti te da većina poslovanja započinje u okviru malih poduzeća (hausman, 2005). također , unutar eu-a značenje malih i srednjih podu-zeća manifestira se na sljedeće načine: brzi-na razvoja malih i srednjih poduzeća veća je nego kod velikih poduzeća; u malim i srednjim poduzećima zaposleno je više od dvije trećine ukupno zaposlenih; većinu poslova u zapadnoj europi kreiraju mikropoduzeća; tijekom duljeg razdoblja broj radnih mjesta generiraju mala i mikropoduzeća, dok je u velikim poduzećima smanjen broj zaposlenih; uloga malih poduze-ća u radno intenzivnim djelatnostima značaj-nija je u odnosu na velika poduzeća; prosječno europsko malo i srednje poduzeće zapošljava pet radnika; trećina poduzeća orijentirana je rastu; prosječna starost novog poduzetnika je 35 godina; jedno od pet poduzeća pokreću i vode poduzetnici (renko, 2010: 35). u današnjemu svijetu, u okvirima poslovnih aktivnosti, dominiraju mala poduzeća (više od 95% poslovnih aktivnosti u svim državama zasluga su navedenoga sektora). ukoliko se govori o fleksibilnosti, otvorenosti, dinamici i inovativnosti, mala poduzeća su u predno-sti pred velikim poduzećima, dok su s druge strane prisutne barijere pretežito financijske prirode (nemogućnost financiranja poslovnih ideja, nepovoljni financijski uvjeti itd.). sa svrhom uspješnog suočavanja s prilikama i prijetnjama, poduzeća moraju obratiti pozor-nost na rastuću konkurenciju koja je rezultat različitih unutarnjih i vanjskih faktora. razlike u proizvodnim uvjetima, inovacijama, prihva-ćanje novih tehnologija i tržišnih znanja te pristup resursima, temeljne su kategorije na koje bi menadžment svakoga malog ili srednjeg poduzeća trebao obraćati pozornost. temeljne prednosti koje, u odnosu na velika poduzeća, posjeduje sektor malih i srednjih poduzeća smanjene su barijere uzrokovane hijerarhijom, veća fleksibilnost u procesu donošenja odluka, kraće razdoblje povratne informacije o potre-bama potrošača i tržišta te lakše uspostavljanje partnerskih odnosa s poduzećima prikladnim za postizanje sinergijskih poslovnih rezultata (paunović i prebežac, 2010). u usporedbi s velikim poduzećima, mala i sred-nja poduzeća posjeduju ograničene resurse i imaju mali utjecaj na tržište. opstanak im ovisi o mogućnosti da iz dostupnih resursa izvuku maksimum te da brzo pronađu tržišnu nišu te joj se na odgovarajući način prilagode. stoga je brza reakcija na promjene ključna sposobnost koja malim i srednjim poduzećima može osigu-rati opstanak (zhang, li i ziegelmayer , 2009). inovacijske aktivnosti se u suvremenim uvjeti-ma poslovanja smatraju ključnim pokretačem poslovnog uspjeha, kao i cjelokupnoga gospo-darstva. mala i srednja poduzeća vrlo su znača-jan pokretač zaposlenosti i gospodarskog rasta, što postižu upravo svojim inovacijskim aktivno-stima (božić i radas, 2005). među najvažnijim aspektima uspjeha malih poduzeća nepobitno je inovativnost čime poduzeća stječu vrijednu konkurentsku prednost. mala i srednja poduzeća, kad je riječ o ino-vacijama, imaju dvije mogućnosti. prva je samostalni rad na inovacijama kroz vlastitu funkciju istraživanja i razvoja, dok drugu opciju predstavlja primjena jedne ili nekoliko praksi upravljanja inovacijama među kojima se ističu: upravljanje ljudskim potencijalima, timski rad, potraga za vanjskim izvorima i kooperacija.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 238 problem financiranja istraživanja i razvoja posebno je izražen za mala i srednja poduzeća iz razloga što ona u pravilu ne posjeduju bazu s velikim brojem uspješno završenih istraživačkih projekata koja bi njihovim kreditorima posluži-la kao jamstvo za povrat uloženih sredstava. u skladu s navedenim pokazalo se kako zaduži-vanje poduzeća također jako negativno utječe na njegovu inovativnost. jednako tako troškovi inoviranja predstavljaju znatno veću barijeru malim u odnosu na srednja poduzeća. istra-živanja su pokazala kako s porastom veličine poduzeća raste i vjerojatnost za inoviranje. sada je mnogo jasnije kako mala i srednja po-duzeća nisu samo male verzije velikih poduze-ća, nego za njih vrijede posebne zakonitosti, te ne samo da im nedostaje financijskih i ljudskih resursa koje velika poduzeća posjeduju u dostatnim količinama već je i njihova struktura upravljanja i nagrađivanja često u potpunosti različita (hausman, 2005). ipak, usporedba među sektorima pokazala je kako se sklonost inovacijama malih i srednjih poduzeća s jedne te velikih poduzeća s druge strane uvelike razlikuje od sektora do sektora. prema navede-nom, velika poduzeća konkurentsku prednost stječu inovirajući u sektorima kao što su izrada instrumenata, industrija motornih vozila, zrakoplovna industrija dok u ostalim sektorima (poljoprivreda, industrija obuće i odjeće itd.) mala i srednja poduzeća postižu veći stupanj inovacija (le bars, mangematin i nesta, 1998). ključ inoviranja malih i srednjih poduzeća nalazi se u pristupu znanju stvorenom izvan poduzeća pri čemu su na prvom mjestu sveuči-lišta i velike organizacije (schuetze, 1998; black 2005). robinson i stubberud (2010) kao ključ-ne izvore znanja, odnosno inovacijskog inputa navode: samo poduzeće, klijente, dobavljače, konkurenciju, konferencije, sveučilišta, vladu, konzultante, znanstvene časopise i profesio-nalce. mala i srednja poduzeća sve više se suočavaju sa skraćivanjem životnoga ciklusa proizvoda i s potrebom konstantnoga snabdijevanja tržišta novim proizvodima kako bi ostala konkurentna. rezultat svega je brzina koja je kritična za rele-vantnost strategije i operacije malih i srednjih poduzeća. inovacije u malim i srednjim podu-zećima nepobitan su preduvjet konkurentnosti u suvremenom poslovanju. bez inovacijskih aktivnosti, temeljenih na čvrsto definiranome inovacijskom procesu, pa onda i na strategi-ji, upitna je egzistencija svakoga poduzeća. upravo su inovacije najvažniji čimbenik koji poduzeće gura prema naprijed, omogućujući mu kontinuirano stvaranje dodatne vrijednosti, u prvome redu u svrhu zadovoljenja potreba potrošača, a posljedično i u svrhu zadovoljenja egzistencijalnih potreba samoga poduzeća. gotovo sva velika poduzeća, svoj put k uspje-hu osiguravala su ulažući znanje i sredstva u stvaranje preduvjeta za kvalitetno funkcionira-nje inovacijskih procesa, odnosno inovacijske strategije unutar poduzeća. razina kvalitete koju upravljanje inovacijama u određenome poduzeću posjeduje određuje razinu uspješno-sti komercijalizacije inovacija u suvremenome tržišnom okruženju. mala i srednja poduzeća fleksibilnija su od velikih poduzeća dok velika poduzeća posjedu-ju više resursa od malih poduzeća. navedeni argument jedan je od mnogih koji dovode do zaključka da mala i srednja poduzeća nisu samo manje verzije velikih poduzeća već za njih vrijede posebne zakonitosti čega se mora biti svjestan pri primjeni inovacijskih aktivno-sti, procesa i strategija. stoga, važnost odabira određene inovacijske strategije za određeno malo ili srednje poduzeće ponajviše se ogleda u stupnju komplementarnosti koji, u odnosu na poduzeće, strategija posjeduje. no, važniji od samoga odabira strategije je način na koji se odabrana strategija provodi. ključ razumijevanja odnosa između strategije i inovacija zapravo se nalazi u shvaćanju kako je za stvaranje inovacija potrebno stvaranje inovativne organizacije, odnosno razvoj inova-cijskog kapaciteta. navedeni preduvjet ispu-njava se godinama i prvenstveno se temelji na određenim praksama organizacijske kulture. postavljanje inovacija kao jednog od ciljeva u strateški plan može rezultirati isključivo inkre-mentalnim inovacijama dok najlošiju varijantu predstavlja strateška odluka poduzeća o stvara-nju radikalnih inovacija. preduvjeti stvaranja radikalnih inovacija po svojoj su prirodi u su-protnosti sa svim onim što kvalitetna provedba239 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts bilo kakve strategije zahtijeva. ipak i radikalne inovacije mogu se uklopiti u strategiju poduze-ća, ali isključivo kao nuspojava, a ne izričit cilj. tako primjerice strateške odluke poduzeća da krene u osvajanje novih tržišta, poveća ovla-šćivanje svojih zaposlenika, započne eksperi-mentiranje s novim tržištem itd. definitivno predstavljaju plodno tlo za razvoj radikalnih inovacija. (izvor: uloga inovacija u poslovanju malih i srednjih poduzeća) inovacije u hrvatskim poduzećima u razdoblju 2008.–2010. (izvor: državni zavod za statistiku) podaci prikazani u ovom poglavlju rezultat su istraživanja o inovacijskim aktivnostima u poduzećima u razdoblju od 2008. do 2010. provedenog na uzorku od 4.500 poduzeća. prema tom istraživanju, inovativna poduzeća definiraju se kao poduzeća koja su u proma-tranom razdoblju uvela inovaciju proizvoda ili procesa, organizacijsku ili marketinšku inovaci-ju. istraživanje je pokazalo da je udio poduzeća s barem jednom od navedenih vrsta inovacija 37,3%, što je za 1,9% manje u odnosu na 2008. veličina poduzeća je ključan čimbenik za njiho-ve inovacijske aktivnosti. inovativno je gotovo 3 od 4 velikih poduzeća, nešto više od polo-vine srednjih poduzeća, i nešto više od jedne trećine malih poduzeća. inovacijske aktivnosti češće su kod proizvodnih poduzeća, u kojima je inovaciju uvelo gotovo njih polovina, dok je kod uslužnih poduzeća inovaciju uvelo nešto manje od jedne trećine. u hrvatskom je gospodarstvu podjednak omjer inovatora proizvoda i procesa i inovatora u organizaciji i marketingu i ove se dvije skupine inovacija uglavnom pojavljuju usporedno u po-duzeću. inovativna poduzeća koja usporedno imaju inovaciju proizvoda i procesa i inovaciju u organizaciji i marketingu češća su kod proi-zvodnih poduzeća (24,1%) nego kod uslužnih poduzeća (15,7%). gotovo polovina velikih poduzeća (49,9%) usporedno je uvela inovaciju proizvoda i procesa i inovaciju u organizaciji ili marketingu za razliku od tek 16,1% malih poduzeća. u promatranom razdoblju 17,3% poduzeća uvelo je novi ili znatno poboljšani proizvod ili uslugu. inovaciju procesa uvelo je 21,7% po-duzeća. inovacije proizvoda i procesa najčešće se pojavljuju usporedno u poduzeću. inovativ-na poduzeća koja usporedno imaju inovacije proizvoda i inovacije procesa su za više od 10% poena češća kod proizvodnih poduzeća nego kod uslužnih poduzeća. velika poduzeća znat-no češće imaju usporedno inovacije proizvoda i inovacije procesa (37,2%) nego srednje velika (20,1%) ili mala poduzeća (11,3%). inovacijske aktivnosti uključuju sve znanstve-ne, tehnološke, organizacijske, financijske i komercijalne korake kojima je svrha da dovedu do uvođenja inovacije. nabava postrojenja, opreme i softvera najčešći je oblik inovacijskih aktivnosti prisutan kod većine inovatora proi-zvoda i procesa (84,4%) koje podjednako kori-ste i proizvodna i uslužna poduzeća. proizvod-na poduzeća sklonija su vlastitim aktivnostima istraživanja i razvoja kao i aktivnostima dizajna, dok su uslužna poduzeća sklonija nabavi razli-čitih oblika znanja na tržištu kao što su licencije za patente i nepatentirani izumi, provjerene procedure  (know-how) i druge vrste znanja. iako su poduzeća u republici hrvatskoj domi-nantno usmjerena prema lokalnim i regional-nim tržištima, u takvoj skupini poduzeća udio je inovativnih poduzeća najmanji (37,1%). što je veći broj tržišta na kojima su poduzeća pri-sutna, to je veći udio inovativnih poduzeća. taj je udio znatno veći u skupini poduzeća koja su prisutna na inozemnim tržištima bez obzira na to je li riječ o zemljama eu-a, efte ili državama kandidatkinjama za članstvo u eu (51,2%) ili je riječ o drugim državama (56,4%). ako se promatra struktura izdataka za inovacij-ske aktivnosti u 2010., uočava se da je najviše potrošeno na vlastite aktivnosti istraživanja i razvoja, a nakon toga na nabavu postrojenja, opreme i softvera. velika poduzeća imaju širu strukturu izdataka za inovacijske aktivnosti u odnosu na mala i srednje velika poduzeća, dok srednje velika poduzeća imaju veći udio inovacijskih izdataka namijenjen nabavi postro-jenja, opreme i softvera u usporedbi s velikim poduzećima.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 240 razlike u zbrojevima postoje zbog procjene, stan-dardne pogreške procjena, intervale pouzdanosti (95%) i koeficijente varijacije za udio inovativnih poduzeća prema veličini i djelatnosti. ministarstvo poduzetništva i obrta – uloga u poticanju inovacija ministarstvo poduzetništva i obrta, kao mini-starstvo nadležno za malo i srednje poduzet-ništvo i obrtništvo (prije ministarstvo gospo-darstva, rada i poduzetništva) prepoznalo je značaj i važnost inovacija kao pokretača gospo-darskog razvitka. od 2004. godine provodi se projekt koji je usmjeren na poticanje inova-cija te njihovu komercijalizaciju. od početka provedbe projekta mjere, odnosno aktivnosti usklađivale su se s potrebama korisnika i s ci-ljevima ministarstva. u razdoblju 2004.–2012. za poticanje inovacija odobreno je 1.407 potpora u iznosu od 49,3 mil. kn. prepoznava-nje značaja inovacija kao čimbenika snaženja konkurentnosti malog gospodarstva vidljivo je u povećanju proračuna za poticanje inovacija (u 2004. odobreno 2,3 mil. kn, u 2012. 10,7 mil. kn). „poduzetnički impuls” – plan poticanja podu-zetništva i obrtništva za 2012. godinu program-ski je dokument koji je donijela vlada republi-ke hrvatske na 17. sjednici od 22. ožujka 2012., godine koji predstavlja sustav poticaja malog i srednjeg poduzetništva i obrtništva. program vlade rh za mandat od 2011.–2015. godine na odgovarajući način prati smjernice dokumen-ta „europa 2020” kojim su utvrđena sljedeća prioritetna razvojna gospodarska područja: očuvanje energije i promocija novih okolišno prihvatljivih tehnologija, ulaganje u ljude i pro-jekte cjeloživotnog učenja, ulaganje u istraživa-nje, razvoj i primjenu inovacija te osiguravanje lakšeg dostupa do izvora financiranja malom gospodarstvu. od izrazitog značaja je što se planom poticanja poduzetništva i obrta za 2012. godinu provodi promjena u cilju kontinuirane procjene po-slovnog okruženja za malo gospodarstvo kao i ocjenjivanje potreba za unapređenjem. mjere-njem učinaka potpora stvorit će se pretpostav-ke za njihovo učinkovitije korištenje i ojačati transparentnost u njihovoj dodjeli. navedeno će izravno utjecati na održivi rast i učvršćivanje uloge malog i srednjeg poduzetništva kao zna-čajnog dijela ukupnog gospodarstva. pri tome će se ukupan razvoj poduzetništva i obrtništva poticati kroz tehnološki razvoj i jačanje konku-rentnosti, mjere za jačanje regionalne konku-rentnosti poticanjem inovacija i istraživanja, ali i regionalnim umrežavanjem gospodarskih subjekata. hrvatskom poduzetništvu, osobito prerađivač-kom sektoru, nužna je intenzivna tehnološka obnova kako bi se u srednjem i dugom roku povećala produktivnost i konkurentnost na domaćem, ali i na međunarodnom tržištu, te osigurao rast poslovnih aktivnosti. sustavnim pristupom poticanju istraživanja i razvoja, kreativnosti te inovacijskih aktivnosti, odnosno razvoju novih proizvoda i usluga srednje i viso-ke tehnološke razine, koji su temelj za ostvari-ukupno inovatori poduzeća koja ne inoviraju udio inovatora % ukupno 10.068 3.752 6.315 37,3 proizvodna poduzeća 3.641 1.626 2.015 44,7 uslužna poduzeća 6.427 2.126 4.300 33,1 mala poduzeća 8.208 2.745 5.463 33,4 srednje velika poduzeća 1.520 773 748 50,9 velika poduzeća 339 234 105 79,0 tablica 1. poduzeća prema inovativnosti, djelatnosti i veličini u razdoblju 2008.–2010.241 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts vanje veće dodane vrijednosti, omogućit će se jačanje konkurentske pozicije na tržištu (izvor: poduzetnički impuls). proračunska sredstva za provedbu „poduzet-ničkog impulsa” iznose 376,5 mil. kn koja su raspodijeljena na šest programskih područja. jedno od programskih područja je „konkuren-tno poduzetništvo” u sklopu kojeg se nalaze projekti „razvoj i primjena inovacija” i „nove tehnologije” . uvođenje i komercijalizacija inovacija danas je pitanje opstanka poduzeća. sustavnim pristu-pom ministarstvo poduzetništva i obrta potiče istraživanje i razvoj, kreativnost te inovacijske aktivnosti, odnosno razvoj novih proizvoda i usluga srednje i visoke tehnološke razine koji su temelj za ostvarivanje veće dodane vrijed-nosti, a koji će omogućit rast poslovnih aktiv-nosti i jačanje konkurentske pozicije na tržištu kako subjekata malog gospodarstva tako i ukupnog gospodarstva republike hrvatske. proračun za projekt „razvoj i primjena inova-cija” iznosi 11.000.000 kuna (iznos potpore je od 30.000 kn do 300.000 kn). cilj je projekta podrška jačanju kapaciteta za istraživanje i inovaciju u svrhu razvoja malog i srednjeg po-duzetništva kao pokretača budućeg gospodar-skog rasta. projektom se odobravaju sredstva potpore za sljedeće poslovne aktivnosti: zaštita industrijskog vlasništva, razvoj novog proizvo-da i/ili usluge i predstavljanje inovacija i novih proizvoda. u tablici 2. dan je pregled odobrenih potpora za razvoj inovacija od 2004. do 2012. godine. kao što se može vidjeti, „poduzetnički impuls” donio je kvalitativan odmak u odnosu na pret-hodne godine. dok je u prethodnom razdoblju bila praksa odobravanje potpora većem broju inovativnih poduzetnika, ali s manjim iznosima, ove je godine primijenjen model odobravanja potpora manjem broju poduzetnika sa znatno većim iznosima što jamči kvalitetniju provedbu odabranih poduzetničkih inovativnih projekata. inovacije i apsorpcija tehnologije uvelike se prepoznaju kao glavni izvori gospodarskog rasta, kako za gospodarstva u nastajanju tako i za ona napredna. uspješan inovator mora biti sposoban razvijati tehnologiju i lansirati nove proizvode i usluge. dobro odabrana tehnolo-gija omogućava trajnu orijentaciju na inovacije i na jačanje konkurentske prednosti. jedini test za ovakvu orijentaciju je komercijalizacija i uspjeh proizvoda i usluga na tržištu. inovacije i nove tehnologije trebaju donijeti sinergijski efekt, jer uspješne inovacije povećavaju efika-snost postojeće tehnologije smanjujući troško-ve proizvodnje, odnosno povećavajući prihode što dovodi do povećanja konkurentnosti. stoga tablica 2. projekt razvoj i primjena inovacija godina broj odobrenih zahtjeva iznos odobrenih sredstava u kn prosječni iznos potpore u kn 2004. 116 2.296.800 19.800 2005. 154 1.704.923 11.071 2006. 116 2.116.824 18.248 2007. 155 4.175.732 26.940 2008. 249 6.209.190 24.937 2009. 208 7.281.700 35.008 2010. 144 7.000.000 48.611 2011. 206 7.858.000 38.146 2012. 59 10.705.725 181.453 ukupno 1.407 49.348.894 35.074i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 242 ministarstvo poduzetništva i obrta isto tako provodi projekt “nove tehnologije” koji je komplementaran projektu “razvoj i primjena inovacija” . proračun za projekt “nove tehnologije” iznosi 22.500.000 kuna (iznos potpore je od 50.000 kn do 700.000 kn). cilj je projekta poticanje pametnog, održivog i uključivog rasta gos-podarstva primjenom novih i unapređenjem postojećih tehnologija, tehnoloških postupaka, promicanjem zelenog gospodarstva te uvođe-njem proizvoda s višom dodanom vrijednosti. projektom se odobravaju sredstva potpore za sljedeće poslovne aktivnosti: ulaganje u razvoj i nabava novih tehnologija i ulaganje u ekološki prihvatljiviju i energetski učinkovitiju proizvodnju, razvoj računalne opreme, sustava i programskih rješenja te primjena znanja u proizvodnim procesima. u tablici 3. dan je pregled odobrenih potpora za poticanje uvođenja novih tehnologija od 2004. do 2012. godine. također je vidljiva pro-mjena modela dodjele sredstava manjem broju poduzetnika, ali s većim iznosima potpora. u razdoblju 2004.–2012. za poticanje uvođenja novih tehnologija odobreno je 4.638 potpora u iznosu od 260,8 mil. kn. komercijalizacija inovacija prema istraživanju, koje je provela grupa autora iz savjetničke tvrtke sense consulting, poslovnog tjednika „lider” i veleučilišta vern, u svrhu podizanja svijesti javnosti o važnosti razvoja inovativnosti tvrtke u jačanju konku-rentnosti pod nazivom „hrvatski kvocijent inovativnosti” (završni izvještaj s rezultatima i preporukama, rujan 2011.) vidljivo je da tvrtke daju inovativnosti izuzetno visok prioritet u strategiji poslovanja, pa čak 68% tvrtki ubraja inovacije među tri najviša prioriteta u poslo-vanju, ali istovremeno većina njih uopće nema organiziran sustav za prikupljanje, procjenu i odabir ideja; prerijetko uspješno komercija-liziraju ideje te nemaju osobu odgovornu za inovacije. više od dvije trećine hrvatskih tvrtki sebe sma-traju inovativnim, iako manje od pola tih tvrtki alocira sredstva iz svog proračuna za razvoj inovativnosti. velike tvrtke zaostaju za malim i srednjim u alociranju sredstava za inovacije, iako lakše pribave potrebna financijska sred-stva (36% malih tvrtki ima više od 5% ukupnog proračuna alociranog u inovacije; 50% velikih tvrtki nema alocirana sredstva iz proračuna namijenjena za inovacije). samo nešto više od jedne trećine tvrtki ima sustavno uspostavljen nove tehnologije godina broj odobrenih zahtjeva iznos odobrenih sredstava u kn prosječni iznos potpore u kn 2004. 67 2.000.000 29.851 2005. 222 6.448.774 29.049 2006. 391 12.748.000 32.604 2007. 1.055 37.074.377 35.142 2008. 1.034 45.819.600 44.313 2009. 368 32.367.672 87.956 2010. 720 61.601.000 85.557 2011. 720 40.266.041 55.925 2012. 61 22.500.000 368.852 ukupno 4.638 260.825.464 56.237 tablica 3.243 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts inovacijski proces – od ideje do komercijalnog proizvoda. rezultat takvog pristupa razvoju inovacijskih kapaciteta vrlo je mali broj tvrtki koje ostvaruju značajne prihode od novih pro-izvoda ili usluga. iako imaju veći broj novora-zvijenih proizvoda, tj. usluga od malih tvrtki, analiza ukazuje da srednje i velike tvrtke tre-baju usredotočiti svoje napore na smanjivanje vremenskog perioda potrebnog za plasiranje proizvoda na tržište (engl. time-to-market). male su tvrtke prve prepoznale važnost inova-tivnosti kao ključa njihovog opstanka i postiza-nja konkurentnosti na tržištu kroz pokazatelj udjela prihoda od inovativnih proizvoda i usluga u ukupnom prihodu tvrtke. zanimljiva je upravo usporedba i razlike kategorija prema malim, srednjim i velikim tvrtkama. iako su manje i srednje tvrtke puno brže u komercija-lizaciji inovacija, mnogo lakši pristup financij-skim sredstvima velikim tvrtkim daje značajnu prednosti u broju razvijenih i komercijaliziranih inovacija. ovi rezultati ukazuju da bi velike hrvatske tvrtke trebale posvetiti više pažnje izgradnji vlastitih inovacijskih kapaciteta kroz bolju integraciju inovacijskih procesa u poslo-vanje tvrtke i razviti strategiju koja ima za cilj kontinuirani razvoj inovacijskih kapaciteta. zahvaljujući svojoj pokretljivosti i brzini re-akcije, male tvrtke trebale bi imati najkraće vrijeme potrebno za dovođenje kvalitetne ideje do faze plasmana na tržište, no među ispitanim tvrtkama to nije u potpunosti točno. 35% srednjih tvrtki ima uspostavljen inovacij-ski proces te im za komercijalizaciju kvalitetne ideje treba manje od godine dana, a isto toliko vremena treba i 30% malih i 25% velikih tvrtki. no brojka koja potvrđuje da se velike tvrtke još uvijek ne mogu nositi s malim i srednjim tvrtkama kada je u pitanju brzina plasiranja proizvoda na tržište je da čak 63% velikih tvrtki nema sustavan inovacijski proces, što je slučaj u 38% malih i 22% srednjih tvrtki. no kada je riječ o broju novih ili poboljšanih proizvoda ili usluga koje su tvrtke razvile u posljednje tri godine, velike tvrtke su u zavid-noj prednosti nad malim i srednjim tvrtkama zahvaljujući lakšem pristupu financijskim sredstvima. zahvaljujući tome, čak 50% velikih tvrtki je u protekle tri godine razvilo 10 ili više proizvoda, dok je isti broj proizvoda razvilo samo 4% srednjih i 16% malih hrvatskih tvrtki. naravno, pritom treba uzeti u obzir da veće tvrtke imaju i veći portfelj proizvoda. samo je 15% malih tvrtki od komercijalizacije inovacija ostvarilo više od 70% ukupnih prihoda. kod komercijalizacije novih ili poboljšanih proi-zvoda, 10 ili više proizvoda uspješno je komer-cijaliziralo 25% velikih, 4% srednjih i 9% malih tvrtki. nadalje, 38% velikih tvrtki u protekle 3 godine komercijaliziralo je od 5 do 9 proizvoda, a isti rezultat ostvarilo je i 30% srednjih i 22% malih tvrtki kojima u ovom segmentu inovativ-nosti njihova veličina otežava razvoj i komerci-jalizaciju velikog broja novih proizvoda. prema ispitivanju hki, 46% tvrtki izjasnilo se da su u protekle tri godine razvili od 2 do 4 nova ili poboljšana proizvoda, tek 43% tih tvrtki uspjelo je toliko proizvoda i komercijalizirati. nažalost, samo 16% hrvatskih tvrtki je, pre-ma tom istraživanju, u posljednje tri godine, razvilo 10 i više novih proizvoda, a od toga je uspješno komercijalizirano samo 10%. pokazatelj da su ipak male tvrtke te koje su prve prepoznale važnost inovativnosti kao ključ njihovog opstanka i postizanja konkurentno-sti na tržištu udio je prihoda od inovativnih proizvoda i usluga u ukupnom prihodu tvrtke. tako je 15% malih tvrtki u 2010. godini od ko-mercijalizacije inovacija ostvarilo više od 70% ukupnih prihoda, dok je isti rezultat ostvarilo samo 4% srednjih te ni jedna velika tvrtka. to sugerira da srednje i velike tvrtke, iako imaju veći broj novorazvijenih proizvoda, tj. usluga stvaraju nove proizvode, tj. usluge koje ili nisu one koje tržište traži ili trebaju usredotočiti svoje napore na smanjivanje vremenskog perioda potrebnog za plasiranje proizvoda na tržište (engl. time-to-market). ono što je zabrinjavajuće je da od većine tvrtki koje su u prethodne tri godine razvile i ko-mercijalizirane nove proizvode, 41% ispitanih tvrtki prema hki nemaju zaštićene proizvode ili usluge, dok tek 59% hrvatskih tvrtki podjedna-ko ima zastupljenu različitu vrstu zaštite poput patenta, žiga, industrijskog dizajna i autorskog prava (koje je neformalni oblik zaštite, ali o kojem je ipak potrebno voditi brigu).i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 244 kako ulaganja u inovacije moraju imati kon-kretne rezultate, važan je pokazatelj za tvrtku prihod od novih proizvoda i usluga. prema hki, 36% ispitanih tvrtki zabilježilo je do 20% prihoda od novih proizvoda ili usluga u uku-pno ostvarenom prihodu. tek manji dio (20%) ostvarilo je do 69% ukupnih prihoda od novih proizvoda i usluga, a tek 12% preko 70% priho-da. povećanjem inovacijskih kapaciteta i una-pređivanjem inovacijskih procesa, te njihovo stavljanje pod kontrolu, stvara predispozicije za razvoj važećeg broja novih proizvoda i veću šansu za komercijalizaciju. difuzija inovacija prilikom komercijalizacije inovacije vrlo je važan proces difuzije inovacija ukoliko se želi unijeti bilo koju novu ideju (proizvod) u druš-tvo. ideja o difuziji inovacija stara je preko sto godina, kada su sociolozi prvi put primijetili da širenje ideja kroz društvo ima svoju formulu i strukturu. ovu strategiju koristi apple već godi-nama, a susreće se i kod mnogih drugih bren-dova, pogotovo u it-industriji. cijela ideja je u tome da prihvaćanje novog proizvoda mora proći redom kroz određene društvene slojeve i strukture da bi se organski napravio jak brend koji može trajati veoma dugo. ovo je naročito važno danas kada svi mogu napraviti sve i kada je ponuda ogromna. proizvod (brend) mora proći redom kroz sljedeće društvene slojeve da bi bio čvrst i jak: a) inovatori – ljudi koji prvi usvajaju inovacije obično su oni koji su i sami inovatori; b) rani usvojitelji – ovo je ciljna gru-pa koja je najvažnija za organski razvoj brenda; c) većina – najveća grupa koja se dijeli na ranu većinu i kasnu većinu, kada rana većina prihva-ti proizvod može se reći da je tržište prihvatilo proizvod, i na kraju, d) „mlitavci” – oni koji ne prihvaćaju novitet ni pod koju cijenu. kako bi se napravio jak brend, on mora proći redom kroz sve ove društvene slojeve. preskakanje neke od navedenih faza daje kratkoročne rezul-tate i povećava prodaju, ali teško može izgradi-ti dugotrajni brend. ekoinovacije u poslovanju europska se poduzeća okreću ekoinovacijama kako bi se suočila sa sve većim ulaznim troš-kovima i nedostatkom resursa. konkurentnost europskih poduzeća sve je osjetljivija na nedo-statke resursa uzrokovane rastom cijena. ne-davno istraživanje eurobarometra pokazuje da se 75% europskih poduzeća suočilo s rastom materijalnih troškova u zadnjih pet godina, dok ih 90% očekuje daljnji rast cijena u budućno-sti. kako bi se suočile s ovim izazovima, mala i srednja poduzeća okreću se ekoinovacijama kao odgovoru na njihove probleme. no mnoga poduzeća još uvijek nisu u potpunosti svjesna utjecaja oskudice resursa na njihovo buduće poslovanje. učinkovitije korištenje resursa postaje obvezom modernog gospodarstva. ekoinovacije su jedan od načina pretvaranja ovog izazova u priliku. resursi postaju ključni elementi troškova malim i srednjim poduzeći-ma. istraživanje eurobarometra imalo je za cilj analizu stavova europskih poduzetnika prema ekoinovacija, pojma koji se koristi za opisiva-nje proizvoda, procesa ili drugih rješenja koja mogu pridonijeti zaštiti okoliša i učinkovitijem korištenju resursa. više od polovice ispitanih malih i srednjih poduzeća navelo je da su uveli tehnologije za poboljšanje učinkovitosti resur-sa u posljednjih pet godina kao odgovor na iza-zov. istovremeno, oni identificiraju sadašnja i očekivana buduća povećanja cijena energenata kao najvažniji poticaj u primjeni ekoinovacija. više od 70% malih i srednjih poduzeća ukazuje na potrebu za dobrim poslovnim partnerima te dobar pristup vanjskim informacijama i znanju, uključujući usluge tehnološke podrške u smislu ubrzanja primjena ekoinovacija i razvoja. (izvor: europa.eu, europa press releases – rapid) kreativnost nije dovoljna u hrvatskoj većinu patenata prijavljuju indi-vidualni inovatori. u svijetu je obratno, tj. pa-tente uglavnom prijavljuju tvrtke i institucije. to je znakovit pokazatelj kvalitete poslovnosti i upravljanja u našim poduzećima. za uspješno inoviranje puno je važnije dobro odabrati što treba inovirati. problem neuspješnih inovaci-ja nije nedostatak kreativnosti, glavni uzrok245 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts neuspjeha inovacija stvaranje je nečega što nitko ne treba, poboljšanje onog što je već dovoljno dobro, dodavanje mogućnosti koje ničemu ne koriste. presudan utjecaj na uspjeh ili neuspjeh inovacija ima odabir problema koji iz perspektive kupca ima smisla rješavati. rješenja takvih problema kupci će rado platiti, a na njima temeljene inovacije same pronalaze put do tržišta. hrvatska poduzeća bi za postizanje veće profi-tabilnosti i konkurentnosti trebala više ulagati u istraživanje, tehnologije i inovacije povezuju-ći se pritom s drugim tvrtkama i akademskim institucijama u zemlji i inozemstvu. za hrvatska poduzeća ne može se reći da nisu inovativna, ali je ta inovativnost na relativno niskoj razini. to samo po sebi ne mora biti loše, ali bilo bi dobro da je više inovacija koje nisu kopije dru-gih, nego da je više onih koje nitko drugi nema. istraživanja su pokazala da što je veća orijen-tacija tvrtke na izvoz veća su i njena ulaganja u istraživanje i inovacije, više surađuje s drugima u zemlji i inozemstvu, jer ih na to ’prisiljava’ međunarodna konkurencija. često nije dovolj-no samo napraviti inovacije u poduzeću nego je važno i znati ih komercijalizirati te ponuditi tržištu, gdje često nailaze na probleme poput piratizacije, određivanja prave cijene inovativ-nog proizvoda i druge. glavne prepreke u razvoju inovativnog malog i srednjeg poduzetništva (izvor: fidibe - stu-dija o inovacijskom potencijalu regija fidibe partnera (2010.)) inovativne tvrtke koriste gospodarstvu dopri-noseći dodanu vrijednost, visoko kvalitetna radna mjesta, uspješna poslovanja, bolje proizvode i usluge za klijente te nove, ekološki prihvatljivije postupke. inovativno msp je ono koje ulaže u istraživanje i razvoj. komercijali-zacija inovacije često iziskuje suradnju brojnih vlasnika udjela, uključujući financijere, dobav-ljače, kupce, nadzorna tijela itd. u stvaranju inovacija, suradnja sa znanstvenim organiza-cijama je važna. u tom su kontekstu manjak plodne suradnje sa znanstvenim organizaci-jama i neprestani priljev znanja i novih ideja glavne prepreke razvoja inovativnog msp-a. suradnja znanstvenih institucija i privatnog sektora u proizvodnji inovacija vidljiva je kroz: a) suradnju u istraživanju i razvoju, b) komer-cijalizaciju istraživanja i c) prisutnost visoko-obrazovanih radnika. nažalost, hrvatska ima problema sa sve tri pretpostavke. malo i srednje poduzetništvo suočeno je sa sljedećim poteškoćama koje se moraju svladati da bi se pristupilo povoljnom razvoju tog vrlo važnog segmenta nacionalnog gospodarstva: a) niska stopa produktivnosti, nedovoljna spe-cijalizacija i suviše niska ulaganja u modernu tehnologiju, istraživanje i razvoj, b) nedovoljno sudjelovanje u izvozu svojih proizvoda i c) nizak udio proizvoda s višom dodanom vrijednosti. iskorištavanje znanja, mjereno kupnjom stroje-va i opreme putem inozemnih izravnih ulaga-nja (fdi) i licenciranjem, također je umjereno nisko. nedovoljna nadogradnja tehnologije djelomično je povezana s ulagačkom klimom koja obeshrabruje dugoročna ulaganja i povećava troškove usvajanja tehnologije. da bi promicala veću produktivnost i inovacije privatnog sektora, hrvatska će morati povećati kapacitete institucija koje financiraju tehnolo-giju i povećati investiranje u tehnološku infra-strukturu s ciljem povećanja komercijalizacije iz istraživanja i stvaranja. innovations in entrepreneurship and crafts the significance of small and medium-size entrepreneurship and innovations current environment which dominates the eu-ropean and croatian economies, which can be described as unfavorable, is in recession, and at present, no quick recovery from that state can be foreseen, and certain countries, with which the republic of croatia has a developed economic exchange, and which are in econo-mic difficulties, related to a stricter market competition, general liberalization of the international trade and business globalization, represent a great challenge, both for smalli novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 246 and medium-size economy, and for the entire economy in the republic of croatia. small and medium-size entrepreneurship as a sector , which due to its flexibility can adjust easier and faster to the existing situation than large companies, together with innovativeness, new and/or improved products and services, and new technologies, can significantly influence the recovery from the crisis. small and medium-size entrepreneurship in croatia makes up 99.5% of the total economy. depending on the business year observed, the share of small entities in gdp ranges from 33% to 33.8%; medium entities have about 19%, and the total exceeds 50%. by shares in total employment, small entities had a share of 44.8% in total employment, while medium entities had 18.3%. by shares in exports, small and medium entities are almost equal, the share of both in total exports is about 21%, which makes a total of 41%. these indicators suggest a great significance and impact of small and medium-size entrepreneurship on the total economy of the republic of croatia. small and medium-size entrepreneurship is a strong growth generator and a category to whose competitiveness every country must pay special attention. one of the fun-damental sources of small and medium-size entrepreneurship’s competitiveness is the innovation potential. also, innovations and absorption of new te-chnologies are largely recognized as the main sources of economic growth and job creation. innovations and new products are the factors bringing an advantage with respect to other market agents, and therefore, companies must continuously invest into new ideas and pro-ducts. the application of innovations to market use (commercialization) is the most sensitive and critical step. innovations in small and medium-size entre-preneurship are the prerequisite for competi-tiveness in today’s business. each enterprise’s survival is in question, be it small, medium-size or large, if there are no innovation activities. an enterprise’s most valuable resource is not material assets, like buildings, plants or capital (these can always be found on the market), but knowledge, experience and inventiveness contained in the industrial tradition of the na-tion and in quality human resources. the most significant factor which drives the enterprise towards development is innovation, which creates added value and provides the enter-prise with financial stability and independence in business operations. small and medium-size entrepreneurship has recognized the significance of innovativeness as the key to its survival and improvement of the competitive position on the market. small and medium-size entrepreneurship and innovations in business according to the paper “the role of innova-tions in the business operations of small and medium-size enterprises” (tomislav bako-vić and dinko ledić-purić, november 2011, poslovna izvrsnost zagreb), one of the funda-mental sources of competitiveness of small and medium-size enterprises is the innovation potential. due to numerous specifics of small and medium-size enterprises, the rules usually applied to large enterprises cannot apply here. their importance is even more pronounced due to modern processes, such as: increased global competitiveness, shortened life cycles of products, greater technological capacity and ever changing customer demands. develo-pment of new products and services is of deci-sive importance for the growth and survival of small and medium-size enterprises. however , while on one hand, small and medium-size enterprises must innovate, on the other , they also must minimize their costs. compared to large enterprises, small and medium-size enterprises face a number of problems when it comes to innovations. first, the resources they have at their disposal are much scarcer , whether in terms of money or in terms of com-petent and adequately educated staff. a large problem for them is the lack of stable income from existing products (so-called cash cows), which would ease the transition to comple-tely new products and services. on the other hand, it is often stated that thanks to flexibili-ty, informal structures and good connections247 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts with the environment, small and medium-size enterprises have certain advantages over large organizations. innovations are usually divided into incremen-tal and radical. incremental ones are constant small improvements, while radical innovations are new solutions on a global level. the basic innovations types are a) a new product/ser-vice (e.g. a new type of mobile phone, new car model etc.), b) a new production/service process (e.g. production on new energy-saving machines, electronic transactions instead of physical transfer , c) a new market (e.g. healthy lifestyle trend – the health food market etc.), a new business model (e.g. ikea – the customer assembles his own closet). as stated further in the same paper , the great importance of small and medium-size enterpri-ses results from the fact that they are conside-red to be the driving force of economic growth and employment increase, and that the bulk of business operations starts within small enter-prises (hausman, 2005). also, within the eu, significance of small and medium-size enter-prises is manifested in the following ways: the speed of the development of small and medium-size enterprises is greater than with large enterprises; small and medium-size en-terprises employ more than two thirds of the total employed people; the majority of jobs in western europe is created by micro-enterpri-ses; in the course of a longer period, a number of jobs is generated by small and micro-enter-prises, while large enterprises have reduced the number of employees; the role of small enterprises in labor-intense industries is more significant than the role of large enterprises; an average european small and medium-size enterprise employs five workers; a third of en-terprises is growth-oriented; the average age of a new entrepreneur is 35; one out of five enterprises is started and led by entrepreneurs (renko, 2010: 35). in today’s world, within business activities, small enterprises dominate (more than 95% business activities in all countries is credited to this sector). when it comes to flexibility, openness, dynamics and innovativeness, small enterprises have an advantage over large ones, while on the other hand, barriers are present, mostly of financial nature (inability to finance business ideas, unfavorable financial conditi-ons etc). with the aim to successfully face op-portunities and threats, enterprises must pay attention to the growing competition which is the result of different internal and external factors. differences in production conditions, innovations, acceptance of new technologies and market knowledge and access to resour-ces are the principal categories to which the management of every small and medium-size enterprise must pay attention. basic advanta-ges which, with respect to large enterprises, belong to the sector of small and medium-size enterprises are the reduced barriers caused by hierarchy, greater decision-making flexibility, shorter period of obtaining feedback regarding the needs of consumers and the market, and easier establishment of partner relations with enterprises suitable for achieving synergic bu-siness results (paunović and prebežac, 2010). compared to large enterprises, small and medium-size enterprises have limited resour-ces and a small impact on the market. their survival depends on the ability to get the most out of the available resources, to find a market niche quickly and to adjust to it appropriately. therefore, quick reaction to change is the key ability which can ensure survival for small and medium-size enterprises (zhang, li and ziegel-mayer , 2009). innovation activities in modern business condi-tions are considered as the key driving force of business success, as well as the entire econo-my. small and medium-size enterprises are a very significant driver of employment and economic growth, which they achieve by their innovation activities (božić and radas, 2005). among the most important aspects of small enterprises’ success is certainly innovativene-ss, by which they acquire valuable competitive advantage. small and medium-size enterprises, when it comes to innovations, have two possibilities. the first is independent work on innovations through their own research and development function, while the other option is the applica-tion of one or more innovation managementi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 248 practices, and among them prominent are: hu-man potential management, teamwork, search for external sources and cooperation. the problem of financing research and deve-lopment is particularly pronounced for small and medium-size enterprises due to the fact that they generally do not have a base conta-ining a large number of successfully comple-ted research projects which would serve as a guarantee for their creditors for return on investment. in line with this, it turns out that an enterprise’s debts have a strong negative impact on its innovativeness. equally, costs of innovation present a much larger barrier to small enterprises compared to large ones. studies have shown that probability of innova-tions grows in proportion with the enterprise’s size. it is much clearer now that small and medium-size enterprises are not merely small versions of large enterprises, but that they are gover-ned by specific rules, and that they not only lack financial and human resources that large enterprises have in sufficient quantities, but that their management and rewarding struc-ture is often completely different (hausman, 2005). however , the comparison of sectors has shown that small and medium-size en-terprises’ and large enterprises’ tendencies for innovation greatly differ across sectors. in accordance with this, large enterprises acquire competitive advantage making innovations in sectors such as instrument manufacture, motor vehicle industry, aircraft industry, while in other sectors (agriculture, clothing and footwear industry etc.), small and medium-size enterprises achieve a greater degree of inno-vation (le bars, mangematin and nesta, 1998). the key to small and medium-size enterprises’ innovation is in the approach to knowledge created outside the enterprise, where universi-ties and large organizations come first (schuet-ze, 1998; black 2005). robinson and stubberud (2010) state the following as the key sources of knowledge, or innovation input: the enterprise itself, clients, suppliers, competition, confe-rences, universities, government, consultants, scientific magazines and professionals. small and medium-size enterprises are incre-asingly facing the reduction of the life cycle of products and the need to constantly supply the market with new products in order to remain competitive. the result of all this is speed, which is critical for the relevance of small and medium-size enterprises’ strate-gy and operations. innovations at small and medium-size enterprises are the essential prerequisite for competitiveness in modern business. without innovation activities, based on solidly defined innovation process and then the strategy, the existence of any enterprise is under threat. it is innovations that are the most important factors driving the enterprise forward, allowing it to continuously create added values, primarily with the purpose of meeting customers’ needs, and as a result, with the purpose of meeting the existential needs of the enterprise itself. almost all large enterprises have ensured their road to success by investing knowledge and funds into crea-ting prerequisites for adequate functioning of innovation processes, namely innovation strategy, within the enterprise. the level of quality which the innovation management has within a company determines the success level of commercialization of innovations in modern market environment. small and medium-size enterprises are more flexible than large ones, while large enterpri-ses have more resources than small enterpri-ses. this argument is one of many which lead to the conclusion that small and medium-size enterprises are not merely smaller versions of large enterprises, but that they are gover-ned by specific rules, which one must take into account when implementing innovation activities, processes and strategies. therefore, the significance of the selection of a specific innovation strategy for a specific small and me-dium-size enterprise is mostly reflected in the degree of complementarity which the strategy has with respect to the enterprise. however , more important than the choice of strategy is the manner of its implementation. the key to understanding the relationship between the strategy and innovation is in the understanding that, in order to create innova-249 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts tions, creativity of innovative organization is necessary, namely the development of inno-vation capacity. it takes years to meet this pre-requisite, and it is primarily based on certain organization culture practices. setting innovati-on as one of the goals in the strategic plan can result solely in incremental innovations, while the worst option is an enterprise’s strategic decision to create radical innovations. the pre-requisites for making radical innovations are by their nature in contrast with everything that a good implementation of any strategy requi-res. however , even radical innovations can be incorporated into the enterprise’s strategy, but only as a side effect, not as an explicit goal. thus, for example, the enterprise’s strategic decisions to start conquering new markets, increase the authorizations of its employees, start experimenting with a new market etc. make a fertile ground for developing radical innovations. (source: the role of innovations in the business operations of small and medi-um-size companies) innovations in croatian companies in the 2008–2010 period (source: state bureau of statistics) data presented in this chapter are the result of the research on innovation activities in enterprises in the period from 2008 to 2010, conducted on a sample of 4,500 enterprises. according to the research, innovative compa-nies are defined as companies which, in the observed period, introduced product or proce-ss innovations, or organizational or marketing innovations. the research has shown that the share of enterprises with at least one of the above innovation types is 37.3%, which is 1.9% less than in 2008. enterprise size is the key factor for their innovation activities. almost 3 out of 4 large enterprises are innovative, just above half of medium enterprises, and just above one third of small enterprises. innovati-on activities are more frequent in production enterprises, where innovations were introdu-ced by almost a half, while just under one third of service enterprises introduced innovations. the croatian economy has a roughly equal ratio of product and process innovators and organization and marketing innovators, and these two innovation groups usually exist in parallel in enterprises. innovative enterprises which have a parallel innovation of products and processes and innovation in organization and marketing are found more often among productive enterprises (24.1%) than among service enterprises (15.7%). almost a half of large enterprises (49.9%) has introduced inno-vation of product and processes and innovati-on of organization and marketing in parallel, as opposed to only 16.1% of small enterprises. in the observed period, 17.3% of enterprises have introduced a new or significantly impro-ved product or service. process innovation was introduced by 21.7% of enterprises. product and process innovations mostly appear in parallel in enterprises. innovative enterpri-ses which have parallel product and process innovations are found more often by more than 10% points in the productive enterprise group than among service enterprises. large enterprises have parallel product and process innovations substantially more often (37.2%) than medium-size (20.1%) or small enterprises (11.3%). innovation activities include all scientific, organizational, financial and commercial steps, the purpose of which is to lead to the intro-duction of innovation. the procurement of facilities, equipment and software is the most frequent form of innovation activity, present in the majority of product and process innova-tors (84.4%), equally used by productive and service enterprises. productive enterprises are more inclined to own research and deve-lopment activities, as well as design activities, while service enterprises are more inclined to procurement of different forms of knowledge in the market, such as licenses for patents and non-patented inventions, know-how and other forms of knowledge. although enterprises in the republic of cro-atia are predominantly oriented to local and regional markets, in this enterprise group the share of innovative enterprises is the smallest (37.1%). the greater the number of markets where enterprises are present, the greater the share of innovative enterprises. this share is si-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 250 gnificantly greater in the enterprise group pre-sent in foreign markets, regardless of whether they are present in the eu and efta countries or in the eu candidate countries (51.2%), or in other countries (56.4%). if the innovation activities expenditure struc-ture in 2010 is observed, it is evident that the most money was spent on own research and development activities, and after that, on the procurement of facilities, equipment and sof-tware. large enterprises have a much broader expenditure structure related to innovation activities compared to small and medium-size enterprises, while medium-size enterprises have a greater share of innovation expenditure intended for the procurement of facilities, equ-ipment and software compared to large ones. differences in sums are due to assessment, standard assessment error , reliability intervals (95%) and variation coefficients for the share of innovative enterprises by size and industry. ministry of entrepreneurship and crafts – role in encouraging innovation the ministry of entrepreneurship and crafts, as the ministry in charge of small and medium-size entrepreneurship (previously the ministry of economy, labor and entrepreneurship), has recognized the significance and importance of innovations as the driving force of economic development. since 2004, the project focused on encouraging innovations and their commer-cialization is being implemented. since the be-ginning of the implementation of the project, measures or activities were harmonized with users’ needs and the goals of the ministry. in the 2004–2012 period, in order to encourage innovation, 1,407 subsidies in the amount of 49.3 million hrk were approved. the recogni-tion of the significance of innovations as the factor which enhances the competitiveness of small economy is evident in the increase of the budget for encouraging innovations (2.3 million hrk approved in 2004, and 10.7 million hrk in 2012). “entrepreneurial impulse” – the plan for enco-uraging entrepreneurship and crafts for 2012 is a program document adopted by the gover-nment of the republic of croatia at its 17th session, on 22 march 2012, which represents an incentive system for small and medium-si-ze entrepreneurship and crafts. the croatian government’s program for the 2011–2015 term appropriately follows the guidelines of the document “europe 2020” , which esta-blishes the following priority developmental economic areas: energy preservation and promotion of new, environmentally accep-table technologies, investments into people and lifelong learning projects, investments into research, development and application of innovations, and ensuring easier access to sources of funding in small economy. it is of special importance that the plan for encouraging entrepreneurship and crafts for 2012 implements changes with the aim of continuous evaluation of the business envi-ronment for small economy, as well as the assessment of the needs for improvement. the total innovators non-innovating enterprises innovator share % total 10.068 3.752 6.315 37,3 production enterprises 3.641 1.626 2.015 44,7 service enterprises 6.427 2.126 4.300 33,1 small enterprises 8.208 2.745 5.463 33,4 medium-size enterprises 1.520 773 748 50,9 large enterprises 339 234 105 79,0 table 1 enterprises by innovativeness, industry and size in the 2008–2010 period251 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts measurement of subsidy effects will create the conditions for their more efficient use and str-engthen transparency in their allocation. this will directly affect the sustainable growth and affirmation of the role of small and medium-si-ze enterprises as a significant part of the entire economy. in this, the entire development of entrepreneurship and crafts will be encoura-ged through technological development and strengthening competitiveness, measures to enhance regional competitiveness by encou-raging innovations and research, but also by regional networking of economic agents. the croatian entrepreneurship, particularly the processing sector , needs an intense tech-nological restructuring in order to increase medium- and long-term productivity and com-petitiveness on the domestic but also on the international market, and ensure the growth of business activities. a systematic approach to encouraging research and development, creativity and innovation activities, as well as developing new products and services of me-dium and high technological level, which are the basis for achieving greater added value, will allow the strengthening of the competitive position on the market (source: entrepreneuri-al impulse). budget funds for the implementation of the “entrepreneurial impulse” are 376.5 million hrk, allocated to six program areas. one of the program areas is “competitive entreprene-urship” , within which are the projects “innova-tion development and application” and “new technologies” . introduction and commercialization of innova-tions today is the question of an enterprise’s survival. by systematic approach, the ministry of entrepreneurship and crafts encourages research and development, creativity and innovation activities, namely the development of new products and services of medium and high technological level, which form the basis for achieving greater added value, which will in turn allow the growth of business activities and strengthening the competitive position on the market of both small economy agents and the entire economy of the republic of croatia. the budget for the project “innovation deve-lopment and application” is 11,000,000 hrk (the subsidy amount is in the range of 30,000 hrk to 300.000 hrk). the goal of the project is to support the strengthening of capacities for research and innovation with the purpose of development of small and medium-size entre-preneurship as the driving force of future eco-nomic growth. the project approves subsidy funds for the following business activities: protection of industrial property, development of new products and/or services and presenta-tion of innovation and new products. table 2 gives an overview of the approved subsidies for the development of innovations from 2004 to 2012. as can be seen, “entre-preneurial impulse” has brought a qualitative shift compared to previous years. while in the previous period, the practice was to grant subsidies to a larger number of innovative entrepreneurs, but in smaller amounts, this year , the subsidy approval model was applied which grants substantially higher subsidies to a smaller number of entrepreneurs, thereby guaranteeing a better implementation of the selected entrepreneurial innovative projects. innovations and technology absorption are largely recognized as the main sources of eco-nomic growth, both for emerging economies and for advanced ones. a successful innova-tor must be able to develop technology and launch new products and services. well-cho-sen technology allows lasting orientation on innovation and strengthening of competitive advantage. the only test for this orientation is commercialization and success of products and services on the market. innovations and new technologies must bring a synergic effect, as successful innovations increase the efficiency of the existing technology, reducing produc-tion costs, or increasing income, which leads to increased competitiveness. therefore, the ministry of entrepreneurship and crafts also implements the project “new technologies” which complements the project “innovation development and application “ . the budget for the project “new technologies” is 22,500,000 hrk (subsidy amounts range from 50,000 hrk to 700,000 hrk). the goal ofi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 252 the project is to encourage smart, sustainable and inclusive growth of economy, applying new and improving existing technologies, technological procedures, promoting green economy and introducing products with higher added value. the project approved subsidy funds for the following business activities: investment into development and procure-ment of new technologies and investment into environmentally acceptable and energy effi-cient production, development of computer equipment, systems and software solutions, and application of knowledge in production processes. table 3 gives an overview of the granted subsi-dies for encouraging the introduction of new technologies from 2004 to 2012. the change of the subsidy allocation model to a smaller number of entrepreneurs, but with higher subsidy amounts, is also visible. in the 2004–2012 period, in order to encoura-ge the introduction of new technologies, 4,638 subsidies in the amount of 260.8 million hrk were granted. commercialization of innovations according to the study conducted by a group table 2 project “innovation development and application” year number of approved applications amount of approved funds in hrk average subsidy amount in hrk 2004. 116 2.296.800 19.800 2005. 154 1.704.923 11.071 2006. 116 2.116.824 18.248 2007. 155 4.175.732 26.940 2008. 249 6.209.190 24.937 2009. 208 7.281.700 35.008 2010. 144 7.000.000 48.611 2011. 206 7.858.000 38.146 2012. 59 10.705.725 181.453 total 1.407 49.348.894 35.074 new technologies year number of approved applications amount of approved funds in hrk average subsidy amount in hrk 2004. 67 2.000.000 29.851 2005. 222 6.448.774 29.049 2006. 391 12.748.000 32.604 2007. 1.055 37.074.377 35.142 2008. 1.034 45.819.600 44.313 2009. 368 32.367.672 87.956 2010. 720 61.601.000 85.557 2011. 720 40.266.041 55.925 2012. 61 22.500.000 368.852 total 4.638 260.825.464 56.237 table 3253 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts of authors from the company sense consul-ting, the business weekly “lider” and vern college, with the purpose of raising awareness on the importance of the development of a company’s innovativeness in strengthening competitiveness, entitled “the croatian innovativeness coefficient” (final report with results and recommendations, septem-ber 2011), it is evident that companies give innovativeness an exceptionally high priority in the business strategy, and as many as 68% of companies list innovations among the three hi-ghest business priorities, but at the same time, the majority of them lack an organized system for the collection, evaluation and selection of ideas; they too rarely successfully commercia-lize their ideas and have no person responsible for innovations. more than two thirds of croatian companies believe themselves to be innovative, although less than half of these companies allocated budget funds to the development of innovati-veness. large companies lag behind small and medium-size ones in the allocation of funds for innovations, although it is easier for them to obtain the necessary funds (36% of small companies have more than 5% of the total budget allocated to innovations; 50% of large companies have no allocated funds intended for innovations). just over one third of compa-nies have a systematically established innova-tion process – from the idea to the commercial product. the result of this approach to the development of innovation capacities is a very small number of companies that make signi-ficant income from new products or services. although they have a greater number of newly developed products and services than small companies, the analysis shows that medium-size and large companies must focus their efforts on reducing the time-to-market. small companies were the first to recognize the importance of innovativeness as the key to their survival and achievement of competiti-veness in the market, through the indicator of the share of income from innovative products and services in the total company income. what is interesting is the comparison and the difference in categories with respect to small, medium-size and large enterprises. although small and medium-size enterprises are much faster in commercialization of innovations, lar-ge companies have a significant advantage in the number of developed and commercialized innovations due to much easier access to fun-ds. these results suggest that large croatian companies should give more attention to the development of their own innovation capaci-ties, through better integration of innovation processes into the company’s operations, and develop a strategy with the aim of continuous development of innovation capacities. due to their agility and reaction speed, small companies should have the shortest time ne-cessary for bringing a good idea to the market placement stage, but among the companies examined this is not entirely true. 35% of medium-size companies have the established innovation process, and they take less than a year to commercialize a good idea, and 30% of small and 25% of large companies need as long. but the number which confirms that large companies still cannot match small and medium-size ones when it comes to the speed of placing the product on the market is that as many as 63% of large companies lack a syste-matic innovation process, which is the case with 38% small and 22% medium-size compa-nies. but when it comes to the number of new or improved products or services developed by companies in the last three years, large companies have an enviable advantage over small and medium-size companies, owing to easier access to funds. thanks to this, as many as 50% of large companies have developed 10 or more products in the last three years, while the same number of products were developed by just 4% of medium-size and 16% of small croatian companies. of course, it must be taken into the account that larger companies also have larger product portfolios. only 15% of small companies have realized more than 70% of total income from commercialized innovations. as for commercialization of new or improved products, 10 or more products were successfu-lly commercialized by 25% large, 4% medium-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 254 size and 9% small companies. furthermore, 38% of large companies have commercialized 5 to 9 products in the last three years, and the same result was achieved by 30% medium-size and 22% small companies, whose size hinders the development and commercialization of many new products in this segment of innova-tiveness. according to a study conducted by the cro-atian innovativeness quotient (hki), 46% of companies stated that they had developed 2 to 4 new or improved products in the last three years, and only 43% of these companies managed to commercialize the same number of products. unfortunately, according to this study, only 16% of croatian companies have developed 10 or more new products in the last three years, of which only 10% was successfu-lly commercialized. the indicator that it was nevertheless small companies that were the first to recognize the importance of innovativeness as the key to their survival and achievement of competitive-ness in the market is the share of income from innovative products and services in the total company income. thus, in 2010, 15% of small companies have achieved more than 70% of total income from commercialization of inno-vation, while the same result was achieved by just 4% of medium-size companies and no large companies. this suggests that medium-size and large companies, although they boast a larger number of newly developed products or services, create new products or services which are either not the ones demanded by the market or should focus their efforts on reducing the time-to-market. what is worrisome is that of the majority of companies which have developed and com-mercialized new products, 41% of the com-panies examined, according to hki, have no brand products or services, while only 59% of croatian companies equally have represented different forms of protection, like patents, brands, industrial designs or copyrights (which is an informal form of protection, but still requires care). since investments into innovation must have concrete results, an important indicator for a company is income from new products and services. according to hki, 36% of examined companies recorded that up to 20% of total income came from new products or services. only a smaller part (20%) made up to 69% of total income from new products and services, while just 12% made over 70% of income. the increase of innovation capacities and improvement of innovation processes, and placing them under control, creates the pre-requisites for the development of a significant number of new products and a greater chance for commercialization. diffusion of innovations in commercializing an innovation, the process of innovation diffusion is very important in order to introduce any new idea (product) into society. the idea of innovation diffusion is over 100 years old, when sociologists first noticed that the spreading of ideas throughout society has its formula and structure. this strategy has been used by apple for years, and it is often seen in many other brands, particularly in the it industry. the whole idea is that acceptance of a new product must pass through social strata and structures in strict order , to orga-nically make a strong brand which can last a long time. this is particularly important today, when anyone can do anything, and the su-pply is huge. to be solid and strong, a product (brand) must pass through the following social strata in strict order: a) innovators – people who first adopt innovations are usually the ones who are innovators themselves; b) early adopters – this is the target group which is the most important for the brand’s organic deve-lopment; c) majority – the largest group which is divided into early majority and late majority; once the early majority accepts the product, it can be said that the market has accepted the product; and finally, d) “laggards” – those who do not accept a novelty under any conditions. in order to make a strong brand, it must pass through all these social strata in strict order . skipping a stage may give short-term results and increase sales, but can hardly build a long-lasting brand.255 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovations in entrepreneurship and crafts eco-innovations in business european enterprises are turning to eco-innovations in order to face increasing entry costs and lack of resources. competitiveness of european enterprises is more and more vulnerable to the lack of resources caused by price increase. a recent eurobarometer study shows that 75% of european enterprises has faced an increase in material costs in the last five years, while 90% of them expects prices to rise further in the future. in order to cope with these challenges, small and medium-size enterprises are turning to eco-innovations as the response to their problems. but many companies are still not fully aware of the effect of resource deficit on their future operations. a more efficient use of resources is becoming an obligation for modern economies. eco-innovations are one of the ways of turning this challenge into an opportunity. resources are becoming the key cost elements for small and medium-size enterprises. eurobarometer’s study was aimed at analyzing the attitudes of european entrepreneurs to eco-innovation, a term used to describe products, processes and other solutions which can contribute to the protection of the environment and a more efficient use of resources. more than a half of examined small and medium-size enterprises stated that they had introduced technologies to improve resource efficiency in the last five years, as a response to challenge. at the same time, they identify current and expected fuel price increases as the most significant motiva-tor in the application of eco-innovations. more than 70% of small and medium-size enterpri-ses indicate a need for good business partners and a good access to external information and knowledge, including technological support services in the sense of speeding up the appli-cation of eco-innovations and development. (source: europa.eu, europa press releases – rapid) creativity is not enough in croatia, the majority of patent applications is submitted by individual innovators. around the world, the situation is reverse, i.e. patent applications are mostly submitted by compa-nies and institutions. this is a telling indica-tor of the quality of business mentality and management in our companies. for successful innovation, it is much more important to make the right choice of the thing to be innovated. the problem of failed innovations is not in the lack of creativity, but the main cause of failure is creating something which nobody needs, im-proving something which is already good eno-ugh, adding options which are of no use. the choice of the problem which, from consumers’ perspective, should be solved is the decisive factor determining success or failure. consu-mers will gladly pay for the solutions to such problems, and innovations based on them find their own way into the market. in order to achieve greater profitability and competitiveness, croatian enterprises should invest more into research, technologies and innovations, while making connections with other companies and academic institutions in the country and abroad. it cannot be said that croatian companies are not innovative, but their innovativeness is at a relatively low level. this is not necessarily a bad thing, but it would be good if there were more innovati-ons which are not copies of others, but rather more of those that nobody else has. studies have shown that, the more export-oriented a company is, the greater its investments into research and innovations, and the more it cooperates with others in the country and abroad, since the international competition forces them to do so. often, it is not enough to just make innovations at the company, but it is important to know how to commercialize them and offer them to the market, where they often face problems like piracy, determi-ning the right price of an innovative product, and others. main obstacles in the development of inno-vative small and medium-size entrepreneurs-hip (source: fidibe – study of the innovation potential of fidibe partners’ regions (2010)) innovative companies are useful to the eco-nomy, contributing added value, quality jobs, successful operations, better products and services for clients and new, environmentally more acceptable processes. an innovativei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovacije u poduzetništvu i obrtništvu 256 sme is the one which invests into research and development. commercialization of innovation often requires cooperation between numerous stake holders, including sponsors, suppliers, customers, supervisory bodies etc. in creating innovations, cooperation with scientific insti-tutions is important. in this context, a lack of fruitful cooperation with scientific institutions and a constant flow of knowledge and new ideas are the main obstacles to the develo-pment of an innovative sme. cooperation between scientific institutions and the priva-te sector in the production of innovations is visible through: a) cooperation in research and development, b) commercialization of resear-ch and c) presence of highly educated workers. unfortunately, croatia struggles with all of the three prerequisites. small and medium-size entrepreneurship faces the following difficulties which must be overcome in order to start a favorable deve-lopment of this very important segment of national economy: a) a low productivity rate, insufficient specialization and too scarce inves-tments into modern technology, research and development, b) insufficient participation in the export of their products and c) a low share of products with higher added value. use of knowledge, measured by the purchase of machines and equipment through foreign direct investment (fdi) and licensing, is also moderately low. insufficient upgrades of tech-nology are partly connected to the investment climate which discourages long-term inves-tments and increases technology acceptance costs. in order to promote greater productivity and innovations of the private sector , croatia will have to increase the capacity of instituti-ons which finance technology and increase the investment into technological infrastructure with the aim of increasing commercialization in research and creativity.union of croatian innovators dalmatinska 12 hr-10000 zagreb croatia tel: 385 1 48 86 540 fax: 385 1 48 86 549 www.inovatorstvo.com uih@inovatorstvo.comdr . sc. vladimir soldo • izvanredni profesor fakultet strojarstva i brodogradnje sveučilišta u zagrebu ivana lučića 5, zagreb tel.: 385 1 61 68 235 e-mail: vladimir.soldo@fsb.hr razvoj i proizvodnja konkurentnih termotehničkih proizvoda development and production of competitive thermotechnical products259 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 development and production of competitive thermotechnical products uvod hrvatska će sredinom 2013. godine postati punopravna članica europske unije. što će se promijeniti i kako će ta činjenica utjecati na našu proizvodnju? dugoročno gledano, cijelo društvo bi trebalo profitirati i napredovati, ako ništa drugo onda zato što je zemlja pravno uređenija nego prije, a to bi trebalo značiti i uređenije poslovno okruženje za tvrtke koje žele stvarati nove vrijednosti. kratkoročno, utjecaj na pojedine sektore i tvrtke ovisit će o tome koliko su pripremljene za realnu i tržišnu utakmicu. s jedne strane potpuno se otvara tržište od 500 milijuna potrošača, ali treba uzeti u obzir da ni u proteklim godinama nisu postojale realne barijere za prodor na to tržište. da bi se postigla prodaja na stranim tr-žištima potrebno je osigurati najmanje sljedeća dva uvjeta: proizvod mora biti konkurentan i mora se znati proizvod plasirati na tržište. s druge strane, koliko god hrvatska bila mala zemlja, treba imati na umu da je konkurencija na zapadu velika, svi traže nova tržišta i svako novo tržište, pa tako i hrvatsko, zanimljivo im je. ni u ovome smjeru nisu postojale značajnije barijere, ali u percepciji tvrtki sa zapada naša zemlja će se ipak drugačije gledati kao članica eu-a nego do sada. konkurentnom gospodarstvu potrebno je ulaganje u vlastiti razvoj, osiguranje kvalitete, centri izobrazbe, ulaganja u ljudske resurse, a sve s ciljem stvaranja novih vrijednosti. upravo u ovom radu dani su primjeri dobre prakse kroz tvrtke koje stvaraju nove vrijedno-sti. kako ne istaći tvrtku centrometal, našeg proizvođača kotlova iz macinca čiji se proizvodi prodaju u četrdesetak zemalja diljem svijeta, sve do novog zelanda. tvrtka tpk orometal iz oroslavja isporučuje kotlove za poznatog svjetskog proizvođača aviona airbus, dok samoborska tvrtka proklima proizvodi rashlad-ne klima-komore različite namjene na koje se stavljaju naljepnice više priznatih europskih proizvođača komora. o njima, ali i drugim uspješnim tvrtkama više u nastavku. primjeri dobre prakse u proizvodnji termotehničke i procesne opreme – predstavljanje proizvođača konkurentnih proizvoda centrometal tvrtka centrometal jedan je od najvećih proi-zvođača termotehničke opreme u hrvatskoj iz područja kotlogradnje i pripreme potrošne to-ple vode. razvoj tvrtke usmjeren je na opremu koja koristi obnovljive izvore energije (sječku, pelete, drvo). tvrtka ima svoj vlastiti razvoj temeljen na domaćim resursima, centru za izobrazbu, ispitnoj stanici, modernom tehno-loškom parku i razgranatoj servisnoj službi. proizvodi tvrtke ispituju se i certificiraju prema zahtjevima hrvatskih i europskih normi i direk-tiva te relevantnoj zakonskoj regulativi kako za domaće tržište tako i za zemlje u koje izvoze proizvode. razvojna ispitivanja i ispitivanja u procesu proizvodnje provode se u vlastitoj ispitnoj stanici, prema postupcima definiranim unutarnjim sustavom kvalitete, a ispitivanja tipa i gotovih proizvoda povjeravaju se neovi-snim kućama u zemlji i inozemstvu (fsb, kon-čar – institut za elektrotehniku, tüv nord...). tvrtka centrometal svoje proizvode izvozi u 40-ak zemalja svijeta (kao što su švedska, danska, njemačka, švicarska, italija, velika britanija, sad, australija, novi zeland). među prepoznatljivim proizvodima na tržištu treba izdvojiti toplovodni kotao za central-no grijanje tip eko-cks p unit predviđen za loženje drvenim peletima (slika 1). čelični toplovodni kotao tip eko-ck p (slika 2) naziv-nog toplinskog učinka 14 – 90 kw s dodatnom opremom predviđen je za loženje drvenim peletima dok se skidanjem donjih kotlovskih vrata s pelet-plamenikom i postavljanjem vrata za kruto gorivo može ložiti i krutim gorivom. dimni plinovi vode se kroz kotao u tri prola-za, a dodatni turbulatori, kada se koristi cm pelet-set, osiguravaju visok stupanj iskorištenja kotla. posebnost kotlova eko-ckb p je ugrađen inox-bojler sanitarne tople vode potopljen u kotlovskoj vodi. kotlovi su namijenjeni grijanju od najmanjih pa do objekata srednjih veličinai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. razvoj i proizvodnja konkurentnih termotehničkih proizvoda 260 kao osnovni izvor topline ili kao alternativni izvor , što se u današnje vrijeme sve više koristi. pireko još jedna tvrtka iz područja termotehnike i procesne tehnike koja ulaže u napredne tehno-logije i vlastiti razvoj, školuje i investira u budu-će kadrove, gradi i implementira nove proi-zvodne procese, te unatoč okruženju postiže dobre poslovne rezultate. proizvodni program tvrtke pireko razvijao se u skladu s potrebama tržišta. glavni dio je proizvodnja opreme za kotlovnice i toplinske stanice te oprema za pro-cesnu industriju: izmjenjivači topline (spiralni, slika 3, pločasti i s cijevima u plaštu), bojleri 3 osiguravaju visok stupanj iskorištenja kotla. posebnost kotlova eko-ckb p je ugrađen inox-bojler sanitarne tople vode potopljen u kotlovskoj vodi. kotlovi su namijenjeni grijanju od najmanjih pa do objekata srednjih veličina kao osnovni izvor topline ili kao alternativni izvor, što se u današnje vrijeme sve više koristi. slika 1: toplovodni kotao ložen drvenim peletima slika 2: toplovodni kotao ložen drvenim peletima s ugrađenim spremnikom za ptv 2.2. pireko još jedna tvrtka iz područja termotehnike i procesne tehnike koja ulaže u napredne tehnologije i vlastiti razvoj, školuje i investira u buduće kadrove, gradi i implementira nove proizvodne procese, te unatoč okruženju postiže dobre poslovne rezultate. proizvodni program tvrtke pireko razvijao se u skladu s potrebama tržišta. glavni dio je proizvodnja opreme za kotlovnice i toplinske stanice te oprema za procesnu industriju: izmjenjivači topline (spiralni, slika 3, pločasti i s cijevima u plaštu), bojleri s parnim, toplovodnim i električnim grijalicama te kombinirani bojleri, zatim ekspanzijski uređaji (slika 4), spremnici sanitarne vode, hladne vode i goriva, razdjelnici i sabirnici vode te hidrauličke skretnice. značajan udio u toj opremi zauzimaju omekšivači vode s ručnim upravljanjem i postrojenja za termičku pripremu vode. slika 3: spiralni izmjenjivači topline slika 4: ekspanzijski uređaji 3 osiguravaju visok stupanj iskorištenja kotla. posebnost kotlova eko-ckb p je ugrađen inox-bojler sanitarne tople vode potopljen u kotlovskoj vodi. kotlovi su namijenjeni grijanju od najmanjih pa do objekata srednjih veličina kao osnovni izvor topline ili kao alternativni izvor, što se u današnje vrijeme sve više koristi. slika 1: toplovodni kotao ložen drvenim peletima slika 2: toplovodni kotao ložen drvenim peletima s ugrađenim spremnikom za ptv 2.2. pireko još jedna tvrtka iz područja termotehnike i procesne tehnike koja ulaže u napredne tehnologije i vlastiti razvoj, školuje i investira u buduće kadrove, gradi i implementira nove proizvodne procese, te unatoč okruženju postiže dobre poslovne rezultate. proizvodni program tvrtke pireko razvijao se u skladu s potrebama tržišta. glavni dio je proizvodnja opreme za kotlovnice i toplinske stanice te oprema za procesnu industriju: izmjenjivači topline (spiralni, slika 3, pločasti i s cijevima u plaštu), bojleri s parnim, toplovodnim i električnim grijalicama te kombinirani bojleri, zatim ekspanzijski uređaji (slika 4), spremnici sanitarne vode, hladne vode i goriva, razdjelnici i sabirnici vode te hidrauličke skretnice. značajan udio u toj opremi zauzimaju omekšivači vode s ručnim upravljanjem i postrojenja za termičku pripremu vode. slika 3: spiralni izmjenjivači topline slika 4: ekspanzijski uređaji 3 osiguravaju visok stupanj iskorištenja kotla. posebnost kotlova eko-ckb p je ugrađen inox-bojler sanitarne tople vode potopljen u kotlovskoj vodi. kotlovi su namijenjeni grijanju od najmanjih pa do objekata srednjih veličina kao osnovni izvor topline ili kao alternativni izvor, što se u današnje vrijeme sve više koristi. slika 1: toplovodni kotao ložen drvenim peletima slika 2: toplovodni kotao ložen drvenim peletima s ugrađenim spremnikom za ptv 2.2. pireko još jedna tvrtka iz područja termotehnike i procesne tehnike koja ulaže u napredne tehnologije i vlastiti razvoj, školuje i investira u buduće kadrove, gradi i implementira nove proizvodne procese, te unatoč okruženju postiže dobre poslovne rezultate. proizvodni program tvrtke pireko razvijao se u skladu s potrebama tržišta. glavni dio je proizvodnja opreme za kotlovnice i toplinske stanice te oprema za procesnu industriju: izmjenjivači topline (spiralni, slika 3, pločasti i s cijevima u plaštu), bojleri s parnim, toplovodnim i električnim grijalicama te kombinirani bojleri, zatim ekspanzijski uređaji (slika 4), spremnici sanitarne vode, hladne vode i goriva, razdjelnici i sabirnici vode te hidrauličke skretnice. značajan udio u toj opremi zauzimaju omekšivači vode s ručnim upravljanjem i postrojenja za termičku pripremu vode. slika 3: spiralni izmjenjivači topline slika 4: ekspanzijski uređaji slika 1: toplovodni kotao ložen drvenim peletima slika 3: spiralni izmjenjivači topline slika 2: toplovodni kotao ložen drvenim peletima s ugrađenim spremnikom za ptv slika 4: ekspanzijski uređaji s parnim, toplovodnim i električnim grijalica-ma te kombinirani bojleri, zatim ekspanzijski uređaji (slika 4), spremnici sanitarne vode, hladne vode i goriva, razdjelnici i sabirnici vode te hidrauličke skretnice. značajan udio u toj opremi zauzimaju omekšivači vode s ručnim upravljanjem i postrojenja za termičku pripre-mu vode. u tvrtku je implementiran sustav praćenja pro-izvodnje prema en iso 9001 : 2008, a za izradu i montažu tlačne opreme, cjevovoda i čeličnih konstrukcija ishođen certifikat od tvrtke tüv croatia prema hrn en iso 3834-3. tvrtka kontinuirano prihvaća učenike strukov-nog obrazovanja na stručnu praksu za što je od obrtničke komore ishodila dozvolu. također na fakultetu strojarstva i brodogradnje sveučilišta u zagrebu budućim kadrovima osigurava sti-pendije tijekom studija. apliciraju na programe iz ipa iii programa.261 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 development and production of competitive thermotechnical products slika 5: isporuka parnog kotla za tvornicu aviona airbus slika 7a: peć dora slika 7b: kamin tena slika 7c: štednjak calorex slika 6: primjeri iz pogona – proizvodnja kotlova tpk orometal tpk orometal vlastitim projektno-konstrukcij-skim uredom, tehnološkom razvojnom služ-bom prikuplja vrijedna iskustva u proizvodnji parnih kotlova i tlačnih spremnika već 55 godina. kontinuiranim razvojem i prihvaćanjem mogućnosti visoke tehnologije razvija proizvo-de koji po kvaliteti, izgledu i dizajnu te funkci-onalnosti ne zaostaju za europskim i svjetskim proizvođačima kotlovskih postrojenja (slika 6). proizvode izvoze u austriju, italiju, njemačku, bih, nizozemsku, švedsku... kontinuirano prate, dograđuju i poboljšavaju sustave kvalitete internim i eksternim prosud-bama te pravovremeno poduzimaju korektivne osposobljavaju sve zaposlene u cilju razvijanja svijesti da se kvaliteta isplati, jer istraživanja pokazuju da kvaliteta osigurava veći tržišni udio nego niža cijena. vrijedi istaknuti da je tvrtka nedavno isporučila već treći od pet kotlova za tvornicu aviona air-bus (slika 5). radi se o do sada najvećem kotlu koji je isporučen iz prostora pogona. kotao koristi biomasu kao energent, pri čemu masa kotla iznosi 72 tone, duljina 9,2 m, visina 4 m, širina 4,1 m, dok kapacitet iznosi 22 t/h. posao s izradom tehničke dokumentacije, usklađiva-njem s europskim tehničkim smjernicama te certificiranjem sukladno europskim normama završen je u četiri mjeseca. 4 u tvrtku je implementiran sustav praćenja proizvodnje prema en iso 9001 : 2008, a za izradu i montažu tlačne opreme, cjevovoda i čeličnih konstrukcija ishođen certifikat od tvrtke tüv croatia prema hrn en iso 3834-3. tvrtka kontinuirano prihvaća učenike strukovnog obrazovanja na stručnu praksu za što je od obrtničke komore ishodila dozvolu. također na fakultetu strojarstva i brodogradnje sveučilišta u zagrebu budućim kadrovima osigurava stipendije tijekom studija. apliciraju na programe iz ipa iii programa. 2.3. tpk orometal tpk orometal vlastitim projektno-konstrukcijskim uredom, tehnološkom razvojnom službom prikuplja vrijedna iskustva u proizvodnji parnih kotlova i tlačnih spremnika već 55 godina. kontinuiranim razvojem i prihvaćanjem mogućnosti visoke tehnologije razvija proizvode koji po kvaliteti, izgledu i dizajnu te funkcionalnosti ne zaostaju za europskim i svjetskim proizvođačima kotlovskih postrojenja (slika 6). proizvode izvoze u austriju, italiju, njemačku, bih, nizozemsku, švedsku... kontinuirano prate, dograđuju i poboljšavaju sustave kvalitete internim i eksternim prosudbama te pravovremeno poduzimaju korektivne radnje da bi se uklonile neusklađenosti i poduzele preventivne aktivnosti (sustav osiguranja kvalitete prema normi iso 9001:2000); stalno osposobljavaju sve zaposlene u cilju razvijanja svijesti da se kvaliteta isplati, jer istraživanja pokazuju da kvaliteta osigurava veći tržišni udio nego niža cijena. vrijedi istaknuti da je tvrtka nedavno isporučila već treći od pet kotlova za tvornicu aviona airbus (slika 5). radi se o do sada najvećem kotlu koji je isporučen iz prostora pogona. kotao koristi biomasu kao energent, pri čemu masa kotla iznosi 72 tone, duljina 9,2 m, visina 4 m, širina 4,1 m, dok kapacitet iznosi 22 t/h. posao s izradom tehničke dokumentacije, usklađivanjem s europskim tehničkim smjernicama te certificiranjem sukladno europskim normama završen je u četiri mjeseca. slika 5: isporuka parnog kotla za tvornicu aviona airbus slika 6: primjeri iz pogona – proizvodnja kotlova 2.4. plamen plamen ima 85-godišnju tradiciju u proizvodnji lijevanoželjeznih proizvoda. jedna je od najvećih ljevaonica i proizvođača kućanskih aparata za pojedinačno zagrijavanje prostora (štednjaci, kamini i peći, slika 7) na kruto gorivo kao obnovljivi izvor energije. tvrtka je specijalizirana za proizvodnju tankostijenih odljevaka, kao komponenti štednjaka, peći, kotlova i kamina. radnje da bi se uklonile neusklađenosti i podu-zele preventivne aktivnosti (sustav osiguranja kvalitete prema normi iso 9001:2000); stalno plamen plamen ima 85-godišnju tradiciju u proizvodnji lijevanoželjeznih proizvoda. jedna je od najve-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. razvoj i proizvodnja konkurentnih termotehničkih proizvoda 262 ćih ljevaonica i proizvođača kućanskih aparata za pojedinačno zagrijavanje prostora (štednja-ci, kamini i peći, slika 7) na kruto gorivo kao obnovljivi izvor energije. tvrtka je specijalizira-na za proizvodnju tankostijenih odljevaka, kao komponenti štednjaka, peći, kotlova i kamina. plamen je izvozno orijentirana tvrtka, te preko 70% proizvodnje izvozi na tržište eu-a i ostalih europskih zemalja. lipovica osnovni proizvodni program tvrtke već 40 godina čine aluminijski visokotlačno lijevani radijatori (slike 8 i 9) te odljevci u tlačnom i ko-kilnom lijevu. u proizvodnju aluminijskih proi-zvoda uveden je objedinjen sustav osiguranja kvalitete iso 9001 i zaštite okoliša iso 14001. unatoč krizi u prošle dvije godine proizvodnja i prodaja rastu između 15% i 20%. više od 80% proizvoda izvozi se na strano tržište (bih, srbi-ja, češka, rusija, ukrajina, rumunjska, francu-ska, portugal, alžir). u svom dugogodišnjem radu proizvode odljev-ke za  autoindustriju, elektronsku i elektroin-dustriju, industriju namještaja, građevinarstvo. u suradnji s partnerima izrađuju aluminijske odljevke do visokog stupnja dovršenosti. u razvoju novih proizvoda i ispitivanju radijatora surađuju s metalurškim fakultetom u sisku i fsb-om. lipovica je prva u svijetu za visokotlačno lije-vani tip radijatora razvila mogućnost priključka radijatora u skrivenoj instalaciji u podu ili zidu. 5 plamen je izvozno orijentirana tvrtka, te preko 70% proizvodnje izvozi na tržište eu-a i ostalih europskih zemalja. slika 7a: peć dora slika 7b: kamin tena slika 7c: štednjak calorex 2.5. lipovica osnovni proizvodni program tvrtke već 40 godina čine aluminijski visokotlačno lijevani radijatori (slike 8 i 9) te odljevci u tlačnom i kokilnom lijevu. u proizvodnju aluminijskih proizvoda uveden je objedinjen sustav osiguranja kvalitete iso 9001 i zaštite okoliša iso 14001. unatoč krizi u prošle dvije godine proizvodnja i prodaja rastu između 15% i 20%. više od 80% proizvoda izvozi se na strano tržište (bih, srbija, češka, rusija, ukrajina, rumunjska, francuska, portugal, alžir). u svom dugogodišnjem radu proizvode odljevke za autoindustriju, elektronsku i elektroindustriju, industriju namještaja, građevinarstvo. u suradnji s partnerima izrađuju aluminijske odljevke do visokog stupnja dovršenosti. u razvoju novih proizvoda i ispitivanju radijatora surađuju s metalurškim fakultetom u sisku i fsb-om. lipovica je prva u svijetu za visokotlačno lijevani tip radijatora razvila mogućnost priključka radijatora u skrivenoj instalaciji u podu ili zidu. slika 8: visokotlačno lijevani aluminijski radijator tip orion slika 9: visokotlačno lijevani aluminijski radijator tip solar slika 8: visokotlačno lijevani aluminijski radijator tip orion slika 10: cilindrični regulator slika 9: visokotlačno lijevani aluminijski radijator tip solar slika 11: pravokutni regulator 6 2.6. klimaoprema klimaoprema je tvrtka koja gotovo četrdeset godina proizvodi opremu za klimatizaciju, ventilaciju te, u posljednjih desetak godina, opremu za čiste prostore. proizvodni program sadrži elemente za distribuciju zraka (rešetke, difuzore, zaklopke) prigušivače buke, protupožarne zaklopke, zračne zavjese, podne konvektore. tvrtka ima moderni erp informatički sustav za upravljanje poslovnim procesima, certificirani sustav upravljanja kvalitetom iso 9001 i ispitni laboratorij što joj omogućuje stvaranje konkurentnih proizvoda koje plasira na mnoga europska i svjetska tržišta. svoje proizvode izlaže na mnogim sajmovima diljem europe. na slikama 10 i 11 prikazani su regulatori varijabilnog protoka koji omogućuju regulaciju količine dobavnog ili otsisnog zraka u sustavima ventilacije i klimatizacije. slika 10: cilindrični regulator slika 11: pravokutni regulator u posljednjih desetak godina istraživanja proizvoda usmjerena je i na tehniku čistih prostora (cleanroom technology). to su zidne, stropne i podne panelne obloge koje se proizvode za čiste, sterilne prostore (operacijske dvorane – slika 12, specijalni laboratoriji – slika 13, pogoni za proizvodnju lijekova, bolnice...), klimatizacijski proizvodi, koji su namijenjeni za dovod 100-postotno čistog zraka u takve prostore koji zahtijevaju visoku klasu čistoće prostora, te uređaje koji se koriste za siguran i sterilan rad u čistim prostorima (mikrobiološki kabineti, laminarni kabineti i kabine, apsolutni stropni filtri). slika 12: operacijska dvorana opremljena kao sterilni prostor slika 13: mikrobiološki laboratorij izveden kao čisti prostor263 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 development and production of competitive thermotechnical products klimaoprema klimaoprema je tvrtka koja gotovo četrdeset godina proizvodi opremu za klimatizaciju, ventilaciju te, u posljednjih desetak godina, opremu za čiste prostore. proizvodni program sadrži elemente za distribuciju zraka (rešetke, difuzore, zaklopke) prigušivače buke, protupo-žarne zaklopke, zračne zavjese, podne konvek-tore. tvrtka ima moderni erp informatički sustav za upravljanje poslovnim procesima, certificirani sustav upravljanja kvalitetom iso 9001 i ispitni laboratorij što joj omogućuje stvaranje konku-rentnih proizvoda koje plasira na mnoga eu-ropska i svjetska tržišta. svoje proizvode izlaže na mnogim sajmovima diljem europe. na slikama 10 i 11 prikazani su regulatori varijabilnog protoka koji omogućuju regulaciju količine dobavnog ili otsisnog zraka u sustavi-ma ventilacije i klimatizacije. u posljednjih desetak godina istraživanja proi-zvoda usmjerena je i na tehniku čistih prostora (cleanroom technology). to su zidne, stropne i podne panelne obloge koje se proizvode za čiste, sterilne prostore (operacijske dvorane – slika 12, specijalni laboratoriji – slika 13, pogoni za proizvodnju lijekova, bolnice...), klimatizacijski proizvodi, koji su namijenjeni za dovod 100-postotno čistog zraka u takve prostore koji zahtijevaju visoku klasu čistoće prostora, te uređaje koji se koriste za siguran i sterilan rad u čistim prostorima (mikrobiološki kabineti, laminarni kabineti i kabine, apsolutni stropni filtri). proklima ulaganjem u vlastiti razvoj i poslovanje te kontinuiranim razvojem novih proizvoda tvrtka se u nekoliko posljednjih godina etablirala na svjetskom tržištu u proizvodnji opreme za slika 12: operacijska dvorana opremljena kao sterilni prostor slika 14: prokcool klima-komora s adijabatskim hlađenjem vodom slika 13: mikrobiološki laboratorij izveden kao čisti prostor slika 15: modularne klima-komore veličine ku 1 - ku 24 6 2.6. klimaoprema klimaoprema je tvrtka koja gotovo četrdeset godina proizvodi opremu za klimatizaciju, ventilaciju te, u posljednjih desetak godina, opremu za čiste prostore. proizvodni program sadrži elemente za distribuciju zraka (rešetke, difuzore, zaklopke) prigušivače buke, protupožarne zaklopke, zračne zavjese, podne konvektore. tvrtka ima moderni erp informatički sustav za upravljanje poslovnim procesima, certificirani sustav upravljanja kvalitetom iso 9001 i ispitni laboratorij što joj omogućuje stvaranje konkurentnih proizvoda koje plasira na mnoga europska i svjetska tržišta. svoje proizvode izlaže na mnogim sajmovima diljem europe. na slikama 10 i 11 prikazani su regulatori varijabilnog protoka koji omogućuju regulaciju količine dobavnog ili otsisnog zraka u sustavima ventilacije i klimatizacije. slika 10: cilindrični regulator slika 11: pravokutni regulator u posljednjih desetak godina istraživanja proizvoda usmjerena je i na tehniku čistih prostora (cleanroom technology). to su zidne, stropne i podne panelne obloge koje se proizvode za čiste, sterilne prostore (operacijske dvorane – slika 12, specijalni laboratoriji – slika 13, pogoni za proizvodnju lijekova, bolnice...), klimatizacijski proizvodi, koji su namijenjeni za dovod 100-postotno čistog zraka u takve prostore koji zahtijevaju visoku klasu čistoće prostora, te uređaje koji se koriste za siguran i sterilan rad u čistim prostorima (mikrobiološki kabineti, laminarni kabineti i kabine, apsolutni stropni filtri). slika 12: operacijska dvorana opremljena kao sterilni prostor slika 13: mikrobiološki laboratorij izveden kao čisti prostor 7 2.7. proklima ulaganjem u vlastiti razvoj i poslovanje te kontinuiranim razvojem novih proizvoda tvrtka se u nekoliko posljednjih godina etablirala na svjetskom tržištu u proizvodnji opreme za ventilaciju, klimatizaciju i toplozračno grijanje. proizvodni program obuhvaćaju: modularni, bazenski i higijenski klima-uređaji, toplozračni uređaji, uređaji za odvlaživanje zraka te nove generacije energetski učinkovitih uređaja linije prok: uređaj s adijabatskim hlađenjem vodom, uređaj s regeneratorom topline, kompaktni bazenski klima-uređaji malih dimenzija, kompaktne rekuperatorske jedinice. tvrtka posjeduje sljedeće certifikate: certifikacija prema iso 9001:2000 sustavu upravljanja kvalitetom, tüv certifikacija prema normama i smjernicama din 1946-4, vdi 6022, en 13053, eurovent certifikat te ce znak sukladnosti. na slici 14 prikazana je klima-komora iz nove generacije energetski učinkovitih uređaja prokcool linije s adijabatskim hlađenjem. kapacitet klima-komore je od 1.800 – 29.000 m 3 /h. više od 40 % rashladnog učinka dobiva se isključivo indirektnim adijabatskim hlađenjem: učinkovit povrat toplinske energije pomoću pločastog rekuperatora sa stupnjem djelovanja do 75%. komora koristi dizalicu topline integriranu između tlačnog i odsisnog kanala. najveći broj jedinica su modularne klima-komore koje se izrađuju s dobavom zraka od 800 do 130.000 m 3 /h, za unutarnju i vanjsku ugradnju (slika 15). slika 14: prokcool klima-komora s adijabatskim hlađenjem vodom slika 15: modularne klima-komore veličine ku 1 - ku 24 tvrtka proklima svoje proizvode izvozi u 30-ak zemalja diljem svijeta s posebnom aktivnošću na ruskom i tržištima bivšeg sovjetskog saveza (kazahstan, ukrajina, gruzija...). vrijedi istaknuti da se u proizvodnim pogonima proklime proizvode i klima-komore za ugledne europske proizvođače klima-komora pod njihovim brendom (model oem): munters (švedska), unicon (engleska), fair (nizozemska), systemair (švedska/njemačka). navedenim proizvođačima termotehničke i procesne opreme treba pridodati još više tvrtki koje postižu zavidne rezultate kao npr. "đuro đaković", senko, mb frigo grupa, oprema-uređaji... zbog objektivnih razloga nisu navedeni u ovom radu, što nikako ne umanjuje njihov rad i konkurentne proizvode.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. razvoj i proizvodnja konkurentnih termotehničkih proizvoda 264 ventilaciju, klimatizaciju i toplozračno grijanje. proizvodni program obuhvaćaju: modularni, bazenski i higijenski klima-uređaji, toplozračni uređaji, uređaji za odvlaživanje zraka te nove generacije energetski učinkovitih uređaja linije prok: uređaj s adijabatskim hlađenjem vodom, uređaj s regeneratorom topline, kompaktni bazenski klima-uređaji malih dimenzija, kom-paktne rekuperatorske jedinice. tvrtka posjeduje sljedeće certifikate: certifika-cija prema iso 9001:2000 sustavu upravljanja kvalitetom, tüv certifikacija prema normama i smjernicama din 1946-4, vdi 6022, en 13053, eurovent certifikat te ce znak sukladnosti. na slici 14 prikazana je klima-komora iz nove generacije energetski učinkovitih uređaja prok-cool linije s adijabatskim hlađenjem. kapaci-tet klima-komore je od 1.800 – 29.000 m3/h. više od 40 % rashladnog učinka dobiva se isključivo indirektnim adijabatskim hlađenjem: učinkovit povrat toplinske energije pomoću pločastog rekuperatora sa stupnjem djelovanja do 75%. komora koristi dizalicu topline integri-ranu između tlačnog i odsisnog kanala. najveći broj jedinica su modularne klima-ko-more koje se izrađuju s dobavom zraka od 800 do 130.000 m3/h, za unutarnju i vanjsku ugradnju (slika 15). tvrtka proklima svoje proizvode izvozi u 30-ak zemalja diljem svijeta s posebnom aktivnošću na ruskom i tržištima bivšeg sovjetskog saveza (kazahstan, ukrajina, gruzija...). vrijedi ista-knuti da se u proizvodnim pogonima proklime proizvode i klima-komore za ugledne europ-ske proizvođače klima-komora pod njihovim brendom (model oem): munters (švedska), unicon (engleska), fair (nizozemska), syste-mair (švedska/njemačka). navedenim proizvođačima termotehničke i procesne opreme treba pridodati još više tvrtki koje postižu zavidne rezultate kao npr . “đuro đaković” , senko, mb frigo grupa, oprema-ure-đaji... zbog objektivnih razloga nisu navedeni u ovom radu, što nikako ne umanjuje njihov rad i kon-kurentne proizvode. zaključak u radu su dani primjeri uspješnih proizvođača termotehničke i procesne opreme u hrvatskoj. radi se većinom o tvrtkama koje imaju dugo-godišnju tradiciju u proizvodnji peći, kotlova, različitih izmjenjivača topline, tlačnih posuda, ventilacijske i klimatizacijske opreme. njihova vizija je ulaganje u čovjeka, konstantno podizanje produktivnosti rada i unapređivanje svih poslov-nih procesa. oni pokazuju da je uvijek i iznova potrebno proizvode redizajnirati k optimalnoj izvedbi, pronalaziti najpovoljnije izvore sirovina i skraćivati vrijeme izrade proizvoda. navedeni proizvođači su jednostavno poticaj za druge, a najviše za one najmlađe koje treba usmjeravati u ona zanimanja koja mogu po-boljšati gospodarsku sliku društva. na ovom području bit će potrebno mijenjati percepciju u društvu o važnosti ulaganja, prije svega u stru-kovno obrazovanje. s tim u vezi nove kurikulume potrebno je planirati prema potrebama tržišta, te uključiti veći broj sati tehničke kulture i prakse kako u osnovnoškolsko i srednješkolsko tako i u visokoškolsko obrazovanje. literatura • tehnička dokumentacija: centrometal, klimao-prema, lipovica, pireko, plamen, proklima, tpk orometal • časopis „klimaoprema info” , br . 20, 2011. development and production of competitive thermotechnical products introduction in mid-2013, croatia is to become a full member of the european union. what is going to change and how will this fact affect our production? from a long-term perspective, the entire soci-ety should profit and progress, if for no other reason, than due to the fact that country will be265 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 development and production of competitive thermotechnical products better regulated in terms of legislation than before, which should mean that the business environment for the companies wishing to cre-ate new values will also be better regulated. from a short-term perspective, the impact on individual sectors and companies will depend on the level of their preparedness for real market competition. on one hand, the market of 500 million consumers will be completely open, but it should be taken into the account that, in the past years, there were no real obstacles for penetration into that market. in order to achieve sales on foreign markets, at least the following two conditions must be met: the product must be competitive, and one should know how to place the product on the market. on the other hand, regardless of how small a country croatia is, it should be taken into the account that competition in the west is fierce, that everyone seeks new markets and that each new market, including croatia, is of interest. there were no signifi-cant obstacles in this direction either , but in the perception of the western companies our country will be viewed differently as a member of the eu than it has so far been the case. for a competitive economy, investment into own development, quality assurance, educati-on centers and investments into human reso-urces are necessary, with the aim of creating new values. this paper presents the examples of good practice through companies which create new values. we must emphasize the company centrometal, our boiler manufacturer from macinec, whose products are sold in some forty countries around the world, all the way to new zealand. the company tpk orometal from oroslavje delivers boilers for the world-famous aircraft manufacturer airbus, while the samobor-based company proklima produces air-conditioning chambers for different pur-poses, which bear labels of several renowned european chamber manufacturers. below are further details on these companies, as well as other successful companies. examples of good practice in the production of termotehcnical and process equipment – presentation of producers of competitive products centrometal the company centrometal is one of the lea-ding manufacturers of thermotechnical equi-pment in croatia in the area of boiler-building and preparation of consumer hot water . the company’s development is focused on equi-pment using renewable energy sources (wood chips, pellets, wood). the company has its own development, based on local resources, educa-tion center , test station, modern technological park and broad repair service. 3 osiguravaju visok stupanj iskorištenja kotla. posebnost kotlova eko-ckb p je ugrađen inox-bojler sanitarne tople vode potopljen u kotlovskoj vodi. kotlovi su namijenjeni grijanju od najmanjih pa do objekata srednjih veličina kao osnovni izvor topline ili kao alternativni izvor, što se u današnje vrijeme sve više koristi. slika 1: toplovodni kotao ložen drvenim peletima slika 2: toplovodni kotao ložen drvenim peletima s ugrađenim spremnikom za ptv 2.2. pireko još jedna tvrtka iz područja termotehnike i procesne tehnike koja ulaže u napredne tehnologije i vlastiti razvoj, školuje i investira u buduće kadrove, gradi i implementira nove proizvodne procese, te unatoč okruženju postiže dobre poslovne rezultate. proizvodni program tvrtke pireko razvijao se u skladu s potrebama tržišta. glavni dio je proizvodnja opreme za kotlovnice i toplinske stanice te oprema za procesnu industriju: izmjenjivači topline (spiralni, slika 3, pločasti i s cijevima u plaštu), bojleri s parnim, toplovodnim i električnim grijalicama te kombinirani bojleri, zatim ekspanzijski uređaji (slika 4), spremnici sanitarne vode, hladne vode i goriva, razdjelnici i sabirnici vode te hidrauličke skretnice. značajan udio u toj opremi zauzimaju omekšivači vode s ručnim upravljanjem i postrojenja za termičku pripremu vode. slika 3: spiralni izmjenjivači topline slika 4: ekspanzijski uređaji image 1: hot water boiler fuelled by wood pellets image 2: hot water boiler fuelled by wood pellets with built-in ptv containeri novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. razvoj i proizvodnja konkurentnih termotehničkih proizvoda 266 the company’s products are tested and certi-fied in accordance with the requirements of croatian and european standards and directi-ves, as well as relevant legislation, both for the domestic market and the countries to which products are exported. development tests and tests done in the production process are carried out at the company’s own test station, according to the procedures defined by the internal quality system, and the tests of types and finished products are done at indepen-dent institutions in the country and abroad (faculty of mechanical engineering and naval architecture, končar – institute of electrical engineering, tüv nord...). the company centrometal exports its products to some 40 countries around the world (e.g. sweden, denmark, germany, switzerland, italy, uk, usa, australia and new zealand). prominent among the recognizable products on the market is the hot water central heating boiler , type eko-cks p unit , fuelled by wood pellets (image 1). the steel hot water boiler , type eko-ck p (image 2) with the nominal he-ating output of 14 – 90 kw, with accessories, is fuelled by wood pellets, while the removal of the lower boiler door with pellet burner and replacing them with sold fuel door makes it possible to use solid fuel. smoke gases are directed through the boiler via three passages, while additional turbulators, when cm pellet-set is used, ensure a high level of use. the distinguishing characteristic of the eko-ckb p boilers is the inox heater for sanitary hot wa-ter , submerged in the boiler water . boilers are intended for heating facilities ranging from the smallest to the medium size ones, as the main or alternative source of heat, which is being increasingly used today. pireko this is another company in the area of ther-mal technology and process technology which invests into advanced technology and into its development, educates and invests into future staff, builds and implements new production processes, and despite the unfavorable envi-ronment, achieves good business results. the production program of the pireko company has been developed in accordance with the needs of the market. the principal part is the production of equipment for boiler-rooms and heating stations and the equipment for proce-ss industry: heat exchangers (spiral, image 3, plate, and shell and tube exchangers), boilers with steam, hot-water and electric heaters and combi boilers, as well as expansion devices (image 4), sanitary water , cold water and fuel containers, water separators and collectors and hydraulic baffles. a significant part in this equipment are manually operated water softe-ners and thermal water preparation plants. the production monitoring system consistent with en iso 9001:2008 has been implemented at the company, and for the production and mounting of pressure equipment, pipelines and steel structures, a certificate from the company tüv croatia according to hrn en iso 3834-3 has been obtained. the company continuously accepts professi-onal training students for practice, for which it has obtained a license from the croatian 3 osiguravaju visok stupanj iskorištenja kotla. posebnost kotlova eko-ckb p je ugrađen inox-bojler sanitarne tople vode potopljen u kotlovskoj vodi. kotlovi su namijenjeni grijanju od najmanjih pa do objekata srednjih veličina kao osnovni izvor topline ili kao alternativni izvor, što se u današnje vrijeme sve više koristi. slika 1: toplovodni kotao ložen drvenim peletima slika 2: toplovodni kotao ložen drvenim peletima s ugrađenim spremnikom za ptv 2.2. pireko još jedna tvrtka iz područja termotehnike i procesne tehnike koja ulaže u napredne tehnologije i vlastiti razvoj, školuje i investira u buduće kadrove, gradi i implementira nove proizvodne procese, te unatoč okruženju postiže dobre poslovne rezultate. proizvodni program tvrtke pireko razvijao se u skladu s potrebama tržišta. glavni dio je proizvodnja opreme za kotlovnice i toplinske stanice te oprema za procesnu industriju: izmjenjivači topline (spiralni, slika 3, pločasti i s cijevima u plaštu), bojleri s parnim, toplovodnim i električnim grijalicama te kombinirani bojleri, zatim ekspanzijski uređaji (slika 4), spremnici sanitarne vode, hladne vode i goriva, razdjelnici i sabirnici vode te hidrauličke skretnice. značajan udio u toj opremi zauzimaju omekšivači vode s ručnim upravljanjem i postrojenja za termičku pripremu vode. slika 3: spiralni izmjenjivači topline slika 4: ekspanzijski uređaji 3 osiguravaju visok stupanj iskorištenja kotla. posebnost kotlova eko-ckb p je ugrađen inox-bojler sanitarne tople vode potopljen u kotlovskoj vodi. kotlovi su namijenjeni grijanju od najmanjih pa do objekata srednjih veličina kao osnovni izvor topline ili kao alternativni izvor, što se u današnje vrijeme sve više koristi. slika 1: toplovodni kotao ložen drvenim peletima slika 2: toplovodni kotao ložen drvenim peletima s ugrađenim spremnikom za ptv 2.2. pireko još jedna tvrtka iz područja termotehnike i procesne tehnike koja ulaže u napredne tehnologije i vlastiti razvoj, školuje i investira u buduće kadrove, gradi i implementira nove proizvodne procese, te unatoč okruženju postiže dobre poslovne rezultate. proizvodni program tvrtke pireko razvijao se u skladu s potrebama tržišta. glavni dio je proizvodnja opreme za kotlovnice i toplinske stanice te oprema za procesnu industriju: izmjenjivači topline (spiralni, slika 3, pločasti i s cijevima u plaštu), bojleri s parnim, toplovodnim i električnim grijalicama te kombinirani bojleri, zatim ekspanzijski uređaji (slika 4), spremnici sanitarne vode, hladne vode i goriva, razdjelnici i sabirnici vode te hidrauličke skretnice. značajan udio u toj opremi zauzimaju omekšivači vode s ručnim upravljanjem i postrojenja za termičku pripremu vode. slika 3: spiralni izmjenjivači topline slika 4: ekspanzijski uređaji image 3: spiral heat exchangers image 4: expansion devices267 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 development and production of competitive thermotechnical products chamber of trades and crafts. also, it provides scholarships for the future staff studying at the faculty of mechanical engineering and naval architecture, university of zagreb. they apply for the programs under the ipa iii program. tpk orometal with its own design and construction office and the technological development service, tpk orometal has collected valuable experi-ence in the production of steam boilers and pressure containers for 55 years. thanks to continuous development and acceptance of the possibilities offered by high technology, it develops products which are on a par with those of european and global boiler plant manufacturers by their quality, appearance and design (image 6). products are exported to austria, italy, germany, bosnia and herzegovi-na, the netherlands, sweden... the company continuously monitors, enhan-ces and improves the quality systems through internal and external evaluations, and takes timely corrective measures to eliminate incon-sistencies and undertake preventive actions (quality assurance system according to the iso 9001:2000 standard); it permanently trains its employees with the aim of developing the awareness that quality pays off, since studies show that it is quality that ensures a larger market share, rather than a lower price. it should be emphasized that the company has recently delivered the third out of five boilers for the airbus aircraft factory (image 5). this is the largest boiler which has so far been deli-vered from the plant. the boiler uses biomass as energy source, and the boiler mass is 72 t, its length 9.2 m, height 4 m, width 4.1 m, while its capacity is 22 t/h. the job, including the making of technical documents, ensu-ring consistence with the european technical guidelines and certification in accordance with the european standards, has been completed in four months. plamen plamen has an 85-year old tradition in the pro-duction of cast-iron products. it is one of the largest foundries and producers of household appliances for individual space heating (ovens, fireplaces and stoves, image 7) using solid fuel as renewable energy source. the company is specialized in the production of thin-walled castings, as oven, stove, boiler and fireplace parts. plamen is an export-oriented company, and over 70% of its production is exported to the eu and other european countries’ markets. lipovica for 40 years, the company’s basic production program has consisted of aluminum high-pressure cast radiators (images 8 and 9) and castings in pressure and gravity die-casting. the integrated quality assurance system iso 9001 and the environment protection system iso 14001 were implemented into the produc-tion. despite the crisis in the past two years, production and sales are increasing at a 15% image 5: delivery of the steam boiler for the airbus aircraft factory image 6: examples from the plant – boiler production 4 u tvrtku je implementiran sustav praćenja proizvodnje prema en iso 9001 : 2008, a za izradu i montažu tlačne opreme, cjevovoda i čeličnih konstrukcija ishođen certifikat od tvrtke tüv croatia prema hrn en iso 3834-3. tvrtka kontinuirano prihvaća učenike strukovnog obrazovanja na stručnu praksu za što je od obrtničke komore ishodila dozvolu. također na fakultetu strojarstva i brodogradnje sveučilišta u zagrebu budućim kadrovima osigurava stipendije tijekom studija. apliciraju na programe iz ipa iii programa. 2.3. tpk orometal tpk orometal vlastitim projektno-konstrukcijskim uredom, tehnološkom razvojnom službom prikuplja vrijedna iskustva u proizvodnji parnih kotlova i tlačnih spremnika već 55 godina. kontinuiranim razvojem i prihvaćanjem mogućnosti visoke tehnologije razvija proizvode koji po kvaliteti, izgledu i dizajnu te funkcionalnosti ne zaostaju za europskim i svjetskim proizvođačima kotlovskih postrojenja (slika 6). proizvode izvoze u austriju, italiju, njemačku, bih, nizozemsku, švedsku... kontinuirano prate, dograđuju i poboljšavaju sustave kvalitete internim i eksternim prosudbama te pravovremeno poduzimaju korektivne radnje da bi se uklonile neusklađenosti i poduzele preventivne aktivnosti (sustav osiguranja kvalitete prema normi iso 9001:2000); stalno osposobljavaju sve zaposlene u cilju razvijanja svijesti da se kvaliteta isplati, jer istraživanja pokazuju da kvaliteta osigurava veći tržišni udio nego niža cijena. vrijedi istaknuti da je tvrtka nedavno isporučila već treći od pet kotlova za tvornicu aviona airbus (slika 5). radi se o do sada najvećem kotlu koji je isporučen iz prostora pogona. kotao koristi biomasu kao energent, pri čemu masa kotla iznosi 72 tone, duljina 9,2 m, visina 4 m, širina 4,1 m, dok kapacitet iznosi 22 t/h. posao s izradom tehničke dokumentacije, usklađivanjem s europskim tehničkim smjernicama te certificiranjem sukladno europskim normama završen je u četiri mjeseca. slika 5: isporuka parnog kotla za tvornicu aviona airbus slika 6: primjeri iz pogona – proizvodnja kotlova 2.4. plamen plamen ima 85-godišnju tradiciju u proizvodnji lijevanoželjeznih proizvoda. jedna je od najvećih ljevaonica i proizvođača kućanskih aparata za pojedinačno zagrijavanje prostora (štednjaci, kamini i peći, slika 7) na kruto gorivo kao obnovljivi izvor energije. tvrtka je specijalizirana za proizvodnju tankostijenih odljevaka, kao komponenti štednjaka, peći, kotlova i kamina.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. razvoj i proizvodnja konkurentnih termotehničkih proizvoda 268 to 20% rate. over 80% products are exported to foreign markets (bosnia and herzegovina, serbia, the czech republic, russia, ukraine, romania, france, portugal, algeria). the company has produced castings for car industry, electronic and electroindustry, fur-niture industry and the construction sector for many years. in cooperation with partners, it manufactures aluminum castings up to the high degree of completion. it cooperates with the faculty of metallurgy in sisak and the faculty of mechanical engineering and naval architecture in zagreb in the development of new products and radiator testing. lipovica was the first company in the world which developed the option of connecting the radiator to a concealed installation in the floor or wall for the high-pressure cast radiator type. klimaoprema klimaoprema is a company which has been producing air-conditioning and ventilation equipment for almost forty years, and in the last decade, the equipment for clean areas. the production program contains air distri-bution elements (grids, diffusers, valves), noise suppressor , fire valves, air curtains, floor convectors. the company has a modern erp business process management it system, the certified quality management system iso 9001 and a testing laboratory, which allows it to create image 7a: oven dora image 7b: fireplace tena image 7c: stove calorex 5 plamen je izvozno orijentirana tvrtka, te preko 70% proizvodnje izvozi na tržište eu-a i ostalih europskih zemalja. slika 7a: peć dora slika 7b: kamin tena slika 7c: štednjak calorex 2.5. lipovica osnovni proizvodni program tvrtke već 40 godina čine aluminijski visokotlačno lijevani radijatori (slike 8 i 9) te odljevci u tlačnom i kokilnom lijevu. u proizvodnju aluminijskih proizvoda uveden je objedinjen sustav osiguranja kvalitete iso 9001 i zaštite okoliša iso 14001. unatoč krizi u prošle dvije godine proizvodnja i prodaja rastu između 15% i 20%. više od 80% proizvoda izvozi se na strano tržište (bih, srbija, češka, rusija, ukrajina, rumunjska, francuska, portugal, alžir). u svom dugogodišnjem radu proizvode odljevke za autoindustriju, elektronsku i elektroindustriju, industriju namještaja, građevinarstvo. u suradnji s partnerima izrađuju aluminijske odljevke do visokog stupnja dovršenosti. u razvoju novih proizvoda i ispitivanju radijatora surađuju s metalurškim fakultetom u sisku i fsb-om. lipovica je prva u svijetu za visokotlačno lijevani tip radijatora razvila mogućnost priključka radijatora u skrivenoj instalaciji u podu ili zidu. slika 8: visokotlačno lijevani aluminijski radijator tip orion slika 9: visokotlačno lijevani aluminijski radijator tip solar 5 plamen je izvozno orijentirana tvrtka, te preko 70% proizvodnje izvozi na tržište eu-a i ostalih europskih zemalja. slika 7a: peć dora slika 7b: kamin tena slika 7c: štednjak calorex 2.5. lipovica osnovni proizvodni program tvrtke već 40 godina čine aluminijski visokotlačno lijevani radijatori (slike 8 i 9) te odljevci u tlačnom i kokilnom lijevu. u proizvodnju aluminijskih proizvoda uveden je objedinjen sustav osiguranja kvalitete iso 9001 i zaštite okoliša iso 14001. unatoč krizi u prošle dvije godine proizvodnja i prodaja rastu između 15% i 20%. više od 80% proizvoda izvozi se na strano tržište (bih, srbija, češka, rusija, ukrajina, rumunjska, francuska, portugal, alžir). u svom dugogodišnjem radu proizvode odljevke za autoindustriju, elektronsku i elektroindustriju, industriju namještaja, građevinarstvo. u suradnji s partnerima izrađuju aluminijske odljevke do visokog stupnja dovršenosti. u razvoju novih proizvoda i ispitivanju radijatora surađuju s metalurškim fakultetom u sisku i fsb-om. lipovica je prva u svijetu za visokotlačno lijevani tip radijatora razvila mogućnost priključka radijatora u skrivenoj instalaciji u podu ili zidu. slika 8: visokotlačno lijevani aluminijski radijator tip orion slika 9: visokotlačno lijevani aluminijski radijator tip solar image 8: high-pressure cast aluminum radiator , type orion image 9: high-pressure cast aluminum radiator , type solar269 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 development and production of competitive thermotechnical products competitive products which it places on many european and global markets. it presents its products on many fairs around europe. images 10 and 11 show variable-flow regula-tors which allow the regulation of supply or outflow air in ventilation or air-conditioning systems. in the last decade, product research has also been directed to cleanroom technology. these are wall, ceiling and floor panel coverings manufactured for clean, sterile areas (opera-ting theaters – image 12, special laboratories – image 13, pharmacological plants, hospitals...), air-conditioning products intended for the supply of 100% clean air into such areas, which require a high class of room purity, and devices used for safe and sterile work in cleanrooms (microbiological cabinet, laminar cabinets and cabins, absolute ceiling filters). proklima by investment into its own development and business operations and by continuous deve-lopment of new products, the company has established itself on the world market for the production of ventilation, air-conditioning and hot-air heating in the last few years. its production program consists of: modular , pool and hygienic air conditioners, hot-air applian-ces, air dehumidifiers and the new generations of energy-efficient appliances in the prok line: the device with adiabatic water cooling, heat regenerator appliance, compact pool small-dimension air-conditioners, and compact recuperator units. image 10: cylindrical regulator image 11: rectangular regulator 6 2.6. klimaoprema klimaoprema je tvrtka koja gotovo četrdeset godina proizvodi opremu za klimatizaciju, ventilaciju te, u posljednjih desetak godina, opremu za čiste prostore. proizvodni program sadrži elemente za distribuciju zraka (rešetke, difuzore, zaklopke) prigušivače buke, protupožarne zaklopke, zračne zavjese, podne konvektore. tvrtka ima moderni erp informatički sustav za upravljanje poslovnim procesima, certificirani sustav upravljanja kvalitetom iso 9001 i ispitni laboratorij što joj omogućuje stvaranje konkurentnih proizvoda koje plasira na mnoga europska i svjetska tržišta. svoje proizvode izlaže na mnogim sajmovima diljem europe. na slikama 10 i 11 prikazani su regulatori varijabilnog protoka koji omogućuju regulaciju količine dobavnog ili otsisnog zraka u sustavima ventilacije i klimatizacije. slika 10: cilindrični regulator slika 11: pravokutni regulator u posljednjih desetak godina istraživanja proizvoda usmjerena je i na tehniku čistih prostora (cleanroom technology). to su zidne, stropne i podne panelne obloge koje se proizvode za čiste, sterilne prostore (operacijske dvorane – slika 12, specijalni laboratoriji – slika 13, pogoni za proizvodnju lijekova, bolnice...), klimatizacijski proizvodi, koji su namijenjeni za dovod 100-postotno čistog zraka u takve prostore koji zahtijevaju visoku klasu čistoće prostora, te uređaje koji se koriste za siguran i sterilan rad u čistim prostorima (mikrobiološki kabineti, laminarni kabineti i kabine, apsolutni stropni filtri). slika 12: operacijska dvorana opremljena kao sterilni prostor slika 13: mikrobiološki laboratorij izveden kao čisti prostor image 12: operating theater equipped as sterile area image 13: microbiological laboratory made as cleanroom 6 2.6. klimaoprema klimaoprema je tvrtka koja gotovo četrdeset godina proizvodi opremu za klimatizaciju, ventilaciju te, u posljednjih desetak godina, opremu za čiste prostore. proizvodni program sadrži elemente za distribuciju zraka (rešetke, difuzore, zaklopke) prigušivače buke, protupožarne zaklopke, zračne zavjese, podne konvektore. tvrtka ima moderni erp informatički sustav za upravljanje poslovnim procesima, certificirani sustav upravljanja kvalitetom iso 9001 i ispitni laboratorij što joj omogućuje stvaranje konkurentnih proizvoda koje plasira na mnoga europska i svjetska tržišta. svoje proizvode izlaže na mnogim sajmovima diljem europe. na slikama 10 i 11 prikazani su regulatori varijabilnog protoka koji omogućuju regulaciju količine dobavnog ili otsisnog zraka u sustavima ventilacije i klimatizacije. slika 10: cilindrični regulator slika 11: pravokutni regulator u posljednjih desetak godina istraživanja proizvoda usmjerena je i na tehniku čistih prostora (cleanroom technology). to su zidne, stropne i podne panelne obloge koje se proizvode za čiste, sterilne prostore (operacijske dvorane – slika 12, specijalni laboratoriji – slika 13, pogoni za proizvodnju lijekova, bolnice...), klimatizacijski proizvodi, koji su namijenjeni za dovod 100-postotno čistog zraka u takve prostore koji zahtijevaju visoku klasu čistoće prostora, te uređaje koji se koriste za siguran i sterilan rad u čistim prostorima (mikrobiološki kabineti, laminarni kabineti i kabine, apsolutni stropni filtri). slika 12: operacijska dvorana opremljena kao sterilni prostor slika 13: mikrobiološki laboratorij izveden kao čisti prostori novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. razvoj i proizvodnja konkurentnih termotehničkih proizvoda 270 the company has the following certificates: certification according to the iso 9001:2000 quality assurance system, tüv certification according to the din 1946-4, vdi 6022, en 13053 standards and guidelines, the euro-vent certificate and the ce conformity mark. image 14 shows an air-conditioning chamber from the new generation of energy-efficient appliances of the prokcool line with adiabatic cooling. the capacity of the air-conditioning chamber is in the range of 1.800 – 29.000 m3/h. over 40% of the cooling effect is obta-ined exclusively by indirect adiabatic cooling: an efficient return of the heat energy through plate recuperator with the effect rate of up to 75%. the chamber uses a heat pump integra-ted between the pressure and outflow cha-nnel. the largest number of units are modular air-conditioning chambers made with air supply in the range of 800 to 130.000 m3/h, for indoor and outdoor installation (image 15). the company proklima exports its products to some 30 countries around the world, with particular activity in the russian and former soviet union markets (kazakhstan, ukraine, georgia...). it should be emphasized that proklima’s production plants also produce air-conditioning chambers for renowned europe-an air-conditioning chamber manufacturers, under their brands (oem model): munters (sweden), unicon (uk), fair (the netherlan-ds), systemair (sweden/germany). more companies which achieve outstanding results should be listed along with the above manufacturers of thermotechnical and process equipment, e.g. “đuro đaković” , senko, mb frigo grupa, oprema-uređaji... they were not listed in this paper due to objective reasons, which by no means dimi-nishes the quality of their work and competiti-ve products. conclusion the paper gives examples of successful pro-ducers of thermotechnical and process equi-pment in croatia. these are mostly companies with long-standing tradition in the production of ovens, boilers, different heat exchangers, pressure vessels, ventilation and air-conditio-ning equipment. their vision is investing into human potential, constantly raising work pro-ductivity and improving all business processes. they show that products must be continuously redesigned for optimum performance, the most favorable raw material sources sought, and the time necessary to finish a product reduced. the above producers are simply an inspirati-on for others, and above all for the youngest ones, which should be directed to the profe-ssions which can improve the economic status of the society. in this area, it will be necessary to change the society’s perception regarding the importance of investments, primarily into professional education. in relation to this, the new curricula must be planned in accordance with the needs of the market, and include more time allocated to technical culture and practice, both in elementary and high school education, and in higher education. bibliography • technical documents: centrometal, klimao-prema, lipovica, pireko, plamen, proklima, tpk orometal • magazine „klimaoprema info” , no. 20, 2011 image 14: prokcool air-conditioning chamber with adiabatic water cooling image 15: modular air-conditioning chambers of the size ku 1 - ku 24 7 2.7. proklima ulaganjem u vlastiti razvoj i poslovanje te kontinuiranim razvojem novih proizvoda tvrtka se u nekoliko posljednjih godina etablirala na svjetskom tržištu u proizvodnji opreme za ventilaciju, klimatizaciju i toplozračno grijanje. proizvodni program obuhvaćaju: modularni, bazenski i higijenski klima-uređaji, toplozračni uređaji, uređaji za odvlaživanje zraka te nove generacije energetski učinkovitih uređaja linije prok: uređaj s adijabatskim hlađenjem vodom, uređaj s regeneratorom topline, kompaktni bazenski klima-uređaji malih dimenzija, kompaktne rekuperatorske jedinice. tvrtka posjeduje sljedeće certifikate: certifikacija prema iso 9001:2000 sustavu upravljanja kvalitetom, tüv certifikacija prema normama i smjernicama din 1946-4, vdi 6022, en 13053, eurovent certifikat te ce znak sukladnosti. na slici 14 prikazana je klima-komora iz nove generacije energetski učinkovitih uređaja prokcool linije s adijabatskim hlađenjem. kapacitet klima-komore je od 1.800 – 29.000 m 3 /h. više od 40 % rashladnog učinka dobiva se isključivo indirektnim adijabatskim hlađenjem: učinkovit povrat toplinske energije pomoću pločastog rekuperatora sa stupnjem djelovanja do 75%. komora koristi dizalicu topline integriranu između tlačnog i odsisnog kanala. najveći broj jedinica su modularne klima-komore koje se izrađuju s dobavom zraka od 800 do 130.000 m 3 /h, za unutarnju i vanjsku ugradnju (slika 15). slika 14: prokcool klima-komora s adijabatskim hlađenjem vodom slika 15: modularne klima-komore veličine ku 1 - ku 24 tvrtka proklima svoje proizvode izvozi u 30-ak zemalja diljem svijeta s posebnom aktivnošću na ruskom i tržištima bivšeg sovjetskog saveza (kazahstan, ukrajina, gruzija...). vrijedi istaknuti da se u proizvodnim pogonima proklime proizvode i klima-komore za ugledne europske proizvođače klima-komora pod njihovim brendom (model oem): munters (švedska), unicon (engleska), fair (nizozemska), systemair (švedska/njemačka). navedenim proizvođačima termotehničke i procesne opreme treba pridodati još više tvrtki koje postižu zavidne rezultate kao npr. "đuro đaković", senko, mb frigo grupa, oprema-uređaji... zbog objektivnih razloga nisu navedeni u ovom radu, što nikako ne umanjuje njihov rad i konkurentne proizvode.rudolf stracaboško inovativnost i efikasnost u svim sferama društva innovation and efficiency in all spheres of societyi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativnost i efikasnost u svim sferama društva 272 uvod živimo u vremenu treće industrijske revolucije, novog geopolitičkog poretka i vremenu ener-getske tehnologije. prešli smo iz međupoveza-nog u međuzavisni svijet. u novim okolnosti-ma, koje uvode do sada nepoznate parametre, inovativnost i efikasnost na razinama država su imperativ! inovacijska kultura države važan je faktor koji pokazuje kako se brzo neka država prilagođava novim zahtjevima i prepoznaje ih kao prilike za rast i prosperitet. kako kaže b. russell: „ekonomske institucije ovise o poštivanju zakona.” prema wef-u, the global competitivnes report 2011–2012, švicarska je na prvom, a singapur na drugom mjestu u svijetu po konkurentnosti. obje su zemlje karakterizirane kao vrlo efikasne u pro-vođenju zakona i regulativa. sad je s prvog pao na sedmo mjesto po konkurentnosti. inovativnost je faktor koji se pokazao dominan-tnim za uspješnost neke zemlje na domaćem i međunarodnom tržištu. prema l. summersu, sad je bila vodeća zemlja u svijetu zadnjih sto godina, jer je bila svjetski lider u znanosti, njezinoj efikasnoj primjeni u nove proizvode u svim sferama. sve industrijske revolucije karakterizirane su izrazitim kvantnim skokovima u inovativnosti i efikasnosti. multinacionalne kompanije, sa sjedištima u najrazvijenijim zemljama zapada, od počet-ka globalizacije pa do danas odgovarale su izazovima globalnog tržišta modusima: „gloka-lizacije” , „reverzne inovacije” , a danas, kao i svi participanti domaćih tržišta razvijenih zemalja, „reindustrijalizacijom” . te promjene u pristu-pu uvjetovane su usponom zemalja u razvoju i stanovitom stagnacijom zemalja razvijenog svijeta. prema „the economistu”: kina i indija su udvostručile svoje ekonomije u svega deset godina, nakon što su otvorile svoja tržišta krajem prošlog stoljeća. to su uspjele posti-ći usvajanjem faktora koji su zemlje zapada učinili bogatima, a to su: tehnologije, znanja, prilagodba politike potrebama ekonomije. industrijska proizvodnja u svim zemljama razvi-jenog svijeta kontinuirano pada, a u zemljama u razvoju raste od početka globalizacije. prema podacima unctad-a, kina je već gotovo susti-gla sad u opsegu industrijske proizvodnje. u isto vrijeme pojačava se i problem nezaposle-nosti na zapadu. zemlje zapada žele preokre-nuti taj trend s „reindustrijalizacijom” , u cilju zapošljavanja vlastite populacije i zadržavanja ekonomske moći. tek će novi poslovni modeli globalnog tržišta pokazati koji je najbolji način da se to postigne. marketing te inovativnost i efikasnost u marke-tingu neophodni su za svaku tvrtku, bilo da ona djeluje na lokalnom ili međunarodnom tržištu. sagledavajući sve raspoložive faktore, anali-ze i interakcije moguće je kreirati strategije, akcijske planove te poslovne modele, imajući u vidu da oni moraju biti komplementarni glo-balnoj strategiji države. kompleksnost nalaže da se sada za tu svrhu koriste iskusni, široko i temeljno obrazovani kadrovi. inovacijska kultura države „inovacijska kultura države” pokazatelj je brzine prilagodljivosti države novim prilikama. ona omogućuje da društvo odgovori izazovima novih vanjskih i unutarnjih promjena i da ih na najbolji način iskoristi za svoj daljnji razvoj i prosperitet. država ima najveću inovacijsku kulturu ako je pretežno individualistička i spremna preuzeti rizik u poslovanju. sad je prema tim kriterijima zemlja s najvećom inovacijskom kulturom, da-kle s najbržom prilagodbom novim zahtjevima globalnog i lokalnog tržišta. bilanca bogatstva države un je nedavno objavio studiju procjene uku-pnog bogatstva zemalja. studija ima drugačiji pristup od kriterija bnd-a i mada ne obuhvaća sve relevantne faktore, vrlo je vrijedan dopri-nos promatranju i razumijevanju potencijala i bogatstava država. ona obuhvaća raspoloživi potencijal radne snage (naobrazba, vještine radne snage i raspoložive godine rada), resurse prirode (zemlja, šume, fosilna goriva i minerali) te proizvedene resurse (zgrade, strojevi, infra-struktura). per capita japan je na prvom mje-stu liste. njegov procijenjeni ljudski potencijal273 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation and efficiency in all spheres of society je najveći, baš kao i proizvedeni resursi, dok su mu prirodni resursi vrlo mali. u ukupnom zbiru, per capita, slijedi sad. hrvatska nije obu-hvaćena ovom studijom, no procijeniti se može da je u bogatstvu hrvatske per capita ljudski potencijal znatno veći od resursa prirode i proizvedenih resursa. visoka nezaposlenost, neadekvatna naobrazba, usporeno stjecanje iskustvenih znanja te emigracija, ozbiljna su prijetnja tom velikom resursu društva. ključno je da hrvatska hitno preokrene taj trend, te prilagodi obrazovni sistem potrebama nove realnosti, gradi odgovarajuću infrastrukturu te unapređuje zakone i odredbe, stvarajući stabilnu i snažnu platformu za kreiranje i kori-štenje novih vrijednosti za dobrobit hrvatskog društva. relevantnost poslovnog modela novi poslovni modeli imaju dominantan utje-caj u 21. stoljeću. stoga je od izuzetne važnosti razvijati nove inovativne poslovne modele koji će zadovoljiti zahtjeve novog vremena i tržišta. pri tome će tvrtke i dalje morati voditi računa kako izbjeći strukturnu i kulturnu inerciju. na razini pojedinih grana industrije kvalitetan marketing i sveobuhvatno istraživanje global-nog i lokalnih tržišta davat će jake signale do-nositeljima odluka, koji odlučuju o prirodnom rastu ili akvizicijama, o evolucionom ili revolu-cionom razvoju proizvoda i usluga. donositelji odluka svakako trebaju imati na umu i lekcije koje su naučene iz primjera aeg-a i westing-housea. ciklusi poslovno-proizvodnih i finan-cijskih procesa podložni su promjenama zbog promjena parametara, što otežava donošenje poslovnih odluka. raspodjela ukupne vrijednosti proizvoda, od ideje pa do njegove komercijalne prodaje na konkurentnom tržištu, važan je parametar za kreiranje poslovnog modela. forma i supstancija globalnog uspjeha države inovativna i efikasna suradnja svih institucija društva ključ je uspjeha jedne države. esenci-jalno je stoga koncipirati efektivnu, jednostav-nu i transparentnu strukturu raspodjele moći i utjecaja. u suštini, to je top-down proces, inovativnost i efikasnost u svim sferama društva; r. stracaboško, idok, 2012, 11-12-10. ’12 page 5 slika 1: podjela tržišta radne snage slika 1 predstavlja ilustraciju podjele tržišta radne snage prema katzu, autoru i kessleru. "kreativni kreatori" predstavnici su izvrsnosti, najkreativniji kadrovi koji će davati impetus pokretanju novih industrija, inovacija, r&d te davati značajan doprinos kreiranju novih vrijednosti, zapošljavanja, stvaranja i održavanja inovativnog, kreativnog i stabilnog hrvatskog društva. "kreativni poslužioci" će također svojom inovativnošću i efikasnošću stvarati razlike i komparativne poslovne prednosti za hrvatsko gospodarstvo. oni će pridonijeti decentralizaciji stvaranja vrijednosti. "rutinski kreatori" i "rutinski poslužioci" najviše su izloženi da izgube posao u ekonomskoj krizi, modernizaciji industrije ili zbog upošljavanja jeftinije strane radne snage s globalnog tržišta, koje se dramatično povećalo aktivnim uključivanjem, prije svega, kineske i indijske radne snage u globalno tržište. inovativnost i efikasnost u procesu od inovacije do komercijalne proizvodnje interes svakog društva je da se razvijaju inovacije koje će se u najkraćem roku preseliti iz misli inovatora na tržište, u uspješnu komercijalnu proizvodnju, koja će stvarati novu vrijednost, novu industriju i pokretati zapošljavanje. uspješnost tog procesa, pogotovo za potpuno nove ideje i potencijalne proizvode je stvar timskog rada i odlučnosti, inovativnosti i efikasnosti cijelog tog kompleksnog spektra. slika 2 je ilustracija podjele inovacijskog spektra klasificiranog prema t. l. friedmanu i m. mandelbaumu. slika 1: podjela tržišta radne snagei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativnost i efikasnost u svim sferama društva 274 koji se utvrđuje bottom-up procesom. iz vizije na bazi globalne strategije države kreiraju se pojedinačne strategije i akcijski planovi tvrtki unutar jedne cjeline. praksa pokazuje važnost primjene bsc-a. potrebno je poznavati raspo-ložive temeljne društvene moći, a to su znanja i iskustva radno sposobne populacije te kako je ona organizacijski strukturirana. jasna struktura, definiranost i transparentnost omogućuje jednostavnu i uspješnu strukturu u kojoj su svi slojevi društva međusobno zapravo partneri. ni populacijski ni ekonomski „velika zemlja” , ni po tim pokazateljima „mala zemlja” ne može biti uspješna ukoliko nema djelotvor-ne suradnje između vlade i privrede, tran-sparentnih odnosa na svim relacijama, a sve bazirano na efektivnom provođenju zakona, regulativa i dogovora. faktori ujedinjavanja i sinergije su i vizije, strategije i akcijski planovi. utjecaj znanja i profili naobrazbe za 21. stoljeće ibm-ova je studija pokazala da su t-shaped profesionalci potreba za današnje vrijeme i za budućnost. vrijeme globalizacije i informatič-ke tehnologije dovelo nas je danas u vrijeme energetske tehnologije koje će najvjerojatnije dominirati većim dijelom 21. stoljeća. napred-ne zemlje svoj obrazovni sustav preusmjera-vaju „nazad” prema temeljnim prirodnim i tehničkim znanostima, ponajviše usmjerenim na energetiku. budući da se svijet suočava i s velikim proble-mima demografije, postoji izrazita potreba za ulaganjem i u izobrazbu u agrikulturi, medicini, biotehnologiji i drugome komplementarnome. nesumnjivo je da je potrebno usmjeravati izobrazbu tako da se mogu doseći stupnjevi izvrsnosti, kroz teoretsku i praktičnu izobrazbu te rad u privredi u hrvatskoj. slika 1 predstavlja ilustraciju podjele tržišta radne snage prema katzu, autoru i kessleru. „kreativni kreatori” predstavnici su izvrsnosti, najkreativniji kadrovi koji će davati impetus pokretanju novih industrija, inovacija, r&d te davati značajan doprinos kreiranju novih vri-jednosti, zapošljavanja, stvaranja i održavanja inovativnog, kreativnog i stabilnog hrvatskog društva. „kreativni poslužioci” će također svo-jom inovativnošću i efikasnošću stvarati razlike i komparativne poslovne prednosti za hrvatsko gospodarstvo. oni će pridonijeti decentralizaci-ji stvaranja vrijednosti. „rutinski kreatori” i „rutinski poslužioci” naj-više su izloženi da izgube posao u ekonomskoj krizi, modernizaciji industrije ili zbog upošlja-vanja jeftinije strane radne snage s globalnog tržišta, koje se dramatično povećalo aktivnim inovativnost i efikasnost u svim sferama društva; r. stracaboško, idok, 2012, 11-12-10. ’12 page 6 slika 2: inovacijski spektar kooperacija svih participanata spektra od inovacije do profitabilne proizvodnje je nužna. vlade vodećih ekonomija svijeta danas ulažu znatno više u r&d i r&e istraživanja, koja su također vrlo blizu tržišta, a ne samo u fundamentalna istraživanja kao nekad, koja ne utječu na formiranje tržišta već su od općeg interesa društva. mada postoji opasnost da se ošteti opći potencijal za inovativnost, danas taj novi pristup ipak ne utječe negativno na formiranje tržišta, budući da vlade ulažu u područja koja su od općeg interesa. to su: energetika, izobrazba, agrikultura, zdravstvo. privatni sektor zapada sustavno smanjuje ulaganja u r&d od 80-ih godina prošlog stoljeća pod pritiskom konkurentnog tržišta. r&d je jako riskantan po pitanju predviđanja uspješnosti rezultata, ali je neophodan za nalaženje i formiranje inovacija, omogućuje veći ekonomski rast, povećanje nacionalne sigurnosti i poboljšanje uvjeta života. "kreativni kreatori" nosioci su izvođenja r&d i r&e te uz korištenje domaće superiorne infrastrukture privlače domaća i strana ulaganja. primjerice, vidljivo je da je kineska vlada svjesna da najveći dio vrijednosti proizvoda ide u zemlje gdje je r&d i visoki industrijski dizajn proizvoda, te da kini pripadne samo mali dio dobiti od toga što je proizvedeno u njenim tvornicama. to je vrlo vjerojatno i razlog zašto kina danas ulaže znatne napore i resurse u razvoj vlastitog r&d, kako bi osigurala da joj ostane veći dio vrijednosti proizvoda, te da stvori uvjete da može razvijati vlastite inovacije i nove industrije. "ventre kapitalisti" i poduzetnici preuzimaju inovacije i premošćuju rizike te rješavaju zahtjevne zadatke kompetentno, inovativno i efikasno. vlada može oblikovati tržište kako bi inovativni proizvod, proizvodnja i industrija dosegli profitabilnu proizvodnju, bez da ikoga preferira. ona može ponuditi da slika 2: inovacijski spektar275 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation and efficiency in all spheres of society uključivanjem, prije svega, kineske i indijske radne snage u globalno tržište. inovativnost i efikasnost u procesu od inovacije do komercijalne proizvodnje interes svakog društva je da se razvijaju ino-vacije koje će se u najkraćem roku preseliti iz misli inovatora na tržište, u uspješnu ko-mercijalnu proizvodnju, koja će stvarati novu vrijednost, novu industriju i pokretati zapošlja-vanje. uspješnost tog procesa, pogotovo za potpuno nove ideje i potencijalne proizvode je stvar timskog rada i odlučnosti, inovativnosti i efikasnosti cijelog tog kompleksnog spektra. slika 2 je ilustracija podjele inovacijskog spek-tra klasificiranog prema t . l. friedmanu i m. mandelbaumu. kooperacija svih participanata spektra od ino-vacije do profitabilne proizvodnje je nužna. vlade vodećih ekonomija svijeta danas ulažu znatno više u r&d i r&e istraživanja, koja su također vrlo blizu tržišta, a ne samo u fun-damentalna istraživanja kao nekad, koja ne utječu na formiranje tržišta već su od općeg interesa društva. mada postoji opasnost da se ošteti opći potencijal za inovativnost, danas taj novi pristup ipak ne utječe negativno na formi-ranje tržišta, budući da vlade ulažu u područja koja su od općeg interesa. to su: energetika, izobrazba, agrikultura, zdravstvo. privatni sek-tor zapada sustavno smanjuje ulaganja u r&d od 80-ih godina prošlog stoljeća pod pritiskom konkurentnog tržišta. r&d je jako riskantan po pitanju predviđanja uspješnosti rezultata, ali je neophodan za na-laženje i formiranje inovacija, omogućuje veći ekonomski rast, povećanje nacionalne sigurno-sti i poboljšanje uvjeta života. „kreativni kreatori” nosioci su izvođenja r&d i r&e te uz korištenje domaće superiorne infra-strukture privlače domaća i strana ulaganja. primjerice, vidljivo je da je kineska vlada svje-sna da najveći dio vrijednosti proizvoda ide u zemlje gdje je r&d i visoki industrijski dizajn proizvoda, te da kini pripadne samo mali dio dobiti od toga što je proizvedeno u njenim tvornicama. to je vrlo vjerojatno i razlog zašto kina danas ulaže znatne napore i resurse u razvoj vlastitog r&d, kako bi osigurala da joj ostane veći dio vrijednosti proizvoda, te da stvori uvjete da može razvijati vlastite inovacije i nove industrije. „ventre kapitalisti” i poduzetnici preuzima-ju inovacije i premošćuju rizike te rješavaju zahtjevne zadatke kompetentno, inovativno i efikasno. vlada može oblikovati tržište kako bi inovativni proizvod, proizvodnja i industrija dosegli profitabilnu proizvodnju, bez da ikoga preferira. ona može ponuditi da bude prvi kupac dokazanog proizvoda, da kreira zakonske okvire koji podižu standarde, dodjeljuje dr-žavnog službenika kao direktni i jedini kontakt između države i poduzetnika i projekta, stvara-jući time uvjete za učinkovito i transparentno djelovanje. suprotno tome, vlada djeluje deva-stirajuće na proces nedefiniranjem potrebnih odredbi, konfliktnim direktivama i regulati-vama, sporim rješavanjem patentnih prava i sličnom nedorečenošću i neefikasnošću. dugačak je put od ideje do komercijalnog koncepta i uspješne komercijalne proizvodnje. primjerice, razvoj spektra procesa industrije pučinskih vjetroelektrana u sjevernom moru traje već dvanaest godina i još nije završen. zaključak neophodna je efikasna suradnja svih struk-tura hrvatskog društva kako bi država krenu-la putem prosperiteta i stabilnosti. za to je potrebno da vlada definira globalnu državnu strategiju te je razjašnjava ostalim struktura-ma društva. državne i privatne tvrtke izrađuju svoje strategije i akcijske planove komplemen-tarne državnim. u interaktivnom procesu one će utjecati na promjenu strategija kada se uoči potreba. treba pospješiti inovacijsku kulturu društva i efikasnost primjene zakonskih regulativa. znanje je glavni pokretač uspješnosti društva, pa je neophodno usmjeriti napore društva u stvaranje “kreativnih kreatora” .i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativnost i efikasnost u svim sferama društva 276 introduction we live in a time of the third industrial revo-lution, a new geopolitical order and a time of energy technology. we have made a transition from an interrelated to an interdependent world. in such new circumstances that introdu-ce previously unknown parameters, innovation and efficiency on a state level are imperative! a country’s innovation culture is an important factor that shows how quickly a county adapts to new demands and identifies their as oppor-tunities for growth and prosperity. as b. russell said: “economic institutions depend on legal compliance.” according to wef , the global competitiveness report 2011–2012, switzerland is the most competiti-ve, and singapore is the second most compe-titive country in the world. both countries are characterized as very efficient in enforcing laws and regulations. the usa has dropped from being number one to being number seven in competitiveness. innovation is a factor that has proven to be do-minant for a country’s success on the local and international markets. according to l. sum-mers, the usa was a leading country in the world for the past one hundred years because it was a world leader in science and its efficient application to new products in all spheres. all industrial revolutions are characterized by pronounced quantum leaps in innovation and efficiency. form the beginning of globalization to date, multinational corporations headquartered in the most developed western countries res-ponded to challenges of the global market using “glocalization” and “reverse innovation” , and they now use “reindustrialization” along with all other payers in developed countries’ markets. these changes to approach were caused by progress in developing countries and certain stagnation in developed countri-es. according to the economist, china and india have doubled their economies in only ten years after they opened their markets to the world in the late 1990s. they managed to do that by adopting factors that have made western countries rich: technology, science, adjustment of policy to economic needs. indu-strial production has continuously dropped in all developed countries and has grown in deve-loping countries since the beginning of globali-zation. according to unctad, china has almost caught up with the usa in terms of industrial production volumes. at the same, the issue of unemployment in the west becomes more serious. western countries want to reverse this trend by reindustrialization for the purpose of employing their own populations and retaining economic power . new business models in the global market have yet to demonstrate the best way to achieve this. marketing and innovation and efficiency in marketing are needed by each company, whether operating on the local or internati-onal market. if all available factors, analyses and interaction are reviewed, it is possible to create strategies, action plans and business models, provided they are complementary to the national global strategy. the complexity requires using experienced and comprehensi-vely and thoroughly educated human resour-ces for such purpose. country’s innovation culture “country’s innovation culture” is an indicator of how quickly a country is able to adapt to new circumstances. it enables a society to respond to challenges of new external and in-ternal changes and to maximize them in favor of its further growth and prosperity. a country has the highest innovation culture if it is predominantly individualistic and willing to take business risks. according to these criteria, the usa is a country having the highest inno-vation culture, which means it has the highest rate of adapting to new demands of the global and local markets. country’s wealth balance the un has recently published a study to esti-mate the overall wealth of a country. the study uses an approach different than gdp and, even though it does not include all relevant factors, it is a very valuable contribution to the277 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation and efficiency in all spheres of society observation and understanding a country’s potentials and wealth. it includes available labor potential (education, skills, available years of service), natural resources (land, fo-rests, fossil fuels and minerals), and produced resources (buildings, machines, infrastructure). japan is number one on the list in per capita. its estimated human potential is the highest, and so are its produced resources, while its natural resources are very small. in aggregate, the usa is number two in per capita. croatia is not included in this study, but it clear that per capital human potential in croatia’s wealth by far exceeds it natural resources and pro-duced resources. high unemployment rates, inadequate education, impeded acquisition of experiential knowledge and emigration pose a serious threat to this great resource of society. it is crucial for croatia to urgently reverse this trend and adapt its educational system to the needs of new reality, to build appropriate in-frastructure and improve its laws and regulati-ons, thus creating a stable and strong platform for creating and exploiting new values for the benefit of the croatian society. business model relevance new business models have had a dominant influence in the 21st century. this is why it is of utmost importance to develop new innovative business models that will satisfy the deman-ds of new times and markets. firms will still need to ensure avoiding structural and cultural inertness. on an industry-specific level, good marketing and comprehensive research of the global and local markets will transmit strong signals to de-cision makers who decide whether to choose natural growth or acquisitions, evolutionary or revolutionary development of products and services. decision makers need to keep in mind the lessons they learned from the cases of aeg and westinghouse. cycles of business/ production and financial processes are subject to changes in parameters, which hinder busi-ness decisions. distribution of the overall value of a product, from the idea to its commercialization in a competitive market, is an important parameter for creating a business model. form and substance of a country’s global success innovative and efficient cooperation between all institutions in society is the key to a country’s success. it is therefore essential to design an effective, simple and transparent power and influence distribution structure. this is essentially a top-down process, defined by a bottom-up process. a vision based on a country’s global strategy is used to create company-specific strategies and action plans within a single unit. practice has demonstrated the importance of using bsc. it is necessary to know the available fundamental social powers (knowledge and experience among the capa-ble population) and how it is organizationally structured. a clear structure, definition and transparency provide a simple and successful structure whe-re all layers of society are actually partners. neither a “big country” nor a “little country” in terms of population and economy may be successful if there is no effective cooperation between the government and the economy and transparent relationships between all sta-keholders, based on effective implementation of laws, regulations and agreements. visions, strategies and action plans are also factors of integration and synergy. the impact of knowledge and educational profiles for the 21 st century an ibm’s study has demonstrated that t-shaped professionals are a requirement both for the present and the future. a time of globalization and information technology has brought us to the present time of energy tech-nology that will most likely dominate through most of the 21st century. advanced countries redirect their educational systems back to fundamental natural and technical sciences, primarily focused on energy. as the world is facing great demographic pro-blems as well, there is a distinct need to invest in education in agriculture, medicine, biotech-nology and other complementary fields. education should without a doubt be directedi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativnost i efikasnost u svim sferama društva 278 in a way that it is possible to achieve exce-llence degrees through theoretic and practi-cal education and work within the croatian economy. figure 1 provides an illustration of labor mar-ket distribution according to katz, autor and kessler . “creative creators” are representatives of excellence, the most creative human resources that will provide impetus to the launching of new industries, innovations and r&d and will make a significant contribution to the creati-on of new values, employment, and creation and maintenance of an innovative, creative and stable croatian society. “creative servers” will also use their innovation and efficiency to create differences and comparative business advantages for the croatian economy. they will contribute to decentralization of value creation. “routine creators” and “routine servers” are most exposed to the risk of losing their jobs in an economic crisis, industrial modernizati-on or employment of cheaper foreign labor from the global market, which has drastically increased, primarily as a result of chinese and indian labor’s active involvement in the global market. innovation and efficiency in the innovation-to-commercialization process each country has interest in developing inno-vation that will as quickly as possible cross the path from an innovator’s thought to the market, to successful commercialization that will create new value, new industry, and drive employment. the success of this process, especially as regards completely new ideas and potential products, is a matter of teamwork and determination, innovation and efficien-cy of this entire complex spectrum. figure 2 illustrates the distribution of the innovation spectrum classified according to t . l. friedman and m. mandelbaum. it is necessary that all stakeholders in the innovation-to-profitable production spectrum cooperate. inovativnost i efikasnost u svim sferama društva; r. stracaboško, idok, 2012, 11-12-10. ’12 page 5 slika 1: podjela tržišta radne snage slika 1 predstavlja ilustraciju podjele tržišta radne snage prema katzu, autoru i kessleru. "kreativni kreatori" predstavnici su izvrsnosti, najkreativniji kadrovi koji će davati impetus pokretanju novih industrija, inovacija, r&d te davati značajan doprinos kreiranju novih vrijednosti, zapošljavanja, stvaranja i održavanja inovativnog, kreativnog i stabilnog hrvatskog društva. "kreativni poslužioci" će također svojom inovativnošću i efikasnošću stvarati razlike i komparativne poslovne prednosti za hrvatsko gospodarstvo. oni će pridonijeti decentralizaciji stvaranja vrijednosti. "rutinski kreatori" i "rutinski poslužioci" najviše su izloženi da izgube posao u ekonomskoj krizi, modernizaciji industrije ili zbog upošljavanja jeftinije strane radne snage s globalnog tržišta, koje se dramatično povećalo aktivnim uključivanjem, prije svega, kineske i indijske radne snage u globalno tržište. inovativnost i efikasnost u procesu od inovacije do komercijalne proizvodnje interes svakog društva je da se razvijaju inovacije koje će se u najkraćem roku preseliti iz misli inovatora na tržište, u uspješnu komercijalnu proizvodnju, koja će stvarati novu vrijednost, novu industriju i pokretati zapošljavanje. uspješnost tog procesa, pogotovo za potpuno nove ideje i potencijalne proizvode je stvar timskog rada i odlučnosti, inovativnosti i efikasnosti cijelog tog kompleksnog spektra. slika 2 je ilustracija podjele inovacijskog spektra klasificiranog prema t. l. friedmanu i m. mandelbaumu. figure 1: distribution of the labor market279 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 innovation and efficiency in all spheres of society the governments of leading economies in the world today invest much more in r&d and r&e activities that are also very close to the market, rather than investing exclusively in fundamental research as they used to because such research does not affect the formation of the market, but are of common interest to society. even though there is a risk of impai-ring the general innovation potential, this new approach does not have an adverse effect on market formation as governments invest in areas of common interest. these are: energy, education, agriculture, healthcare. the we-stern private sector has systematically reduced its investments in r&d since the 1980s under the pressure of a competitive market. r&d is highly risky as regards foreseeing the success of results, but is necessary for finding and forming innovations and enables higher economic growth, enhanced national security and improved living conditions. “creative creators” are drivers of r&d and r&e, attracting local and foreign investments using local superior infrastructure. for example, we can see that the chinese government is aware that most of the product value goes to countries having r&d and high industrial product design, so china is left with only a small portion of the profit from what is manufactured in its factories. this is probably the reason why china is now using substanti-al efforts and investing substantial resources in ensuring that most of such product value remains with it and to provide condition for it to develop its own innovations and new industries. “venture capitalists” and entrepreneurs are taking over innovations and overcoming risks and resolving demanding tasks in a competent, innovative and efficient manner . the gover-nment can form a market so that an innovative product, production and industry could reach profitable production without preferring anyo-ne. it can offer to be the first buyer of a proven product, to create legislative frameworks to raise standards, and to assign a civil servant as a direct and exclusive contact between the government and the enterprise and the pro-ject, thus creating conditions for efficient and transparent operation. on the other hand, the government has a devastating effect on the process if it fails to define the necessary provi-sions or puts in place conflicting directives and regulations, if it is slow in dealing with patent rights or if it acts in a similarly incomplete and inefficient manner . inovativnost i efikasnost u svim sferama društva; r. stracaboško, idok, 2012, 11-12-10. ’12 page 6 slika 2: inovacijski spektar kooperacija svih participanata spektra od inovacije do profitabilne proizvodnje je nužna. vlade vodećih ekonomija svijeta danas ulažu znatno više u r&d i r&e istraživanja, koja su također vrlo blizu tržišta, a ne samo u fundamentalna istraživanja kao nekad, koja ne utječu na formiranje tržišta već su od općeg interesa društva. mada postoji opasnost da se ošteti opći potencijal za inovativnost, danas taj novi pristup ipak ne utječe negativno na formiranje tržišta, budući da vlade ulažu u područja koja su od općeg interesa. to su: energetika, izobrazba, agrikultura, zdravstvo. privatni sektor zapada sustavno smanjuje ulaganja u r&d od 80-ih godina prošlog stoljeća pod pritiskom konkurentnog tržišta. r&d je jako riskantan po pitanju predviđanja uspješnosti rezultata, ali je neophodan za nalaženje i formiranje inovacija, omogućuje veći ekonomski rast, povećanje nacionalne sigurnosti i poboljšanje uvjeta života. "kreativni kreatori" nosioci su izvođenja r&d i r&e te uz korištenje domaće superiorne infrastrukture privlače domaća i strana ulaganja. primjerice, vidljivo je da je kineska vlada svjesna da najveći dio vrijednosti proizvoda ide u zemlje gdje je r&d i visoki industrijski dizajn proizvoda, te da kini pripadne samo mali dio dobiti od toga što je proizvedeno u njenim tvornicama. to je vrlo vjerojatno i razlog zašto kina danas ulaže znatne napore i resurse u razvoj vlastitog r&d, kako bi osigurala da joj ostane veći dio vrijednosti proizvoda, te da stvori uvjete da može razvijati vlastite inovacije i nove industrije. "ventre kapitalisti" i poduzetnici preuzimaju inovacije i premošćuju rizike te rješavaju zahtjevne zadatke kompetentno, inovativno i efikasno. vlada može oblikovati tržište kako bi inovativni proizvod, proizvodnja i industrija dosegli profitabilnu proizvodnju, bez da ikoga preferira. ona može ponuditi da figure 2: innovation spectrumi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. inovativnost i efikasnost u svim sferama društva 280 it is a long journey from an idea to a commer-cial concept and successful commercialization. for example, a north sea offshore wind farm industry process range has been developed for twelve years and has not been completed yet. conclusion: it is necessary to establish effective coopera-tion between all structures within croatian society in order for the country to be on its way to prosperity and stability. to achieve this, the government needs to define a global natio-nal strategy and explain it to the other struc-tures of society. public and private companies make their strategies and action plans comple-mentary to those of the government. in such interactive process, they will result in strategic changes when necessary. the innovation culture of our society and the efficiency in enforcing legal regulations need to be enhanced. knowledge is the main driver of a society’s success, which is why it is necessary to focus society’s efforts on creating “creative creators” .darko ujević • sveučilište u zagrebu, tekstilno-tehnološki fakultet • e-mail: darko.ujevic@ttf.hr blaženka brlobašić šajatović • sveučilište u zagrebu, tekstilno-tehnološki fakultet renata hrženjak • sveučilište u zagrebu, tekstilno-tehnološki fakultet ksenija doležal • sveučilište u zagrebu, tekstilno-tehnološki fakultet doprinos hrvatskog tehničkog izvješća u razvoju odjevnih veličina odjeće i obuće contribution of the croatian technical report to the development of clothing and shoe sizesi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. doprinos hrvatskog tehničkog izvješća u razvoju odjevnih veličina odjeće i obuće 282 uvod u današnjim uvjetima proizvodnje odjeće i obuće značenje razvoja i dopune nacionalnog obilježja veličina odjeće i obuće iznimno je važno u cilju zadovoljavanja što većeg broja kupaca. u proizvodnji odjeće i obuće mjere se primjenjuju u području konstrukcije i modeli-ranja, a dobivaju se antropometrijskim mjere-njem. provedena antropometrijska mjerenja razvrstana su u 55 dobnih razreda prateći pri tome dinamiku rasta i razvoja: • za najmlađu dob (od 0 mjeseci do 5,4 godine starosti) – 11 dobnih razreda, • za dječju i mladenačku dob (od 5,4 do 20,4 godine starosti) – 28 dobnih razreda, • za odraslu dob (od 20,4 do 82 godine staro-sti) – 15 dobnih razreda. određivanje tjelesnih mjera obavljeno je u skladu s međunarodnim standardnom iso 8559, iso 3635, što podrazumijeva 54 antro-pometrijske izmjere po ispitaniku za muškarce, odnosno 57 izmjera za žene i djevojke, 15 za djecu do 5,4 godine starosti, 30 izmjera za djecu od 5,5 do 10 godina, a za sustav veličina i označavanja veličina obuće u skladu s normom iso 9407. područje primjene svrha hrvatskog tehničkog izvještaja je osigu-rati temeljno razumijevanje odjeće prema veli-čini zbog poboljšanja prikladnosti i pristajalosti odjeće i obuće, optimizirati broj veličina odjeće i obuće posebno namijenjeno hrvatskom sta-novništvu i olakšati tehničku suradnju između proizvođača, prodavača te kupca kao krajnjeg potrošača. rezultati istraživanja svoju primjenu posebno nalaze u tekstilnoj, odjevnoj i obućar-skoj industriji, a mogu poslužiti i kao osnova za ergonomsko oblikovanje radnih mjesta i proi-zvodnih sustava, za oblikovanje i funkcionalno uređenje interijera stanova, javnih objekata, u automobilskoj industriji, zrakoplovnoj indu-striji, drvnoj, prehrambenoj, građevinarskoj industriji, u obrazovnim ustanovama. antropometrijska mjerenja i označivanje antropometrijskih veličina hrvatski tehnički izvještaj sadržava antropome-trijska mjerenja nacionalnog stanovništva koja uključuju žensku, mušku i dječju populaciju i koja su provedena prema međunarodnim normama iso 8559 i iso 9407. potpuni antro-pometrijski pregled metoda i način provedbe antropometrijskih mjerenja za odjeću sadržan je u međunarodnim normama iso 8559 i iso 3636, a potpuni antropometrijski pregled metoda i način provedbe antropometrijskih mjerenja za obuću sadržan je u međunarodnoj normi iso 9407. za označivanje antropometrijskih veličina prikazanih u hrvatskom tehničkom izvještaju relevantan je niz normi hrn en 13402 (1.–3. dio), prema kojima su definirane primarne i sekundarne mjere, način njihova mjerenja te način označivanja veličina odjeće i obuće, a temelji se na prikazivanju raspona vrijednosti pojedinih karakterističnih mjera. način kodi-ranja veličina koje su usklađene s računalnom obradom za nabavu, prodaju, praćenje i anali-zu proizvodnje sadržan je u europskoj normi iz niza en 13402-4. značajke antropometrijskih točaka prije samog antropometrijskog mjerenja najbitnije je odrediti točan položaj pojedinih antropometrijskih točaka na ljudskom tijelu. antropometrijske točke se dijele na „fiksne” i „virtualne” . fiksne antropometrijske točke nalaze se uvijek na istom dijelu tijela. one su jasno uočljive te se njihov položaj lako utvrđuje. virtualne antropometrijske točke su točke čiji se položaj mijenja s obzirom na položaj tijela. ponekad njihov položaj izravno ovisi i o ravnini na kojoj se ispitanik nalazi kod mjerenja. odre-đivanje njihova položaja ovisi o uvježbanosti ispitivača koji provodi mjerenje. pri određiva-nju položaja antropometrijskih točaka mora se voditi računa o postojanju mnogobrojnih individualnih varijacija oblika kostura koji nam služe za određivanja položaja točaka. kod pro-283 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 contribution of the croatian technical report to the development of clothing and shoe sizes vođenja antropometrijskih mjerenja najprije se određuje mjesto na kojem se nalazi određena antropometrijska točka, a potom se ta karakte-ristična točka označi demografskom olovkom. položaj svih antropometrijskih točaka mora biti utvrđen kod standardnog simetričnog položaja tijela, odnosno pri uspravnom položaju, osim kod novorođenčadi i male djece. uvijek kada je moguće, položaj antropometrijskih točaka označuje se na desnoj strani tijela. tek nakon postavljanja tijela u standardni položaj i ozna-čivanja položaja pojedinih antropometrijskih točaka prelazi se na antropometrijsko mjere-nje, tako da se dijelovi instrumenata kojima se mjeri postave na tijelo ispitanika, i to na pojedine antropometrijske točke. antropometrijske točke: • glave, • uške, • trupa (prsište, trbuh) • udova (gornji udovi – ra-meni obruč, nadlaktice, podlaktice, šake, donji udovi – zdjelica, natkolje-nica, potkoljenica, stopalo) (slika 1). nacionalni normizacijski dokument hrvatski tehnički izvještaj 1148:2012, antropometrij-ski sustav – mjerenje tijela i označivanje veličina odjeće i obuće, nacionalna je na-dogradnja međunarodnih i europskih norama iz područ-ja tekstila koje se odnose na antropometrijske mjere, označivanje veličina odjeće i obuće, a prema preporu-kama međunarodne i eu-ropske normizacije. hrvatski tehnički izvještaj trebao bi omogućiti da se nacionalne veličine mogu primjenjivati u odjevnoj industriji i indu-striji obuće kako u republici hrvatskoj tako i u ostalim europskim zemljama. nažalost ni u da-našnjim uvjetima proizvodnje odjeće i obuće, ne postoje jedinstveni sustavi označivanja, pa je tako od iznimne važnosti da svaka država na temelju nacionalnih antropometrijskih mjere-nja, koja se provode u vremenskim intervalima od deset do petnaest godina, donese svoj sustav označivanja veličina odjeće i obuće, odnosno da se nadopune važeće međunarod-ne i europske norme specifičnim nacionalnim veličinama s ciljem određivanja ukupnoga broja veličina. u interesu je i proizvođača, ali tako i potrošača, da se sve vrste odjevnih predmeta proizvode u skladu s određenim normama, odnosno po normiranim odjevnim veličinama [8-9]. pravila prema kojima se donosi izvorni normativni dokument (norma, tehnička specifikacija ili tehnički izvještaj itd.) moraju biti usklađena s načelima međunarod-nih i europskih organizacija za normizaciju, odnosno kodeksom dobre prakse za normi- slika 1. antropometrijske točkei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. doprinos hrvatskog tehničkog izvješća u razvoju odjevnih veličina odjeće i obuće 284 zaciju svjetske trgovinske organizacije (wto), a koje u republici hrvatskoj provodi hrvatski zavod za norme kao nacionalno normirno tijelo. prihvaćanjem međunarodnih i europ-skih normi i ostalih normativnih dokumenta kao hrvatskih normi, u tekstilnoj industriji koja obuhvaća kako industriju odjeće tako i industri-ju obuće, omogućuje se bolja konkurentnost na tržištu, bolja kvaliteta proizvoda i slobodno kretanje robe u međunarodnoj i europskoj trgovini. svaka zemlja propisuje i svoje nacio-nalne norme i ostale normativne dokumente, pri čemu se norme srednje razvijenih zemalja često svode na prevođenje međunarodnih, europskih normi i normi razvijenijih zemalja članica iso-a, iec-a, cen-a i cenelec-a. iako je ustanovljena međunarodna organizacija za normizaciju – iso, koja je zapravo mreža nacio-nalnih institucija iz 163 zemlje, sve industrijski aktivne zemlje razvijaju i svoje nacionalne norme i ostale nacionalne normativne doku-mente. tako je na sastanku tehničkog odbora 560, tekstilni proizvodi, u hrvatskom zavodu za norme – nacionalnome normizacijskom tijelu, u svibnju 2011. godine na prijedlog i poticaj člana tehničkog odbora dr . d. ujevića, koji je ujedno bio i voditelj složenog tehnologijskog istraživačkog razvojnoga projekta, prihvaćeno je da se na temelju rezultata dobivenih antro-pometrijskim mjerenjem krene u realizaciju izvornoga hrvatskog tehničkog izvještaja hri 1148 prema zakonu o normizaciji, članka 9. („narodne novine” , br . 163/2003) i u skladu s unutrašnjim pravilima za normizaciju, upn 3, točka 4.2.3. te upn 6 koja su usklađena s pravilima međunarodne i europske normizaci-je. hrvatski tehnički izvještaj – hri 1148:2012 sastoji se od dijela koji sadržava definicije bitne za antropometrijska mjerenja, dijela u kojemu se pojašnjavaju antropometrijske točke, dijela u kojemu se navodi slovno označivanje veličina prema europskim normama te dodataka a, b i c u kojima su tablično prikazane veličine za nove tipove tijela muškaraca, žena i djece na području republike hrvatske. izrada izvorno-ga tehničkog izvještaja provodila se u 6 faza prema unutrašnjim pravilima hrvatskog zavoda za norme koje su u skladu s pravilima europske i međunarodne normizacije kao najviše razine u normizacijskoj piramidi. • u prvoj fazi na prijedlog člana hzn/to 560 tekstilni proizvodi, dr . d. ujevića za novi projekt (iphrx) tehničkoj upravi (tu-u) dostavljen je tekst. tehnička uprava donijela je odluku o uključivanju novoga projekta u program rada hzn/to 560 tekstilni proizvo-di. donesena je odluka da se projekt izradi kao izvorni tehnički izvještaj. • u drugoj fazi za pripremu radnog nacrta hr-vatskog tehničkog izvještaja (nrhri) tehnička uprava (tu) osnovala je radnu skupinu (rs) sastavljenu od stručnjaka za to područje. radna skupina razmatrala je uzastopne radne nacrte sve dok se nije našlo najbolje tehničko rješenje. u toj se fazi radni nacrt (nrhri) pro-slijedio matičnome tehničkom odboru (to-u) radne skupine za dobivanja suglasnosti. • nakon što je radni nacrt odobren kao nacrt odbora (nohri) izrada hri-a ulazi u treću fazu. tajništvo odbora to 560 registriralo i distribuiralo nacrt odbora članovima hzn/to 560, tekstilni proizvodi radi komentiranja i daljnjeg odobravanja. postignut je konsenzus o tehničkom sadržaju, te se tekst dovršavao kao nacrt hrvatskog tehničkog izvještaja (nhri). • u četvrtoj fazi nacrt hrvatskog tehničkog izvještaj (nhri) stavlja se na javnu raspravu i davanje primjedbi u roku od dva mjeseca. • na nacrt tehničkog izvještaja nije bilo pri-mjedbi pa se pristupa petoj fazi u kojoj se odobrava ispravnost konačnog teksta hr-vatskog tehničkog izvještaja od tehničkog odbora hzn/to 560 tekstilni proizvodi. • u šestoj, zadnjoj, fazi odobreno je da se konačni tekst izvještaja objavi kao hrvatski tehnički izvještaj – hri 1148:2012 u službe-nom glasilu hzn-a [10-19]. sustavi veličina za žene, muškarce i djecu da bi se izradio sustav određivanja veličina, stanovništvo (populacija ) podijeli se na tri različita tjelesna tipa, temeljeno na dimenzija-ma kao što je visina ili odnosi između tjelesnih mjera, zatim se razvija grupa kategorija veliči-na. svaka grupa sadrži niz veličina, od najma-nje do najveće veličine odjeće.285 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 contribution of the croatian technical report to the development of clothing and shoe sizes za označivanje antropometrijskih veličina re-levantan je niz hrvatskih normi hrn en 13402 (1.–3. dio) za sve vrste odjevnih predmeta kod žena, muškaraca i djece, a temelji se na prika-zivanju raspona vrijednosti pojedinih karakteri-stičnih mjera [6]. temeljem provedenih antropometrijskih mje-renja određeno je sedam tipova tijela kod žena koji se temelje na razlici opsega grudi i bokova. rezultat antropometrijskih mjerenja prove-denih u republici hrvatskoj su dva nova tipa tijela za žene, tip a0 i tip e0 i veličina za odjeću i obuću: • tip a0 – posebno uski bokovi, • tip a – vrlo uski bokovi, • tip b – uski bokovi, • tip c – normalni bokovi, • tip d – široki bokovi, • tip e – vrlo široki bokovi, • tip e0 – posebno široki bokovi. prema rezultatima antropometrijskih mjerenja u republici hrvatskoj postoji devet tipova tijela muškaraca. deveti tip tijela (tip i) za muškarce i veličina za odjeću i obuću specifični su za muš-ku populaciju u republici hrvatskoj: • tip a – vrlo uski, • tip b – vitki, • tip c – normalan, • tip d – snažan, • tip e – snažniji, • tip f – korpulentan, • tip g – trbušast, • tip h – naglašeno trbušast, • tip i – jako trbušast. tjelesna visina primarna je antropometrijska mjera kod označivanja veličina za dječju odje-ću, bez obzira radi li se o sasvim maloj djeci, dječacima, mladićima, djevojčicama ili djevoj-kama, neovisno o godinama života. određena tjelesna visina za dojenčad je od 44 cm do 74 cm, s razmakom između pojedinih visinskih ra-zreda od po 6 cm. rezultati antropometrijskih mjerenja pokazali su da kod starijih dječaka i mladića te djevojčica i djevojaka postoji velika varijabilnost mjera opsega prema grupama tjelesnih visina. to posebno dolazi do izražaja što je tjelesna visina veća i što su veće godine života. prema provedenim antropometrijskim mjerenjima dječje populacije u republici hrvatskoj osim standardnog tipa predlaže se uvođenje još dva tipa tijela za djecu, vitki i snažan tjelesne visine 116 cm i više. zaključak stvaranje novog standarda veličina odjeće i obuće je od povijesnog značaja za republiku hrvatsku, pri čemu će nova antropometrijska mjerenja omogućiti bolje snalaženje doma-ćih kupaca u prodavaonicama, a također i značajno doprinijeti plasmanu proizvoda na izvozno tržište. u hrvatskom zavodu za norme jednoglasno je prihvaćeno da se provedena istraživanja u okviru hrvatskog antropometrij-skog sustava prihvate i upute u daljnji postu-pak izrade nove hrvatske norme, odnosno kao dopuna odgovarajućih međunarodnih i europskih norma. rezultati istraživanja dobi-veni antropometrijskim mjerenjem domicil-noga stanovništva novi su tipovi tijela žena, muškaraca i djece, odnosno nove veličine koje se pojavljuju na području republike hrvatske. primjenom mjera i veličina prikazanih u ovome tehničkom izvještaju proizvođači će moći proizvoditi kvalitetniju odjeću koja će pristajati svim tipovima tijela žena, muškaraca i djece na području republike hrvatske. objava hri 1148:2012 izuzetan je doprinos razvoju konku-rentne hrvatske odjevne industrije i industrije obuće prema europskim standardima, te kao doprinos ostalim djelatnostima i industrijama koje se bave ergonomijom ili su usko povezane s njom, te nadalje kao poticaj daljnjeg razvoja hrvatske normizacije u području tekstilne in-dustrije, odnosno industrije odjeće i obuće na teritoriju republike hrvatske.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. doprinos hrvatskog tehničkog izvješća u razvoju odjevnih veličina odjeće i obuće 286 literatura • ujević, d. i sur .: hrvatski antropometrijski sustav: podloga za nove hrvatske norme za veličinu odjeće i obuće, tekstilno-tehnološki fakultet sveučilišta u zagrebu, zagreb, 2006., isbn 953-7105-09-1 • ujević, d.: croatian anthropometric system meeting the european union, tekstil 54 (2005.) 5, 206 – 215 • hrvatski tehnički izvještaj hri 1148:2012 – antropometrijski sustav – mjerenje tijela i označivanje veličina odjeće i obuće • ujević d. i sur: croatian antropmetric sy-stem meeting the european union, tekstil 54 (2005.) 5, 206-215, zagreb, 2005. • ujević, d., szirovicza, l., dimec, m.: prikaz istraživanja i usporedbe sustava odjevnih veličina, tekstil 52 (2003.)12, 611-620 • ujević, d., brlobašić šajatović, b., hrženjak, r., doležal, k., karabegović, i., szirovicza, l.: contribution to the investigation of anthro-pometric proportions in the republic of cro-atia in view of clothing and footwear size systems, proceedings of the 8th joint inter-national conference innovative materials & technologies in made-up textile articles and footwear , frydrych, iwona; pawlowa, maria (ur .). lodz : technical university of lodz, faculty of material technologies and textile design, 2008, 30-35 • hrn en 13402-1:2008, označivanje veličina odjeće – 1. dio: nazivi, definicije i postupak mjerenja tijela (iso 3635:1981, mod; en 13402-1:2001) • hrn en 13402 – 2:2008, označivanje veli-čina odjeće – 2. dio: primarne i sekundarne dimenzije (en 13402 – 2002) • hrn en 13402- 3:2008, označivanje veličina odjeće – 3. dio: mjere i intervali (en 13402-4iso 9407:1991, shoes sizes – modopiont system of sizing and marking • iso 8559:1989, garment construction and anthropometric surveys – body dimensions • iso 3635: 1981, size designation of clothes – definitions and body measurement proce-dure • iso 3636:1981, size designation of clothes – mens and boys outewear garments • iso 3637:1981, size designation of clothes – womens and girls outewear garments contribution of the croatian technical report to the development of clothing and shoe sizes introduction in the present clothing and shoe manufac-turing conditions, the significance of deve-lopment and supplementation of national clothing and shoe size designations is extreme-ly important to meet the needs of as many cu-stomers as possible. sizes are used in clothing and shoe manufacturing in the area of design and modeling and are obtained using ant-hropological measurements. the completed anthropometric measurements are classified in 55 age classes according to the growth and development rates: • for the youngest (0 months to 5.4 years old) – 11 age classes, • for children and young people (5.4 do 20.4 years old) – 28 age classes, • for adults (20.4 to 82 years old) – 15 age classes. body sizes were determined in accordance with the iso 8559 and iso 3635 international standards, including 45 anthropometric mea-surements per subject for men and 57 measu-rements for women and girls, 15 for children up to the age of 5.4, 30 measurements for children between the ages of 5.5 and 10, for the shoe sizing and marking system in accor-dance with the iso 9407 standard.287 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 contribution of the croatian technical report to the development of clothing and shoe sizes area of application the purpose of the croatian technical report is to provide basic understanding of clothing according to size to improve the fitting of clothing and shoes, to optimize the number of clothing and shoe sizes specifically intended for the croatian population, and to facilitate the technical cooperation between, manu-facturers, retailers and end customers. the research results are particularly applicable to the textile, clothing and shoe industries and may also be used as a basis for ergonomic designing of workplaces and manufacturing systems, for designing and functionally equ-ipping the interiors of apartments and pu-blic facilities, in the automotive industry, in the aircraft industry, in the timber , food and construction industries, and in educational institutions. anthropometric measurements and anthropometric sizing the croatian technical report contains anthro-pometric measurements of the national po-pulation including the female, male and child population, performed according to the iso 8559 and iso 9407 international standards. a full anthropometric summary of the methods used for the anthropometric measurements for clothing is provided in the iso 8559 and iso 3636 international standards, while a full anthropometric summary of the methods used for anthropometric measurements for shoes is provided in the iso 9407 international stan-dard. a series of hrn en 13402 (parts 1-3) stan-dards is relevant to the marking of the ant-hropometric sizes presented in the croatian technical report, which define primary and secondary sizes, how they are measured and how clothing and shoe sizes are marked, based on presenting a range of values for specific characteristic sizes. the method of encoding sizes harmonized with computer processing for procurement, sales and manufacture moni-toring and analysis is provided in a european standard within the en 13402-4. characteristics of anthropometric points the most important thing to do before perfor-ming any anthropometric measurements is to determine the exact position of the respective points on the human body. anthropometric points are classified as “fixed” or “virtual” . fixed anthropometric points are always lo-cated in the same part of the body. they are clearly identifiable and their position is easy to determine. virtual anthropometric points are points with positions varying according to the position of the body. their position sometimes directly depends on the plane on which the subject is during measurement. how their positions will be determined depends on how well the investigator performing the measurement is trained. when determining the positions of anthropometric points, one must take into account the numerous individual variations of the skeletal shape that we use to determine the position of such points. when performing anthropometric measurements, one should first determine the place where an anthropo-metric point is located and then mark such specific point using a demographic pencil. the position of each anthropometric point must be determined while the body is in a symme-trical/upright position, expect for infants and small children. whenever possible, the posi-tion of anthropometric points is marked on the right-hand side of the body. we will only proceed with anthropometric measurement after the body is in the standard position and after we mark the positions of the respective anthropometric points, by placing parts of the measuring instruments on the respective ant-hropometric points on the subject body. anthropometric points of: • the head, • the ear , • the torso (chest, abdomen) • the limbs (upper limbs – shoulder girdle, upper arms, forearms, hands, lower limbs – pelvis, upper leg, lower leg, foot) (figure 1).i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. doprinos hrvatskog tehničkog izvješća u razvoju odjevnih veličina odjeće i obuće 288 national normative document the croatian technical report 1148:2012, anthropometric system – body measurement and clothing and shoe sizing, is a national supplement to international and european standards in the area of textile relating to ant-hropometric sizes and clothing and shoe sizing according to the recommendations provided in international and european standardization. the croatian technical report should allow for national sizes to be used in the clothing and shoe industry both in the republic of croatia and other european countries. unfortunately, uniform sizing systems are still not present in clothing and shoe manufacturing, so it is of utmost importance that each country put in place its own clothing and shoe sizing system and supplement the applicable international and european standards with specific national sizes on the basis of national anthropometric measure-ments performed in intervals of ten to fifteen years, for the purpose of determining the overall number of sizes. it is in both manufacturers’ and customers’ interest that all types of garments are manufactured in accordance with certain standards, accor-ding to standardized clothing sizes [8-9]. the rules appli-cable to the development of a normative document (standard, technical speci-fication or technical report, etc.) must be in conformity to the principles applied by international and european standardization organiza-tions and the world trade organization’s (wto) code of good practice for standar-dization, implemented in the republic of croatia by the croatian standards institute as the national standardiza-tion body. the acceptance of international and european standards and other normative documents as croatian stan-dards in the textile industry including both the clothing industry and the footwear industry provides better competitiveness in the mar-ket, better product quality and free circula-tion of goods in international and european trade. each country also lays down its national standards and other normative documents, where standards in middle-income countries are often reduced to translating international and european standards and standards used in developed member states of iso, iec, cen and cenelec. despite the establishment of an international standardization organization (iso), which is actually a network of national institutions from 163 countries, all industrially active countries also develop their national standards and other national normative docu-ments. it was therefore accepted at a meeting of technical committee 560 – textile products held at the croatian standards institute – the figure 1: anthropometric points289 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 contribution of the croatian technical report to the development of clothing and shoe sizes national standardization body in may of 2001, as proposed and initiated by dr . d. ujević, a member of the technical committee who was also the manager of the complex tech-nological research development project, that the implementation of the original croatian technical report hri 1148 begin on the basis of the results of anthropometric measure-ments, according to article 9 of the standar-dization act (official gazette no. 163/2003), and in compliance with the internal rules for standardization, irs 3, section 4.2.3, and irs 6, which have been harmonized with the inter-national and european standardization rules. the croatian technical report – hri 1148:2012 consists of a part containing definitions rele-vant to anthropometric measurements, a part listing the alphabetic size marks according to european standards, and appendices a, b and c providing a tabular presentation of sizes for new body types in men, women and children on the territory of the republic of croatia. the original technical report was developed in 6 phases according to the internal rules of the croatian standards institute, which have been harmonized with the european and internatio-nal standardization rules as the highest level in the standardization pyramid. • phase 1 – as proposed by dr . d. ujević, a member of csi/tc 560 textile products, the technical administration (ta) was provided with the text for the new project (iphrx). the technical administration decided to include the new project in the operating program of csi/tc 560 textile products. a decision was made to develop the project as an original technical report. • phase 2 – the technical administration (ta) established a working party (wp) comprising relevant experts to prepare a draft for the croatian technical report (nrhri). the wor-king party reviewed consecutive drafts until the best technical concept was found. the draft (nrhri) was forwarded to the working party’s central technical committee (tc) to obtain its consent. • after the draft was approved as a committee’s draft (nohri), the development of hri entered its phase 3. the secretariat of tc 560 registered and distributed the committee’s draft to the members of csi/ tc 560 textile products for comments and further approval. a consensus was reached regarding the technical content and the text was completed as a draft version of the croa-tian technical report (nhri). • phase 4 – the draft version of the croatian technical report (nhri) was subjected to a public debate and comments for a period of two months. • there were no objections to the draft version of the technical report, so the working party proceeded with phase 5, where the compli-ance of the final text of the croatian techni-cal report is to be approved by csi/tc 560 textile products. • phase 6 – this was the last phase where it was approved for the final text of the report to be published as the croatian technical report – hri 1148:2012 in the csi official journal [10-19]. sizing systems for women, men and children to develop a sizing system, the population is divided into three different body types based on dimensions such as height or body measure ratios, and groups of size categories are then developed. each group contains a number of sizes, from the smallest to the largest clothing size. a series of hrn en 13402 (parts 1-3) standards is relevant to the marking of anthropometric sizes for all types of garments in women, men and children, such marking being based on presenting a range of values for specific cha-racteristic sizes. [6]. the anthropometric measurements resulted in seven female body types based on the difference between chest and hip girths. the anthropometric measurements performed in the republic of croatia resulted in two new fe-male body types - type a0 and tip e0, and the relevant clothing and shoe sizes (figure 2): • type a0 – particularly narrow hips,i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. doprinos hrvatskog tehničkog izvješća u razvoju odjevnih veličina odjeće i obuće 290 • type a – very narrow hips, • type b – narrow hips, • type c – normal hips, • type d – wide hips, • type e – very wide hips, • type e0 – particularly wide hips. according to the results of anthropometric measurements, there are nine male body types in the republic of croatia. the ninth body type (type i) for men and the relevant clothing and shoe sizes are specific to the male population in the republic of croatia: • type a – very narrow, • type b – slim, • type c – normal, • type d – strong, • type e – stronger , • type f – corpulent, • type g – paunchy, • type h – pronouncedly paunchy, • type i – very paunchy. body height is a primary anthropometric me-asure for children’s clothing sizing, regardless of whether they are very small children, boys, young men, girls or young ladies, irrespecti-ve of their ages. the body height defined for infants is 44 cm to 74 cm, with 6 cm intervals between height classes. the results of anthro-pometric measurements demonstrated great variability of girth sizes between body height groups in older boys and young men and girls and young ladies. this is becomes more expressed with greater height and older age. according to anthropometric measurements among the children’s population in the repu-blic of croatia, it was proposed that, in additi-on to the standard type, two more body types for children be introduced – slim and strong for heights of 116 cm or more. conclusion creating a new clothing and shoe size standard is of historical significance to the republic of croatia – new anthropometric measurements will provide more convenience to local cu-stomers when shopping and will also make a significant contribution to export activities. it was unanimously accepted by the croatian standards institute that the research con-ducted within the croatian anthropometric system be accepted and forwarded for procee-ding with the development of a new croatian standard, and as a supplement to the relevant international and european standards. the anthropometric measurements performed on the domicile population resulted in new female, male and child body types and new sizes appearing on the territory of the republic of croatia. by using the measures and sizes presented in this technical report, manu-facturers will be able to manufacture better clothing that will fit all female, male and child body types on the territory of the republic of croatia. the publishing of hri 1148:2012 is an exceptional contribution to the development of competitive croatian clothing and footwear industries complying with the european stan-dards and a contribution to other businesses and industries engaging in or closely relating to ergonomics, stimulating further development of croatian standardization in the textile industry, including the clothing and footwear industries, on the territory of the republic of croatia. literature • ujević, d. i sur .: hrvatski antropometrijski sustav: podloga za nove hrvatske norme za veličinu odjeće i obuće, tekstilno-tehnološki fakultet sveučilišta u zagrebu, zagreb, 2006., isbn 953-7105-09-1 • ujević, d.: croatian anthropometric system meeting the european union, tekstil 54 (2005.) 5, 206 – 215 • hrvatski tehnički izvještaj hri 1148:2012 – antropometrijski sustav – mjerenje tijela i označivanje veličina odjeće i obuće291 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 contribution of the croatian technical report to the development of clothing and shoe sizes • ujević d. i sur: croatian antropmetric sy-stem meeting the european union, tekstil 54 (2005.) 5, 206-215, zagreb, 2005. • ujević, d., szirovicza, l., dimec, m.: prikaz istraživanja i usporedbe sustava odjevnih veličina, tekstil 52 (2003.)12, 611-620 • ujević, d., brlobašić šajatović, b., hrženjak, r., doležal, k., karabegović, i., szirovicza, l.: contribution to the investigation of anthro-pometric proportions in the republic of cro-atia in view of clothing and footwear size systems, proceedings of the 8th joint inter-national conference innovative materials & technologies in made-up textile articles and footwear , frydrych, iwona; pawlowa, maria (ur .). lodz : technical university of lodz, faculty of material technologies and textile design, 2008, 30-35 • hrn en 13402-1:2008, označivanje veličina odjeće – 1. dio: nazivi, definicije i postupak mjerenja tijela (iso 3635:1981, mod; en 13402-1:2001) • hrn en 13402 – 2:2008, označivanje veli-čina odjeće – 2. dio: primarne i sekundarne dimenzije (en 13402 – 2002) • hrn en 13402- 3:2008, označivanje veličina odjeće – 3. dio: mjere i intervali (en 13402-4iso 9407:1991, shoes sizes – modopiont system of sizing and marking • iso 8559:1989, garment construction and anthropometric surveys – body dimensions • iso 3635: 1981, size designation of clothes – definitions and body measurement proce-dure • iso 3636:1981, size designation of clothes – mens and boys outewear garments • iso 3637:1981, size designation of clothes – womens and girls outewear garmentsjose manuel leceta • direktor eit, europski institutu inovacija i tehnologije kataliziranje inovacija u trokutu znanja catalysing innovation in the knowledge triangle293 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle o eit-ju ukratko eit je osnovan u proljeće 2008. 1 kao tijelo eu-ropske unije s misijom povećanja nivoa europ-skog održivog razvoja i konkurentnosti poveća-vajući inovacijske kapacitete europske unije. glavni poticaj u istraživanju i inovacijama tra-dicionalno je bila potreba za znanjem, širenje postojećih granica onog što je poznato i onog što razumijemo u različit područjima. u većini modernog svijeta ova potreba se sustavno ko-ristila u politikama ekonomskog razvoja, te su sukladno tome inovacije i tehnološke promje-ne proizvele impresivne, i u nekim slučajevima neočekivane, vrijednosti u smislu prosperiteta i kvalitete života. europa, kao i ostatak svijeta, odgovara na promjenjive uzorke u globalnoj konkurenciji i razumljivo je da postoji novi imperativ koji se mora baviti hitnim društvenim izazovima, kao što su održiva energija i transport, ublažavanje klimatskih promjena, koje nadilaze jednostav-no ubrzanje tempa tehnoloških promjena. ovo je dovelo, pogotovo europu, do ponovnog raz-matranja kako okviri za provođenje istraživa-nja i poticanje inovacija mogu najbolje riješiti kompleksne društvene probleme. zapravo, europa ponovno „inovira inovacije“ spajanjem akademskih istraživanja i „proizvodnje znanja“ 2 s poduzetničkim duhom i većim interdiscipli-narnim fokusom na društvene i organizacij-ske prakse i krajnje korisnike inovacija 3 . ovo spajanje je potpomognuto pojmom trokuta znanja koji obuhvaća istraživanje, obrazovanje i inoviranje. kao prvi korak europa je identificirala značajne nedostatke kojima se treba posvetiti, a koji uključuju fragmentiranost sustava inovacija; nedovoljnu iskorištenost postojećih istraživač-1 ideja o osnivanju eit-ja postojala je unutar okvira planova kreatora politike već od 2005. godine. u travnju 2008. godine odredba o eit-ju stupila je na snagu i nakon dvije godine eit je počeo s radom otvorivši sjedište u budimpešti. 2 ekspertna grupa u europskoj komisiji (2007). shvaćanje europskog znanstvenog društva ozbiljno. izvještaj 3 europska znanstvena zaklada i cost (2011). odgovori na izazove okoliša i društva za našu nestabilnu zemlju (rescue). kih potencijala za proizvodnju ekonomskih ili društvenih vrijednosti; nemogućnost održa-vanja i obnavljanja poduzetništva; nedostatak poduzetničke kulture što vodi niskoj razini inovacijske aktivnosti te loše dokumentiranje razvoja, privlačenja i zadržavanja talentiranih individualaca. eit predstavlja pravodobni odgovor na ove inovacijske izazove i, na svoj način, to dokazuje inovativnost. to je novost u smislu da su mu glavne aktivnosti implementirane kroz distri-bucijsku mrežu zajednica znanja i inovacija (engl. kic – knowledge and innovation com-munities). zajednice okupljaju blisko vezana partnerstva europskih obrazovnih, istraživačkih i poslovnih tijela – tzv. trokut znanja – te u njih uključuju javne institucije.eit pruža fizičke lokacije, tzv. kolokacijske centre, u kojima se partneri mogu sastajati te zajedno raditi na dijeljenim inovacijskim izazovima. dakle, eit teži povećanju koncentracije znanja i vještina, dijeljenju ideja i resursa, kreiranju i održavanju tvrtki i poticanju poduzetničkog duha. sveuku-pni cilj ovih aktivnosti je razviti rješenja i od-govore na velike društvene izazove dok, u isto vrijeme, poboljšava europsku konkurentnost na globalnoj razini. eit možemo smatrati i modelom upravljanja i financiranja inovativnosti u europskoj uniji. do-dijeljena mu je važna uloga kao dijelu progra-ma horizon 2020, programa koji donosi okvire za istraživanja i inovacije za period od 2014. do 2020. godine, s ciljevima koji adresiraju druš-tvene izazove i pomažu eu u uspostavljanju vodeće uloge u omogućavanju i industrijskim tehnologijama. predloženi financijski doprinos programa horizon 2020 eit je 3,18 mlrd. kroz period 2014. – 2020. g. plan je povećati budžet kako bi se omogućila konsolidacija i rast prve tri zajednice (kic-a) i kako bi se položili teme-lji za osnivanje šest novih zajednica do 2018. godine. zajednice znanja i inovacija kao srce eit-ja zajednice znanja i inovacija glavno su sredstvo kroz koje eit provodi svoje aktivnosti. kon-cept ovih zajednica inovacija je jedinstven nei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 294 postoji slična inicijativa koja kombinira tako velika transeuropska i tematska partnerstva organizirana u obvezujuća legalna tijela. sve tri postojeće zajednice organizirane su oko par-tnerstva između dvadeset i trideset temeljnih partnera sa svih strana trokuta znanja. svaka zajednica uključuje velik broj povezanih, pri-druženih ili umreženih partnera koji doprinose njenim aktivnostima, ali ne sudjeluju direktno u njenom upravljanju. zajednica primjenjuje vrlo otvorene ulazne i izlazne strategije, brinući se pritom o povezanim partnerima te tako šira zajednica članova čini živuću mrežu članova koji se razvijaju. zajednice rade umrežavajući partnere koji obavljaju određene aktivnosti u tri ciljna po-dručja inovativnosti – istraživanje, obrazovanje i poslovno stvaranje te izgradnjom „cjevovo-da“ projekata primjenom pristupa „od dna na gore“ . svaku zajednicu vodi izvršni direktor kojeg imenuje odbor partnerstva zajednice. glavni je cilj zajednica pružiti platformu gdje će se ideje, vještine i poslovni modeli širokog raspona partnera sa zajedničkim tematskim fokusom jednostavno i učinkovito prevesti u inovacije. zajednice teže poticanju stvaranja novih tvrtki i postavljanju povoljnih uvjeta koji će ubrzati njihov rast. prve tri zajednice određene su u prosincu 2009. g., a s radom su počele 2010. g. ciljevi zajednica reflektiraju područja velikih izazova u kojima je nužna podrška inovacija kako bi se pametan, održiv i uključiv rast mogao ostvariti u europi. zajednice su: • kic innoenergy – održiva energija, • eit ict labs – buduće informacijsko i komu-nikacijsko društvo, • climate kic – umanjenje klimatskih promje-na i adaptacija 4 . kolokacijski centri kao operativne jedinice kralježnica svake zajednice su njeni kolokacijski 4 za više informacija o ciljevima zajednica, kolokacijskim centrima, temama i partnerima pogledajte brošure zajednica, str . 35-37 centri (engl. clc – co-location centre). koloka-cijski centri su operativne jedinice koje pove-zuju grupe ljudi, regionalne i lokalne klastere i točke izvrsnosti. centri su važan element u prepoznatljivom pristupu eit-ja prema inte-graciji trokuta znanja. svaka zajednica ima pet ili šest centara. u skladu sa znatnom autono-mijom svake zajednice, centri su organizirani i strukturirani sukladno njihovom nacionalnom i regionalnom inovacijskom kontekstu kako bi uključili partnere iz područja istraživanja, obrazovanja, poslovanja i, povremeno, lo-kalnih vlasti. određen broj centara uključuje znanstvene parkove, postojeće klastere i regije konkurentnosti koji pružaju mnogo širi pristup prema start-up tvrtkama i malim i srednjim poduzetnicima koji, potencijalno, mogu imati interes prema uključenju ili korištenju rezultata rada zajednice. centri su regionalni, umreženi ekosustavi s globalnim dosegom. slika 1. karta kolokacijskih centara svaka zajednica konstruira svoje kolokacijske centre tako da mogu najbolje pridonijeti ostva-renju njenih ciljeva. u slučaju kic innoenergy i climate kic partnerstvo kolokacijskih centara nije limitirano na regije odakle dolaze, pošto nekoliko partnera surađuje direktno s različitim kolokacijskim centrima i sudjeluju direktno na razini zajednice. na primjer , institucije iz mađarske sudjeluje u aktivnostima koloka-cijskog centra u poljskoj. u slučaju eit ict labs, kolokacijski centri teže bližoj geografskoj povezanosti, s ključnim partnerima lociranim295 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle unutar 50 km udaljenosti jednog od drugih 5 . uredi kolokacijskih centara obično su u blizini jednog od ključnih partnera ili u kampusu. čak i ako postoji razlikovanje između nivoa eit sjedišta, zajednice i kolokacijske centre u prak-si umjetnog razlikovanje ne bi trebali smještati unutar tih nivoa i eit se treba smatrati kao dje-lotvorna organizacija za inovacije. eit daje vizi-je, zajednice pružaju tribine za izradu strategije u određenim područjima društvenih izazova, dok su kolokacijski centri primarni mehanizmi zajednica, ključni sustavi po kojima se imple-mentira široki raspon aktivnosti – obrazovanja, istraživanja i inovacija. razvoj praksi upravljanja u trokutu znanja jedna od glavnih svrha eit-ja stvaranje je ekosustava koji mogu proizvesti tvrtke svjetske klase. zajednice, kic, prisutne su u regionalnim i lokalnim zajednicama kroz svoje kolokacijske centre, a eit je novi mehanizam koji povezuje komponente trokuta znanja – obrazovanje, istraživanje i poslovanje na području cijele europe i šire. nekoliko koncepata pojavilo se u proteklim desetljećima koji interpretiraju i ilustriraju proces stvaranja i primjene znanja kroz inova-cije koje dolaze iz različitih znanstvenih disci-plina. međutim, oni dijele nekoliko temeljnih zaključaka o nelinearnoj prirodi inovacija i višestrukim ulaznim i povratnim petljama koje postoje između sudionika u procesu inoviranja. na primjer , stručna sprema osnovni je uvjet za poduzimanje aktivnosti istraživanja i razvoja, ali i dovođenja novih proizvoda i procesa na tržište. zauzvrat znanje i nove promjene na tržištu trebaju imati povratnu petlju prema obrazov-nim programima. slično, nova znanja izvor su inovacija, a korist koju ostvaruje tržište može voditi u nova istraživačka područja. ovaj pro-ces obuhvaćen je u trokutu znanja (slika 2). koncept trokuta znanja naglašava pozitivne 5 ecorys (2011). studija o konceptu, razvoju i utjecaju kolokacijskih centara na primjeru eit-ja i zajednica. izvještaj je naručila europska komisija, dg obrazovanje i kultura. koristi koje mogu proizaći iz takve jake poveza-nosti. ovo je dovelo do prihvaćanja da politi-ke koje podržavaju inovacije moraju poticati sistematsku interakciju između tri različite aktivnosti – obrazovanja, istraživanja i poslo-vanja. trokut znanja snažno je usađen u 2020. viziju za europsku istraživačku zajednicu što je povećalo njegovu važnost u kreiranju europske politike. ovo će poglavlje istražiti kako zajednice adresi-raju problem upravljanja u trokutu znanja.kako su prakse upravljanja kontinuirano procje-njivane i poboljšavanje kroz učenje kroz rad, ova publikacija inicijalno predstavlja pregled organizacijskih izazova i upravljačkih dilema s kojima se naše zajednice suočavaju i onda traži načine na koje se rezultirajući modeli upravlja-nja mogu uklopiti u skup inovacijskih mreža i središta. organiziranje zajednica znanja i inovacija zajednice imaju misiju poticanja inovacija i poduzetništva i dostaviti rješenja društvenih izazova. kod ostvarenja ove misije one također dovode do organizacijskih inovacija. temeljni je princip koji razlikuje zajednice od ostalih, tradicionalnijih, istraživačkih i inovacij-skih udruženja je eksplicitna veza između svih elemenata u inovacijskom ciklusu, od obrazo-vanja i stvaranja znanja do novih marketinških prilika i inovativne poslovne podrške. iako je europa načinila nekoliko pokušaja zbližavanja istraživačkih i poduzetničkih organizacija u bliska partnerstva, dodavanje više, obrazovne, dimenzije predstavlja značajan napredak. 6 do-datno, usklađeni napori učinjeni su kako bi se integrirali razni dionici, od početka partnerstva i kako bi se, zajedno s njima, razvila zajednička vizija poduzetništva. ovo je robustan odgovor na percipiranu fragmentaciju postojećih europ-skih inovacijskih sustava. u konačnici, zajedni-ce su inovativne mreže izvrsnosti koje testiraju 6 za usporedbu postojećih udruženja pogledajte haegeman, k. i cagnin, c. (2011). prioritetna područja za sljedeći val zajednica znanja i inovacija: istraživanje kritičnih faktora uspjeha, alternativnih mišljenja i karakteristika za dizajn. izvještaj jrc-ipts, str . 11.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 296 praktičnu primjenu trokuta znanja kroz cijelu europu. uspostavljanje partnerstva i promocija zajedničke izgradnje eit svojim zajednicama pruža veliki stupanj fleksibilnosti kako bi im omogućio eksperimen-tiranje i pomicanje granica u razumijevanju kako te javno-privatne mreže na velikoj skali mogu bolje djelovati. svaka zajednica definira vlastitu strategiju za svoje aktivnosti kroz pri-premu godišnjeg poslovnog plana. to reflektira autonomiju koju zajednice imaju u upravljanju svojim pristupima i njihovu fleksibilnost da razvijaju inovativne modele učenjem kroz rad. koncept zajednica je nov i kroz proces pokreta-nja prve tri zajednice pokazao je svu komplek-snost uspostavljanja takvih partnerstava kada su članovi nezavisne, vrlo uspješne organi-zacije, disperzirane geografski, ali i u poljima obrazovanja, istraživanja i poslovanja. dionici priznaju da je proces bio znatno teži no što se očekivalo na početku. jedna velika prepreka proizašla je iz niske razine razumijevanja im-plikacija kreiranja struktura zajednica izme-đu partnera. valja naglasiti neke od glavnih izazova u formiranju zajednice, posebno kako partneri mogu doći do razumijevanja među-sobnih motivacija za uključenost u projekte, kako uskladiti interese i nadići bilo kakve rizike od natjecanja i kako sagraditi povjerenje unu-tar partnerstva. opasnost leži u usklađivanju različitih strateških interesa što može rezultirati smanjenim zajedničkim nazivnikom poslo-vanja, a to se jednostavno ne uklapa u hitnu potrebu rješavanja velikih inovacijskih izazova. važan faktor u ovom poštovanju je taj da su partneri zajednice pravno i financijski obvezani na period od 7 godina, što je duže nego u osta-lim transeuropskim mrežama, poput konzorcija u fp7 projektima. osviještenost članova da će morati raditi s istim partnerima duži period može dovesti do promjene njihovih stavo-va i načina donošenja odluka. rani rezultati indiciraju da je pristup eit-ja doveo do jače i dugotrajne stabilnosti u postojećoj suradnji jer partneri ne mogu prelaziti iz uloga konkurenta i kooperanta. na primjer , zajednice su prijavi-le da su se određeni industrijski partneri koji su bili u konkurenciji kroz kolokacijske centre zajedno okupili kao partneri u upravljačkom odboru zajednica – pokret koji može imati pozitivan utjecaj na zajedničke standarde na europskom tržištu. inovacijski radar eit ict labsa smatra se još jednim pozitivnim primje-rom kako se potencijalni konkurenti zajedno okupljaju u otvorenim inovacijskim mrežama. organizacije poput siemensa, ericssona i osta-lih industrijskih „igrača“ udružile su snage kroz eit ict labs s ciljem identificiranja marketinš-kih trendova u ict sektoru. još jedan važan aspekt ovakvog partnerstva je orijentiranost na rezultate gdje se odgovor-nost partnera procjenjuje ne prema uloženim naporima, već prema ostvarenim rezultatima u inovacijama. ovo je još jedna definicija bu-dućnosti eit-ja, zaokret od pristupa kontrole inputa i troškova prema sustavu baziranom na povjerenju u kojem partneri udružuju snage kako bi osigurali zajednički dogovoreni utjecaj. istraživanje unutar društvenog gospodarstva pokazalo je da zajedničko povjerenje reducira troškove transakcija asociranih sa stvaranjem novih suradnji između različitih skupina 7 . dakle, akumulacija društvenog kapitala 8 unutar mreže zajednica, kao posljedica sustava bazira-nog na povjerenju, kritični je faktor u ostvare-nju željenih rezultata. jedan od mehanizama za stvaranje ovog povje-renja je izgradnja zajednice. temeljni zadatak eit-ja i zajednica znanja i inovacija je uključiti se u izgradnju zajednica kroz ciljane, umreže-ne inicijative i zajedničke, iterativne procese učenja. ovo uključuje širok raspon aktivnosti poput proaktivne organizacije formalnih i neformalnih susreta između dionika s ciljem poticanja komunikacije, dijeljenja ideja i novih aktivnosti zajednica. na primjer , u pripremanju 7 npr . dyer , j. (2002). učinkovita suradnja među tvrtkama: kako tvrtke minimiziraju troškove transakcija i maksimiziraju vrijednost transakcija. mit knjižnica. 8 odnosi se na mogućnosti društvene organizacije poput mreža, normi i društvenog povjerenja koje olakšavaju koordinaciju i suradnju za međusobnu korist; pogledajte putnam, r. (1995). bowling alone: america’ s declining social capital. journal of democracy 6 (1): 65-78.297 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle godišnjeg poslovnog plana climate-kic organi-zira velike sastanke u nekoliko svojih kolokacij-skih centara kako bi sakupili i kristalizirali ideje svih dionika o poboljšanju strategije same zajednice. takav pristup „od dna prema gore“ strateškoj inicijativi pojačava osjećaj vlasništva i odgovornosti prema zajednici, kao i osjećaj zajedničkog identiteta. zajednice prakticiraju mobilnost u razvoju članova izvršnih timova. jedan primjer ovog je održavanje redovitih sastanaka u različitim kolokacijskim centrima kako bi se osiguralo zajedničko razumijevanje organizacijskih i kulturoloških različitosti, kao i izazovi s kojima se partneri suočavaju. implementirano od eit-ja, zajednice: • su prva europska inovacijska inicijativa koja povezuje sve tri strane trokuta znanja: istraži-vanje, poslovanje i obrazovanje, • karakterizira dugoročna predanost partnera bazirana na povjerenju i osjećaju zajedništva, • održava fleksibilnost u organizaciji, upravlja-nju i stupnju uključenosti partnera, • usvajaju model poduzetničkog financiranja, • povezuju regionalne inovacijske centre u transeuropske i globalne mreže. usvajanje poslovno orijentiranog pristupa od početka je dogovoreno da struktura zajednica mora biti „lagana, transparentna i učinkovita“ s poduzetničkom kulturom koja treba osigurati brze i koordinirane odgovore na razvoje tržišta. svaka je zajednica vlastito pravno tijelo s imenovanim izvršnim direk-torom koji je, zajedno s izvršnim odborom, odgovoran za koordinaciju strategija zajednice i konsolidaciju s poslovnim planom. poslovni plan postavlja čvrste kratkoročne i dugoročne ciljeve i uključuje set ključnih indikatora perfor-mansi. poduzetnička kultura jasno je ušivena u strukturu zajednice pošto zajednice moraju razviti imovinski portfelj s tržišnom vrijednosti. iako dijele mnoge značajke s poslovnim organi-zacijama, zajednice također reflektiraju mrežu između različitih partnera baziranu na povjere-nju. ukratko, zajednice su poslovno orijentira-na tijela, ali nisu vlasnici svih resursa s kojima rade. to zahtijeva određeni stil upravljanja i, kako je direktor kic innoenergy jednom izjavio: „sve je stvar pronalaska dobre ravnoteže“ kod usklađivanja interesa partnera prilikom posti-zanja rezultata. prve tri zajednice izabrale su različite pristupe u njihovoj legalnoj organizaciji. kic innoenergy uspostavljena je kao komercijalna tvrtka prema nizozemskom zakonu i vođena je kao poslovno tijelo, s dioničarima. razvoj imovinskog portfe-lja sa marketinškom vrijednosti i ekonomskom održivosti uključen je u sve odluke, a odgovor-nost je uključena u sve uloge. kic innoenergy je orijentirana prema ostvarenju profita, ali ne za isplatu dividendi – financijska strategija temelji se na reinvestiranju dobiti u buduće aktivnosti. climate-kic i eit ict labs odabrale su ustroj u obliku nizozemskih i belgijskih neprofitnih dru-štava s ograničenom odgovornosti. eit ict labs u budućnosti teži razvoju u neprofitnu tvrtku 9 , dok je i climate-kic najavio mogućnost ponov-nog razmatranja vlastitog pravnog ustroja 10 . izbor zemlje i oblika pravnog ustroja za prve tri zajednice pokazao se ključnim aspektom u uo-kvirivanju predanosti partnera. climate-kic, na primjer , inicijalno je osnovan kao nizozemska stichting 11 tvrtka. suočio se s velikim problemi-ma jer je takav pravni ustroj suviše kompleksan i nije ga moguće u potpunosti uskladiti s glav-nim ciljevima zajednice. nakon imenovanja no-vog izvršnog direktora 2011. godine, zajednica je promijenila svoj pravni status u climate-kic udrugu. to pojednostavljenje pravne i organi-zacijske strukture ponovno je privuklo počet-ne partnere i potaknulo nove da se pridruže. poslovni model omogućava predanost i puni angažman partnera te pomaže u garantiranju da su ljudi oko stola pravi donositelji odluka. to se smatra učinkovitijom metodom od ostalih pristupa prema mrežnoj formaciji i održivosti. međutim, kompleksnost mreže zajednice i 9 ecorys (2011). vanjska evaluacija europskog instituta inovacija i tehnologije – okvirni ugovor o evaluaciji i povezanim uslugama. (eac 03/06), europska komisija, dg obrazovanja i kulture. 10 poslovni plan 2012, climate-kic 11 tvrtka unutar nizozemskih zakonai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 298 filozofija orijentirana prema zajednici postav-lja važna pitanja upravljanju, naročito o tome kako upravljati takvom inovacijskim ekosusta-vom s višestrukim dionicima te ostvariti čvrste inovacijske rezultate. podupiranje menadžmenta i vođenja u zajednici znanja upravljačka struktura zajednice nije znatno drugačija od one kakvu imaju poslovne organi-zacije. sve zajednice imaju generalnu skupšti-nu u kojoj su ključni članovi zastupljeni i imaju pravo glasa. dnevni menadžment je delegiran na manji upravljački odbor koji sačinjavaju partneri jednako predstavljeni po sektorima iz svih kolokacijskih centara ili regionalnih inova-cijskih i implementacijskih zajednica (engl. rics – regional innovation and implementation communities) u slučaju climate kic-a. nadlež-no tijelo osigurava da su interesi svih članova utjelovljeni u strateškim ciljevima, viziji i misiji zajednice te ima ovlasti imenovanja ili razrje-šenja izvršnog direktora zajednice. postoji mali tim izvršnih osoba koje čine izvršni direktor , direktori temeljnih stupova – obrazovanja, inovacija i poslovnog stvaranja te direktora kolokacijskih centara. ovaj tim vodi sve opera-tivne aktivnosti i odgovoran je za harmonizaci-ju kolokacijskih aktivnosti i integraciju principa trokuta znanja. međutim, kic nije organi-zacija, već kolaboracija iz-među poslovnih i akadem-skih partnera orijentirana prema društvenoj zajednici. ovi partneri mogu usu-glasiti strateške inicijative i voditi njihov razvoj. to predstavlja nove izazove menadžmentu i organizaciji koji nadilaze tradicional-ni način organizacijskog donošenja odluka. da bi postigli zajednički jezik kod toliko različitih sudionika s vlastitim strateškim inte-resima, nužno je stvoriti međusobno povjerenje i osjećaj jedinstva. drugim riječima, jedino kroz osjećaj zajedništva i zajedničke svrhe ova mreža može koristiti svoje raznolike resurse i znanja. postoji neporeciva potreba za vodstvom u tom smislu. stoga, zajednice mo-raju kontinuirano balansirati interese partnera, rješavati dileme, graditi povjerenje i osigurati ostvarenje strategije. postojeće zajednice usvajaju učinkovitu admi-nistraciju slijedeći logiku matričnog menad-žmenta kako bi osigurale koordinaciju mrežnih aktivnosti kroz centralne menadžerske timove i višesektorske radne platforme. u fazi plani-ranja postoji konvergencija pristupa „od vrha prema dnu“ koju vode obrazovne, poduzet-ničke i inovacijske agende zajednice te pristup „od dna prema vrhu“ koji proizlazi iz partner-skih inicijativa i kolokacijskih idejnih projekata. u fazi odlučivanja, i unutar pravila dogovorenih s partnerima, na nivou zajednice odlučuje se gdje će ići investicije. u izvršnoj ili implemen-tacijskoj fazi projekti su podvrgnuti ugovorima između projekata i zajednice, a odgovornost za njihovu implementaciju leži na voditelju projekata, menadžeru kolokacijskih centara i zajednici. literatura o matričnoj menadžerskoj praksi sugerira da je sustav posebno dobar za dijelje-nje informacija preko internih organizacijskih granica i, dakle, spremniji prihvatiti izazove višedioničkog upravljanja. kolokacijski centri slika 3. shema matričnog upravljanja climate - kic-om299 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle izloženiji su lokalnom znanju i unutar matrič-nog menadžmenta mogu dijeliti ovo iskustvo na nivou zajednice. to podržava koncepte otvorenih inovacija i inoviranja kojima upravlja korisnik. međutim, široko je prihvaćeno da je, iako je matrična struktura dinamičnija i ino-vativnija nego menadžerska hijerarhija, njena učinkovitost ovisna o postojanju zajedničke kulture i razmišljanja. to naglašava važnost izgradnje zajedništva i pruža dodatni poticaj za razmišljanje, pogotovo zato što su zajednice sačinjene od partnera koji su organizacijski, kulturološki i geografski različiti. izgradnja poduzetnički financiranog modela financijski model eit-jevih zajednica slijedi „poduzetničku logiku“ . dok eit pruža početne investicije u iznosu do 25% ukupnog budžeta zajednice, zajednice traže prikupljanje ostalih sredstava iz privatnih izvora, ostalih instrume-nata eu-a poput fp-a ili strukturalnih fondova ili iz prihoda generiranih vlastitim aktivnosti-ma. između 2010. i 2012. zajednice su uspjele privući 78,5% ukupnog budžeta, od kojih par-tnerski doprinosi iznose 38,5%, financiranje od nacionalnih i regionalnih vlada 21,5% i ostalih eu izvora financija od 13,5% 12 . sufinanciranje eit-ja ostaje dostupno za 7-15 godina i tijekom tog vremena zajednice moraju postati samoo-drživi inovacijski centri svjetske klase. u suprotnosti s većinom postojećih r&d financijskih instrumenata koji pružaju do-datna financiranja kako bi ostvarili određene istraživačke ciljeve, filozofija eit-ja je ostvariti svrhovite investicije u inovacijske kapacitete zajednica kako bi ostvarili pozitivne socijalno-ekonomske utjecaje. dakle, svrha dodatnog financiranja od eit-ja je kataliziranje i iskorišta-vanje sinergije između inovacija i poduzetniš-tva i poslovnih aktivnosti koje poduzimaju par-tneri zajednica i šire. namjera je maksimizirati utjecaj ovih sinergija na ekonomiju europske unije i dobrobit njenih žitelja. svrha je poseb-no vidljiva u pristupu koji ima eit ict labs koji opisuje svoj pristup financiranju kao model katalizatora-nositelja. ideja je dodati sredstva 12 za više informacija o financiranju zajednica pogledajte graf financiranja zajednica, str . 38. eit-ja (katalizatora) postojećim aktivnostima (nositeljima), selektirajući one aktivnosti koje imaju visoki inovacijski potencijal. „kako bi bili prihvatljivi za uključenje u eit ict labs portfelj, transformacija nositeljske aktivnosti primje-nom eit ict labsova katalizatora mora stvoriti značajnu dodatnu vrijednost europskom inova-cijskom planu i ciljevima eit-ja“ 13 . kako bi se osigurala dugotrajna održivost zajednica važno je razumjeti i kontinuirano nadzirati stav i odnos industrije prema pred-loženom inovacijskom modelu. upravljački odbor eit-ja od početka smatra da će privatni sektor prihvatiti pristup „pričekaj-i-vidi“ , pošto financijska logika eit-ja može biti suprotna uo-bičajenim iskustvima industrije. model zajedni-ca implicira da se tvrtke slažu glede udruženja resursa u partnerstvo s ograničenim sufinanci-ranjem i ciljem stvaranja značajnih inovacijskih rezultata te, istovremeno, prihvaćanja značaj-nog stupnja upravljanja od izvršnog direktora zajednice 14 . iako stav „pričekaj-i-vidi“ i dalje postoji, prve dvije operativne godine eit-ja pokazale su značajan interes privatnog sektora, ali i predanost prema modelu zajednica. nizak stupanj sufinanciranja od eit-ja filtrira one partnere koji su stvarno zainteresirani dopri-nositi jednom zajedničkom pothvatu od onih koji su privučeni samo novcem. kako su sve tri zajednice uspjele uplesti važne industrijske partnere, dobro pozicionirane na europskom i svjetskom tržištu 15 oni sada imaju aktivnu ulogu u upravljanju zajednicom. sveukupno, financijski doprinos industrije budžetu zajedni-ca varirao je između 20 – 31 % između 2010. i 2012. godine. dok sudjelovanje u zajednici sa sobom povlači troškove u smislu financija i ostalih resursa, ono može također dovesti do znatnih ušteda kao rezultat udruživanja resursa, dijeljenja infrastrukture i stvaranja znanja. postojeće ak-tivnosti i inovacijski projekti blisko su povezani s razvojem tržišta. one identificiraju obećava-juće mogućnosti u novim oblicima suradnje i donose novi lanac vrijednosti i konfiguracije u 13 http://eit.ictlabs.eu/ict-labs/catalyst-and-co-funding-model/ 14 eit (2011). strateški inovacijski plan: investiranje u inovacije poslije 2014. g. 15 pogledaje činjenice zajednica, str . 35-37i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 300 novim sektorima u slučaju climate -kic-a ili u nadolazećim granama već konsolidiranih sek-tora kao što je slučaj s kic innoenergy i eit ict labs. unutar ekosustava zajednice, industrijski partneri u povlaštenoj su poziciji jer mogu biti prvi u adaptaciji novih tehnologija i mogu profitirati od gotovih analiza tržišta prilikom komercijalizacije inovacija. posebna dobit za industriju dolazi iz uključenosti industrije u za-jednicu što im omogućava jednostavan pristup mreži talentiranih, stručnih i najsuvremenijih istraživanja i novih ideja nude male i srednje tvrtke i poduzetnici. uključenje u bogatstvo mreža konfiguracija mreža zajednice reflektira stanje europskih, regionalnih i nacionalnih inicijativa. zajednice „umrežavaju i rekonfiguriraju posto-jeće mreže“ spajanjem klastera, regionalnih organizacija i organizacija poslovne podrške. na primjer , kic innoenergy alps valley koloka-cijski centar sagrađen je unutar klastera unutar francuskog energetskog sektora. eit ict labs stockholm kolokacijski centar je smješten je u znanstvenom gradu kista i ima pristup pre-ko 1100 ict tvrtki. eit ict labs stvara saveze s ostalim organizacijama u okruženju kiste, uključujući kista znanstveni grad ab, stock-holm inovacije i razvoj, acreo i stockholmsko sveučilište. u parizu, dio aktivnosti eit ict labsa obavlja se u suradnji s dva regionalna konkurentna klastera. u ovoj mreži unutar mreže postoji pristup prema više od 24 000 ict tvrtki. prepoznajući potrebu uređenja strukture za-jednice kako bi zadovoljila određene zahtjeve u području klimatskih inovacija, climate - kic je integrirao raširenu mrežu regionalnih inova-cijskih i implementacijskih zajednica (engl. rics – regional innovation and implementa-tion communities) u svoj model upravljanja. ove regionalne inovacijske i implementacijske zajednice grade na temelju errin-a – europ-ske regionalne istraživačke i inovacijske mreže (engl. european regional research and inno-vation network). errin je dinamička mreža koja obuhvaća više od 90 regija europske unije. ova mreža inicijalno je bio fp7 projekt u regiji znanstvene inicijative koja je prepoznala vrijednost nastavljanja suradničkih odnosa koji su već bili uspostavljeni. ova mreža sačinjena je od partnera iz grada i regionalnih vlasti, kao i partnera iz istraživačkog i privatnog sektora u šest europskih regija 16 . u stvarnosti, klimatske inovacije vođene su regijama i gradovima koji su glavni sudionici, a trenutno eksperimentiraju s novim pristu-pima. u usporedbi s partnerima kolokacijskih centara, fokus sudionika ric-a je primarno na sadržaju znanja i kompetencijama i učenjima temeljenim na praksi. climate - kic je prepo-znao da su regije neophodne za njihove inova-cijske sustave pošto mogu izdvojiti lokalne po-trebe i usmjeriti ih prema pravim inovacijskim izazovima. također , regije mogu biti i pokusni kunići za pilotske inovacije vezane uz klimatske promjene i postati prvi kupci proizvoda i usluga koje se razvijaju. dakle, climate - kic proširuje inovacijski model koji je koncipiran kao inova-cijska piramida. traženje modela moderne suradnje za europu kao što je gore navedeno, zajednice eit-ja mogu biti ispitni subjekti za rastuće suradničke mehanizme između inovacijskih suradnika u europi. partneri zajednica usko su povezani preko kolokacijskih centara i kroz zajedničke akcije ove veze predstavljaju nov način ojača-16 pogledati činjenice o zajednicama, str . 35-37 slika 4. inovacijska piramida301 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle vanja inovacijskih središta u europi i stvaranje novih inovacijskih mreža između njih koje se također mogu prenijeti i na globalnu razinu. širenje i stvaranje znanja visoko je lokalizirano, a poduzetništvo najbolje uspijeva u područjima koncentriranih vještina i kapitala, pogotovo u klasterima koji predstavljaju regionalne grupe međusobno povezanih tvrtki i pridruženih institucija u određenom industrijskom po-dručju (porter , 2003). u isto vrijeme, poslovne inovacije nastaju iz suradnje u sve kompleksni-jim mrežama (npr . ernest i young, 2008; oecd, 2008). tvrtke smatraju da je teže ostvariti rezultate i stvoriti suvremene inovacije u eri raspršenog znanja i tehnologija (esade, 2011). ova promjenjiva priroda poslovnog razvoja često se smatra otvorenom inovacijom. taj termin skovao je chesbrough (2003) i opisao ga kao razumijevanje da „svi pametni ljudi ne rade za nas; trebamo surađivati s pametnim ljudima unutar i izvan naše kompanije“ gdje god oni bili. inovacije i istraživanje ne postaju samo otvo-renijima, već postaju i globalnim aktivnostima pošto inovatori crpe tehnologije i ideje razvi-jene na različitim lokacijama (santos, 2003). više je opsežnih grupa dionika koji uključuju korisnike i civilne organizacije, šire teme poput društvenih izazova i više interdisciplinarnih aktivnosti i međusektorske suradnje. današnja ekonomija determinirana je opsežnim od-nosima, širim geografski m dosegom i većim izvorima talenata. u ovom okruženju, europ-skim klasterima generalno nedostaje kritične mase da konkuriraju na globalnoj razini i stoga imaju potrebu povezati se s ostalim klasterima kako bi iskorištavali komplementarne prednosti i ekonomiju razmjera 17 . uspješni klasteri ne oslanjaju se samo na lokalno bogatstvo druš-tvenog kapitala, već se usmjeravaju i globalno. kako je već nekoliko autora to naglasilo, ono što tvrtke zaista trebaju pristup je razvojnom lokalnom okruženju i globalnom tržištu i tehnologiji (npr . ketels, 2011; camagni, 1991; becattini i rullani, 1996). u kontekstu ovih promjenjivih inovacijskih 17 pogledajte završno izvješće politike europske klasterske grupacije dostupno na http://www. proinno-europe.eu/ecpg/newsroom/ecpg-final-recommendations procesa, zajednice znanja i inovacija integri-rane su inicijative koje podržavaju regionalna inovacijska središta i pojačavaju transeuropske i globalne poveznice kroz kolokacijske centre. potencijal zajednica i pristupa preko kolokacij-skih centara leži u nadilaženju prepreka nacio-nalnih i regionalnih inovacijskih sustava. kolokacijski centri stvaraju okruženje za robu-sno upravljanje zajednica, uključenje i posto-jeće odredbe europskih regija i pojačavanje pristupa kroz dugoročnu predanost međuna-rodnoj suradnji. nedavna studija o utjecaju kolokacijskih centara na primjeru eit-ja 18 naglašava činjenicu da centri imaju značajan utjecaj na zbližavanje ljudi „konceptualno, kroz zajedničke ciljeve i poslovno kroz zajedničku infrastrukturu, kapacitete i aktivnosti... “ doka-zana je važnost stvaranja i povjerenja unutar mreže i čvrste pravne osnove za integraciju partnera. kao što je već naglašeno, kolokacijski centri osnovni su temelji u izgradnji zajednice i nisu zasebna tijela. takav pristup stvara okruženje za robusno upravljanje zajednicama, uklju-čujući u postojeće odredbe europskih regija i jačanje pristupa kroz dugoročnu predanost suradnji. promoviranje dobrih praksi u potpori poduzetništvu i inovacijama u potrazi za poduzetnijom europom, zajednice su preuzele izazov eksperimentiranja s aktiv-nostima koje će umanjiti razdijeljenost, ubrzati inovacije i promijeniti razmišljanje. njihova glavna misija je dostaviti rješenja velikih druš-tvenih problema integracijom visokog obrazo-vanja, istraživanja i poslovanja diljem europe i poduzetništvo je nit koja se pruža kroz rad zajednica: • za obrazovanje ustanovljeni su diplomski i postdiplomski programi i programi profesio-nalnog razvoja, • za inovacije sufinanciraju se projekti potpore inovacijama, • za poduzetništvo uspostavljaju se potporne usluge poduzetničkog razvoja 18 ibidi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 302 ove aktivnosti orijentirane su prema rezul-tatima i odgovaraju na čestu zabrinutost o razdijeljenosti europskog inovacijskog sekto-ra. magisterijski program eit ict labsa je, na primjer , prvi poslovno orijentirani magisterijski studij na europskoj razini. kao takav obrazuje novu vrstu inovatora s poduzetničkim vještina-ma i globalnim ambicijama. inovacijski projekti kic innoenergy-ja ciljaju prema proizvodnji opipljivih rezultata. već sada predali su zahtje-ve za 11 patenata i donijeli 23 nova proizvoda na tržište u 2011. godini, što je otprilike jedan patent po investiranom 1 mil. 19 . zajednice i kolokacijski centri eksperimenti-raju s novim tipovima pristupa, partnerstva i mehanizama ostvarenja i dostave rezultata. postoji spoznaja da će se, u idućim godinama, mnogo naučiti kroz njihove implementacije i da će se morati kontinuirano fino podešavati ili čak drastično mijenjati te naučiti iz stečenog vrijednog iskustva. dakle, nakon samo osa-mnaest mjeseci aktivnog rada bilo bi neprilično provoditi procjenu ili ocjenjivanje rada i perfor-mansi zajednica. aktivnosti zajednica su: • integriranje djelovanja obrazovanja, inovira-nja i poslovnog razvoja što povezuje elemen-19 prezentacija diega pavije, izvršnog direktora kic innoenergy te u cjelokupnom inovacijskom ciklusu, • ugradnja u predanu inovacijsku zajednicu partnera, a ne zajed-nicu koja je samo projektno orijentirana, • izgradnja na postojećim inicijati-vama i jačanje sinergije između politika na europskom, nacional-nom i regionalnom nivou. ostatak ovog poglavlja naglašava najvažnije aktivnosti zajednica i ilustrira kako njihove prakse mogu doprinijeti rješavanju određenih izazova, naročito u području: • brige za europski poduzetnički talent, • premoštenje inovacijskog jaza između ideja i tržišta, • ubrzavanje poslovnog razvoja. poduzimanje integriranog pristupa prvo važno razmatranje je da se prakse eit-ja i njegovih zajednica ne bi trebale razmatrati zasebno, svaka za sebe, jer njihova snaga leži u integriranom pristupu koji partnerima i drugim korisnicima daje pristup talentima, financija-ma, znanju i poslovnoj podršci u isto vrijeme. ovaj pristup dostupan je kroz integrirano zajedništvo svih sudionika i samim time su aktivnosti ugrađene u zajednicu i nisu izolira-ne inicijative orijentirane samo na pojedine projekte. tri područja (inovacije, obrazovanje i poslovni razvoj) skupljene su u jedan jedinstveni paket. na primjer , kandidati za doktorat predstavljaju većinu „radne snage“ unutar nekoliko projeka-ta innoenergy zajednice. to su ljudi koji vode znatan broj inovacijskih projekata i sudjeluju u raznolikim industrijskim projektima od dizaj-niranja visoko specijaliziranih komponenti do sustavnih studija vezanih za buduće energetske sustave. slično, inovacijski projekti climate kic-a usko su vezani za projektni portfelj te unutar obra-slika 5. holistički pristup zajednica prema inovacijama303 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle zovnih i poduzetničkih aktivnosti. ako student sluša jedan od obrazovnih smjerova climate kic-a, tada on ili ona može provoditi istraživa-nja u sklopu inovacijskih projekata, a rezultati tih istraživanja će se njegovati unutar climate kic poduzetničkog ekosustava kako bi se razvio pravi posao. trebalo bi primijetiti i da aktivnosti zajednica nisu u potpunosti nove niti su odvojene od onog što se trenutno odvija na europskom, ali i nacionalnom i regionalnom nivou. one se uključuju u postojeće inicijative i mreže institu-cija i organizacija izvrsnosti. novost kod tih aktivnosti je spajanje obrazov-no-istraživačko-poslovnih aktivnosti i preu-stroj ključnih inovacijskih čimbenika kako bi sa zajedničkom svrhom rješavali određene društvene izazove. ti pristupi predstavljeni su detaljnije u sljedećim poglavljima. njegovanje europskog poduzetničkog talenta obrazovanje je ključno područje investicija i razvoja za zajednice pa stoga postoji jaka predanost u njihovim poslovnim planovima proizvodnje eit diplomaca. zajednice i eit moraju nadići razdijeljenost u europi ako žele privući vrhunske talente i proizvesti sljedeću generaciju europskih poduzetnika. investici-je u obrazovanje i vještine sačinjava ključno političko područje za europsku uniju i nužno je za ekonomski rast i razvoj ekonomije bazirane na znanju. u 2010. godini u području znanosti i tehnolo-gija (human resources science and techno-logy field – hrst 20 ) bilo je zaposleno preko 93 milijuna ljudi starih između 25 i 64 godine. od ta 93 milijuna, 38 milijuna su stariji zaposlenici, između 45 i 64 godina što čini 41% zaposlenih u europskoj uniji. to ilustrira potrebu za većom hitnosti u europskim naporima u obrazovanju i proizvodnji talenata. međutim, visoko obrazo-vanje je međunarodna industrija sa svjetskim tržištem. europa treba ne samo njegovati vlastite vrhunske talente već privući talente iz cijelog svijeta, pa stoga mora razviti vrhunske studije i prilike za rad s jakim i prepoznatljivim 20 eurostat (2012). ključne brojke o europi brendovima. potrebno je razviti dobru obra-zovnu reputaciju europe u području poduzet-ništva, čiji će inputi dolaziti od istraživačkih partnera, obrazovanja i poslovanja. diljem europe razvoj i implementacija po-duzetničkog obrazovanja vrlo je raznolika. ispitivanje europske komisije 2008. godine o poduzetništvu u visokom školstvu naznačilo je razlike u studentskom pristupu poduzetničkom obrazovanju, što je često odlučeno na nivou institucije. to je potvrđeno na simpoziju o po-duzetničkom obrazovanju u budimpešti 2011. godine. sve tri zajednice imaju jak, fokusiran pristup prema obrazovanju, koje se često smatra slabi-jom stranom trokuta znanja. kic innoenergy 21 pruža specijalizirani diplomski studij, izvršni diplomski studij, doktorski studij s tematskim zapisima te poslijediplomski program te mo-dule cjeloživotnog obrazovanja. climate kic 22 pruža programe mobilnosti i smjerove profe-sionalnog obrazovanja o klimatskim inovacija-ma. također se sprema pokrenuti diplomske i doktorske programe. eit ict labs 23 već je po-krenuo inovacijsko i poduzetničko obrazovanje kroz diplomske i poslijediplomske programe. obrazovni programi svih zajednica imaju snažan fokus na dostavljanje poduzetničkih i inovacijskih vještina, koje su krojene prema potrebama europskog inovacijskog sustava. kic innoenergy diplomci imaju specifično zvanje u području inovacija i poduzetništva koje je na-mijenjeno sudionicima iz različitih akademskih zajednica. cilj mu je olakšati multidisciplinarne inovacije i ima poseban program namijenjen studentima koji žele pratiti profesionalnu karijeru u području održive energije. iskori-štavanjem različitosti sudionika koji dolaze iz područja inženjerstva, znanosti i menadžmenta studij im pruža učenje i mogućnost razmjene ideja kod multidisciplinarnih inovacija. diplom-ski studij eit ict labsa koristi znanja i iskustva europske poslovne škole koja pomažu kod ra-zvoja modula koji su nužni kako bi se dostavile potrebne inovacijske i poduzetničke vještine. 21 http://www.kic-innoenergy.com/education.html 22 http://www.climate-kic.org/academy 23 http://www.eit.ictlabs.com/evsgl/educationi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 304 obrazovanje / ključne značajke • jaki fokus na dostavljanju poduzetničkih i inovacijskih vještina i uključenost industrije u razvoj rasporeda. • cilja prema prekidanju razdijeljenosti izme-đu diplomskih i doktorskih studija na razini europe. • njeguje stav „novog igrača“ kod mladih ljudi koji se usuđuju razmišljati drugačije. studiji zajednica razvijeni na diplomskom i poslijediplomskom nivou koriste mreže ko-lokacijskih centara i koriste visokoobrazovne institucije, istraživačke i industrijske partnere kako bi osmislili i ostvarili nove smjerove. to implicira nove radne odnose, ali i nove stu-dijske sadržaje. obrazovna inicijativa climate kic-a je kapitalizirati snage partnera i koloka-cijskih centara kako bi dostavili nove vještine i kompetencije. kroz pet tjedana uvodni pro-gram vodi studente kroz nekoliko kolokacijskih centara gdje svako središte isprepleće svoje stručno područje s temeljnom poduzetničkom temom. na sličan način predvodnici u praktič-noj inicijativi koriste ric mrežu kako bi omogu-ćili pripravničke položaje. na diplomskom studiju eit ict labsa studenti mogu sami birati svoje početno sveučilište za prvu godinu i završno sveučilište za svoju drugu godinu između najboljih tehničkih sveučilišta u europi, dok kolokacijski centri omogućavaju okruženje za studente, istraživače i poslovne partnere u kojem mogu dijeliti ideje te ih sti-mulira za osmišljanje novih. ponuda životnog iskustva inoviranja svi obrazovni pristupi zajednica vođeni su iz-vrsnošću i uključuju učenje kroz rad. od prvog dana, studenti svih razina rade na industrij-skom i komercijalnom razvoju proizvoda za koje će morati osmisliti inovativna i poduzet-nička rješenja. zajedno, u kic innoenergy i eit ict labs di-plomskom studiju, postoji značajna uključenost industrije u razvoj obrazovnih rezultata. iako zajednice održavaju generalnu odgovornost za smišljanje rasporeda i osiguranje kvalitete, industrijski partneri savjetuju o njihovim struč-nim potrebama i pružaju strukturirani plasman mogućnosti za studente. zajednica innoenergy phd clean coal track uključila je industrijske partnere od samog početka. partneri iz polj-ske, njemačke, švedske i portugala pomogli su u razvoju posijediplomskog studija, držeći predavanja i sudjelovanjem u vježbama razvoja poslovnih planova. u zamjenu ovi industrijski partneri imaju pristup i novim idejama i rastu-ćem opusu talenta. partneri u zajednici vjeruju da je uključenost industrije u takav strukturirani pristup rela-tivno nov. model zajednice omogućio je agh sveučilištu znanosti i tehnologije u krakowu napredak, produbljenje i proširenje postojeće industrijske suradnje zbog čega se smatra jed-nako važnim partnerom industrije. postoji mnogo prilika za studente posijedi-plomskog studija da imaju pristup inovacijskim projektima. kic innoenergy i climate - kic spajaju studente u njihovim studijskim progra-mima s inovacijskim projektima koji se odvijaju u tom polju. ovakav pristup pravim inovacij-skim projektima može se smatrati važnim, što se rijetko događa u tradicionalnom uređenju sveučilišnog obrazovanja. ostvarenje multidisciplinarnog pristupa društveni izazovi kojima se posvećuju zajedni-ce također zahtijevaju multidisciplinarni i me-đusektorski pristup obrazovanju i usavršavanju vještina. postoji također povezana potreba za usavršavanjem u poduzetništvu, upravljačkim sektorima i istraživačkim institucijama. europ-sko visoko školstvo i istraživačka zajednica da-lje su previše orijentirani prema individualnim akademskim disciplinama i uskoj specijalizaciji u raznim zanimanjima što ne odgovora potre-bama u sustavnom inovatorstvu. zajednice mijenjaju takvo okruženje i nude mreže za akumuliranje, dijeljenje i korištenje znanja koje inače ne bi bilo dostupno individu-alnim studentima i poduzetnicima. takvo isku-stvo može ih potaknuti da postanu agenti pro-mjene. zajednica kic innoenergy naglašava da je cilj obrazovnih aktivnosti njegovati buduće „kršitelje pravila“ – ljude koji ne razmišljaju na305 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle tradicionalan način, već imaju nove vizije i hra-brost da rekonstruiraju i ponovno konstruiraju postojeće metodologije. primjer stava kršitelja pravila pružaju studenti iz italije, sad-a, južne afrike, kanade i argentine koji su sudjelovali u diplomskom kic innoenergy select progra-mu. oni su razvili proizvod za solaraid, nevla-dinu organizaciju iz ujedinjenog kraljevstva, koji je obuhvaćao masovnu implementaciju mikrosolarnih proizvoda u africi. to rješenje, naziva sunny money, nudi solarnu tehnologiju siromašnim afričkim obiteljima kroz određeni sustav kreditiranja kojim se upravlja mobilnim telefonima. još jedan praktičan primjer predvodnika clima-te - kic-a je program koji od sudionika zahtije-va dva jednomjesečna pripravnička plasmana, kroz period od godinu dana, u jednom od re-gionalnih partnera climate - kic-a. raznolikost lokacija omogućava sudionicima razumijevanje izazova primjene inovacija u različitim kon-tekstima i sektorima. ovaj program želi razviti novu generaciju specijalista, poduzetnika i kre-atora politika koji će biti opremljeni i moći će oblikovati sustave i procese za tranziciju prema niskougljičnom gospodarstvu. višedisciplinarni pristup predavanju i dalje varira u europskim sveučilištima te ga oblikuje mnogo čimbenika, poput organizacijskih ciljeva i struktura, postojećih studija, državnih finan-cija, lokacija, nasljedstva, nacionalne/lokalne upravljačke agande i veze s industrijom. stvaranje potpuno novih programa koji nisu zakrčeni postojećim institucijskim i fakultet-skim strukturama pomaže u savladavanju nekih umjetnih barijera. u sad-u, na primjer , nova sveučilišta poput arizona statea, reor-ganizirana su oko društvenih izazova. među-tim, u europi, višedisciplinarno obrazovanje vjerojatnije će se provoditi kroz male module nadodane postojećim programima i vjerojatno će se provoditi na razini same institucije, a ne na razini koju predviđaju zajednice. eit pristup u području obrazovanja prikazuje promjene koje se događaju u pružanju obrazovanja, sa-držaja i strukture te rastuću potrebu za novim kombinacijama vještina potrebnih u budućoj ekonomiji. prikaz puta climate - kic -a razvoj zajednice klimatskih inovatora opseg izazova klimatskih promjena i hitnost potrebe za posvećivanjem tim promjenama učinili su neophodnim potrebu za aktivnim razvojem talentiranih i stručnih ljudi koji mogu zamisliti nova, klimatski neutralna, rješenja, donijeti ih na tržište i promovirati njihovu pri-hvaćenost u širem društvu. okvir kompetencija potrebnih klimatskim inovatorima vrlo je širok i uključuje znanja iz više znanstvenih disciplina, poduzetničke vještine i razumijevanje šireg konteksta za tranziciju u niskougljično gospo-darstvo. climate - kic je pokrenuo program zvan thejourney, koji je vezan uz samu srž problema, u prvom redu kako ponovno pobu-diti inovativne i poduzetničke instinkte mladih europljana i pružiti im potrebno međudiscipli-narno znanje za razvoj procesa koji će voditi k smanjenju globalnog zagrijavanja i prilago-đavanju njegovim učincima. drugim riječima, the journey traži način da inspirira i opremi buduće kršitelje pravila. ponuda klimatski orijentiranog obrazovanja ekosustav climate - kic-a stvara jedinstvenu okolinu za razvoj višesektorskih i multidis-ciplinarnih obrazovnih prilika. pristup spaja studente iz širokog područja znanosti, poza-dina, kultura i akademskih razina i šalje ih na petotjedno cjelovito putovanje preko europe kako bi iskusili realnost klimatskih promjena. studenti uče o znanstvenim tezama koje podu-piru klimatske promjene i kako različite regije i države odgovaraju na taj izazov. posjećuju tri kolokacijska centra climate kic-a gdje partneri daju vlastita znanja kroz predavanja i posjete lokacijama. bez mreže zajednica bilo bi vrlo teško ostvariti takav interdisciplinarni i praktič-no-orijentirani program. izravan pristup klimatskim inovacijama poduzetništvo je sveobuhvatna tema u progra-mu. tijekom the journeya studenti rade zajed-no u timovima kako bi razvili praktična rješenja za klimatske promjene koja se mogu pretvoriti u potencijalne poslovne prilike. podršku im daju poslovni treneri kako bi naglasili njiho-ve poduzetničke vještine. the journey pružai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 306 studentima priliku da se druže, umrežavaju i uče od industrijskih predstavnika koji rade u područjima povezanim s klimom. predavači i mentori uključili su predstavnike gdf sueza, multinacionalne energetske tvrtke, te ups-a, globalne dostavljačke tvrtke. interakcija izme-đu industrijskih stručnjaka i studenata stvara trokut znanja koji je uglavnom odsutan kod većine sveučilišno vođenih programa. dosadašnja postignuća pozitivne ishode the journeya prepoznato su i organizatori i sudionici. otkada je pokrenut, potražnja je znatno prerasla slobodna mjesta. u 2010. godini bilo je 200 prijava na 45 slobod-nih mjesta, da bi u 2011. climate kic povećao broj mjesta na 65 studenata. ove godine nadaju se proširiti programe na sudionike iz nepartnerskih organizacija. anketa među diplomiranima potvrdila je pozitivne učinke na program. sudjelovanje u programu inspiriralo je i omogućilo studentima da se posvete novim karijerama u industriji, upišu daljnje doktorske studije ili pokrenu vlastite tvrtke. četiri start-up tvrtke pokrenute su kao direktan rezultat the journeya u području održive poljoprivre-de (deco!), urbane mobilnosti (electricfeel), smanjenja deforestacije (arboreal) i promocije održivog razvoja u africi (small world carbon). ove tvrtke uspjele su privući vanjska ulaganja i trenutno razvijaju svoj posao dok koriste mrežu znanja i poduzetničku podršku climate - kic-a. budući razvoj the journey želi pokušati riješiti važne nedo-statke u trenutnoj ponudi obrazovanja. pruža studentima mogućnost učenja o višeznačnom kontekstu klimatskih promjena i doživljaja kli-matskih inovacija te njihovu primjenu u praksi. climate - kic planira integrirati elemente the-journeya u nove diplomske i poslijediplomske programe. ovo će proširiti opseg s ljetne škole na integrirani obrazovni pristup koji razvija te nužne vještine koje mogu pretvoriti velike društvene izazove u nove prilike. nastavljanje podrške nakon školovanja zajednice čine znatne napore kako bi pratile svoje studente nakon završetka obrazovanja. neki od najznačajnijih utjecaja programa pove-zani su s mrežama i odnosima koji su se razvili tijekom istraživačkih projekata, za vrijeme rada na zajedničkim problemima. učenjem kroz iskustvo, zajednice su predane održavanju zajedništva studenata kroz popratne aktivnosti i alumni mreže. climate kic aktivno podržava svoje studen-te nakon diplomiranja kako bi potakli mrežu mladih profesionalaca. studenti se nadziru u smislu njihovih performansi i svim promjena-ma njihove geografske lokacije. naglasak se stavlja na davanje pristupa razvijenijim podu-zetničkim, inovacijskim i voditeljskim prilikama svojim studentima. diplomanti climate kic-a stvorili su živu alumni udrugu kako bi „inspiri-rali europske poduzetnike u području klimat-skih promjena kako bi stvorili otporno klimat-sko društvo“ . eit ict labs diplomski studij također je uspo-stavio mrežu svojih diplomanata u isto vrijeme kada i prvi program. alumnije se potiče ne samo da ostanu u kontaktu jedni s drugima već i sa zajednicama unutar eit ict labsa. postoje i planovi za proširenje industrijske mreže izvan partnera zajednica unutar eit ict labs diplom-skog studija davanjem šireg pristupa mentor-stvu i plasmanu prilika. promoviranje eit oznake eit promovira model osiguranja kvalitete i poticanja obrazovanja (engl. eit-le-qa – eit learning enhancement quality assurance ). model osiguranja kvalitete ispunjava nekoliko ključnih ciljeva eit-ja, uključujući osiguranje da studenti diplomskog i poslijediplomskog studija uključeni u programe i aktivnosti eit-ja ostvare prave rezultate obrazovanja. rezultati obrazovanja ostvareni u modelu eit-le-qa reflektiraju sve tri strane trokuta znanja. dakle, kombiniraju kvalitetu i akreditiranje s potre-bom prepoznavanja kreativnosti, inovativnosti i poduzetništva. to nije sve, jer kao model osiguranja kvalitete, oznaka želi olakšati stvaranje zajedničkih okvira koji će poticati vještine potrebne za poveziva-nje različitih znanja trokuta znanja na učinkovit307 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle način. u isto vrijeme omogućava europsku mobilnost definiranjem europskog pristupa obrazovnim rezultatima. od početka sve tri zajednice izrazile su jak inte-res u primjeni eit oznake na njihove progra-me kao brend kvalitete. ključna aktivnost za nadolazeći period je suradnja sa sveučilišnim partnerima zajednica u implementaciji kohe-rentnih kriterija kvalitete za eit oznaku koji se mogu primijeniti na određene smjerove 24 . obrazovni programi kic innoenergy već su bili osmišljeni u skladu sa smjernicama eit oznake. novi eit ict labs diplomski studij omogućit će certificiranje na kraju studija koje će sumirati eit oznaku i određene značajke studija. clima-te kic predavači i suprogrami također će dobiti eit oznaku. kao međunarodno tržište europa treba ne samo njegovati vlastite vrhunske talente već i privlačiti talentirane pojedince iz cijelog svijeta. ključni element u poslovnom modelu zajednice predstavlja traženje i osiguranje da svaki student, neovisno o državi iz koje potje-če, može u konačnici stvoriti određenu korist za europsku inovacijsku zajednicu. na primjer , dosta studenata kic innoenergy programa dolazi iz neeuropskih država. također postoji nekoliko stipendija koje privlače studente s drugih kontinenata. jedan od razloga sufinan-ciranja neeuropskih studenata je privlačenje najboljih talenata iz cijelog svijeta u europu te širenje budućeg potencijalnog utjecaja mre-že zajednica. ova mreža, kontakti i partner-stva ostat će dugo nakon kraja obrazovanja i omogućit će pristup međunarodnom tržištu tvrtkama koje će neki studenti i pokrenuti. premoštavanje jaza između istraživanja i tržišta zajednice igraju važnu ulogu u spajanju su-dionika iz područja istraživanja i poslovanja s ciljem stvaranja tržišno orijentiranih proizvoda proizašlih iz istraživačkih aktivnosti. predane 24 eit je usko surađivao s partnerskim institucijama kako bi sastavili oznaku koja se može dobiti jedino suradnjom institucija visokog obrazovanja u sklopu nacionalnih pravila i akreditacijskih procedura su ovom cilju te su postavile ambiciozne ciljeve u smislu broja novih proizvoda plasiranih na tržište te predanih zahtjeva za patente. kako se često naglašava i dalje prevladava europski inovacijski paradoks 25 , jer europa ostaje vode-ća u stvaranju znanja, ali zaostaje u pretvorbi tih istraživačkih rezultata u praksu. međutim, mnogo toga već je učinjeno u smislu podrške transferu tehnologije dok je komercijalizacija dolazećih tehnologija i dalje kamen temeljac europske istraživačke i inovacijske politike. europa je dobila tehnološko vodstvo u mno-gim područjima, ali nije bila dovoljno uspješna u pretvorbi znanja u inovacije i konkurentne prednosti. „pravodobna i ciljana europska poli-tika potrebna je za premoštavanje doline smrti ako europa želi ostati konkurentna“ (horizon 2020, 2011). trend pokazuje da je industrijska uključenost u zajedničko istraživanje unutar okvira europske unije pala tijekom godina. stupanj uključenosti iznosio je 39% za vrijeme fp4, 31% u vrijeme fp6 da bi danas, s fp7 26 , doseglo samo 25%. taj pad povezan je s rastućom tendencijom da se rezultati europskih istraživanja integriraju u proizvodnju novih proizvoda u trećim zemlja-ma. takvu je situaciju još teže razumijeti kad ti proizvodi ciljaju upravo europske korisnike 27 . nadugo i naširoko, ovakvu zabrinutost može ublažiti jedino poboljšanje klime za privatne investitore u području europskih istraživanja i inovacija. voditelj „inovacijske unije“ naglašava potrebu za dobivanjem više inovacija iz istraživačkih aktivnosti i potreba. to zahtijeva donošenje politika koje će poticati opskrbu modernog znanja i vještina kako bi postale usko povezane s potražnjom i potrebama društva, uključujući i one poslovnog svijeta. inovacijska teorija i 25 „europski paradoks“ odnosi se na neuspjeh europskih zemalja da prenesu znanstvena dostignuća na tržišne proizvode 26 europska komisija (2012). izvještaj komisije europskom parlamentu i vijeću o procjeni financija unije temeljenih na ostvarenim rezultatima. 27 graca, carvalho, m. (2012). pozdravni govor na radionici horizon 2020 na temu industrijskog vodstva i malih i srednjih tvrki, europski parlamenti novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 308 praksa pokazale su da to nije linearan pro-ces te da je, još od početka 1980-ih, koncept inovacija općenito prihvaćen kao interaktivan i ulančan model, s mnogo povratnih petlji (po-gledati, na primjer , kline i rosenberg, 1986). zajednice su važna sredstva promocije tih veza diljem mreže istraživača i njihovih sveučilišnih partnera do širenja znanja kroz obrazovanje i mobilnost i konačno do komercijalizacije istraživačkih rezultata i znanja od industrijskih partnera i start-up tvrtki. model zajednica jasno teži prema premoštenju inovacijskog jaza između istraživanja i tržišta. taj pristup, vođen tržištem, svojstven je kako zajednicama tako i eit-ju, a osigurava ga visok stupanj industrijske uključenosti u konzorcij zajednice. zajednice povezuju istraživanja i po-slovanje kroz vlastiti portfelj inovacijskih proje-kata. jedan od ciljeva zajednice eit ict labs je stvoriti svjetsku klasu ict tvrtki kroz širu i bržu industrijalizaciju istraživačkih rezultata. dodat-no, climate - kic nudi okvir za identificiranje i implementaciju portfelja projekata i aktivnosti, uključujući procjenu tržišnog potencijala za klimatske inovacije. prikaz eit ict labs diplomskog studija eit ict labs diplomski studij pokrenut je kao zajednički projekt između 21 od 28 sveučilišta i poslovnih škola zajednice te će primiti 200 studenata u 2012. godini. jedan od razloga za diplomski studij i ostale programe obrazovanja je da je europa suočena sa znatnim manjkom inženjera i ict stručnjaka s pravom kombina-cijom vještina. eit ict labs diplomski studij razlikuje se od ostalih diplomskih studija kroz: • veličinu partnerstva i strukture i održivu predanost, • osmišljavanje novih diplomskih studija zami-šljenih da funkcioniraju diljem europe, • strukturu studija kroz institucije, • integraciju inovacijskog i poduzetničkog sadr-žaja u inženjerski raspored, • interakciju i uključenost kolokacijskih centara i industrije. eit ict labs diplomski studij jedan je od naj-većih europskih projekata u području visokog obrazovanja. uključene institucije razvile su dogovor o ostvarenju sedam tehničkih smje-rova, stoga studiji uključuju potpuno standar-dizirano obrazovanje u inovatorstvu i poduzet-ništvu. postoji i mentoriranje, pripravništvo i partnerstvo iz područja istraživanja i industrije. stvaranje novih diplomskih studija zamišlje-nih da funkcioniraju diljem europe eit ict labs stvorio je ict diplomski studij kao novi projekt. to ne znači da institucije nisu mogle koristiti svoje vlastite studijske materija-le, već su studijima dodali jedan potpuno novi element – inovatorski i poduzetnički aspekt. trenutno je 19 institucija potpisalo formalne sporazume o zajedničkoj strukturi i politici što znači da je u slučaju daljnjeg proširenja mnogo toga već obavljeno te su jasno definirane uloge i odgovornosti u takvim sporazumima. eit ict labs diplomski studij ima smjerove na kojima studenti počinju u jednoj od tih 19 institucija, a završavaju u drugoj. studij je građen na postojećim programima te pokriva područja digitalnih medija i dostave sadržaja; tehnologija i arhitekture interneta; računarstva u oblacima; ugrađenih sustava; povjerenja, sigurnosti i privatnosti; interakcija računalo-čo-vjek i, konačno, dizajniranje usluga i inženjer-skog programa. programi imaju jedinstvenu zajedničku strukturu, gdje god da se izvode. diplomski studij ima zajedničku infrastrukturu namijenjenu studentskoj podršci, zajednički proces novačenja i sistematski proces osigura-nja kvalitete. potpuno standardizirani predmet u inovator-stvu i poduzetništvu djelomično sufinancira eit te je stvoren od nule. predmet je razvijen u suradnji s pridruženim poslovnim školama i povezan je s poslovanjem kolokacijskih cen-tara. studenti imaju pristup tom multidisci-plinarnom okruženju što im nudi i mogućnost interakcije studenata, istraživača, dionika i članova akademskih zajednica. interakcija i uključenost industrijskih i drugih partnera zajednice diplomski studij eit ict labsa želi potpuno ka-309 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle pitalizirati znanje iz više područja, pristup usta-novama i tvrtkama te visokokvalitetno obra-zovanje. kao dodatak akademskom okruženju i odnosima ovi će studenti prijeći granice kako bi se educirali u različitim institucijama i imali pristup širokom području poveznica s industrij-skom bazom. postoje garantirana industrijska pripravništva u partnerskim tvrtkama te se planira kako bi se ta pripravništva proširila i na druge tvrtke koje rade s mrežom eit ict labsa, ali nisu aktivni članovi i formalni partneri. daljnji razvoj diplomski studij eit ict labsa ući će u prvu go-dinu djelovanja, s preko 800 prijava za otprilike 200 mjesta na prvoj godini. planira se i proširiti uključenost industrije s postojećih 25 glavnih industrijskih partnera zajednice. u budućnosti diplomski studij želi studentima ponuditi pri-pravništva u start-up tvrtkama i malim tvrtka-ma koje podržava zajednica. dva ostala problema koja se trebaju razmotriti su brendiranje i komunikacija. kako je eu-ropsko tržište visokog obrazovanja zakrčeno, vrlo je važno da diplomski studij eit ict labsa odudara od većine, što će biti lako ostvarivo jednom kad mu se osigura dobra reputacija. inovativni pristup od dna prema vrhu u razvoju studija je rizičan, ali isto tako trebao bi imati veću šansu postizanja izvrsnosti nego što bi imalo jednostavno reinoviranje postojećih diplomskih studija. aktivnosti zajednica u području predstavljanja, vođenja ili dokazivanja koncepta i procjene po-tencijala projekta i njegove pretvorbe u posao stimuliraju razmišljanje istraživačkih institu-cija i sveučilišta u smjeru razvoja realističnih i tržišnih proizvoda. izvršni direktori zajednica naglašavaju njihovi industrijski partneri da su poticani da poduzimaju buduće aktivnosti vezane uz inovacije im postojanje eit sufinan-ciranja olakšava posao uvjeravanja visokog menadžmenta da investiraju u inovacije. izbor tržišnoorijentiranih inovacijskih projekata i kic innoenergy i climate-kic su pokrenuli niz inovacijskih projekata, kao i eit ict labs sa vlastitim, komplementarnim, istraživačkim aktivnostima s vlastitim partnerima. kic innoenergy podržava 35 inovacijskih projekata u šest tematskih područja i četiri višetematska područja. climate-kic portfelj projekata uključuje 12 istraživačkih projekata i 4 komplementarna projekta koji teže prema pronalaženju načina trženja novih tehnologija koje su razvijene. broj projekata trebao bi se udvostručiti u 2012. godini i doseći razinu od 20 do 25 novih projekata koji će se pokretati godišnje do 2014. godine. eit ict labs u 2012. godini provodi 49 inovacijskih i istraživač-kih aktivnosti. to su sufinancirani, europski, nacionalni ili regionalni projekti, a eit ict labs zajednica ih nadopunjuje sa dodatnim dimen-zijama poput mobilnosti ili pristupa testiranju i simulacijskim platformama. inovacije / ključne značajke • stvaranje inovacijskih projekata s analizom tržišta gdje su projekti povezani s aktivnosti-ma poslovnog razvoja • poticanje razvoja novih tržišta višedisciplinar-nim pristupom • kataliziranje nacionalnih i regionalnih istra-živačkih i inovacijskih programa dodavanjem europske dimenzije uspješna komercijalizacija uključuje nekoliko kritičnih faktora kao što su veze između tehno-loških otkrića i prilika, demonstracija tehno-logije, inkubacije, resursa i kapitala, prihva-ćenosti tržišta i odabiru pravilnog poslovnog razvoja. zajednice donose dodatnu vrijednost u čitav skup pošto su zamišljene s ciljem pove-zivanja tehnoloških prilika s tržištem. projekte karakterizira pojačana uloga industrije i orijentiranost osmišljavanja projekata prema potražnji. od svih projekata se očekuje razvoj jasno identificiranih proizvoda koji su vezani za određenu poslovnu priliku podržanoj u studiji tržišta. ova razlika u praksi inovacijskih proje-kata vidljiva je ako ih usporedimo sa tradicio-nalnim fp7 tipom traženja prijedloga. na primjer , kic innoenergy je objavio natječaj za istraživačke i tehnološke projekte koji će početi u 2012. godini. tema natječaja određe-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 310 na je prema inputima koje je skupila poslovna radna skupa koju sačinjavaju industrijski i istraživački predstavnici. projekti se odabiru sli-jedeći strogi proces provjere. svi su orijentirani prema vrlo inovativnim proizvodima i usluga-ma te je, u konačnici, 45 tvrtki predstavljeno kroz te projekte. sveukupno je predidentificira-no 56 potencijalnih patenata u projektima, dok je predano 9 zahtjeva za patente. financiranje tih projekata je osigurano kroz kolokacijske centre na temelju njihovih ostvarenja pred-de-finiranih identifikatora performansi i procesa vrednovanja. analiza tržišta smatra se vrlo važnim alatom u samoprocjeni koji pomaže partnerima u iden-tifikaciji pristupa koji najviše obećavaju unutar postojećih tehnologija te povećava usredo-točenost projekta rastavljajući ga na sažeta ciljana područja. iskustvo clc iberia pokazuje da pokretanje inovacijskih projekata nije jednostavan proces. u početku postojalo je pitanje kako će se ovi projekti razlikovati od tradicionalnih projekata. nedostatak ravnomjernosti u pristupu poslov-nih škola uključenih doprinijelo je izazovu. projekti također obuhvaćaju i tehnologe i po-slovne ljude i različiti partneri u procesima nisu počinjali od točke zajedničkog razumijevanja te su postojale i kulturološke te organizacijske barijere koje je trebalo savladati. međutim, uz uloženo vrijeme i trud, razlike i problemi su riješeni i projekti su se počeli oblikovati. novi, radni paket, mogao je provesti analizu marke-tinških potencijala tehnologije i postupno se pojavio pristup orijentiran na proizvod koji je u suprotnosti s tradicionalnim istraživačkim pristupom. iskustvo švedskog kolokacijskog centra nagla-šava prednosti brzine ovih uvodnih projekata pošto ostvaruju rezultate brže od tradicional-nih pristupa. male i srednje tvrtke smatraju ove projekti privlačnijima jer se doimaju manje birokratskima, iako i dalje postoji kompleksno pitanje u području zaštite prava intelektualnog vlasništva. u poljskoj, sveučilište agh znano-sti i tehnologije potvrdilo je da su kolokacijski centri igrali ključnu ulogu kod pitanja intelek-tualnog vlasništva i u nadilaženju poteškoća vezanih uz licenciranje i dijeljenje znanja. još jedna osobina koju je vrijedno naglasiti je da su inovacijski projekti koje organiziraju zajednice direktno povezani sa aktivnostima razvoja poslovanja. na primjer , zajednica cli-mate-kic stvara specifične prilike za pokretanje tvrtki temeljenih na klimatskim inovacijama proizašlih iz njihovih projekata i pruža potporu kod demonstracije i testnih aktivnosti. integra-cija regionalne dimenzije pruža odlično okru-ženje u kojem nove tvrtke mogu pronaći svoje prve klijente, kao što su, na primjer , lokalne uprave. dodatno, mreža poslovanja i treninga u kolokacijskim centrima će se uskoro koristiti i za pomoć timovima koji rade na inovacijskim projektima. kic innoenergy secoal 28 je projekt čiji je cilj razviti inovativne pristupe u sukorištenju više goriva kao inputa i proizvodnje energije iz ugljena. razvija inovativne tehnologije koje će pomoći smanjiti operativne troškove generira-nja električne energije i rezultirati u stvaranju ciljane startne tvrtke. tržište je već identificira-no, u kojem je edf , vodeća energetska tvrtka u francuskoj, belgiji i ujedinjenom kraljevstvu, već preuzela obvezu kupnje novih tehnologija. suradnja diljem kolokacijskih centara vrlo je važna u povećanju dodatne vrijednosti inovacijskih projekata. postojanje zajednice omogućava međunarodni pristup informa-cijama, savjetovanju i usmjeravanju. takav pristup trebat će primijeniti i kod eksploatacije i komercijalizacije istraživačkih rezultata preko državnih granica. inovacijski projekti koriste specijalizirane agente za različite potrebe, po-put prikupljanja povratnih informacija od kic innoenergy indikatora. na primjer , startni projekt sa sveučilišta iz kra-kowa je osmišljen i uključuje novo rješenje za produženje životnog vijeka ležaja vjetroturbi-ne. patent je izdan u poljskoj, ali je nedostajalo znanja o legalnim i certifikacijskim pitanjima i kako bi se projekt mogao najbolje prodati u europu. kroz našu mrežu, španjolski kolokacij-ski centar kic innoenergy-a, specijaliziran u ob-novljivim izvorima, je pružio relevantne savjete te je tako kic innoenergy holding vlasnik 10% tog projekta. 28 http://www.kic-innoenergy.com/innovation-projects/secoal.html311 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle climate-kic projekt pametne urbane prila-godbe cilja prema pružanju podrške u razvoju novih sustava donošenja odluka u planiranju, upravljanju i vođenju gradova. to je prvi primi-jenjeni istraživački program između imperial college london i švicarskog federalnog institu-ta tehnologija i partnera od kojih su najpozna-tiji ibm i microsoft. projekt je primio podršku od strane švicarskog kolokacijskog centra što uključuje trening, poziv za sudjelovanje na po-duzetničkim radionicama i kontakte poslovnih partnera. stvaranje novih vrijednosnih lanaca na nadolazećim tržištima dok kic innoenergy ima dobro definirani sektor potražnje sa poznatim tvrtkama, eit ict labs se oslanja na utemeljenu i usmjerenu bazu s mnogo sudionika – tržišnih konkure-nata. ideja nije probiti se na staro tržište, već stvoriti novo kroz inovacije. climate kic nema osnovno tržište i njihova baza inovacija je, na dugo i široko, razasuta diljem različitih područ-ja znanosti. područje klime uključuje velik broj malenih i tek pokrenutih tvrtki te mu nedosta-ju regulatorni mehanizmi. izazov je naći nove veze između međusobno isprepletenih sektora kako bi se stvorili novi lanci vrijednosti i ostva-rio inovacijski sustav. climate kic cilja prema stvaranju tržišnih vrijednosnih lanaca kroz mrežu inovacijskih projekata koja se prostire kroz cijeli inovacijski lanac, uključujući identifikaciju i razvoj tržišta, razvoj inovacija, testiranje i plasman. također se fokusira na stvaranje novih načina prema niskougljičnom prosperitetu njegujući uvjete za trenutne inovacije. razvoj portfelja inovacijskih projekata slijedi oba pristupa – „od vrha prema dnu“ i „od dna prema vrhu“ . vrlo kvalitetni prijedlozi stvaraju se kroz kolokacijske centre, dok se u pristu-pu „od vrha prema dnu“ definiraju ključna područja od strateške važnosti za zajednicu climate kic. razumijevanje i analiziranje budućih tržišta za ublaženje klimatskih promjena i adaptaciju tehnologija je suviše kompleksno za većinu tvrtki i institucija. ne postoje predefinirani lan-ci vrijednosti o klimatskim inovacijama te je tr-žište klimatskih inovacija potrebno tek otkriti. neizvjesnost koja dolazi s tom zadaćom velika je prepreka investicijama velikih razmjera. fokus climate kic-a na sustavno inoviranje ra-zlikuje ga od većine javnih i privatnih investito-ra. zbog razlomljenosti vrijednosnih lanaca tr-žišta postoji potreba za sustavno inoviranje što uključuje kreiranje politike, velik dio industrije i civilnog društva, što predstavlja i ponudu i potražnju. climate kic se suočava sa potrebom za sustavnim inovacijama kreiranjem platformi za tvrtke, upravne vlasti te nevladine organiza-cije kako bi zajedno diskutirali o istraživanjima i inovacijskim prioritetima na paneuropskoj bazi. platforma isto identificira ključne značajke učinkovitih regulacijskih i industrijskih okvira i razvija obećavajuće inovacijske putove. na primjer , cilj smart urban water projekta je razviti učinkovite, urbane usluge upravlja-nja vodom koji će sniziti troškove i ograničiti posljedice poplava i suša na gradove. ove usluge se mogu dostaviti korištenjem senzora i računalnih tehnologija koje su već razvijene, ali se ne koriste na takvoj skali u cilju uprav-ljanja urbanim vodenim rezervama. partneri climate kic-a otkrili su poslovnu priliku gdje veće tvrtke mogu razviti takvo ict rješenje za lokalne vlasti, dok u isto vrijeme mogu pružiti tržišnu nišu za male i srednje tvrtke u području razvoja specijalizirane podrške. projekt okuplja sudionike u vrijednosni lanac koji omogućava inovacije koje ne bi bile moguće bez postojanja mreže. još jedan primjer je projekt off4firms29 – smanjenje emisija u privatnim kućanstvima (engl. reducing emissions in private hou-seholds) koji je nedavno lansiran. učinkovit način poticanja promjene u kućanstvu se može ostvariti kroz zaposlenike članova kućanstva. ako se zamisli i implementira učinkovito, uz su-stave sufinanciranja i poticanja programa koji nude niz mjera prema smanjenju energetske potrošnje i emisija stakleničkih plinova, poput poboljšanja izolacije zgrade, ugradnje solarnih panela, može pružiti dobitnu kombinaciju i za kućanstva i za poslovne subjekte. kućanstva 29 http://www.ied.ethz.ch/newsletter/newsletter12/ projects/off4firmsi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 312 ostvaruju financijsku korist, a tvrtke-izvođači mogu poboljšati svoju reputaciju. off4firms sabire i ocjenjuje postojeće volonterske mjere čiji je cilj smanjenje potrošnje energije i emisija co2 u privatnom životu zaposlenika. predlože-ne ankete zaposlenika u nekoliko tvrtki trebale bi otkriti potencijalnu privlačnost i primjenu potrebnih mjera. uravnoteženje i akceleriranje nacionalnih programa eit ict labs je odabrao model kataliziranja po-stojećih nacionalnih i regionalnih inovacijskih inicijativa nadopunjavajući ih sa programima mobilnosti, umreženim aktivnostima i pri-stupom testnim subjektima ili funkcionalnim laboratorijima. eit ict labsa pruža podršku projektima koji su već isfinacirani od strane industrijskih ili akademskih partnera putem financijske agencije zemlje članice ili putem europske komisije. kroz suradnju između neko-liko partnera iz različitih kolokacijskih centara financiraju se nove istraživačke djelatnosti na obećavajućim temama koje imaju upravljive rizike i visoki inovacijski potencijal. novost kod katalizacijskog koncepta je spaja-nje ciljanih aktivnosti s postojećim europskim, nacionalnim ili regionalnim programima i eit ict labsovim dodatnim, komplementar-nim uslugama kao što su područja testiranja, pristup radnim laboratorijima i programima mobilnosti. istraživački projekti povezani su sa deset oda-branih tematskih djelatnosti u područjima po-put računarstva u oblacima, digitalnim grado-vima i budućih čovjekovih aktivnosti obavljenih putem ict-ja. da bi bio financiran, prijedlog treba naglasiti svoje veze s onim što je naprav-ljeno ili što se trenutno radi u glavnom projek-tu te dodatnu vrijednost novih istraživanja koje bi trebalo provesti. jedan od istraživačkih projekata eit ict lab-sa, fitting (engl. future internet of things) primjer je glavnog projekta koji je nastao u kolokacijskom centru i sadje proširen kako bi uključio partnere diljem zajednice. projekt je pokrenut u francuskom kolokacijskom cen-tru i omogućava ustanovi, koja će omogućiti članovima akademske i poslovne zajednice eksperimentiranje s inovativnim uslugama poput mobilne bežične komunikacije. projekt promovira komercijalno iskorištavanje kroz distribuciju besplatnog softvera. projekt je prvenstveno dobio podršku francuske vlade te mu je odobreno 5,8 milijuna eura za razvoj tes-tne verzije na području francuske. kroz eit ict labs projekt će pružiti nove integrirane testne uzorke i alate, pozvati i uključiti više korisnika i otvoriti i promovirati ponudu ostalim kolokacij-skim centrima i partnerima. ubrzavanje poslovnog razvoja stvaranje novih poslova i radnih mjesta kroz brzorastuće, inovativne tvrtke jedan je od ključnih ciljeva inovacijske unije (europska komisija, 2010). kamen temeljac svih aktivno-sti zajednice je pružanje podrške inovacijama u postojećim tvrtkama te stvaranje novih poslovnih prilika. najvažniji sastojci u poticanju poduzetničkih aktivnosti su pristup financijama i podrška za poboljšanje poslovnih vještina. široki opseg mjera podrške inovacijama uspo-stavljen je na europskoj, nacionalnoj i regional-noj razini. one su razvijene kako bi potakle rast i konkurentnost tvrtki kroz široki opseg mjera poput poslovne inkubacije, pristupu financija-ma i prijenosu tehnologija (ek, 2009). međutim, dovođenje ideje za razine koncepta na razinu pokretanja prave tvrtke može biti dugotrajan i složen proces. promoviranje i brza komercijalizacija nastajući tehnologija je oteža-na je različitim preprekama poput nedovoljne podrške razvoju u ranoj fazi, predinvesticije i dokazivanju koncepta. postoji ključan jaz u jednakosti kod start-up tvrtki i prodajnih tvrtki i ponekad je teško usvojiti potrebne vještine za uspješnu komercijalizaciju procesa. poslovni razvoj i poduzetništvo je u srcu aktiv-nosti zajednice, gdje visokoobrazovni programi i istraživanja i inovacijski projekti su uključeni u poslovni kontekst s ciljem stimulacije novih poslovnih ideja. sve tri zajednice nude širok raspon usluga poslovne podrške koje pomažu poduzetnicima u prevođenju njihovih ideja u uspješne poslovne pothvate. ove usluge usmjerene su na područja poput podrške za tehnologije, analizu tržišta, pristup ljudskim313 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle resursima i početni ulagački kapital kroz odre-đene inovacijske fondove zajednica. iako podrška stvaranju novog poslovanja već postoji u nekoliko kolokacijskih centara, ona se može pojačati dodavanjem jače, europ-ske dimenzije. na primjer , moguće je, čak je i poželjno, prezentirati i objasniti inovativne ideje potencijalnim suradnicima u istraživanju i financiranju unutar drugih regija. specijalizacija poslovne podrške kic innoenergy, eit ict labs i climate - kic se oslanjaju na specijaliziranu mrežu poslovnih inkubatora i poslovnih razvojnih centara građe-nih na postojećim uslugama poslovnog razvoja koje se nude unutar kolokacijskih centara. climate kic kolokacijski centri pružaju podu-zetničku podršku i usluge temeljene na clima-te-kic inkubatorima, centrima za vrednovanje i organizacijama za transfer tehnologije. u 2012. planiran je razvoj sustava climate kic oznake koja se može primijeniti na inkubatore i centre za vrednovanje koji održavaju zahtijevane standarde. deset centara bi trebalo dobiti ovu oznaku do kraja 2012. godine. kic innoener-gy je pokrenuo program zvan kic innoenergy autocesta koja podržava razvoj poslovanja (pogledajte činjenice niže za više detalja). eit ict labs je odredio jednog poslovnog razi-jatelja svakom kolokacijskom centru koji pruža strateški i intenzivan poslovni trening odre-đenoj listi poduzetnika i tvrtaka. ukupno je, u 2011. godini, 21 tvrtka dobila usluge poslov-nog treninga. poslovni razvoj / ključne značajke • organiziranje specijalizirane poslovne podrš-ke na europskoj razini koja je predana prvom klijentu • ubrzanje vremena potrebnog za dolazak inovacije na tržište kroz demonstracije, priku-pljanje iskustava i mjera na strani potražnje • poticanje razvoja novih tvrtki glavne dodane vrijednosti kod aktivnosti po-slovne podrške zajednice najbolje su vidljive u njezinoj specijaliziranoj prirodi, paneuropskoj mreži i pristupu najboljim sudionicima na res-pektativnim poljima. novost u ovom pristupu leži u kataliziranju mreže inkubatora integri-ranjem njihovih kapaciteta i orijentiranjem prema inovacijama u klimatskim promjenama, održivoj energiji ili ict-u. razvoj aktivnosti obično je centraliziran, ali i prilagođen lokal-nim potrebama i okolnostima. inkubatori climate kic-a pružaju specifične usluge klimatskim start-up tvrtkama. pružaju programe u koje se mogu uključiti studenti i istraživači, kao dodatak u ostvarenju svojih dnevnih obaveza, što im pomaže u razvoju poslovnih modela temeljenih na njihovim istra-živačkim aktivnostima u području klimatskih promjena. ako start-up tvrtka prođe program uspješno ostvaruje pristup prema 11 climate kic stipendija, prijavljuju se za poslovni prostor i poslovnu podršku u inkubatoru i pohađaju climate kic poslovne kolegije. climate kic inkubacijski program podržava poduzetnike sa stipendijama od 25 tisuća eura do maksimalno 50 tisuća eura. inkubacijski program climate kic-a povezan je isključivo s nacionalnim inicijativama. na pri-mjer , budući start-upovi uključeni u aktivnosti climate-kic-a savjetovani su od strane švicar-skog kolokacijskog centra da se prijave za po-dršku venturekicka. ovo je švicarski program s ciljem povećanja broja plasmana sa švicarskih akademskih institucija i poboljšanja kvalitete start-up tvrtki i njihove privlačnosti ka profe-sionalnim investitorima. prospektivni podu-zetnici i voditelji inovacijskih projekata koji su povezani sa climate kic-om očito prosperiraju od odlično organiziranog inovacijskog ekosu-stava na nacionalnoj razini. prema članovima djelatnika kolokacijskih centara, centri pružaju ovu prevagu, efekt poluge, s pristupom prema vođenju i kontaktima sa poslovnim partnerima iz privatnog sektora. sustav poduzetničke podrške eit ict labsa podržava i njeguje male i srednje tvrtke i aka-demske poduzetnike. glavni ciljevi su poveća-nje broja uspješnih start-up tvrtki i stimuliranje malih i srednjih tvrtki kako bi rasle brže, pogo-tovo na međunarodnoj razini. kolokacijski cen-tri pružaju međusobnu podršku između razli-čitih geografskih područja i pružaju pristup eiti novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 314 ict labs mreži poslovnih razvijatelja. eit ict labs pomažu kod rođenja i zatim stimuliraju brzinu međunarodnog razvoja malih i srednjih tvrtki. kroz raznolike mehanizme mlade tvrtke imaju podršku u hvatanju novih poslovnih prilika, smanjenju vremena potrebnog da dođu do tržišta i proširenju njihovog poslovanja na druge geografske regije i međunarodnog rasta. lokalna podrška se pruža kod upoznavanja poduzetnika sa širom mrežom i kod pružanja savjeta o europskim regulacijama. podrška cilja ranu fazu razvoja poslovanja u kojoj bi kolokacijski trebali otvoriti nova tržišta. u stockholmu, otprilike jedna tvrtka mjesečno prođe kroz inkubator kolokacijskog centra što bi se trebalo udvostručiti u bliskoj budućnosti provođenjem promotivnih aktivnosti. dodatna podrška koja se pruža tvrtka jest informacije o tržištu. inovacijski radar eit ict labsa je pokrenuo višedisciplinarnu mrežu kolokacijskih stručnjaka u području ict-ja koji zajedno surađuju kako bi identificirali buduće tržišne trendove. inovacijski radar nadilazi barijere ka predviđanju aktivnosti i otvaranju inovacija. partneri poput siemensa, ericssona i ostalih industrijskih sudionika su uključeni u ovaj razvoj koji spaja konkurente u suradničko okruženje koje, u konačnici, može pomoći u pokretanju novih inovacija. potencijal za višedisciplinarnu suradnju kolo-kacijskih centara je velik. kao što na naglašava zajednica kic innoenergy, postoje mnoge prilike za uspostavljanje tehnoloških veza ili za pružanje pristupa poduzetnicima s jedne lokacije laboratorijima i ustanovama na drugoj lokaciji, ovisno o njihovoj specijalizaciji. na primjer , inicijativa europskog poslovanja koja je radila na razvoju energije valova iz mora je povezana sa iberia kolokacijskim centrom koji se specijalizira u obnovljivim izvorima. smanjenje vremena potrebnog za dolazak na tržište sve tri zajednice imaju za cilj smanjenje prosječnog vremena potrebnog da inovacije dođu na tržište te su u potpunosti odredile određene aktivnosti kojima će ispuniti ovaj cilj. primjeri su climate-kic-ov plan ubrzavanja trži-šta (engl. market accelerator scheme) i eit ict labsov program transfera tehnologija (engl. technology transfer programme). plan ubrzanja tržišta sustavni je model za ubrzanje svih putova do tržišta za adaptaciju rješenja za klimatske promjene i njihovo ubla-žavanje. shema spaja organizacije koje imaju ciljeve vezane uz klimatske promjene sa pruža-teljima inovativnih proizvoda i usluga koji traže tržišta. program teži k stvaranju poslovnih prilika za inovacijske projekte i start-up tvrtke u području klimatskih inovacija i prema dostav-ljanju demonstrativnih i testnih okruženja za tehnologiju vezanu uz klimatske promjene za javne i privatne organizacije. program ima tri ključne točke – potražnja i prodaja inovacija na europskom tržištu; organizacija ponude inova-cija; aktivnosti vezane za ubrzanje interakcije između njih. specifičan aspekt programa ubrzanja tržišta je taj da pruža širok raspon mjera sa strane potražnje poput podrške za pretkomercijalnu dobavu i javnu nabavu; demonstraciju i primje-nu upravljanja, mreže kupaca kao informacije za inovacijske projekte orijentirane korisnicima i konkurentnost vođenu izazovima.prvi pilot projekti su pokrenuti u 2012. godini. program ubrzanja tržišta ima tri glavna ele-menta: • analiza tržišta i predviđanja, razvoj živog modela segmentacije tržišta • mobilizacija tržišta, podrška uključenosti na tržište postojećih projekata climate kic-a i povećanje kapaciteta apsorpcije inovacija od strane potražnje i dionika i kolokacijskim cen-trima i istraživačkim centrima – rad „iznutra prema van“ • uključenost kupaca i grupiranje, proaktivno uključenje na stranu potražnje i informiranje novih tržišta vođenih kroz djelovanje i aktiv-nost climate kic-a (rad „iznutra-prema-van“) eit ict labs planira dodijeliti potstipendije do 50 tisuća eura za start-up tvrtke, male i srednje tvrtke te individualne osobe za istraživanje i inovacije. ova podrška se može kombinirati sa aktivnostima poslovnog inkubatora. ključni cilj315 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle je stvoriti otvoreno tržište za probleme i rješe-nja spajajući rezultate istraživanja s potencijal-nim poduzetnicima i industrijskim partnerima. drugi ključni aspekt je usredotočiti se i na postojeća ulaganja, a ne samo na start-upove. još jedna važna dodana vrijednost koju pruža mreža poslovne podrške zajednice je ta, na pri-mjer , da start-up tvrtki pokrenutoj u nizozem-skoj se može omogućiti pristup u mrežu par-tnera uključenih u druge kolokacijske centre te se na taj način ruše granice i pruža mogućnost ulaska na tržište drugih zemalja. ovo je nešto što se do sada nije dogodilo. kic innoenergy autocesta u središtu pažnje inkubacija novog globalnog poslovanja kic innoenergy autocesta specijalizarni je proces stvaranja poslovanja u području održive energije koji prepoznaje poslovne prilike kroz različite evaluacijske razine sa ciljem stvaranja novih start-up tvrtki i tvrtki za plasman novih proizvoda. autocesta je razvijena u suradnji s razvojnim partnerima zajednice kic innoe-nergy te je postala funkcionalna u lipnju 2011. godine. poduzetnici su prepoznali sljedeće jedinstvene koristi koje im pruža: • daje pristup europskoj mreži • specijalizirana je u području održivih energija • predana je pronalasku prvog kupca • dostavlja usluge dodatne vrijednosti umjesto jednostavnog financiranja projekta • to je vrlo specijalizirana mreža europskih investitora ustanovljena je kao one-stop shop, usluga s jednim zaustavljanjem, snaga koncepta leži u kombiniranju bogatstva lokalnih partnera sa pristupom europskoj i globalnoj mreži. iako je autocesta centralizirana na nivou holdinga zajednica i dosta homogena u svojoj prodaji prijedloga, u fazi osmišljavanja računalo se i na regionalne inovacijske sustave. jednom kad je potpisan sporazum o usluzi, poduzetnik koji ulazi na autocestu također ulazi u cjelokupnu mrežu zajednice. sporazum utjelovljuje princip usluga-za-kapital, kroz koji zajednica kic innoenergy pruža svoje uslu-ge poduzetniku u zamjenu za udio u novom poslovanju. postoji nekoliko ulaza kroz koje poslovanje ili poslovna ideja može doći do autoceste – ulaz 0 je vezan uz analizu prilike; ulaz 1 je procjena poslovne ideje; ulaz 2 vezan je za industrijska otkrića; ulaz 3 je druga faza inkubacije; ulaz 4 vezan je za komercijalizaciju; ulaz 5 faza je post-inkubacije. autocesta je povezana sa ostalim dijelovima zajednice. student na di-plomskom studiju može provesti pripravništvo u jednom od inkubatora, dok studenti postdi-plomskog studija mogu se uključiti u inkuba-tore i razvijati svoje poslovne ideje. kretanje između autoceste i inovacijskih projekata je dvosmjerno: ako postoji prilika za pokretanje poslovanja prepoznata u inovacijskom projektu može se uključiti na autocestu te ako je unutar poslovanja već uključenog na autocestu pre-poznata potreba za daljnjim istraživanjima u smislu razvoja tehnologije onda se ona može pretvoriti u inovacijski projekt. potencijalni klijenti uključeni su od samog po-četka kroz industrijske partnere autoceste te je predanost prvom kupcu osigurana kroz inici-jalnu uključenost. autocesta nudi poduzetni-cima pristup: stručnjacima u svakom području održive energije iz europske mreže; europskim tržištima i kupcima kroz mrežu i kontakte za-jednice i odličnim laboratorijima i prostorima. mnoge prilike postoje za utvrđivanje tehnološ-kih veza ili pružanje pristupa od jedne lokacije laboratoriju i ustanovama na drugoj lokaciji. autocesta je komplementirana vlastitim fon-dovima za kapitalna ulaganja – akceleratorski fond, investicijski fond i ulagački fond. iznos financiranja od strane eit-ja je uravnotežena sa sufinanciranjem od strane vlastitih resursa kic innoenergy zajednice. u nekim slučajevima poslovne prilike mogu biti tako primamljive da će kic innoenergy investirati vlastita sredstva u zamjenu za udio u novom pothvatu. tijekom prvih pet mjeseci aktivnosti, 82 po-duzetnika sa poslovnim idejama u područjima energije zatražila su pristup na autocestu. od 82, njih 27 ispunilo je minimalne kriterije ii novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 316 trenutno su na putu stvaranja vlastitog poslo-vanja. planira se stvaranje baze poduzetnika koji će se uključivati kada se prepozna potreba za dodatnim profilima u fazi stvaranja timova. iskustva pokazuju da je najveći uspjeh ostvaren kada su u projekt uključeni predani ljudi pa stoga zajednica planira odgovoriti na taj izazov stvaranjem okruženja poduzetnika s kojima će upotpuniti timove, pružajući iskustvo, vještine i sposobnosti potrebne za uspješno pokretanje novog poslovnog pothvata. lokalni inkubatori prolaze godišnji strateški proces nadzora te postoje i mjesečni sastanci na kojima se nadzire napredak u različitim područjima. dalje, postoji i godišnja konvencija poslovnog stvaranja gdje zaposlenici svih inku-batora izmjenjuju iskustva. dodatno, organizira se trening kada se prepozna potreba za njim. kako bi se osigurao veći stupanj homogenosti između inkubatora, stvorene su zajedničke baze podataka, predlošci, ugovori i nadzorni mehanizmi. eit u okviru europske inovacijske politike eit predstavlja prvu inicijativu na europskoj razini koja treba potpuno integrirati trokut zna-nja s ciljem stvaranja inovacija svjetske klase i pojačavanja konkurentnosti europske unije.da-kle, eit ima važnu ulogu u jačanju europskog inovacijskog sektora određivanjem političkih odgovora na ključne inovacijske izazove. ovo poglavlje ukratko istražuje ulogu eit-ja i prika-zuje neke od najvažnijih prilika koje se pružaju kroz eit i pristupe zajednica. eit odgovara na velike društvene izazove i stvara nove prilike usmjeravanjem na poduzet-ništvo i inovacije. njegova funkcija kao testnog subjekta za novu vrstu inovacijske podrške i suradničke prakse također je važna komponen-ta. jedinstvo eit-ja leži u integriranju članova trokuta znanja u dugoročne napore i usvajanju pristupa orijentiranog rezultatima. i isto vrije-me, pristup koji poduzima pruža znatnu slobo-du zajednicama da uspostave vlastite modele upravljanja i rade unutar relativno fleksibilnog skupa financijskih pravila. eit predstavlja zao-kret sa tradicionalnog, projektno-orijentiranog pristupa u inovacijskog politici na partnersko orijentirani pristup, gdje se početno financira-nje osigurano od strane eit-ja ne dijeli projekti-ma, već se investira u inovacijsku zajednicu. eit ima važnu ulogu u cilju „boljeg društva“ , jednog od ciljeva okvirnog programa horizon 2020, za područje istraživanja i inovacija. igra važnu ulogu u predstavljanju pristupa preko trokuta znanja, primarno kroz svoje zajedni-ce. iskustva zajednica podijelit će se sa širom grupom dionika unutar predviđenog procesa širenja. kroz brižno planiranje aktivnosti, eit će jako pridonijeti ostvarenju ciljeva zacrtanih unutar programa horizon 2020. eit se spominje u ključnim europskim istraži-vačkim i inovacijskim političkim dokumentima. izričito je prikazan u vodećoj inicijativi „inova-cijske unije“ i „mladi u pokretu“ te je naglašen u „agendi novih vještina i poslova“ i zajednici regionalnih politika gdje doprinosi pametnom razvoju. zanimljivo, neme spominjanja eit-ja u „industrijskoj politici“ . veze između eit-ja i ostalih europskih inicijativa su, za sada, neja-sno definirane, ali se razvijaju na ad-hoc bazi. kao što je kuhlmann (2011) naglasio „ugra-đenost eit-ja i njegovih zajednica u europsko visoko obrazovanje, istraživanje, poslovne i društvene politike daleko je od idealnog“ . slično, nedavna evaluacija eit-ja naglašava da se još ne bavi sa organizacijama uključenih u promociju inovacija (ecorys, 2011). uzimajući obzir ključne značajke eit-ja i nje-govih zajednica i činjenicu da je eit kamen temeljac u europskim inovacijskim politikama, postoje važnije sinergije koje nastaju između eit-ja i ostalih politika vezanih uz inovacija (pogledajte sliku 6.). temeljeno na ključnim značajkama zajednica-ma identificiranim u prethodnim poglavljima, ova publikacija vidi eit kao potencijalni instru-ment za: • utvrđivanje sinergije između europskih, naci-onalnih i regionalnih programa u europi • jačanje inovacijskih centara i klastera svjetske klase • modernizaciju obrazovnih politika317 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle utvrđivanje sinergija između europskih, nacionalnih i regionalnih inovacijskih programa kako inovacijski sustavi postaju sve kom-pleksniji i uključuju sve raznolikije interakcije između sveučilišta, istraživačkih, poslovnih i javnih institucija na europskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini inovacijske politike u europi eksperimentirale su s različitim pristupima prema koordinaciji. kako arnold et al (2011) opisuje, od buduće europske istraživačke i inovacijske politike očekuje se da postane cjelovitija, kombinirajući inovacije i istraživanja sa povećanjem važnosti uloge za koordinaciju između država članica. u isto vrijeme koor-dinacija treba postati decentraliziranija. prvo poglavlje ove publikacije – eit ukratko, opisuje modele upravljanja eit-ja, koji su inovativni pristupi pošto predstavljaju nove metode koor-dinacije inovacijskih aktivnosti koje se odvijaju na različitim nivoima. snaga zajednica leži u iskorištavanju i katali-ziranju postojećih nacionalnih i regionalnih inicijativa dajući im europsku dimenziju i utvrđujući suradnju i koncentraciju mehaniza-ma između nacionalnih i regionalnih sudionika kroz modele kolokacijskih centara. eit ict labs se isključivo gradi na postojećim nacionalnim i ostalim europskim programima kroz katalizaci-ju modela nosioca, dok i climate-kic i kic inno-energy strateški koriste postojeće europske, nacionalne i regionalne inicijative. jedan primjer je softverski kampus u njemačkoj. ovo je nacionalna inicijativa podržana od strane njemač-kog federalnog ministarstva za obrazovanje i istraži-vanje. cilj mu je trenirati obećavajuće studente kroz industrijsko-orijentirano obrazovanje u području it-a. eit ict labs se pozi-cionirao kao menadžerska agencija za ovaj projekt. cilj softverskog kampusa je uspostaviti visokopozi-cionirane kvalifikacijske programe na najvišem znanstvenom nivou u kojem će, zajedničkim naporima, akademska i industrijska zajednica stvoriti prvorazredni pro-gram. na ovaj način, program koji je zamišljen kao nacionalni dobio je međunarodnu dimen-ziju i pristup bazi prepoznatih međunarodnih sudionika. zajednice mogu postati osnova za međusobno pojačivačku političku inicijativu na europskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini – princip koji može pojačati njihovu učinkovitost kroz korištenje sinergijskih prilika. zajednice imaju doprinos u stvaranju pametnih specijalizacijskih strategija koje regije europske unije pripremaju za sljedeći period kohezijske politike 2014-2020 30 . na primjer , kolokacijski centri kic innoenergyja specijalizirani su u oda-branim područjima i nude testne subjekte na većoj skali. ovi kolokacijski centri mogu svoje snage pretvoriti u specijalizaciju i povezanost sa ostalim komplementarnim specijaliziranim područjima koje njihova zajednica nudi. podrš-ka pametnim specijalizacijskim strategijama ostvarena je kroz pametnu specijalizacijsku platformu 31 (engl. smart specialisation plat-form) te može pružiti i informacije o praksama zajednice u kataliziranju trokuta znanja, po-kretanju poduzetničkih obrazovnih programa i podršci inovacijama. ovo bi se moglo izgraditi na pristupu regionalnih inovacijskih zajednica (engl. ric – regional innovaton communiti-30 european commission (2010). doprinos regionalne politike pametnom razvoju u europi 2020. com (2010) 553. 31 http://s3platform.jrc.ec.europa.eu/home slika 6. eit sa prikazanim potencijalnim vezama s ostalim političkim inicijativama relevantnim za inovacijei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 318 es), modelu climate-kic-a predstavljenom u poglavlju o upravljačkim praksama. za daljnje razmatranje: upravljačke i financij-ske strukture zajednica i kolokacijskih centara mogu stvoriti sinergiju između europskih, naci-onalnih i regionalnih politika i omogućiti model spajanja različitih programa kako bi radili na ostvarenju zajedničkih ciljeva. potencijal eit-ja - poticanje koordinacije između istraživanja i inovacija – može se dalje ispitivati. dodatno, iskustva zajednice kroz pristup putem kolo-kacijskih centara može se podijeliti sa širim krugom regija kroz širenje ric modela. jačanje vrhunskih inovacijskih središta poticanje vrhunskih inovacijskih ekosustava koji mogu izbaciti tvrtke uspješne na globalnoj razini popularan je politički cilj. kao posljedica, proširile su se ekonomske politike temeljene na klasterima oko kojih promoviraju istraživa-nja, inovacije i industrijsku politiku. iako euro-pa ima mnogo različitih vrsti klastera, treba joj više vrhunskih klastera kako bi bila globalno konkurentna (ek, 2008). europski klasterima često nedostaje kritične mase kako bi kon-kurirali na globalnom nivou pa stoga trebao stvoriti veze s ostalim klasterima kako bi mogli koristiti komplementarne prednosti ekonomi-je velikih razmjera (ecpg, 2010). kako vod-stvo „industrijske politike“ naglašava, postoji potreba za razvojem globalno konkurentnijih klastera i mreža namijenjenih i tradicionalnim i inovativnim klasterima. kroz klastere povezane diljem europskih regija, kritična masa se može ostvariti u područjima istraživanja i razvoja, inovacija, vještina, financiranja, međusobnog razvoja ideja i poduzetničkih aktivnosti. kolokacijski centri zajednica grade svoje poslo-vanje na postojećim klasterima te se, u nekim slučajevima, udružuju s menadžerskim orga-nizacijama. kocept zajednica i kolokacijskih centara otvara zanimljivu debato o tome kako podržati klastere da postanu vrhunski – kolo-kacijski centri ponovno povezuju tradicionalne odnose u klasterima i stvaraju nove umreže-ne prilike preko granica te stoga igraju važnu ulogu u nadilaženju ovisnosti o putanjama i regionalnoj ograničenosti. ograničenost znači da su klasteri previše fokusirani sami na sebe zbog čega ne mogu uočiti prilike i ne reagi-raju dovoljno brzo na promjenjivi ekonomski kontekst. zajednice također ponovno oblikuju klastere poticanjem višesektorskih veza i stva-ranjem novih vodećih tržišta o društvenim pro-blemima. kako naglašava strateški inovacijski plan eit-ja, od zajednica se očekuje da stvore vodeća tržišta dok upravljaju inovacijama na multidisciplinaran način (sia 2011). za daljnje razmatranje: pristup zajednice stro-go je marketinški orijentiran i ima potencijal osnaživanja klastera do vrhunske razine. mo-del kolokacijskih centara povezuje regionalne klastere u paneuropsku mrežu, povećavajući im na taj način kritičnu masu kako bi zajedno mogli iskoračiti na svjetsku scenu. kako bi dodatno ojačali ove veze trebalo bi razmotriti dodatne izravne veze između eit-ja i europskih industrijskih inicijativa. međutim, zajednice bi mogle iskoristiti posto-jeće programe klastera na bolji način gradeći, na primjer , europski savez klastera (engl. euro-pean cluster alliance - eca) 32 . savez uključuje nacionalna i regionalna tijela odgovorna za programe klastera i cilja prema razvoju no-vih ideja i praktičnih alata za poboljšanje te politike u europi. čak bi bilo moguće stvoriti i projekte koji bi se prelijevali između eit-jevih zajednica i saveza klastera te zajednički istražiti ideje kako pristup putem zajednica može po-boljšati politiku klastera. modernizacija programa visokog obrazovanja važno područje u kojem eit može napravi-ti razliku je njegova uloga u modernizaciji europskog visokog obrazovanja. to je višedi-menzijska uloga koja uključuje kapacitete za unaprijeđenije upravljanja, predavanja, razvoj poduzetničkih i višedisciplinarnih vještina, sustave kvalitete, mobilnosti i dohvata. plan modernizacije visokog obrazovanja prihvaćen je u priopćenju 200643 gdje je komisija navela izazove s kojima su se tadašnja sveučilišta suočavala. priopćenje je identificiralo niz problema s kojima se sveučilišta u europi suočavaju: 32 www.proinno-europe.eu/eca319 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle rascjepkanost visokog obrazovanja, predetalj-na nacionalna regulacija, težnja jednolikosti, nedovoljno korištenje znanja koje proizvode sveučilišta zbog dislokacije između učilišta i po-duzetništva; teškoće u konkuriranju na izrazito globaliziranom tržištu, nedostatak financiranja, potreba za povećanjem brzine pristupa viso-kom obrazovanju u ostalim vodećim svjetskim regijama. proljetno vijeće je 2006. pozdravilo ideju o osnivanju eit-ja kao inicijative koja bi se mogla posvetiti ovim izazovima „doprinoseći po-boljšanju europskih kapaciteta za znanstveno obrazovanje, istraživanje i inovacije, dok u isto vrijeme pruža model koji će inspirirati i pota-knuti promjene na postojećim sveučilištima, prvenstveno poticanjem multidisciplinarnosti i razvojem jakih partnerstava sa tvrtkama koja će mu osigurati važnost. “ 33 . od 2008, poslovno-sveučilišni forum europske komisije povezao je institucije visokog obrazo-vanja, tvrtke, poslovne udruge, posrednike i javne vlasti. pružio im je mogućnost interakcije kao pokušaj modernizacije visokog obrazova-nja kako bi mogli zadovoljiti stvarne potrebe za europskim tržištem rada. od 2010. godine eit sudjeluje u mnogim događanjima vezanim uz forum. zaključak vijeća o razvoju uloge obrazovanja u potpuno funkcionalnom trokutu znanja 34 naglašava potrebu poboljšanja utjecaja investi-cija u obrazovanje, istraživanje i inovacije kroz sustavnu i kontinuiranu interakciju. u praksi to znači da postoji potreba za razmatranjem bliže suradnje između obrazovanja, istraživanja i inovacija na razini unije i država članica, nešto što bi eit mogao u potpunosti ispuniti. nadopunjeni 2011. modernizacijski plan 35 koji uključuje „potporu rasta i zapošljavanja“ u svoj nazivu nastavlja naglašavati glavnu ulogu eit-ja u jačanju sustava visokog obrazovanja diljem europe. europska komisija također potiče 33 ibid 34 vijeće europske unije (2009). zaključci o razvoju uloge obrazovanja u potpuno funkcionalnom trokutu znjanja. 2009/c 302/03 35 europska komisija (2011). podržavanje razvoja i zapošljavanja – plan modernizacije europskog visokog školstva. com (2011) 567 podršku i interakciju između visokog obrazo-vanja i poslovanja kroz „saveze znanja“ (engl. knowledge alliances) – pilot program s ciljem razvoja strukturiranih partnerstava kako bi se stvorili korporativni poslovni pothvati između sveučilišta i poslovnih subjekata, orijentiranih na proizvode. točnije, inicijativa saveza pre-poznaje potrebu za istinskim dvosmjernim procesom gdje se institucije visokog obrazova-nja i poslovni subjekti udružuju kako bi stvorili inovativne, održive načine povećanja ljudskog kapitala. prva tri saveza djeluju u području europskog filmskog i audiovizualnog sektora; vrsti obrazovnih programa potrebnih industriji i proizvodnji; načinima poboljšanja poduzet-ničkog duha kroz obrazovanje. savezi uključuju i visokoobrazovne institucije i industrijske par-tnere, a cijeli pilot projekt ima financijski okvir od milijun eura za period 2011-2013. plan za nove vještine i zaposlenja zahtijeva razvoj poduzetničkih vještina unutar svih obrazovnih sustava, potičući na taj način po-duzetništvo. uvod poduzetništva u obrazovni program smatra se načinom stvaranja kritične mase poduzetničkih predavača i promocije prekogranične suradnje između sveučilišta i istraživačkih centara (ek, 2011). modernizacija baze vještina nužna je kako bi se europskoj industriji omogućilo pronalaženje ljudi koji posjeduju potrebne vještine. trenutno nepo-dudaranje vještina predstavlja izazov i moder-nizacija industrijskih struktura trebat će nove vještine koje će uključivati i poduzetništvo i multidisciplinarne vještine. za daljnje razmatranje: eit je najbolji primjer modernizacije obrazovne prakse kroz integra-ciju elemenata poduzetništva i promociju mul-tidisciplinarnog pristupa. eit ima mogućnost utjecanja na upravljanje, predavanje, mobil-nost, doseg i kvalitetu, uloga koju bi trebalo i dalje razvijati. odnos prema eit-u u vodećoj inicijativi „plan za nove vještine i zapošljavanje“ naglašava da se očekuje poticanje poslovnog stvaralaš-tva i razvoja kroz istraživanja orijentiranih na inovacije i, prvenstveno, kroz jaki naglasak na poduzetništvo. obrazovne aktivnosti eit-ja implementirane u kolokacijskim centrima pri-padajućih zajednica njeguju takav poduzetnički stav.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 320 kako dio o praksama u podršci poduzetništva i inovacija pojašnjava, sve zajednice imaju jaku obrazovnu dimenziju ugrađenu u svoje aktiv-nosti i proširuju poduzetnički obrazovni plan i međunarodnu mobilnost. eit oznaka je meha-nizam koji će osigurati određeni broj visoko-kvalitetnih kriterija sukladnih misiji eit-ja. ove aktivnosti stvorile su nova partnerstva između akademske i poslovne zajednice u području obrazovanja i kreiranja programa. eit i zajed-nice se zasnivaju i kataliziraju kroz postojeće inicijative u poduzetničkom obrazovanju poput onih financiranih kroz erasmus mudus i regio-nalne i nacionalne programe. na primjer , kic innoenergy vodi diplomski program u ekološ-kim načinima za održive energetske sustave36 koji nudi mogućnosti stipendiranja osiguranih od strane erasmus mundusa. financiranje zajednica u brojkama ukupni budžet zajednica za period 2010.-2012. iznosi 777,4 milijuna eura, a dolazi iz sljedećih izvora: • eit subvencije – 167,4 milijuna eura (21,5%) • donacije partnera: 299,1 milijun eura (38,5%); od čega industrijski partneri: 20-31%, ovisno o zajednici • doprinosi od regionalnih i nacionalnih vlasti: 167,2 milijuna eura (21,5%) • doprinosi iz ostalih financijskih izvora eu-ropske unije (npr . fp7, cip , strukturni fon-dovi, erasmus mundus): 104,6 milijuna eura (13,5%) • ostali izvori (npr . kapital, autorska prava, investicije iz poduzetničkog kapitala, konzul-tantske usluge): 39,2 milijuna eura (5%) kroz tri zajednice eit je uspio privući 78,5% ukupnog budžeta (610 od 777,4 milijuna eura, postavljajući efekt izjednačenja na otprilike 4). 36 http://www.kth.se/en/studies/programmes/ master/em/select literatura • arnold e., mahieu b., stroyan j. et. al. (2011). undestanding the long term impact of the framework programme. konačni izvještaj za europsku komisiju, dg research. • bartlett, c. and ghoshal, s. (1990). matrix management: not a structure, a frame or mind. harvard business review. • becattini g. and rullani e. (1996). local systems and global connections: the role of knowledge, in cossentino f ., pyke f . and sengenberger w. (eds.) local and regional response to global pressure: the case of italy and its industrial district. international institute for labour studies, geneva. • bis (2011). innovation and research strategy for growth. • bou e., saz-carranza a., collet f . and morre-ira ottani s. (2009). success report. model design: creating a new collaboration model. http://www.knowledgetriangle.eu/index. php/kb_22/kb.html. • camagni, r. (1991). „milieu“ , uncertanly and innovation networks: towards a new dyna-miy theory of economic space, chapter 7, pp 121-142 in camagni, r. (ed.) innovation networks: spatial perspectives. belhaven press: london. • chesbrough, h. (2011). open services inno-vation: rethinking your business to grow and compete in a new era. jossey-bass, january 2011. • chesbrough, h. vanhaverbeke, w. and west, j. (2006). open innovation: researching a new paradigm. oxford university press. • chesbrough, h. and vanhaverbeke, w. (2011). open innovation and public policy in europe. science and business, esade busine-ss school • climate-kicposlovni plan za 2012. • ctit (2011). progress report 2010-2011. centre for telematics and information tech-nology, university of twente.321 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle • council of the european union (2008). 2020 vision for the european research area. • dyer , j. (2002). effestive interfirm collabo-ration: how firms minimize transaction costsand maximize transaction value. mit libraries. • ecorys (2011). external evaluation of the european institute of innovation and tech-nology – framework contract on evaluation and related services. (eac 03/06), european commision, dg education and culture. • ecorys (2011). study on the concept, deve-lopment and impact of co-location centres using the example of the eit and kic. com-missioned by the european commission, dg education and culture. • eit (2011). eit strategic innovation agenda: investing in innovation beyond 2014. izvje-štaj predan europskom povjereniku za obra-zovanje, kulturu, mladež i višejezičnost. • eit (2011). information note on business involvement in the activities of the eit and its knowledge and innovation communities (kics). • eit ict labs. (2011). godišnji izvještaj 2011. http://eit.ictlabs.eu/ict-labs/all-news/article/ ait-ict-labs-annual-report-2011-is-now-pu-blished/ • engel, e., gassmann, o. and chesbrough, h. (2009). open r&d and open innovation: exploring the phenomenon. r&d manage-ment, vol. 39(4). • ernst&younf (2011). next generation innova-tion policy: the future of eu innovation policy to support market growth. • european cluster policy group (2010). final recommendations – a call for policy acti-on. http://www.proinno-europe.eu/ecpg/ newsroom/ecpg-final-recommendations. • european commission (2006). delivering on the modernisation agenda for universi-ties : education, research and innovation. com(2006) 208. • european commission (2008). towards world-class clusters in the european union: implementing the broad-based innovation strategy. com(2008) 652 final. • european commission (2009). making public support for innovation in the eu more effec-tive: lessons learned form public consulation for action at community level. commission staff working document. • european commission (2010). an integrated industrial policy for the globalisation era putting competitiveness and sustainability at centre stage. com(2010) 614. • european commission (2011). commission opinion of 30.11.2011. on the independent expert evaluation on the eit . com(2011) 816 final. • european commission (2010). europe 2020 flagship initiative innovation _union. com(2010) 546 final. • european commission (2010). flash euroba-rometer 283. entrepreneurship in the eu and beyond. the gallup organisation. • european commission (2011). horizon 2020 – the framework programme for research and innovation. com(2011) 808 final. • european commission (2010). regional po-licy contributing to smart growth in europe 2020. com(2010) 553 final. • european commission (2011). regulation of the european parliament and of the council amending regulation (ec) no 294/2008 esta-blishing the european institute of innovation and technology. com(2011) 817 final. • european commission (2011). supporting growth and jobs – an agenda for the mo-dernisation of europes highereducation systems. com(2011) 567 final. • european commission (2010). youth on the move. com(2010) 477 final. • european commission (2012). report from the commission to the european parliament and the council on the evaluation of the uni-ons finances based on the result achieved. com (2012) 40.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 322 • eurostat (2012). key figures on europe. • expert group to nthe european commission (2007). taking european knowledge society seriously. report. • expert group to the european commssion (2009). the role of community research policy in the knowledge-based economy. report. • expert group to the european commission (2011). final report of the expert group on synergies between fp7, the cip and the co-hesion policy funds. ftp://ftp.cordis.europa. eu/pub/fp7/docs/seg-final_en.pdf • fora, oecd (2010). the new nature of inno-vation. http://www.newnatureofinnovation. org/. • graca carvalho, m. (2012). opening speech at the horizon 2020 working panel on indu-strial leadership and small and medium-si-zed enterprises, european parliament. • haegeman, k. and cagnin, c. (2011). priority areas for the next waves of knowledge and innovation communities: exploration of criti-cal success factors, alternative options and characteristics for design. jrc-ipts report. • nno grips studies (2011). social attitudes to innovation and enterpreneurship. http:// www.proinno-europe.eu/inno-grips-ii/page/ innovation-intelligence-studies-and-feed-back-workshops. • ketels, c. h.m. and memedovic, o. (2008). from clusters to cluster-based economic development. special issue on global value chains and innovation networks: prospects for industrial upgrading in developing countries. part 1. international journal of technological learning, innovation, and development. • kic innoenergy poslovni plan 2012. • kuhlman, s. (2011) eit perspectives: open, systematic, creative. • leceta, j.m. (2011) entrepreneurship: the road to innovation http://eit.europa.eu/ newsroom-and-media/article/entrepreneurs-hip-the-road-to-innovation/ • leceta, j.m. (2012) what makes eit unique? http://eit.europa.eu/newsroom-and-media/ article/what-makes-the-eit-unique • lindqvist g., solvell o. (2011). organising clusters for innovation: lessons from city reions in europe – clusnet final report. • meier zu koecker , g., mueller l., zombori, z. (2011) european clusters go international: networks and clusters as instruments for initiation of international business coopera-tion. http://www.tci-network.org/cluster/ resources • oecd (2008). open innovation in global networks. isbn 978-92-64-04769-3 • porter , m.e. (1998). clusters and competition: new agendas for companies, governments and institutions. on competition, harvard business school press: boston. • putnam, r. (1995). bowling alone: america’s declining social capital. journal of democra-cy 6 (1): 65-78. • the council of the european union (2009). conclusions on developing the role of educa-tion i a fully-functioning knowledge triangle. 2009/c 302/03 • the european science foundation and cost (2011). responses to environmental and societal challenges for our unstable earth (rescue). report. • thom, n. (2011). foresight in innovation networks: the eit innovation radar exam-ple. paper presented at 4th ispim innovation symposium. • von gabain, a. (2012). entrepreneurs as the drivers of the knowledge triangle: http://eit. europa.eu/newsroom-and-media/article/en-trepreneurs-as-the-drivers-of-the-knowled-ge-triangle/323 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle the eit the eit was established in march 20081 as a body of the european union and its mission is “to increase european sustainable growth and competitiveness by reinforcing the innovation capacity of the eu” . a major driving force in research and inno-vation has traditionally been the pursuit of knowledge itself, pushing out the existing boundaries of what is known and understood in a multiplicity of domains. in much of the modern world, this force has been systemati-cally harnessed to policies of economic growth and the associated innovation and techno-logical change has produced impressive, and sometimes unexpected, value in terms of prosperity and quality of life. europe, as well as the rest of the world, is responding to the changing patterns of global competition and it is clear that there is a new imperative to address urgent societal chal-lenges, such as sustainable energy and trans-port and climate change mitigation, which goes beyond a simple speeding up of the pace of technological change. this has led europe, in particular , to reconsider how the frame-work for conducting research and fostering innovation can best tackle complex societal problems. in fact, europe is “reinventing in-novation”2 by coupling academic research and knowledge production with an entrepreneurial spirit and a greater interdisciplinary focus on social and organisational practices and innova-tion end-users3. this coupling is underpinned by the notion of the knowledge triangle of research, education and innovation. as a first step, europe identified the consider-able deficiencies that need to be addressed and these include: fragmentation of the in-novation system; underuse of existing research strengths to produce economic or social value; a failure to sustain and renew enterprises; a lack of entrepreneurial culture leading to a low level of innovative activity; and a poor record of developing, attracting and retaining talent-ed individuals. the eit is a timely response to these innova-tion challenges and, in itself, it exemplifies in-novation. it is novel in the sense that its main activities are implemented through a distrib-uted network of knowledge and innovation -communities (kics). the kics gather together close-knit partnerships of european education, research and business entities - the so called knowledge triangle - and also involve public authorities in these partnerships. the eit pro-vides physical sites, called co-location centres, in which the partners can meet to work to-gether on shared innovation challenges. thus, the eit aspires to scale-up the concentration of knowledge and skills, to share ideas and re-sources, to create and sustain businesses and to trigger the entrepreneurial spirit. the over-all objective of all these activities is to develop solutions to the grand societal challenges whilst, at the same time, improving europe’s competitiveness on the global stage. the eit can also be regarded as a model of innovation governance and financing in the eu-ropean union. it has been given an important role as part of horizon 2020, the framework programme for research and innovation for the period 2014-2020, with the objectives of addressing societal challenges and as-sisting the eu to gain leadership in enabling and industrial technologies4. horizon 2020’s proposed financial contribution to the eit is 3.18bn over 2014-2020. the plan is to in-crease the budget to enable the first three kics to consolidate and grow, and to pave the way for the creation of six new kics by 2018. the idea of the eit has been on the policy-makers’ agendas since 2005. in april 2008, the eit regula­ tion came into force and after two years it began its operational activities with the establishment of the eit headquarters in budapest 2 expert group to the european commission (2007). taking european knowl-edge society seriously. re­ port co-location centres as operational units the knowledge and innovation communities are the main vehicles through which the eit undertakes its activities. the concept of the kic represents an innovation in itself, as there is no other similar initiative combining suchi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 324 large trans-european and thematic partner-ships organised in committed legal entities. all three kics are structured around a partner-ship of 20-30 core partners from all sides of the knowledge triangle. each kic also includes a large number of affiliated, associated or network partners that contribute to the kics activities but do not participate directly in its governance. kics apply a very open entry and exit strategy with regard to the affiliated part-ners and so the wider kic community is a living network with evolving membership. kics operate by networking the partners that carry out specific activities in the three focus areas of innovation/ research, education and business creation and by building a pipeline of projects through a bottom-up approach. each kic is led by a chief executive officer (ceo) appointed by the board of the kic partnership. the main aim of the kic is to provide a plat-form where ideas, skills, business models from a wide range of partners with a common the-matic focus can be translated effectively into innovations. kics aim to foster the creation of new businesses and to establish favourable conditions that will accelerate their growth. the first three kics were designated in decem-ber 2009 and started work in 2010. the kics’ themes reflect the challenge-led realms in which a boost of innovation is needed if smart, sustainable and inclusive growth is to be at-tained in europe. they are: • kic innoenergy - sustainable energy • eit ict labs - future information and com-munication society • climate-kic - climate change mitigation and adaptation5 the backbones of the kics are their co-location centres (clcs). these clcs are the operational units that bring together groups of people, regional and local clusters and nodes of excellence. clcs are an important element in the distinctive eit approach to the integra-tion of the knowledge triangle. each kic has five or six co-location centres. in line with each kics substantial overall autonomy, the clcs are organised and structured according to their respective national and regional innova-tion context to include partners from research, education, business and at times from local authorities. a number of the co-location cen-tres involve science parks, existing clusters and regions of competitiveness, which provides much wider access to start ups and smes with a potential interest in either engaging with, or using the results of, the kic activities. the clcs are regional, networked eco­ systems with a global outreach. each kic structures its co-location to best suit its objectives. in the case of climate-kic and kic innoenergy, the partnerships of the co-location centres are not limited to their regions of origin, as several partners collabo-rate directly with various clcs and engage directly at the kic level. for instance, institu-tions from hungary participate in the activities of the co-location centre in poland. in the case of eit ict labs, co-location centres tend to be tighter geographical nodes6 with key partners located within 50 kilometres of each other7. the co-location centres’ offices are usually in the premises of one of the core partners, or on a campus. even if there is a differentiation between the levels of the eit headquarters, the knowledge and innovation communities and the co-loca-tion centres, in practice artificial distinctions should not be drawn between these levels and figure 1 map of the co-location centres325 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle the eit should be seen as a seamless organisa-tion for innovation. the eit gives the vision, the kics provide the forum for strategy-making in the selected areas of societal challenges and the co-location centres are the primary delivery mechanisms for the kics, an essen-tial system by which the range of activities in terms of education, research and innovation, are implemented. developing governance practices in the knowledge triangle one of the main purposes of the eit is to cre-ate eco-systems that can breed world-class businesses. the kics are anchored in regional and local communities via their co-location centres and the eit is a new mechanism to link the knowledge triangle components of educa-tion, research and businesses across europe and into the wider world. several concepts have emerged in recent decades to interpret and illustrate the proc-ess of knowledge creation and its application through innovation and these have come from a number of different disciplines. however , they share several core conclusions about the non-linear nature of innovation and the multi-ple input and feedback loops that exist be-tween the actors in an innovation system. for example, a skilled workforce is the basis for undertaking research and development activi-ties, as well as for bringing new products and processes to the market. in return, knowledge and new market developments should have a feedback loop to educational programmes. similarly, new knowledge is the source of in-novation and in return, new market prospects for innovation can point towards new avenues for research. this process is captured by the concept of the knowledge triangle (figure 2). the knowledge triangle concept highlights the positive benefits that can be derived from such strong links. this has led to an acknowledgement that policies in support of innovation should foster systemic interaction between the three forms of activity — education, research and business. the knowledge triangle has also been strongly embedded in the 2020 vision for the european research area8 and this has increased the im-portance of its role in european policy-making. this chapter will explore how the kics have addressed the issue of govern­ ance in the knowledge triangle. as gov­ ernance practices are constantly revisited and refocused in the process of learning by doing, this publication initially presents a brief review of the organi-sational challeng­ es and managerial dilemmas that kics are facing and then looks at how the resulting governance models can fit into the land­ scape of innovation hubs and networks. organising a knowledge and innovation community the kics have a mission to foster innova­ tion and entrepreneurship and to deliver solutions to societal challenges. in fulfill­ ing this mission, they are also bringing about organisational innovation. the core principle that distinguishes the kics from other , more traditional, research and innovation arrangements is the explicit link between all the elements in the full innovation cycle, from education and knowledge creation to new market opportunities and innovative business support. whilst europe has made numerous attempts to bring research and busi-ness organisations into closer partnerships, the addition of the higher educational dimension represents distinct progress9. in addition, a concerted effort has been made to integrate sets of diverse stakeholders, from the outset of the partnership, and to develop with them a shared vision of entrepreneurship. this is a robust response to the perceived fragmenta-tion in europe’s existing innovation system. in essence, the kics are innovative webs of excel-lence that are testing the practical application of the knowledge triangle across europe. setting-up the partnership and promoting community building the eit gives a substantial degree of flexibility to the kics to allow experimentation and break new ground in understanding how such large-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 326 scale, public-private networks can best oper-ate. each kic defines its own strategy for its activities through the preparation of an annual business plan. this reflects the autonomy that the kics have to steer their approaches and their flexibility to develop innovation models through learning by doing. the kic concept is new and the setting-up process for the first three kics has demonstrat-ed the complexity of establishing such part-nerships when members are all independent, highly successful organisations that are geo-graphically dispersed and also dispersed across the fields of education, research and business. stakeholders admit that the process has been much more difficult than was anticipated at the outset. one major obstacle stemmed from a low level of understanding amongst the partners of the implications of creating a kic structure. this highlights some of the main challenges in forming a kic, namely, how the partners can come to an understanding of each other’s motivations for involvement, how to align interests and overcome any risks of competition and how to build trust within the partnership. the danger is that in aligning diverse strategic interests, the result might be the lowest common denominator and that simply does not fit with the urgent need to ad-dress major innovation challenges. an important factor in this respect is that the kic partners are legally and financially com-mitted for a period of 7 years, which is longer than other trans-european networks, such as the consortia in fp7 projects. members’ awareness that they have to work with the same partners for a considerable period of time may lead to changes in their attitudes and in decision-making. early results indicate that the eit approach has brought more long-term stability to existing cooperation, as partners do not have to shift between the roles of com-petitor and collaborator . for example, kics reported that certain industrial partners who were in competition across clcs came togeth-er as partners in the kic steering committee - a move which may have a positive impact on common standards in the european market. the innovation radar of eit ict labs is seen as another positive example of potential com-petitors coming together in an open innova-tion network. organisations such as siemens, ericsson and other industrial players have joined forces through the eit ict labs with the objective of identifying future market trends in ict . another important aspect of the kic partner-ships is their result-oriented nature where partner accountability is assessed not by the efforts invested, but by the innovation results achieved. this is another defining feature of the eit , a shift from the input and expenditure control approach to a much more trust-based system in which partners join forces to attain a commonly agreed impact. research in the social economy has proved that mutual trust reduces the transaction costs associated with forging new collaboration between diverse groups11. thus, the accumulation of social capital12 within kic networks, as a conse-quence of the trust-based system, is a crucial factor in achieving the desired results. one mechanism for creating this trust is com-munity building. the core task of the eit and the kics is to engage in community build-ing through targeted networking initiatives and common iterative learning processes. this involves a range of activities such as the proactive organisation of formal and informal encounters between stakeholders to foster communication, share ideas and instigate new kic activities. for example, in the prepara-tion of its annual business plan, climate-kic organises large-scale meetings in several of its co-location centres to gather and crystallise all the stakeholders’ ideas for improvements to the kic strategy. such a bottom-up approach to strategic initiatives vests the ownership and responsibility for the process in the com-munity and increases the sense of a common identity. kics are also practising mobility in the deployment of members of their executive teams. one example of this is holding regular meetings at different clcs, to ensure a com-mon understanding of the organisational and cultural differences and the challenges that partners face.327 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle implemented by the eit , the kics are: • the first european innovation iniatives that links all sides of the knowledge trian­ gle: research, business and education. • characterised by a long-term commit­ ment of partners based on trust and a sense of com-munity. • maintaining flexibility in organisation, man-agement and the degree of partner involve-ment. • adopting an entrepreneurial funding model. • linking regional innovation hubs into trans-european and to global networks. adopting a business-oriented approach from the outset, it was agreed that the kic structure should be “light, transparent and efficient”with an entrepreneurial corporate culture to ensure rapid and coordinated responses to market developments. each kic has its own legal entity and an appointed ceo who, together with the executive board, is re-sponsible for the coordination of the kic strat-egy and the consolidation of the kic business plan. the kic business plan sets out concrete short-term and long-term targets and includes a set of key performance indicators. an entre-preneurial culture is clearly woven into the kic structure, as the kics must develop a portfolio of assets with market value. whilst sharing many features of a business organisation, the kic also reflects a trust-based network of diverse partners. in short, a kic is a business-oriented entity, but it does not own all the resources with which it works. this requires a particular management style and, as kicinnoenergy ceo indicated, “itis about finding the right balance” in aligning partner interests to achieve results. the first three kics have chosen different ap-proaches to their legal set-up and organisation. kic innoenergy is established as a commercial company under dutch law and managed as a business, with shareholders. the development of a portfolio of assets with market value and economic sustainability is embedded in all the decisions and accountability is embedded in all the roles. kic innoenergy is profit oriented, but has a ‘not for dividend’ financial strategy re-investing its profits in its future activities. climate-kic and eit ict labs have chosen the legal form of dutch and belgian limited liabil-ity non-profit associations, respectively. eit ict labs aspire to develop into a not for profit company at a later date13, and also climate-kic has indicated the possibility of re-consider-ing its legal set-up. the choice of the country and the form of legal entity for the first three kics turned out to be a crucial aspect in framing the partners’ commitment. climate-kic, for example, was initially established as a dutch stichting15. it faced profound problems, as this legal form was overly complex and could not be fully aligned with the main kic objectives. after the appointment of a new ceo in 2011, the kic changed its legal status to association climate-kic. this simplification of the legal and organi-sational structure re-attracted many of the initial partners and encouraged new organisa-tions to join. the business-type model ensures the com-mitment and the full engagement of the kic partners and also helps to guarantee that the people who are around the table are the real decision-makers. it is seen as a more efficient method than other approaches to network for-mation and sustainability. however , the com-plexity of the kic network and its community-driven philosophy raises important managerial dilemmas, namely, how to steer such a multi-stakeholder innovation ecosystem to deliver concrete innovation results. underpinning management and leadership in a knowledge com­ munity the management structure of a kic is not markedly different from that of a business or-ganisation. all kics have a general assembly in which core members are represented and have voting rights. the day-to-day management is delegated to a smaller governing board comprising equal sectoral representation ofi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 328 partners from all the clcs or regional innova-tion and implementation communities (rics) in the case of climate-kic. this supervisory body ensures that all members’ interests are embodied in the kic strategic objectives, vision and mission and it has the power to appoint or remove the kic ceo. there is a small executive team composed of the ceo, pillar directors of education, innovation and business creation and clc directors. this team is in charge of all operational activities and is responsible for harmonising co-location activities and integrat-ing the knowledge triangle principle. however , the kic is not an organisation, but a community-driven form of collaboration between academic and business partners who can put forward strategic initiatives and lead their development. this poses new challenges to management and leadership that lie be-yond the traditional mode of organisational decision-making. to achieve common ground amongst so many diverse actors with their own strategic interests, it is essential to create mutual trust and a sense of unity. in other words, it is only through a sense of community and common purpose that the network can use all its diverse resources and knowledge. there is an undeniable need for leadership in this respect. thus, kic ceos must continually balance partner interests, handle dilemmas, build trust and ensure the delivery of the strategy. the current kics are adopting a lean adminis-tration system following a matrix management logic to ensure the coordination of network activities through a central management team and cross-cutting working platforms. in the planning phase, there is a convergence of the top-down approach driven by the kic educa-tion, entrepreneurship and innovation agendas and a bottom-up approach emanating from partner initiatives and clc project ideas. in the decision phase, and within the rules agreed by the partners, it is the kic level that decides where the investments should go. in the ex-ecution or implementation phase, the projects are subject to a contract between each project and the kic and the accountability for its im-plementation rests with the project leader , the clc manager and the kic. the literature on matrix management prac-tice16 suggests that it is particularly well-suited for sharing information across internal organisational boundaries and thus, it more readily em-braces the challenge of multi-stakeholder governance. the clcs are more exposed to local knowledge and within a matrix manage-ment scheme, they can share this experience with the kic level. this supports the concepts of open innovation and user-driven innova-tion. however , it is widely acknowledged that while a matrix structure is more dynamic and figure 3 matrix management scheme of climate-kic329 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle innovative than a managerial hierarchy its ef-fectiveness is dependent on the existence of a shared culture and mindset17. this reinforces the importance of community building and provides further food for thought, especially as kics comprise partners that are organisation-ally, geographically and also culturally diverse. building an entrepreneurial fund­ ing model the financial model of the eit knowledge and innovation communities follows an ‘entrepre-neurial logic’ . while the eit provides a seed investment of up to 25% of the total kic budget, the kics seek to raise the remaining funds from private sourc-es, from other eli instruments such as fp or the structural funds or from income gener-ated by their own activities. between 2010 and 2012, the kics managed to attract 78.5% of the total budget, of which partner contribu-tions constituted 38.5%, funding from national and regional governments represented 21.5% and other el) funding provided 13.5%1s. the eit co-funding remains available for 7-15 years and hence over this time, kics are required to become self-sustainable, world-class innova-tion hubs. in contrast to the majority of existing r&d co-funding instruments, which provide additional financing to attain certain research goals, the eit philosophy is to make a purposeful investment in the innovation capacity of kics to achieve positive socio-economic impacts. thus, the purpose of the additional eit fund-ing is to catalyse and exploit the synergies between innovation and the entrepreneurial and business activities that kic partners and the wider community are undertaking. the intention is also to maximise the impact of these synergies on the eu’s economy and the well-being of its citizens. this purpose is par-ticularly evident in the approach taken by eit ict labs which describes its funding approach as a catalyst-carrier model. the idea is to add the eit funds (the catalyst) to existing activi-ties (the carrier), selecting those activities that have a high innovation potential. ‘to be eligi-ble for inclusion into the eit ict labs portfolio, the transformation of a carrier activity by the application of an eit ict labs catalyst should create significant added value for the europe-an innovation agenda and the goals of eit”19. in order to ensure the long-term viability of kics, it is important to understand and con-tinually monitor the attitude and positioning of industry towards the proposed innovation model. the eit governing board assumed, from the outset, that the private sector would adopt a wait-and-see approach, as the eit financing logic may run contrary to the usual experiences of companies. the kic model im-plies that businesses agree to pool resources in a partnership with limited co-funding and to produce significant innovation results and, at the same time, accept a considerable degree of guidance from a kic ceo. while the wait-and-see attitude still exists, the first two operational years of the eit have demonstrated significant private sector inter-est in, and commitment to, the kic model. the low share of co-funding provided by the eit tends to filter out those partners who might otherwise have been attracted simply by the money and leaves the partners who are re-ally interested in contributing to the venture. all of the three current kics have managed to involve important industrial players, well positioned in the european and global mar-ket21, that now take an active part in the kics’ governance. overall, the financial contribution of industry to the kics’ budgets has varied be-tween 20%-31% during the period 2010-2012. while participating in a kic incurs costs in terms of money and other resources, it may also lead to significant savings as a result of resource pooling, infrastructure sharing and knowledge creation. the existing activities and innovation projects are closely aligned with market developments. they identify promis-ing possibilities for new forms of collaboration and pioneer new value chain configurations in emerging sectors, in the case of climate-kic, or in emerging niches of already consolidated sectors, as happens in kic innoenergy and eit ict labs. within a kic ecosystem, industrial partners are advantageously positioned to bei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 330 early adopters of new technologies and can benefit from ready-made market analysis to commercialise the innovation. a particular gain for industry from its involvement in the kics is easy access to a network of talent and exper-tise in cutting-edge research and to novel ideas from innovative smes and entrepreneurs. tapping into the wealth of networks the configuration of the kic network reflects the landscape of european, regional and national initiatives. kics are “networking and reconfiguring existing networks” by connecting with cluster initiatives and business support organisations and regional associations. for example, kic innoenergy alps valley co-loca-tion centre is building upon the clusters in the energy sector in france. eitict labs stockholm co-location centre is situated in the kista science city and has access to over 1,100 ict companies. eit ict labs forge alliances with other organisations in the kista environment, including kista science city ab, stockholm in-novation and growth, acreo and stockholm university. in paris, a part of eit ict labs’ ac-tivities are carried out in cooperation with two regional competitiveness clusters. within this network of networks, there is access to over 24,000 ict companies. recognising the need to tailor the kic struc-ture to meet the specific requirements of climate innovation, climate-kic has integrated an extended network of regional innovation and implementation communities (rics) into its governance model. rics build upon the european regions research and innovation network (errin), which is a dynamic network of more than 90 eu regions. this network was initially an fp7 project in the regions of knowl-edge initiative that recognised the value of continuing the cooperative relationships that had been established. the network comprises partners from city and regional authorities, as well as from research and the private sector in six european regions. in reality, climate innovation is driven by regions and cities that are the main actors, which are currently experimenting with new approaches. in comparison tothe co-location centre partners, the focus of ric actors is primarily on context-driven knowledge and practice-based competences and learning. climate-kic has recognised that regions are indispensible to their innovation system, as they can highlight local needs and point to innovation challenges. in addition, regions can also be test-beds for climate innovation pilot initiatives and become the first customers of the products and services that are developed. thus, climate-kic extends the innovation model that is conceptualised as an innovation pyramid. searching for a modern collaboration model for europe as indicated above, the eit kics provide a test bed for growing collaboration mechanisms amongst innovation actors in europe. the part-ners of the kics are closely connected via the co-location centres and through joint actions and these connections represent a novel way of strengthening innovation hubs in europe and of creating new innovation networks between them that can also be extended globally. knowledge creation and diffusion is highly localised and entrepreneurship thrives best in areas of concentrated skills and capital, notably in clusters that represent regional331 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle groups of interconnected companies and as-sociated institutions in related industrial fields (porter , 2003). at the same time, business innovation arises from collaboration in increas-ingly complex networks (e.g. ernst and young, 2008; oecd, 2008). companies find it harder to achieve results and produce cutting edge innovation in an era of dispersed knowledge and technology (esade, 2011). this chang-ing nature of business development is often referred to as open innovation. chesbrough (2003), coining the term, described it as the understanding that “not all the smart people work for us; we need to work with smart peo-ple inside and outside our company” wherever they might be. innovation and research are not just more open, they are increasingly becoming global activities, as innovators draw upon technolo-gies and ideas developed in multiple locations (santos, 2003). there are more extensive groups of stakeholders that include users and civil organisations, wider topics such as societal challenges and more inter-disciplinary activities and cross-sectoral collaboration. today’s economy is determined by extended relationships, wider geographical outreach and more sources of talent. in this environment, european clusters generally lack the critical mass to compete at global level, and so need to create links to other clusters in order to ex-ploit complementary strengths and economies of scale24. successful clusters rely not only on the local wealth of social capital but are also well connected to the wider world. as several authors have pointed out, what companies actually need is access to both a thriving lo-cal environment and to global markets and technology (e.g. ketels, 2011; camagni, 1991; becattini and rullani, 1996). in the context of these changing innovation processes, the eit knowledge and innovation communities are integrated initiatives that support regional innovation hubs and also strengthen their trans-european and global links through the co-location centres. the potential of the kic and clc approach lies in demolishing the silos and lock-ins in national and regional innovation systems. the co-location approach creates the environment for the robust governance of the kics, tapping into the existing provision in europe’s regions and strengthening the approach through its long-term commitment to international col-laboration. a recent study on the impact of co-location, using the example of the eit25, highlighted the fact that the co-location centres have a significant impact on bring-ing people together “conceptually through shared goals and operationally through shared infrastructure, capacity and activities....”there is reported evidence of the importance of cre-ating both trust in networks and a sound legal basis for the integration of partners. as has already been highlighted, clcs are fundamental pillars in the architecture of the kics and not entities in their own right. the co-location approach creates the environment for the robust governance of the kics, tapping into the existing provision in europe’s regions and strengthening the approach through its long-term commitment to collaboration. promoting practices in support of entrepreneurship and innovation in the quest for a more entre­ preneurial eu-rope, the kics have taken up the challenge of experimenting with activities that reduce frag-mentation, accelerate innovation and change mindsets. their overall mission is to deliver solutions to the grand societal challenges by integrating higher education, research and business across europe and entrepreneur-ship is the thread that runs through the kics’ practices: • for’education’ european masters and phd programmes and programmes for profes-sional development have been established • for’innovation’ innovation support pro­ jects are being co-funded • for ‘entrepreneurship’ support services for business development are being facilitated the activities are results-oriented and respond to the often cited concerns about the fragmen-tation of the innovation landscape in europe. the eit ict labs master class programme is,i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 332 for instance, the first european-wide ict mas-ter’s school that is business-driven. as such, it educates a new brand of innovators with entrepreneurial skills and global ambitions. kic innoenergy’s innovation projects aim to produce tangible outcomes. already, they have filed 11 patents and brought 23 new products to the market in 2011, which means 1 patent perlm invested. kics and clcs are experimenting with new types of approaches, partnerships and delivery mechanisms. there is recognition that over the coming years much will be learned in the course of their implementation and that they will need to be continuously fine-tuned or even drastically altered, to take account of the valuable experience gained. thus, after only eighteen months of active operation, it would be inappropriate to undertake an assessment or evaluation of the kics’ practices and per-formance. the rest of this chapter highlights kic acnvrries are ... • integrated actions of education, innova­ tion and business development which link the elements of the full innovation cycle. • embedded into a committed innovation community and not only project-based. • building upon existing initiatives and strengthening synergies among european, national and regional level policies. the most important kic activities and illus-trates how their practices can contribute to solve certain challenges, especially in the areas of: • nurturing europe’s entrepreneurial talent • bridging the innovation gap between ideas and the market • accelerating business development taking an integrated approach a first important observation is that the practices of the eit and its kics should not be viewed in isolation, as their strengths lie in their integrated approach that gives partners and other beneficiaries access to talent, to finance, to knowledge and business support at the same time. this access is available through one integrated community of actors and thus the activities are embedded in the kic and are not simply single, project-based initiatives. the three areas of innovation, education and business development are also bundled to-gether into a single package. for example, phd candidates represent the bulk of the ‘work force’ inside several innoenergy projects. they are the people who are driving a significant number of the innovation projects, and they participate in industrial projects of different kinds, ranging from the design of highly specialised com-ponents to overall system studies related to future energy systems. similarly, climate-kic innovation projects are tightly integrated across the project portfolio and within the education and entre-preneurship activities. if a stu-dent follows one of climate-kic’s educational courses, he or she can then conduct research within an innovation project and the results of this research will be nurtured, figure 5 the holistic approach of the kics to innovation333 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle in climate-kic entrepreneurship ecosystem, to become a real business. an additional point to be noted is that the ac-tivities of the kics are not completely new and nor are they detached from what is already going on at european, national and regional level. they tap into existing seeds of initia-tives and existing networks of institutions and organisations of excellence. the novelty of these activities lies in the cou-pling together of the education-research-busi-ness development activities and in the realign-ment of the key innovation actors to act with a common purpose to solve specific societal challenges. these approaches are presented in more detail in the following sections. nurtyring europe’s entrepreneurial talent education is a key area of investment and de-velopment for the knowledge and innovation communities and there is strong commitment in their business plans to the production of eit graduates. the kics and the eit have to over-come fragmentation in europe if they are to at-tract top talent and produce the next genera-tion of european entrepreneurs. investment in education and skills constitutes a wider key policy area for the eu and it is essential to economic growth and to the development of a knowledge-based economy. in 2010, there were over 93 million people aged from 25 to 64 in the eu human resources science and technology field (hrst)27. of these, 38 million were ‘senior’ hrst or be-tween 45 and 64 years of age, and they repre-sented 41 % of the hrst in the eu. this illus-trates the need for more urgency in europe’s efforts to educate and produce more talent. however , higher education is an international industry with a world market. europe needs not only to nurture its own top talent but also to attract talent from across the globe and so it must develop outstanding courses and oppor-tunities with a strong and recognisable brand-ing. the educational reputation of europe in the field of entrepreneurship must be devel-oped, with input coming from all the partners in research, education and business. throughout europe the development and im-plementation of entrepreneurship education is very uneven. a european commission survey in 2008 on entrepreneurship in higher edu-cation highlighted the disparities in student access to entrepreneurship education, which is often determined at institutional level. this was confirmed during the 2011 budapest high-level symposium on entrepreneurship educa-tion. all three kics have strong, focused approaches to education, which is often considered to be the weaker side of the knowledge triangle. kic innoenergy28 offers a specialised master programme, an executive master programme, a phd programme with thematic tracks and a post-master programme, as well as life-long learning modules. climate-kic29 provides mo-bility programmes and professional education courses on climate innovation. it is also pre-paring to launch masters and phd tracks. eit ict labs30 has already launched innovation and entrepreneurship education for master’s and doctoral programmes. the education programmes of all the kics have a very strong focus on the delivery of entre-preneurship and innovation skills, which are more tailored to the needs of the european innovation system. kic innoenergy masters, for instance, has a specific msc in innovation and entrepreneurship targeted at participants from various academic backgrounds. it aims to facilitate multidisciplinary innovation and has a special track for those students who want to follow a professional career in the field of sustainable energy. taking advantage of the diverse mix of participants with back-grounds ranging from engineering and science to management, the venue provides a forum for the exchange of ideas on multidisciplinary innovation. the eit ict labs master school has used the knowledge and expertise of european business schools to help develop the modules that are necessary to deliver innovation and entrepreneurial skills. education/ key features • strong focus on the delivery of entrepre­ neurship and innovation skills and involv­ ing industry in curricula developmenti novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 334 • aim at breaking fragmentation through europe-wide masters and doctoral schools • nurturing a “game changer’ attitude of young people who dare to think differently the courses of the kics being devised at masters and phd level are exploiting the networks of the co-location centres and using the higher education institutes, researchers and industry partners to design and deliver the courses. this implies new working relation-ships, as well as new course content. climate-kic’s educational initiatives all capitalise on the strengths of the partners and the co-location centres to deliver new skills and competences. during five weeks, thejourney programme leads students through several co-location centres where each node overlays its field of expertise on top of the core entrepreneur-ship theme. in a similar manner , the pioneers into practice initiative uses the ric network to provide internship placements. in the eit ict labs master school, students can pick their entry university for the first year and their exit university for their second year , from amongst the top technical universities in europe, and the co-location centres provide an environment for students, researchers, and business partners to share and stimulate ideas. offering a real-life experience of innovation all the educational approaches of the kics are driven by excellence and involve learning by doing. from day one, students at all levels deal with industrial and commercial product de-velopments for which they will have to devise innovative and entrepreneurial solutions. both in kic innoenergy and the eit ict labs master schools, there is significant industrial involvement in the development of the learn-ing outcomes. although the kics maintain overall responsibility for the design of the cur-riculum and its quality assurance, the indus-trial partners advise on their skills needs and provide structured placement opportunities for students. kic innoenergy phd clean coal track involves industrial partners from the very beginning. partners from poland, germany, sweden and portugal helped to develop the phd track, giving lectures and participating in the students’ business plan development exer-cises. in return, these industrial partners have access both to new ideas and to an expanding pool of talent. the partners in the kics believe that the involvement of industry in such a structured manner is an aspect that is particularly new. the kic model has enabled the agh uni-versity of science and technology in krakow to improve, deepen and extend its existing industrial collaboration on the basis of being considered as an equal partner by the indus-tries concerned. there are many opportunities for phd students to access innovation projects. kic innoenergy and climate-kic connect the students in their phd programmes with innovation projects that are happening in the field. this access to real innovation projects can be regarded as some-thing new in that it seldom happens in a struc-tured way in traditional university education. realising a multidisciplinary approach the societal challenges addressed by the kics also require multidisciplinary and cross-secto-ral approaches to education and skills training. there is also associated up-skilling required in businesses, government departments and research institutions. the european higher educational and research landscape is still much too oriented towards individual academ-ic disciplines and the narrow specialisation of many businesses is unsuited to the demands of systemic innovation. kics are changing this environment and of-fer networks for accumulating, sharing and exploiting a body of knowledge that otherwise would not be accessible to individual students and entrepreneurs. such an experience can empower them to become change agents. kic innoenergy points out that educational activities are about nurturing the future’s ‘game changers’ - people who do not think in traditional ways, but have a new vision and the courage to dare to deconstruct and restructure335 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle current methodologies. an example of this ‘game-changer’ attitude and mindset is pro-vided by the students from italy, us, south af-rica, canada and argentina who participated in kic innoenergy’s master’s select programme. they have developed a solution for solaraid, a uk-based ngo that is involved the mass im-plementation of micro solar products in africa. this solution called, sunny money, offers solar technology to poor african families through a specific credit system that is operated through mobile phones. another example is climate-kic’s pioneers into practice. it is a programme which requires par-ticipants to undertake two one-month intern-ship placements, over a twelve-month period, in one of the regional partners of climate-kic. the variety of locations enables participants to understand the challenges of applying in-novation in very diverse contexts and sectors of activity. the programme aims to develop a new generation of specialists, entrepreneurs and policy-makers which will be equipped to shape systems and processes for the transition to low carbon economy. cross-disciplinary approaches to teaching still vary greatly in european universities and they are invariably shaped by a number of factors such as: organisational aims and structures; existing courses; government funding; loca-tion; heritage; national/local government agendas; and links with industry. the creation of completely new programmes that are unencumbered by existing institution-al and faculty structures helps to break down some of the artificial barriers. in the usa, for example, new universities such as arizona state have been reorganised around societal challenges. however , in europe, cross-discipli-nary education is more likely to be provided through small modules attached to existing programmes and mostly this happens within a single institution and not on the scale fore-seen by the kics. the eit approaches taken in the area of education showcase the changes that are taking place in educational delivery, content and structure and the growing empha-sis on new skills combinations for the future economy. spotlighting the journey of climate-kic developing a community of climate innova-tors the scale of the climate change challenge and the urgent need to address it necessi-tates the active development of talented and skilled people, who can conceive new climate-neutral solutions, bring them to the market and promote their uptake in wider society. the scope of the competences needed for climate innovators is very broad and includes knowledge from multiple scientific disciplines, entrepreneurial skills and an understanding of the broader context for the transition to a low-carbon society. climate-kic has set-up a programme called thejourney that addresses the heart of this problem, namely, how to rein-vigorate the innovative and entrepreneurial in-stincts of young europeans and provide them with the necessary interdisciplinary knowledge to develop approaches to mitigating global warming and adapting to its effects. in other words, thejourney seeks to inspire and equip the future ‘game changers. ’ offering climate-focused education climate-kic ecosystem provides a unique set-ting for the development of cross-cutting and multidisciplinary educational opportunities. the approach brings together students from a large variety of disciplines, backgrounds, cultures and academic levels and sets them off on a five-week, context-rich journey across europe to experience the realities of climate change. the students learn about the scientific theses that underpin climate change and gain an understanding of how different regions and countries respond to the challenge. they visit three climate-kic co-location centres where the partners provide their particular expertise through lectures and on-site visits. without the kic network, it would be very difficult to deliver such a cross-disciplinary and practice-driven programme. a hands-on approach to climate innovation entrepreneurship is an overarching theme in the programme. during thejourney, students work together in teams to develop practi-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 336 cal climate solutions that can be translated into potential business ventures. they are supported by business coaches to enhance their entrepreneurial skills. thejourney gives students an opportunity to meet, network and learn from industry representatives who are operating in climate-related fields. the lectur-ers and mentors have included representatives from gdf suez, a multinational energy com-pany, and ups, a global transport business. the interaction between the industry experts and students forges the knowledge triangle, which is largely absent from most university-led programmes. achievements so far the positive outcomes of thejourney have been affirmed both by the organisers and the participants. since its launch, demand has significantly exceeded the places available. there were 200 applications for 45 places in 2010 and, in 2011, climate-kic increased the intake to 65 students. this year it hopes to extend the programme to participants from non-partner organisations. the ‘alumni’ sur-vey has confirmed the positive effects of the programme. the participation in thejourney has inspired and enabled students to embark on new careers in industry, undertake further doctoral studies or launch their own com-panies. four start-up companies have been created as a result of thejourney in sustainable farming (deco!), urban mobility (electric-feel), reversing deforestation (arboreal) and promoting sustainable development in africa (small world carbon). these companies have managed to attract external funding and are currently developing their businesses while benefitting from climate-kic’s network exper-tise and entrepreneurship support. further developments thejourney attempts to address important gaps in the current educational offering. it provides students with an opportunity to learn about the multifaceted context of climate change, to experience climate innovation in action and to try it out in practice. climate-kic plans to integrate elements of thejourney into its new master’s and doctoral programmes. this will extend the scope from a summer school to an integrated educational approach that develops those essential skills that can turn the grand societal challenges into new opportunities. continuing the support after school the kics all make significant efforts to follow-up their students after the courses finish. some of the most significant impacts of the framework programmes have been related to the networks and relationships which have formed through research projects working on common problems. learning from the experi-ence, the kics are all committed to sustaining the communities of students through follow-up activities and fledgling alumni networks. climate-kic actively supports its students after graduation from their programmes to foster a well-connected network of young profession-als. students are monitored in terms of their per-formance and any changes in their geographi-cal location. an emphasis is placed on giving these graduates access to more developed entrepreneurship and innovation and path-finder opportunities. climate-kic’s graduates have created a vibrant alumni association to “inspire climate entrepreneurs in europe to create a climate resilient society” . eit ict labs masters school also set up an alumni network at the same time as its first programme. alumni are encouraged not just to stay in touch with each other but also with the communities within eit ict labs. there are also plans for the industrial network to extend beyond kic partners in the eit ict labs master school by providing wider access to mentoring and placement opportunities. promoting the eit label the eit promotes a learning enhancement quality assurance model (eit-le-qa model) in the form of an eit label. the quality assurance model fulfils a number of key objectives for the eit , including ensuring that master’s and doctoral students associated with eit pro-337 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle grammes and activities achieve the right kind of learning outcomes. the learning outcomes set in the eit-le-qa reflect all three sides of the knowledge triangle. therefore, it combines quality and accreditation with the need to recognise creativity, innovation and entrepre-neurship. this is not all, because as a quality assurance model, the label is aiming at facilitating a com-mon framework to foster the skills required for linking the different sides of the knowledge triangle in an effective way. at the same time, it also enables european mobility be defining a european learning outcome approach. from the outset, all three kics have expressed a strong interest in applying the eit label to their courses as a quality brand. a key activ-ity for the coming period is to work with the kic university partners to implement coherent quality criteria for an eit label that can be ap-plied to degree courses. kic innoenergy education programmes have already been designed in accordance with the eit label guidelines. the new eit ict labs mas-ters school will provide a certificate at the end of study which will summarise the eit label and the specific characteristics of the course. climate-kic scholars and fellows programmes will also award an eit label. as an international market, europe needs to not only nurture its own top talent but also to attract talent from across the globe. an element in the business model of the kics seeks to ensure that any student, irrespec-tive of their country of origin, will ultimately create some benefit for the european innova-tion landscape. for example, there are already many students on kic innoenergy programme from non-european countries, and there are also a number of scholarships to attract over-seas students. one of the reasons for subsidis-ing non-european students is to attract the best talents from all over the world towards europe as well as to extend the future poten-tial influence of kic networks. these networks, the contacts and partnerships will remain long after the course has ended and this can foster international market access later on for the companies that the students might create. spotlighting the eit ict labs master school the eit ict labs master school has been set up as a joint venture between 21 out of 28 of the kics universities and business schools and 200 students will be admitted in 2012. one of the reasons for the master school and the other ict lab education programmes is that europe is facing a considerable shortage of engineers and ict practitioners with the right combination of skills. the eit ict labs master school distinguishes itself from other master’s programmes through: • the scale of the partnership and structure, and the sustainable commitment • the creation of a new set of master’s courses designed to work across europe • the course structure across institutions • the integration of innovation and entrepre-neurship content into the engineering curricula the interactions and involvement with the co-location centres and industry the eit ict labs master school is one of the largest joint european ventures in higher edu-cation. the institutions involved have devel-oped an agreement to deliver seven technical majors and the course includes a fully stand-ardised minor in innovation and entrepreneur-ship. there are also mentoring, internships and partnering from research and industry. the creation of a new set of master’s courses designed to work across europe the eit ict labs created the ict master school as a new venture. this did not mean that institutions could not use some of their exist-ing course material but one completely new element is the innovation and entrepreneur-ship aspect of the course. now 19 institutions have signed formal agreements on common structures and policies and this means that when there is further expansion, much of the groundwork has already been done, with clear roles and responsibilities set out in these part-nership agreements.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 338 the eit ict labs master school has courses where students enter at one of the 19 institu-tions and exit at another . the course is built on existing core msc programmes covering: digital media and content delivery; internet technology and architecture; cloud com-puting; embedded systems; trust, security and privacy; human computer interaction; and finally a service design and engineering programme. the programmes have a uniform common structure, wherever they are deliv-ered. the master school also has a common infrastructure for student support, a common recruitment process and a systematic quality assurance process. the fully standardised minor in innovation and entrepreneurship is part-funded by the eit and has been created from scratch. the minor has been devised in cooperation with associated business schools and is also linked to the busi-ness of the co-location centres. students have access to these multi-disciplinary environ-ments that also offer a meeting place for stu-dents, researchers, stakeholders and members of the academic faculties. the interaction and involvement of industry and other kic partners the eit ict labs master school intends to capi-talise fully on cross-node knowledge, access to facilities and access to companies and high quality teaching. in addition to the academic environment and relationships, the students will cross borders to be educated in a number of institutions and will have access to a wide range of active links with the industrial base. there are guaranteed industrial internships in the partner companies and there are plans to extend these to other companies that are working with the eit ict labs network but are not actual members of the formal partner-ships. further developments the eit ict labs master school is about to enter its first year of operation, with over 800 applicants for around 200 places in the first year . there are plans to widen the industrial involvement from the existing 25 main indus-trial partners of the kic. in future, the master school aims to offer student internships at kic supported start-ups and small companies. two other issues to be considered in the longer-term are branding and communication. as the masters education market in europe is crowded, it is important for the eit ict labs master school to stand out from the crowd and this will happen more easily once its repu-tation is established. the innovative bottom-up approach to the development of the ict master school is risky, but equally it should stand more of a chance of achieving excellence than a simple reinvention of existing masters courses would have. bridging the innowatiori gap between research and the market the kics play an important role in coupling research and business actors with the aim of creating more marketable products from research activities. they are committed to this objective and set ambitious targets in terms of the number of new products marketed and the patents that are filed. as it is often highlighted, the european innovation paradox32 still pre-vails, as europe continues to be strong in creat-ing knowledge but lags behind in turning these research results into practice. however , much has already been done in terms of supporting technology transfer and the commercialisation of emerging technologies is still a cornerstone of european research and innovation poli-cies. europe has gained a technological lead in many key areas, but has not been successful enough in translating knowledge into innova-tion and competitive advantages. “a timely and targeted european policy is needed for bridging the valley of death if europe is to remain competitive” (horizon2020, 2011). the trends show that industrial participation in collaborative research through the eu frame-work programmes has declined over the years. it was 39% in fp4 and 31% in fp6 and to date it has only reached 25% in fp733. this decline is coupled with a growing tendency to see the results of european research being integrated into the manufacture of new products by third countries. such a situation seems even more339 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle difficult to understand when the targets for these products are actually european consum-ers34. by and large, these concerns can only be alleviated by an improvement in the climate for private investment in european research and innovation. the ‘innovation union’ flagship stresses the need to get more innovation from research activities and projects. this requires the poli-cies, which foster the supply of state-of-the-art knowledge and skills, to become more closely linked to the demands and needs of society, including those of the business world. innovation theory and practice have shown that this is not a linear process and, as early as the 1980s, the concept of innovation was commonly accepted to be an interactive and chain linked model, with many feedback loops (please see, for instance, kline and rosenberg, 1986). the kics are important vehicles to pro-mote these links across the whole chain from blue-sky research by their university partners, to the dissemination of knowledge through training and mobility and finally to the com-mercialisation of the research outcomes and knowledge by industry partners and start-up companies. the kic model clearly aims to bridge the innovation gap between research and the market. a market-led approach is inherent in the design of both the eit and the kics and is ensured by the high level of industry participa-tion in the kic consortia. the kics link research and business through their innovation project portfolios. one of the objectives of the eit ict labs is to generate world-class ict business via the broader and faster industrialisation of research results. in addition, climate-kic offers a framework for identifying and implementing a portfolio of projects and activities, including assessing potential markets for climate innova-tions. the kics’ activities in the area of demon-strators, pilots or proofs of concept and the assessment of the potential of the projects to be translated into businesses, stimulate the participating research institutes and univer-sities to begin to think in terms of realistic, marketable products. the kic ceos highlighted that their industrial partners were triggered to undertake future innovative activities because the existence of eit seed funding makes it easier to convince top management to invest in innovation. selecting market-oriented innovation projects both kic innoenergy and climate-kic have launched a set of innovation projects and eit ict labs complements the research and inno-vation activities of its partners. kic innoenergy supports 35 innovation projects in six thematic fields35 and four cross-thematic projects. climate-kic’s project portfo-lio currently includes 16 projects that comprise 12 research projects and 4 complementary projects that aim to find ways to market for the new technologies that are developed. the number of projects is planned to double in 2012 and then reach a steady state of 20-25 projects being launched annually by 2014. eit ict labs is running 49 innovation and research activities in 2012. they are specifically co-funding existing european, national or regional projects and complementing them with ad-ditional dimensions such as mobility or access to testing and simulation platforms. innovation/ key features • innovation project generation with a mar­ ket analysis, where the innovation projects are connected to business development activi-ties • fostering new market development by a thematic, cross-sectoral approach • catalysing national and regional research and innovation programmes by adding a european dimension successful commercialisation involves a number of critical factors such as links be-tween technological discoveries and opportu-nities, demonstration of technology, incuba-tion, resources and equity, market acceptance and selection of proper business development. the kics bring added value in this respect, as they are designed to connect technological op-portunity with the market.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 340 the projects are characterised by the strength-ened voice of industry and demand-led project generation. all projects are required to de-velop clearly identified products that address a specific business opportunity that is supported by a market study. this is the difference in the practice of the innovation projects compared for instance to the traditional fp7 type of call for proposals. for instance, kic innoenergy issued a call for proposals for research and technology projects that would start in 2012. the topics in the call were based on the input gathered by the business working group composed of indus-trial and research representatives. following careful screening, the projects were selected. they are all oriented towards really innovative products and services and, in total, 45 indus-tries are represented across these projects. altogether 56 patents have been pre-identified in the projects and 9 patents have already been filed. the funding for these projects is al-located to the co-location centres on the basis of their attainment of pre-defined perform-ance indicators and benchmarking processes. the market analysis is seen as being a power-ful tool for self-assessment, which helps part-ners to identify the most promising approach from amongst several possible technologies and/or to increase the focus of a project by breaking it down into more concise target areas. clc iberia’s experience demonstrates that starting innovation projects is not a straight-forward process. at the beginning, there was the question of how these innovation projects would differ from traditional research projects. a lack of uniformity in the approach of the business schools that were involved added to the challenge. the projects also included both technologists and business people and the different partners in the process did not start from a common understanding and, in addi-tion, there were cultural and organisational barriers to overcome. however , with time and effort, differences and problems were resolved and the projects started to take shape. a new work-package was able to analyse the market potential of the technology and gradually a product-oriented approach emerged, as dis-tinct from a traditional research approach. the swedish clc’s experience highlighted the advantage of the speed of these initiation projects as they produced results faster than more traditional approaches. smes are also more attracted to these innovation projects, which appear to be less bureaucratic, although there are still complex issues to address in the area of ipr agreements. in poland, the agh university of science and technology confirmed that the clc played a crucial role in terms of ipr and in overcoming difficulties related to licensing and sharing knowledge. another feature worth noting is that the kic innovation projects are directly connected to business development activities. for instance, climate-kic creates specific opportunities for spinning-out climate innovation businesses from their innovation projects and it gives support to demonstration and test bed activi-ties. the integration of the regional dimension provides an excellent setting in which new businesses can find their first customers, for example municipal authorities. in addition, a business and coaching network in clcs will shortly be used to assist the teams working in the innovation projects. kic innoenergy secoal36 project is dedicated to delivering innovative approaches to the co-use of multi-fuel inputs and coal-based power generation. it is developing innovative, co-firing technologies that help reduce the op-erating costs of power generating utilities and have resulted in the creation of a dedicated spin-off company. a market has already been identified, in that edf , a leading energy player in france, belgium and the uk, is now commit-ted to buying the new technology. the collaboration across co-location centres is also important in increasing the added value of the innovation projects. the existence of the kics enables a transnational approach to be taken to information, advice and guidance. such an approach may also be needed to ex-ploit and commercialise research results across national boundaries. the innovation projects use a specialised pool of agents for specific341 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle actions, as the feedback from kic innoenergy indicates. for instance, a spin-off from the university of krakow has been created and this involves a new solution for extending the lifetime of wind turbine bearings. the patent was issued in poland but there was a lack of knowledge about legal and certification issues and how the product could best be marketed in europe. through the network, kic innoenergy’s span-ish clc that specialises in renewable energies was able to provide relevant advice and now, the kic innoenergy holding is a 10% share-holder in the start-up. climate-kic smart urban adapt project aims to support the development of novel systemic decision tools for the planning, management and operation of cities. it is the first applied research programme between imperial college london and the swiss federal institute of tech-nology and the business partners include ibm and microsoft. the project received in-kind support from the swiss clc including coach-ing, an invitation to participate in an entre-preneurial workshop and contacts to business partners. forging new value chains in emerging markets while kic innoenergy has a well-defined de-mand sector with well-known companies, eit ict labs relies on an established and focused knowledge base with many competing market actors. the idea is not to penetrate old mar-kets but to try to create new ones through innovation. climate-kic does not have an established market and its innovation base is, by and large, scattered across various fields and areas of science. this climate area in-volves a large number of small and early stage companies and has a lack of regulatory mecha-nisms. the challenge is much more to find new connections between related sectors, to forge new value chains and to deliver systemic innovation. climate-kic aims to create market value chains through an innovation project pipeline that spans the entire innovation chain including market identification and development, inno-vation development, testing and deployment. it also focuses on the creation of new path-ways to low-carbon prosperity by fostering conditions for on-going innovation. the development of the innovation project portfolios follows both a bottom-up and a top-down approach. high-quality proposals are generated through the co-location centres, while a top-down approach is used to define the focus areas of strategic importance to climate-kic. future markets for climate change mitigation and adaptation technologies are too complex for most companies or institutions to evalu-ate or understand. there are no pre-existing value chains in climate innovations and so the climate market still needs to be discovered. the associated uncertainty is a major barrier to large-scale investment. climate-kic’s focus on systemic innovation differentiates it from most other public and private innovators. due to the fragmentation of market value chains, there is a need for sys-tematic innovation that involves policy-makers, many industries and the civil society, repre-senting both the supply and demand sides. the road-mapping work stream of climate-kic addresses this need for systematic innovation by creating a platform for businesses, gov-ernments and ngos to discuss research and innovation priorities on a pan-european basis. the platform also identifies key features of effective regulatory and industrial frameworks and develops promising innovation pathways. for example, the aim of the smart urban wa-ter project is to develop effective urban water management services that lower costs and limit the impact of floods and droughts on cit-ies. these services could be delivered by using sensing and computing technologies and such technologies have already been developed but have not yet been used for urban water man-agement on such a large scale. climate-kic partners detected the business opportunity for larger companies to build such an ict solution for local governments, which at the same time could provide a market niche for smes to de-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 342 velop specialised support services. the project gathers actors in a value chain that enables the type of innovation that would not have been possible without the existence of the network. another example is the project off4firms37 - reducing emissions in private households that has recently been launched. an effec-tive way of triggering change in households can be through the employers of household members. if designed and implemented effec-tively, subsidising and initiating programmes that offer a set of measures to reduce energy consumption and c02 emissions, such as insulation or solar panels, can offer a ‘win-win’ situation for both households and firms. households benefit financially and the firms can enhance their reputations. off4firms is compiling and evaluating existing voluntary measures that aim to reduce energy use and c02 emissions in employees’ private lives. pro-posed surveys of employees in several compa-nies should reveal the potential attractiveness and uptake of different measures. leveraging and accelerating national programmes the eit ict labs have chosen a model of cata-lysing on-going national and regional innova-tion initiatives by complementing them with mobility programmes, networking activities and access to test beds or to living labs. the eit ict labs support projects that have already been funded by an industrial or an academic partner , by a member state funding agency or by the european commission. through collaboration between several partners from different co-location nodes, it also funds new research actions on promising topics that have manageable risks and high innovation poten-tial. the novelty of the catalyst concept is the coupling of targeted activities, to existing eu-ropean, national or regional programmes and to the eit ict labs additional, complementary services such as test beds, access to living labs or mobility programmes. the research projects are linked to ten se-lected thematic action lines in areas such as computing in the cloud, digital cities of the future or ict-mediated human activity. to receive funding a proposal has to highlight its links with what is being, or has been, done in the carrier project and the added value of the new research to be undertaken. one of the eitict labs’ research projects, fitting (future internet of things), is an example of a carrier project which originated in a co-location centre and has now been extended to include partners across the kic. the project started out in the french co-loca-tion centre and it is about providing a facility, which will enable academics and industrial-ists to experiment with innovative services, such as mobile wireless communications. the project promotes commercial exploitation through its release of free open source soft-ware with a non-contaminating license. the project initially won support from the french government, when it was granted 5.8m for the development of a test bed federation in france38. through the eit ict labs, the project will offer new integrated test beds and tools, invite and engage more users, and also open and promote its offerings to the other co-location centres and associated partners. accelerating bysiness development creating more business and more jobs through fast-growing, innovative firms is one of the key objectives of the innovation union (ec, 2010). a cornerstone of the kic’s activities is to sup-port innovation in existing companies and also the creation of new business opportunities. the vital ingredients in fostering entrepreneur-ial activities are access to finance and support for enhancing business skills. a wide-range of innovation support measures has been put in place at european, national and regional lev-els. these are designed to support the growth and competitiveness of companies through a range of specific measures such as business incubation, access to finance or technology transfer (ec, 2009). however , bringing an idea from the concept stage to the stage of setting-up a real company can be a lengthy and complex process. promot-ing the rapid commercialisation of emerging343 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle technologies is hampered by various obstacles such as insufficient support for early-stage development, pre-investment and proof-of-concept work. there is a crucial equity gap for new start-ups and spin-offs and it is sometimes difficult to acquire the skills needed for a suc-cessful commercialisation process (bis, 2011). business development and entre-preneurship is at the heart of the kic activities, where the higher educational programmes and research and innovation projects are put into a business context with the aim of stimulating new busi-ness creation. all three kics offer a range of business support services that help entrepre-neurs to translate their ideas into successful businesses. these services focus on areas such as support for technology, market assessment, access to human resources and, last but not least, seed and venture capital through specific kic innovation funds. although support is available for new business creation in several co-location centres, this support can be reinforced by the addition of a stronger european dimension. for example, it might be possible, and also desirable, to present and explain innovative ideas to po-tential collaborators in research or in finance within other regions. specialising business support kic innoenergy, eit ict labs and climate-kic rely on a specialised network of business incubators and business development centres building upon the existing business develop-ment services offered in each co-location centre. climate-kic co-location centres deliver entre-preneurial support and services based upon climate-kic incubators, valorisa-tion’ centres and technology transfer organisa-tions. in 2012, a system is being developed for a climate-kic label that can be applied to the incubators and the valorisation’ centres that attain the required standards. ten centres are expected to receive this label by the end of 2012. kic innoenergy has launched a programme called ‘kic innoenergy highway’ that supports business development (please see the spot-light for more details). eit ict labs have appointed one business developer to each co-location centre who delivers strategic and intensive business coach-ing to a selected list of entrepreneurs and businesses. a total of 21 companies received coaching in the course of 2011. business development/key features • organising a european-wide specialised busi-ness support which is committed to the first customer • accelerating time to market of innovations through demonstration actions, facilitating experience labs and demand-side mea- • fostering the development of new busi­ nesses the main added values of the kics’ business support activities are best seen in their special-ised nature, their pan-european network and their access to the best players in their respec-tive fields. the novelty of the approach lies in catalysing a network of incubators by integrat-ing their capacities and re-orienting them to innovation in climate change or sustainable energy or ict . the development of activities is usually centralised but is adapted to local needs and circumstances. climate-kic incubators offer specific services to climate start-ups. the incubators provide a programme that students and researchers can join, in addition to carrying out their day-to-day jobs, which helps them to develop busi-ness models based on their research activities in the climate area. if the start-up finishes the programme successfully, it can get access to the 11 climate-kic grants, apply for office space and business support in the incubator and attend climate-kic entrepreneurship mas-ter classes. climate-kic incubation programme supports entrepreneurs with a grant ranging from 25.000 to a maximum of 50.000. climate-kic incubation programme is explic-itly linked to national initiatives. for instance, future start-ups involved in the climate-kici novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 344 activities are advised by the swiss clc to ap-ply for the support from venturekick. this is a swiss programme to double the number of spin-offs from swiss academic institutions and to improve the quality of start-ups and their attractiveness to professional investors. the prospective entrepreneurs and leaders of the innovation projects who are linked to climate-kic are obviously profiting from the excellently organised innovation ecosystem at national level. according to members of the clc’s staff, the clc provides this “leverage effect” with access to coaching and contacts to business partners from the private sector . the entrepreneurship support system of the eit ict labs supports and nurtures smes and academic entrepreneurs. the main goals are to increase the volume of successful start-ups and to stimulate smes to grow faster , espe-cially at international level. the co-location centres support cross-fertilisation between themes and different geographical areas and offer partners access to the eit ict labs-wide network of business developers. the eit ict labs assists the birth, and then, stimulates the speedy international growth, of smes. through a variety of mechanisms, the young smes are supported in capturing new business oppor-tunities, in reducing the time to market and in extending their business to other geographical regions and growing internationally. local sup-port is also given to introduce the entrepre-neurs to wider networks and to provide advice about european regulations. assistance is targeted at early-stage growth businesses, where the co-location dimension should open up new markets. in stockholm, around one company per month is graduating through the clc’s local incubators and this rate is expected to double in the immediate future through the kics promotional activities. another support given to businesses is market information. the innovation radar of the eit ict labs has an established cross-co-location network of experts in ict who are working together to identify future market trends. the innovation radar is overcoming barriers to foresight activities and to open innovation. partners such as siemens, ericsson and other industrial players are involved in this develop-ment and so it brings together competitors in a collaborative environment, which, in turn, may help to trigger more innovation. the potential for cross-co-location centre co-operation is huge. as indicated by kic innoen-ergy, many opportunities exist for establishing technology links or providing access for entre-preneurs from one location to the laboratories and facilities of another location based on their specialism. for instance, european busi-ness initiatives working on wave energy from the sea have been connected to the iberia clc that specialises in renewable energies. reducing time to market all three kics have the objective of decreasing the average time to market of innovations and they have established specific activities to fulfil this objective such as the climate-kic market accelerator scheme or the eit ict labs tech-nology transfer programme. the market accelerator scheme is a systemic model to accelerate the routes to market for climate change adaption and mitigation solu-tions. the scheme brings together organisa-tions that have climate change targets to meet with suppliers of innovation products and serv-ices who are seeking markets. the programme aims to create business opportunities for the innovation projects and climate innovation start-ups, and to deliver demonstration and test bed climate change technology for public and private organisations. the programme has three foci: organisations demanding or buying innovations in the european marketplace; or-ganisations supplying innovations; and activi-ties to accelerate the interface between them. a specific aspect of the market accelera-tor programme is that it provides a range of demand-side measures such as support for pre-commercial procurement and public procurement; demonstration and deploy-ment management; buyer networks to inform user-driven innovation projects; and challenge-led competitions. the first pilots are being launched in 2012.345 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle the market accelerator has three main ele-ments, namely: • market analysis and foresights, • developing a live market segmentation model • market mobilisation, supporting the mar-ket engagement of the existing climate-kic projects and increasing the innovation ab-sorption capacity by demand side stakehold-ers in clcs/rics - working nnside-out’ • buyer engagement and clustering, proac-tively engaging the demand-side to inform new market led climate-kic activity - work-ing ‘outside-in’ eit ict labs plans to give sub-grants of up to 50.000 to start-ups, smes or individuals for innovation and research. this support can be combined with business incubation activities. a key goal is to create an open market for problems and solutions by matching research results with potential entrepreneurs or indus-try partners. another key aspect is to focus not only on start-ups, but also on established ventures that have an international dimension. an important added value of the kic business support networks is that, for example, a start-up in the netherlands can be facilitated by partners involved in other co-location centres, thus breaking down boundaries and providing market introductions in other countries. this is something that has not happened previously. spotlighting kic innoenergy highway incubating new global businesses kic innoenergy highway is a specialised busi-ness creation process in the field of sustain-able energy that takes a business opportunity through different evaluation stages with the aim of creating new start-ups and spin-offs. highway was developed together with the kic’s business development partners and it became operational in june 2011. entrepre-neurs see the following unique benefits of highway: • it gives access to a european network • it specialises in sustainable energy • it commits itself to finding the first customer • it delivers added value services rather than just financing projects • it is a very specialised european investors’ network established as a one-stop shop, the strength of the concept lies in combining the richness of the local partners with access to a european and global network. although highway is centralised at the kic holding level and quite homogenous in its selling propositions, the regional innovation systems were taken into account at the design stage. once a service agreement is signed, the en-trepreneur entering highway also enters the whole of the kic network. the service agree-ment establishes the principle of service-for-equity, under which kic innoenergy provides services to the entrepreneur in return for a stake in the new business. there are a number of gates through which a business or business idea can enter highway: gate 0 is about opportunity analysis; gate 1 is the assessment of the business idea; gate 2 is about industry discovery, gate 3 is the sec-ond part of incubation; gate 4 is about com-mercialisation; and gate 5 is post-incubation. highway is connected to the other parts of the kic. a masters student can spend an internship in one of the incubators, while phd students can enter the incubator and further develop their business ideas. the movements between highway and innovation projects are bi-directional: if there is a spin-off oppor-tunity from an innovation project it can enter highway and if there is business in highway that needs further research in terms of tech-nology development, it can be turned into an innovation project. the potential customers are involved from the very beginning through the industrial part-ners of highway and the commitment to the first customer is ensured through this initial engagement. highway offers entrepreneurs access to: experts in any field of sustainablei novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 346 energy from the european network; european markets and customers through the kic’s net-work and contacts; and excellent premises and labs. many opportunities exist for establishing technology links or providing access from one location to laboratories and facilities in an-other location. highway is complemented by its own venture capital funds - an accelerator fund, an investment fund and an equity fund. the amount of eit funding is leveraged with co-funding from kic innoenergy se’s own re-sources. in some cases the business opportu-nity may be so promising that kic innoenergy would like to invest its own funds in return for shares in the new venture. during the first five months of activity, 82 entrepreneurs with business ideas in the field of energy have asked to join highway. of this number , 27 have fulfilled the mini-iimum crite-ria and are currently on the pathway towards starting their own businesses. a pool of entrepreneurs will be created to be used when complementary profiles are needed in the team creation phase. experi-ence shows that most success is driven by committed people, so kic innoenergy plans to respond with a community of entrepreneurs to complement the team in providing the expe-rience, skills and capabilities needed for the successful launch of a new venture. the local incubators go through an annual strategic auditing process and there are also monthly meetings to monitor progress in the different branches. then, there is an annual business creation convention where the mem-bers of staff of all the incubators exchange experiences. in addition, training is organised when a need has been identified. in order to ensure a greater degree of homogeneity between the incubators, common databases, templates, contracts and a joint dashboard have been created. the eit in the european innovation policy landscape the eit is the first initiative at european level to fully integrate the knowledge triangle with the aim of generating world-class innova-tion and boosting the eu’s competitiveness. thus, the eit has an important role to play in strengthening the european innovation land-scape by delivering policy responses to the key innovation challenges. this chapter briefly ex-plores the role of the eit and highlights some of the most relevant opportunities offered by the eit and by the approaches of the kics. the eit is responding to the grand societal challenges and creating new business oppor-tunities through its focus on entrepreneur-ship and innovation. its function as a test bed for new kinds of innovation support and collaborative practices is also an important component. the uniqueness of the eit lies in integrating the knowledge triangle actors into a long-term common effort and in adopting a result-oriented approach. at the same time, the approach that has been taken provides substantial leeway for the kics to establish their own governance models and to oper-ate under a relatively flexible set of financial rules. the eit also constitutes a shift from a traditional project-based approach in innova-tion policy to a partnership-based approach, where the seed-funding provided by the eit is not simply given to projects but invested in an innovation community. the eit constitutes an important part of the ‘better society’ objective of the horizon 2020 framework programme for research and in-novation. it has an important part to play in showcasing the knowledge triangle approach, primarily through the kics. the experiences of the kics are expected to be shared with wider stakeholder groupings in a targeted dissemina-tion process. through the careful planning of its activities, the eit will also strongly contrib-ute to the objectives set out in horizon 2020. the eit is mentioned in key european research and innovation policy documents. it is featured explicitly in the flagship initiatives of ‘innova-tion union’ and ‘youth on the move’ and is347 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle highlighted in the ‘agenda for new skills and jobs’ and in the communication on regional policy contributing to smart growth. interest-ingly, there is no reference to the eit made in the ‘industrial policy’ flagship. the links between the eit and other european initiatives are, as yet, not clearly defined but are devel-oping on a more ad-hoc basis. as kuhlmann (2011) finds “the embedding of the eit and the kics in the european landscape of higher education, research, business and public policy is far from ideal” . similarly, the recent evalua-tion of the eit states that it has not yet en-gaged with organisations involved in promot-ing innovation (ecorys, 2011). given the unique features in the eit and their kics and the fact that the eit is a cornerstone of european innovation policy, there are im-portant synergies emerging between the eit and other policies relevant to innovation (see figure 6.). based on the key features of the kics identi-fied in the previous chapters, this publication sees the eit as being potentially instrumental in: • establishing synergies amongst european, national and regional innovation pro-grammes in europe • strengthening world-class innovation hubs and clusters • modernising education policies figure 6 eit and its potential links to other policy initiatives relevant to innovation establishing synergies amongst european, national and regional innovation programmes as innovation systems are becoming more complex and are involving more di-verse interactions between universities, research, busi-ness and public institutions at european, national and regional levels, innovation policies in europe have been experimenting with different approaches to coordination. as ar-nold et al (2011) describes, the future europe-an research and innovation policy is expected to become more holistic combining innovation and research with an increasingly important role for coordination between member states. at the same time, coordination will become more decentralised. the first chapter of this publication (eit in a nutshell) details the gov-ernance model of the eit , which is an innova-tive approach as it introduces a new method of coordinating innovation activities that are taking place at different levels. the kics’ strengths lie in exploiting and catalys-ing existing national and regional initiatives by giving them a european dimension and estab-lishing a cooperation and coordination mecha-nism between the national and regional actors through the model of co-location centres. the eit ict labs explicitly build upon national and other european programmes through its cata-lyst carrier model whilst both climate-kic and kic innoenergy strategically exploit on-going european, national or regional initiatives. one example is the software campus germa-ny39. this is a national initiative supported by the german federal ministry for education and research. it aims to train promising students with an industry-oriented education in the field of it . eit ict labs positioned itself as the management agency for this project. the goal of the software campus is to establish a top-ranked qualification programme at the highest scientific level in which industry and academiai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 348 work together to create first-class curricula. in this way, a programme which originally was purely national obtains an international dimension and accesses a pool of recognised international actors. the kic community can become the basis for mutually reinforcing policy initiatives at european, national and regional levels - a principle that can strengthen their effectiveness through exploiting the op-portunities for synergies. kics also have a contribution to make to the smart specialisation strategies that eu regions are preparing for the next period of the cohe-sion policy 2014-2020 for instance, kic innoenergy co-location centres are specialised in selected themes and in offering experimental test beds. these co-location centre regions can har-ness their strengths in specialisation and their connections to other complementary special-ised areas that the kic offers. the support to the smart specialisation strategies delivered through the smart specialisation platform41 could also provide information about the prac-tices of the kics in catalysing the knowledge triangle, launching entrepreneurial education programmes and supporting innovation. this could be built upon to extend the approach of the ‘regional innovation communities’ (ric) model of climate-kic that is presented in the section on governance practices. for further consideration: the kic-clc govern-ance and funding structures can create syner-gies between european, national and regional policies and provide a model for coupling dif-ferent programmes together to work towards common goals. the potential of the eit to foster coordination between research and in-novation activities might be further explored. in addition, the kic experiences of the co-location centre approach could be shared with a wider circle of regions through the expansion of the ric model. the kic co-location centres are building upon existing clusters and, in certain cases, they are partnering with cluster management organisations. the concept of the kics and their co-location centres opens an interesting debate on how to support clusters to become world-class: co-location centres are re­ wiring traditional relationships in clusters and cre-ating new networking opportunities across borders and so they are playing a role in break-ing path-dependency and regional lock-in. lock-in means that the cluster remains much too inwardly focused and thus, misses emerg-ing opportunities and does not react quickly enough to the changing economic context. kics are also reshaping clusters by fostering cross-sectoral connections and forging new lead markets on societal issues. as the strate-gic innovation agenda of the eit also indicates, kics are expected to create lead markets, whilst driving innovation in a multi-disciplinary way (sia 2011). strengthening world-class innovation hubs fostering world-class innovation eco­ systems that can spin-off globally successful compa-nies is a popular policy objective. as a con-sequence, cluster-based economic policies have become increasingly widespread and have promoted the organisation of research, innovation and industrial policies around clusters. although europe has many different types of clusters, it needs more world-class clusters to be able to compete globally (ec, 2008). european clusters often lack the criti-cal mass to compete at the global level, and so they need to create links to other clusters in order to exploit complementary strengths and economies of scale (ecpg, 2010). as the ‘industrial policy’ flagship points out, there is a need to develop more globally competitive clusters and networks for both traditional and innovation clusters. through clusters that are connected across european regions, a critical mass can be achieved for r&d and innovation, skills, funding, the cross-fertilisation of ideas and entrepreneurial initiatives. for further consideration: the kic approach is strongly market-driven and has the potential to strengthen clusters so that they become world-class. the model of the co-location cen-tres links regional clusters to a pan-european network and thus increases their critical mass349 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle through such european links so that they can step out jointly on to the global stage. in order to reinforce these connections, more direct links between the eit and european industrial policy initiatives could be considered. however , the kics could exploit existing cluster programmes to a better extent by building, for instance, on the european cluster alli-ance (eca)42. the eca involves national and regional public authorities responsible for cluster programmes and aims to develop new ideas and practical tools for improving cluster policy in europe. it might be possible to create spill-overs between the eit kics and the eca members and to jointly explore ideas on how the kic approach could improve cluster poli-cies. modernising higher education programmes an important area in which the eit can make a difference is its role in modernising european higher education. it is a multi dimensional role and includes the capacity to improve govern-ance, teaching, entrepreneurial and multi-dis-ciplinary skills development, quality systems, mobility and outreach. the modernising higher education agenda was adopted in a communi-cation in 200643 where the commission listed the challenges which universities faced at that time. the 2006 communication identified a number of problems faced by higher education in europe: fragmentation of he; over-detailed national regulation; a tendency to uniform-ity; under-use of the knowledge produced by universities due to the dislocation between academia and enterprise; difficulty in compet-ing in an increasingly globalised world; a lack of funding; and a need to increase access rates to higher education in line with other leading world regions. the eit was welcomed by the 2006 spring council as an initiative which could specifi-cally address these challenges “contributing to improving europe’s capacity for scientific education, research and innovation, while pro-viding an innovative model to inspire and drive change in existing universities, in particular by encouraging multi-disciplinarity and develop-ing the strong partnerships with business that will ensure its relevance”. since 2008, the eu-ropean commission’s annual university-busi-ness forum has also brought higher education institutions, companies, business associations, intermediaries and public authorities together . it has provided them with a space in which to interact in an effort to modernise higher education so that it might meet the real-world needs of the european job-market. since 2010, the eit has been represented at, and involved in, many forum events. the council’s conclusions on developing the role of education in a fully functioning knowl-edge triangle45 highlight the need to improve the impact of investments on education, research and innovation through systemic and continuous interaction. in practice this means there is a need to consider closer policy align-ment and cooperation between education, research and innovation at eu and member state levels, something the eit could be well placed to address. the updated 2011 modernisation agenda46 which includes “supporting growth and jobs” in its title continues to highlight the central role, which the eit plays in strengthening the higher education systems throughout europe. the european commission is also further encouraging the support and interac-tion between higher education and business through the ‘knowledge alliances’ pilot actions to develop structured partnerships to create results-driven cooperative ventures between universities and companies. in particular , the knowledge alliances initiative recognises the need for a truly two-way process, with higher education and business joining forces to de-sign innovative, sustainable ways of increasing human capital. the first three alliances are in the areas of’the european film and audiovisual sector’ , ‘the type of educational programmes required by industry and manufacturing’ and ‘how to best foster an entrepreneurial spirit through new approaches to education’ . the alliances include both higher educational and industrial partners, and the overall piloti novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 350 scheme has a funding envelope of 1 million for the period 2011-13. kic funding figures the total budgets of the kics in 2010-2012 were 777’ .4 m, coming from the following sources: • eit grants: 167.4 million (21.5%) • contribution from partners: 299.1 million (38.5%) of which industry partners: 20-31% depending on the kic • contribution from national/regional govern-ment: 167.2 million (21.5%) • contribution from other eu budgetary sources (e.g. fp7, cip , structural funds, eras­ mus mundus): 104.6 million (13.5%) • other sources (e.g. equity, royalties, invest-ment from vcs, consultancy services): 39.2 million (5%) through its three kics, the eit managed to at-tract 78.5% of the total budget (610m out of 777.4m bringing a leverage effect of around 4). bibliography • arnold e., mahieu b., stroyan j. et. al. (2011). undestanding the long term impact of the framework programme. konačni izvještaj za europsku komisiju, dg research. • bartlett, c. and ghoshal, s. (1990). matrix management: not a structure, a frame or mind. harvard business review. • becattini g. and rullani e. (1996). local systems and global connections: the role of knowledge, in cossentino f ., pyke f . and sengenberger w. (eds.) local and regional response to global pressure: the case of italy and its industrial district. international institute for labour studies, geneva. • bis (2011). innovation and research strategy for growth. • bou e., saz-carranza a., collet f . and morre-ira ottani s. (2009). success report. model design: creating a new collaboration model. http://www.knowledgetriangle.eu/index. php/kb_22/kb.html. • camagni, r. (1991). „milieu“ , uncertanly and innovation networks: towards a new dyna-miy theory of economic space, chapter 7, pp 121-142 in camagni, r. (ed.) innovation networks: spatial perspectives. belhaven press: london. • chesbrough, h. (2011). open services inno-vation: rethinking your business to grow and compete in a new era. jossey-bass, january 2011. • chesbrough, h. vanhaverbeke, w. and west, j. (2006). open innovation: researching a new paradigm. oxford university press. • chesbrough, h. and vanhaverbeke, w. (2011). open innovation and public policy in europe. science and business, esade busine-ss school • climate-kicposlovni plan za 2012. • ctit (2011). progress report 2010-2011. centre for telematics and information tech-nology, university of twente. • council of the european union (2008). 2020 vision for the european research area. • dyer , j. (2002). effestive interfirm collabo-ration: how firms minimize transaction costsand maximize transaction value. mit libraries. • ecorys (2011). external evaluation of the european institute of innovation and tech-nology – framework contract on evaluation and related services. (eac 03/06), european commision, dg education and culture. • ecorys (2011). study on the concept, deve-lopment and impact of co-location centres using the example of the eit and kic. com-missioned by the european commission, dg education and culture. • eit (2011). eit strategic innovation agenda: investing in innovation beyond 2014. izvje-štaj predan europskom povjereniku za obra-zovanje, kulturu, mladež i višejezičnost.351 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 catalysing innovation in the knowledge triangle • eit (2011). information note on business involvement in the activities of the eit and its knowledge and innovation communities (kics). • eit ict labs. (2011). godišnji izvještaj 2011. http://eit.ictlabs.eu/ict-labs/all-news/article/ ait-ict-labs-annual-report-2011-is-now-pu-blished/ • engel, e., gassmann, o. and chesbrough, h. (2009). open r&d and open innovation: exploring the phenomenon. r&d manage-ment, vol. 39(4). • ernst&younf (2011). next generation innova-tion policy: the future of eu innovation policy to support market growth. • european cluster policy group (2010). final recommendations – a call for policy acti-on. http://www.proinno-europe.eu/ecpg/ newsroom/ecpg-final-recommendations. • european commission (2006). delivering on the modernisation agenda for universi-ties : education, research and innovation. com(2006) 208. • european commission (2008). towards world-class clusters in the european union: implementing the broad-based innovation strategy. com(2008) 652 final. • european commission (2009). making public support for innovation in the eu more effec-tive: lessons learned form public consulation for action at community level. commission staff working document. • european commission (2010). an integrated industrial policy for the globalisation era putting competitiveness and sustainability at centre stage. com(2010) 614. • european commission (2011). commission opinion of 30.11.2011. on the independent expert evaluation on the eit . com(2011) 816 final. • european commission (2010). europe 2020 flagship initiative innovation _union. com(2010) 546 final. • european commission (2010). flash euroba-rometer 283. entrepreneurship in the eu and beyond. the gallup organisation. • european commission (2011). horizon 2020 – the framework programme for research and innovation. com(2011) 808 final. • european commission (2010). regional po-licy contributing to smart growth in europe 2020. com(2010) 553 final. • european commission (2011). regulation of the european parliament and of the council amending regulation (ec) no 294/2008 esta-blishing the european institute of innovation and technology. com(2011) 817 final. • european commission (2011). supporting growth and jobs – an agenda for the mo-dernisation of europes highereducation systems. com(2011) 567 final. • european commission (2010). youth on the move. com(2010) 477 final. • european commission (2012). report from the commission to the european parliament and the council on the evaluation of the uni-ons finances based on the result achieved. com (2012) 40. • eurostat (2012). key figures on europe. • expert group to nthe european commission (2007). taking european knowledge society seriously. report. • expert group to the european commssion (2009). the role of community research policy in the knowledge-based economy. report. • expert group to the european commission (2011). final report of the expert group on synergies between fp7, the cip and the co-hesion policy funds. ftp://ftp.cordis.europa. eu/pub/fp7/docs/seg-final_en.pdf • fora, oecd (2010). the new nature of inno-vation. http://www.newnatureofinnovation. org/.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. kataliziranje inovacija u trokutu znanja 352 • graca carvalho, m. (2012). opening speech at the horizon 2020 working panel on indu-strial leadership and small and medium-si-zed enterprises, european parliament. • haegeman, k. and cagnin, c. (2011). priority areas for the next waves of knowledge and innovation communities: exploration of criti-cal success factors, alternative options and characteristics for design. jrc-ipts report. • nno grips studies (2011). social attitudes to innovation and enterpreneurship. http:// www.proinno-europe.eu/inno-grips-ii/page/ innovation-intelligence-studies-and-feed-back-workshops. • ketels, c. h.m. and memedovic, o. (2008). from clusters to cluster-based economic development. special issue on global value chains and innovation networks: prospects for industrial upgrading in developing countries. part 1. international journal of technological learning, innovation, and development. • kic innoenergy poslovni plan 2012. • kuhlman, s. (2011) eit perspectives: open, systematic, creative. • leceta, j.m. (2011) entrepreneurship: the road to innovation http://eit.europa.eu/ newsroom-and-media/article/entrepreneurs-hip-the-road-to-innovation/ • leceta, j.m. (2012) what makes eit unique? http://eit.europa.eu/newsroom-and-media/ article/what-makes-the-eit-unique • lindqvist g., solvell o. (2011). organising clusters for innovation: lessons from city reions in europe – clusnet final report. • meier zu koecker , g., mueller l., zombori, z. (2011) european clusters go international: networks and clusters as instruments for initiation of international business coopera-tion. http://www.tci-network.org/cluster/ resources • oecd (2008). open innovation in global networks. isbn 978-92-64-04769-3 • porter , m.e. (1998). clusters and competition: new agendas for companies, governments and institutions. on competition, harvard business school press: boston. • putnam, r. (1995). bowling alone: america’s declining social capital. journal of democra-cy 6 (1): 65-78. • the council of the european union (2009). conclusions on developing the role of educa-tion i a fully-functioning knowledge triangle. 2009/c 302/03 • the european science foundation and cost (2011). responses to environmental and societal challenges for our unstable earth (rescue). report. • thom, n. (2011). foresight in innovation networks: the eit innovation radar exam-ple. paper presented at 4th ispim innovation symposium. • von gabain, a. (2012). entrepreneurs as the drivers of the knowledge triangle: http://eit. europa.eu/newsroom-and-media/article/en-trepreneurs-as-the-drivers-of-the-knowled-ge-triangle/ivo radković • načelnik, sektor za industrijsku politiku, uprava za industrijsku politiku, rudarstvo i energetiku, ministarstvo gospodarstva rh nacionalna strategija inovacija u rh 2013. – 2020.: prikaz projekta i moguće implikacije national innovation strategy in the republic of croatia 2013 – 2020: project presentation and possible implicationsi novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 354 inovativna država i inovativno društvo „ako želite imati inovativno društvo (...) to može zahtijevati usklađivanje između onog što se dešava u školi, onog što se dešava izvan škole, onog što se dešava u medijima, (...) mo-ramo o tome razmišljati na sustavan način. “ howard gardner harvard graduate school of education 1 trebaju li hrvatskom društvu radikalne 2 ili inkrementalne 3 promjene? premda to pitanje u startu može biti deklarirano kao političko, ekonomsko ili sociološko, ono u načelu odra-žava i inovatorsku perspektivu. naime, većina inovacija u naravi je inkrementalna i temelji se na poboljšavanju i nadogradnji postojećih rješenja, a samo je mali broj inovacija radikal-ne naravi te uključuje potpuno nove proizvode, od kojih su neki u povijesti obilježili industrij-sku revoluciju (kotač, parni stroj, računalo). kad se postavljaju pitanja o promjenama u društvu i državi građani rijetko o tome raz-mišljaju kao o uvođenju inovacija, iako se radi o vrlo značajnom obliku organizacijskih inovacija koje najčešće imaju puno veći doseg od najvećeg broja pojedinačnih inovacija u domeni proizvoda ili usluga. promjenama u državnoj infrastrukturi kao što su osnivanje novih odjela, sektora (pa čak i ministarstava), promjenama u strukturi državnih poticaja, pro-mjenama u sustavu oporezivanja, promjenama u socijalnim sustavima koji uključuju zdravstvo, školstvo, skrb o mladima i starijima, redovito prethodi donošenje, ponekad, i potpuno novih zakona kao primjera radikalnih inovacija, dok se njihove dopune i izmjene mogu smatrati inkrementalnim inovacijama. u tom se smislu usvojeni zakon ili propis koji prati inovacije u državnoj upravi može usporediti s odobrenom 1 oecd conference: educating for innovative societies, pariz, 26. travnja 2012. godine. 2 revolucionarne, vrlo različite od postojećih praksi i znanja; dotad ključne kompetencije postaju neupotrebljive ili suvišne; primjer , izum računala koje je zamijenilo pisaću mašinu. 3 temelje se na postojećim znanjima, iskustvima i kompetencijama koje se unapređuju; primjer , različite verzije ms officea. patentnom prijavom kod inovacije proizvo-da. postoji, međutim, jedna važna razlika: u kreiranju pojedinačne proizvodne inovacije (ili u području usluga) može (i ne mora) sudje-lovati samo jedna osoba, dok je za istu stvar kod inovacija u državnoj upravi nužno uskladiti djelovanje i orkestrirati međuveze između veli-kog broja ljudi, unutar odjela i sektora na razini jednog ministarstva, između dva i više mini-starstava, na razini vlade i sabora te širokog kruga građana (kad postupak izrade zakona ili propisa dođe do javne rasprave). prilikom iniciranja projekta „nacionalna stra-tegija inovacija u rh 2013–2020“ postojala je svijest o tome da nam predstoji dugotrajan i interaktivan proces koji bi mogao uroditi vrsnim rezultatima uz pažljivo dugoročno pla-niranje i provođenje uz suradnju svih sudionika (državna uprava i lokalna samouprava, poslov-ni sektor , znanost i obrazovanje). prepoznata je svijest sudionika u projektu da su potrebne korjenite promjene, međutim, također je prepoznato da je njih realno moguće ostvariti jedino na inkrementalan način koji uključuje postepena poboljšanja postojeće situacije u području inovacija u dužem vremenskom periodu. finska je takav proces počela davne 1983. godine i trebalo joj je oko 15 do 20 godina da postane svjetski lider u inovacijama. glavnu ulogu u tome odigrala je finska državna uprava kao ključan agent za stvaranje i mijenjanje društva i njezina posvećenost uvođenju i provođenju promjena. bez finske inovativne vlade ne bi bilo ni finskog inovativnog društva. takvog društva, naravno, ne bi bilo ni bez fin-skih građana koji sudjeluju i kreiraju inovacije te podržavaju inovativnu vladu u provođenju promjena. njihova vjera, nada i posvećenost ideji inovativnog društva kao svjetioniku bla-gostanja finske države bili su u početku jedina motivacija i satisfakcija kod uvođenja promje-na. teško je predvidjeti koliko će vremena tre-bati hrvatskoj da dostigne tu razinu svijesti o presudnoj ulozi inovacija u gospodarskom rastu, napretku i blagostanju zemlje. premda smo tek na početku tog puta, kad govorimo o projektu „nacionalne strategije inovacija rh355 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications 2013–2020“ , što nije slučaj s upravljanjem ino-vacijama općenito gdje je hrvatska već prošla dobar dio puta, uvjereni smo da ćemo kroz daljnji razvoj nacionalne infrastrukture u po-dručju inovacija i ciljane aktivnosti (iz akcijskog plana) uspjeti dobiti i puno širu podršku od one dosadašnje iz kruga članova radne grupe (tj. izvršnog tima) i savjetodavnog odbora te međunarodne zajednice, bez koje ovaj projekt ne bi bio moguć. potrebno je naglasiti da se među članovima radne grupe i savjetodavnog odbora projekta, pored istaknutih predstavnika poslovnog sektora, znanstvene zajednice i ne-profitnih udruga, nalazi po jedan predstavnik za područje inovacija iz svih ministarstava 4 . svi predstavnici ministarstava sudjeluju u koordi-niranju, informiranju, raspravama i donošenju odluka na projektu uime svog ministarstva te će sudjelovati i u predviđenim edukacijama iz područja inovacija za članove projekta i provo-đenju aktivnosti (iz akcijskog plana) na projek-tu. smatramo to važnim prvim korakom prema inovacijskoj državi i društvu. u ovom radu inicijator i voditelj projekta ukrat-ko će prikazati projekt „nacionalne strategije inovacija u rh 2013–2020“ s ciljem da omo-gući široj publici da stekne saznanja o tijeku projekta koja nije bilo moguće dobiti tijekom prezentacija i konferencije na temu izrade ove strategije. pored toga, članak je prvi pisani, javno objavljeni dokument o projektu izvan kruga užih suradnika, s obzirom da je projekt službeno započeo prije sedam mjeseci (10. svibnja 2012.). povijest i kontekstualna pozadina projekta povijest obiluje primjerima radikalnih organiza-cijskih inovacija koje uključuju društvene revo-lucije praćenih ratovanjima i velikim žrtvama. društvene promjene koje uključuju postepeni napredak evolucijskog su karaktera, manje su rizične i na duži period omogućavaju kumula-tivno najveću dobit. bez ikakvih pretenzija za povlačenjem paralela između bilo kojeg dijela ovog projekta i pret-hodno navedenog možemo reći da je projekt 4 predstavnike je imenovao resorni ministar – član vlade, a ukupno postoji 21 ministarstvo. „nacionalne strategije inovacija rh 2013– 2020“ počeo malim koracima i aspiracijama, koje su vođene zahtjevima ključnih korisnika i ujedno sudionika projekta postepeno rasle i postajale veće. s obzirom na dugoročnu suradnju ministarstva gospodarstva rh (mingo) i autora članka s organizacijom za ekonomski razvoj i suradnju (oecd) u travnju 2011. počelo se razgovarati o mogućnosti uključivanja hrvatske u projekt inicijative za regionalnu konkurentnost (rci). iz oecd-a je dostavljen popis od 24 poten-cijalna pilot-projekta vezana uz rast tržišne konkurentnosti zemalja. mingo je izdvojio desetak projekata u uži odabir , a u konačnici je kao projekt s najvećim potencijalom autor s timom suradnika izdvojio projekt upravljanja inovacijama kao najrelevantniji za trenutne potrebe hrvatskoga gospodarstva. istovreme-no je dogovoreno da će se u svrhu ispitivanja interesa korisnika za potencijalni projekt odr-žati sastanak 10. lipnja 2011. s predstavnicima mingo-a i svim relevantnim sudionicima, a sa svrhom šire rasprave o ostalim projektnim mo-gućnostima održati sastanak 14. srpnja 2011. s predstavnicima oecd-a i istim sudionicima. početak projekta neslužbeno je označen sa-stankom dvadesetitri istaknuta predstavnika državne uprave, poslovnog sektora i znanstve-ne zajednice, koji se održao na poziv ministar-stva gospodarstva 10. lipnja 2011. na temu „komercijalni aspekt inovacija: analiza, mjere-nje i razvojne mogućnosti“ . na sastanku se, pored problematike komerci-jalizacije inovacija, raspravljalo i o trenutnom stanju u području upravljanja inovacijama u rh kao širem kontekstu te su usvojeni zaključci: • ne postoji cjelovita i općeprihvaćena strategi-ja inovacija u rh, • jedini dokument koji je vezan uz inovacije je dokument mzos-a znanstvena i tehnologij-ska politika rh 2006.–2010. i akcijski plan zit 2007.–2010. • mingo i mzos do tada nisu intenzivnije surađivali na unapređivanju inovacija. sastanak održan 14. srpnja 2011. s predstav-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 356 nicima oecd-a potvrdio je potencijal projekta iz područja inovacija koji je od 24 predlože-na pilot-projekta, dobio najveći broj glasova sudionika okruglog stola. oecd je predložio da se u vezi s problematikom inovacija projekt bavi izradom analize i pregleda (engl. review) stanja u inovacijskoj politici rh. međutim, kroz raspravu s ostalim sudionicima okruglog stola dogovoreno je da bi projekt trebao imati širu perspektivu te da hrvatskoj zapravo treba nacionalna strategija inovacija koja bi u prvoj fazi mogla uključivati i pregled dotadašnjih aktivnosti u području inovacija. na temelju toga autor je s užim timom pristupio izradi detaljnijeg prikaza projekta koji je prezentirao (telekonferencija) kao predstavnik hrvatske na sastanku održanom 13. prosinca 2011. ispred predstavnika eu-a i oecd-a. zbog organizacijskih promjena i restrukturi-ranja projekt je dogovorno od siječnja 2012. prešao u ingerenciju uprave za industrijsku politiku, energetiku i rudarstvo. budući da je autor imenovan na funkciju načelnika sektora za industrijsku politiku, projekt je postavljen kao jedan od sektorskih prioriteta. nakon uspješno provedenog restrukturiranja unutar sektora i osnivanja službe za potpo-ru industriji i tržišnu konkurentnost u okviru koje djeluje odjel za tržišnu konkurentnost i inovacije nastavljen je rad na projektu koji je rezultirao potpisivanjem memoranduma o suradnji i razumijevanju u području inovacija s ministarstvom odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije od resornih ministara, a prilikom službenog otvorenja projekta održanog 10. svibnja 2012. ovdje je potrebno istaknuti da bi bez mzos koordinatora stp projekta sa svjet-skom bankom g. renata vrebca i ravnatelja uprave za znanost g. hrvoja meštrića, kao i bez potpore pomoćnika ministra g. alena leverića (mingo) i g. saše zelenike, pomoćnika mini-stra (mzos), koji i danas daju veliku potporu projektu, to bilo teško provedivo. također , ve-liku potporu razvoju cijele ideje te prijedlog za organizaciju konferencije u okviru arca-e dao je g. stjepan car , predsjednik udruge inovatora hrvatske. prva faza realizacije projekta koja se odnosila na analizu postojećeg stanja u području inova-cijske politike zaključena je u listopadu 2012. u sklopu konferencije na temu „nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020“ koja je održana od 10. do 13.10.2012. u kinodvorani ministarstva gospodarstva. konferencija je organizirana u suradnji s udrugom inovatora hrvatske 5 te mzos-om i oecd-om kao suor-ganizatorima, a u okviru njenog održavanja zaključno se raspravljalo i o „izvještaju o inovacijskoj politici“ oecd-a na čijoj izradi su sudjelovali konzultanti g. domagoj račić i gđa. barbara ambruš u suradnji s timom oecd-a predvođenim g. alanom paićem. u drugoj fazi projekta predviđeno je pred-stavljanje prijedloga dokumenta „nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020“ sa smjer-nicama za akcijski plan 2013–2015. u trećoj fazi projekta planirano je određivanje ključnih indikatora inovacija u poslovnom sektoru (tvrt-ke) i znanosti uz pilot-projekt mjerenja inova-cijske klime u odabranim institucijama. povijesni pregled glavnih momenata na nsi projektu (5/2011–10/2012) • odabir 10 projekata od ponuđena 24 projek-ta iz drafta oecd-ova dokumenta “prelimi-narna lista potencijalnih područja za podršku i aktivnosti” – područje inovacija i ljudskog kapitala (5. mjesec 2011.) • održavanje pripremnog sastanka uz pi-lot-projekt „komercijalni aspekt inovacija: analiza razvojnih mogućnosti, kompetencija i politika u rh“ (10.6. 2011.) • određivanje deset ključnih aktivnosti projek-ta (temeljem diskusije i pismene povratne informacije svih sudionika i intervjua s oda-branim sudionicima) (6. mjesec 2011.) • organiziranje intervjua između predstavnika oecd-a i odabranih sudionika iz područja inovacija i ljudskog kapitala (13.7.2011.) • održavanje okruglog stola u suradnji s oecd-om zbog odabira najrelevantnijih projekata iz područja inovacija i ljudskog kapitala (14.7.2011.) – odabrana dva područja: “izra-5 u sklopu konferencije „inovacijama do konkurentnosti“ i međunarodne izložbe inovacija arca.357 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications da strategije” i “analiza deficita kompetenci-ja” (engl. skills-gap analiza) • sastanci s predstavnicima mzos-a na temu uspostavljanja dugoročne suradnje na pro-jektu • predstavljanje prijedloga projekta pred pred-stavnicima oecd-a i eu-a (13.12.2011.) • uvrštenje projekta u glavne prioritete odjela za tržišnu konkurentnost i inovacije, sektor za industrijsku politiku • sastanci predstavnika mingo-a, mzos-a i oecd-a u vezi s koordinacijom projekta • prvi sastanak radne grupe 20. travnja 2012. godine u vezi s predstavljanjem projekta (20.4.2012.) • otvorenje projekta „nacionalna strategija inovacija u rh“ uz potpisivanje memoran-duma o suradnji i razumijevanju u području inovacija između resornih ministara mingo-a i mzos-a (10.5.2012.) • predstavljanje smjernica za izradu nsi-ja (lipanj 2012.) • rasprava o oecd-ovu „izvještaju o inovacij-skoj politici u rh“ (engl. background report) (lipanj i rujan 2012). • konferencija na temu „nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020“ u suradnji s udru-gom inovatora hrvatske i u sklopu konferen-cije „inovacijama do konkurentnosti“ i među-narodne izložbe inovacija arca te mzos-om i oecd-om (10.-13.10.2012) važno je istaknuti da su dosadašnje aktivnosti poduzete temeljem glavnih zaključaka prvog sastanka održanog 10. lipnja 2012.: pokrenu-ta je izrada nsi-ja (temeljem zaključka da ga nema i da je potreban) te je potpisan memo-randum o suradnji i razumijevanju u području inovacija s mzos-om. budući da se hrvatska trenutno nalazi u zaključnom dijelu procesa pristupanja eu, iznimno je važno da se uključi u međunarodne i europske trendove koji ističu presudni značaj inovacija u gospodarskom rastu zemlje i među-narodnoj konkurentnosti. s tim u vezi, tijekom planiranja i realizacije projekta uzeti su u obzir dokumenti (vidi grafički prikaz) važni za izradu koherentne nacionalne strategije inovacija. svrha, ciljevi i potencijalne aktivnosti projekta „svjetski lideri u inovacijama i kreativnosti će, također , biti svjetski lideri u svim drugim područjima. “ harold r. mcalindon prvi predsjednik cambridge philosophy institute švicarska 8 važno je istaknuti da su dosadašnje aktivnosti poduzete temeljem glavnih zaključaka prvog sastanka održanog 10. lipnja 2012.: pokrenuta je izrada nsi (temeljem zaključka da je nema i da je potrebna) te je potpisan memorandum o suradnji i razumijevanju u području inovacija s mzos-om. budući se hrvatska trenutno nalazi u zaključnom dijelu procesa pristupanja eu, iznimno je važno da se uključi u međunarodne i europske trendove koji ističu presudni značaj inovacija u gospodarskom rastu zemlje i međunarodnoj konkurentnosti. s tim u vezi, tijekom planiranja i realizacije projekta uzeti su u obzir dokumenti (vidi grafički prikaz) važni za izradu koherentne nacionalne strategije inovacija. svrha, ciljevi i potencijalne aktivnosti projekta „svjetski lideri u inovacijama i kreativnosti će, također, biti svjetski lideri u svim drugim područjima“. harold r. mcalindon, prvi predsjednik cambridge philosophy institute, switzerland hrvatsko gospodarstvo i industrija nalaze se u izazovnim vremenima. reindustrijalizaciju je teško moguće provesti bez uvođenja novih tehnologija u postojeće industrije te razvoja novih industrija temeljenih na novim tehnologijama. to su prepoznale i druge zemlje što nacionalna strategija inovacija rh s akcijskim planom 2013-2015 strategija rh • strateški okvir za razvoj rh 2006-2013 • strategija održivog razvitka rh međunarodne strategije i politike aktivnosti i politike drugih ministarstava rh • eu 2020 strategija • eu strategija inovacija • oecd strategija inovacija • mzos • druga ministarstva ovisno o gospodarskim prioritetimai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 358 hrvatsko gospodarstvo i industrija nalaze se u izazovnim vremenima. reindustrijalizaciju je teško moguće provesti bez uvođenja novih tehnologija u postojeće industrije te razvoja novih industrija temeljenih na novim tehno-logijama. to su prepoznale i druge zemlje što je predstavljeno grafičkim prikazom bdp-a po zemljama (eurostat, 2012) gdje se vidi da su vodeće zemlje prema bdp-u japan, švicarska, švedska i finska koje su ujedno i vodeće zemlje po inovacijama (wef , 2011). bdp po glavi stanovnika u pps, odabrane zemlje, lipanj 2012. uz kvalitetnu gospodarsku i industrijsku politi-ku hrvatska može zadržati i dugoročno poveća-ti socijalna prava i blagostanje koje se očituje i u sustavu zdravstva, školstva, skrbi o starijima i mladima. u suprotnom su ta prava pod rizikom smanjivanja, jer država neće imati financijskih resursa koji se najvećim dijelom priskrbljuju iz gospodarstva. hrvatsko gospodarstvo ima veliki problem s produktivnošću mjerenom novostvorenom vrijednošću po zaposlenom, a što je posljedica nekonkurentnosti proizvoda i usluga, kako na svjetskom, tako i na domaćem tržištu. ključni su čimbenici koji donose povećanje novostvorene vrijednosti inovacijske aktiv-nosti, kako na poboljšanju i stvaranju novih proizvoda tako i na poboljšanju i stvaranju novih procesa koji pridonose uštedama, ali i na novim kreativnim poslovnim odnosima u tvrtki i na tržištu. prema podacima organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj utvrđeno je da povećanje od samo 0,1% ulaganja u inovacije može dugoroč-no povećati sveukupni bdp određene zemlje i njezinoga gospodarstva za 1,2 do 1,5% bdp-a u dugoročnom periodu od 5 do 10 godina. znanstvena istraživanja i primjena njihovih rezulta-ta za nastajanje novih proizvoda (inovacija), danas su ključni resurs za nove ideje i poveća-nje konkurentnosti, te su stoga dio strategije razvoja svih gospodarstava, od sad-a i eu do malezije i irana. jače povezivanje gospodarskih subjekata s akademskom zajednicom putem različitih fondova (nzz, ukf), korištenje infra-strukture (agencija za investicije i regionalnu konkurentnost, bicro, hamag) te doktorskih i specijalističkih studija usmjerenih potrebama gospodarstva mogu povećati konkurentnost hrvatske nacionalne ekonomije.istraživanja izvor: eurostat (online podatkovni kod tec00114)359 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications ekonomskog instituta 6 (aralica, botrić, švaljek, 2011, aralica 2011) vezana za porezne poticaje i olakšice za inovacije pokazala su da prema obujmu financijskih sredstava za istraživač-ko razvojne projekte, porezni poticaji za i&r jesu najvažniji instrument usmjeren promociji inovativnih i inventivnih aktivnosti u hrvatskoj s prosječnim udjelom od 0,05 posto u uku-pnom bruto domaćem proizvodu u razdoblju 2007.–2009. zbog činjenice da su korisnici poreznih poticaja istovremeno i poduzeća u stranom vlasništvu, ovo je istovremeno i atraktivna ’policy mjera’ usmjerena zadržavanju izravnih stranih ula-ganja u hrvatskoj, posebno važna u razdoblju financijske krize kada je evidentan odljev kapi-tala iz zemlje. poticaji za i&r imaju financijske učinke za nji-hove korisnike. porezni poticaji su u značajnoj mjeri smanjili njihovu poreznu osnovicu. tako je veličina ovog poreznog poticaja iznosila 52,9 posto ukupne veličine neto dobiti u 2008. kao i 17 posto ukupne veličine neto dobiti u 2009. prema tome, prosječno porezno opterećenje korisnika bilo je 6,5 posto u 2008. i 12,4 posto u 2009., što je znatno niže od zakonom odre-đene porezne stope od 20 posto. identificiran, je također , problem nekoordini-ranosti različitih institucija u rh koje dodjeljuju proračunska sredstva namijenjena inovacija-ma, međutim zbog nepostojanja jasne strategi-je, nema prave evaluacije niti učinka i rezultata koji su se postigli plasmanom tih sredstava. potrebna je transformacija postojećeg inova-cijskog sustava u tržišno orijentiran sustav koji podiže važnost konačne svrhe inovacijskog procesa iznad samog inovacijskog proizvoda i u fokus stavlja korisnika proizvoda – kupca tj. klijenta na tržištu time podržavajući dugoročnu održivost inovacije (npr . belgijska agencija za inovacije ima multiplikator gotovo 24, odnosno na svaki uloženi euro koji se preko projekata dodjeljuje tvrtkama proizvede se 24 eura te se gotovo 9 eura posredno vraća u proračun). 6 usp. prezentaciju ocjena inovacijskih programa u hrvatskoj uz potporu svjetske banke, aktivnost b – „procjena učinaka poreznih poticaja za istraživanje i razvoj“, aralica, botrić, švaljek, 2011, aralica 2011) .. . (pristupljeno 07.11.2012) stoga se pristupilo izradi „nacionalne strategije inovacija rh 2013–2020“ koja bi trebala realizi-rati sljedeće ključne smjernice: • ostvarit će sinergiju na području inovacija u rh u smislu strateškog i optimalnog korište-nja ljudskih resursa te planiranja namjenskog korištenja sredstava za područje inovacija iz različitih izvora koji uključuju državni prora-čun, međunarodne organizacije i subjekte poslovnog sektora. • pružit će novu perspektivu i odgovore na važna pitanja nacionalne inovacijske politi-ke koja uključuju definiranje jedinstvenog referentnog okvira za primjenu inovacija, definiranje institucionalne odgovornosti za pojedina područja primjene inovacija te unapređenje promidžbe i komercijalizacije inovacija uz jačanje mogućnosti njihovog fi-nanciranja s naglaskom na regionalni aspekt. • u operativnom smislu strategijom će se definirati kroz konkretne planove za realiza-ciju definirane akcijskim planom 2013–2014, mjerljive indikatore inovativnosti. budući da u trenutnom sustavu ne postoje općeprihva-ćeni alati za „mjerenje“ inovacija, potrebno je da ih svi relevantni subjetki u skladu s naj-boljim praksama definiraju, razviju i usvoje kao dio standardne metodologije za praćenje inovacija. • osigurat će se pretpostavke za stvaranje poticajne inovacijske klime na nacionalnoj razini (umrežavanjem ministarstava i lokalne samouprave, istraživačkih instituta i inovacij-skih tvrtki te svih drugih relevantnih aktera). također , planovi koji se odnose na industrij-sku politiku rh bit će usklađeni s regional-nim planovima razvoja. glavni prioritet u industrijskoj politici u eu su inovacije i njihov razvoj te njihova primjena što je i predviđeno u strategiji europe 2020. osnovna svrha strategije definiranje je institu-cionalnog okruženja i inovacijske politike rh vezano uz optimalno korištenje sredstava iz fondova eu-a, čiji je preduvjet jasno definirana strategija inovacija. za efikasnu realizaciju projekta nužan je predu-vjet osiguravanje suradnje ključnih čimbenikai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 360 inovacijskog sistema ministarstava, istraživač-kih instituta i inovacijskih tvrtki na stvaranju poticajne inovacijske klime. tu su pobliže prema modelu trostruke zavojnice uključeni (vidi prikaz): • država (ministarstva, lokalna samouprava i druga tijela državne uprave) u tom smislu osigurava suradnju između svih sudionika i poticaje u ranoj fazi poslovnog financiranja kroz državne poticajne fondove te kreira mje-re za identificiranje prepreka za inovacije, • istraživačke institucije (znanstveno-tehnološ-ke institucije) vode akumulaciju znanja, • privatni sektor (tvrtke) traži, identificira i koristi potencijal inovacija. ključni čimbenici inovacijskog sustava - (model trostruke zavojnice), (etzkowitz i sur., 1995) tržištu, time podržavajući dugoročnu održivost inovacije“ 7 . tijekom sastanka održanog 10. lipnja 2011., na inicijalni prijedlog predstavnika velike među-narodne tvrtke, dodatno se raspravljalo o cilju projekta te je on u nekoliko iteracija proširen na današnji prihvaćeni cilj projekta: „jače umrežavanje svih subjekata uspješne inovacij-ske politike (znanstveni i gospodarski sektor , državna uprava) i njihova suradnja na uspješ-nom kreiranju i implementaciji inovacijske stra-tegije u rh. “ dugoročni cilj projekta definiran je kao: „definiranje nacionalnog inovacijskog sustava s ulogama ključnih sudionika i glavnim aspektima razvoja i provođenja inovacijske politike u razdoblju 2013–2020 uz naglasak na povezanost i potporu inovacija razvoju i rastu ključnih gospodarskih sektora i regionalnom razvoju. “ budući da se u početku projekta željela osigu-rati primjena strategije u praksi, predviđena je i izrada akcijskog plana 2013–2015. neke od aktivno-sti s visokim potencijalom za provedbu, a identificirane na sastanku održanom 10. lipnja 2012., navedene su u donjoj tablici. umjesto zaključka projekt „nacionalna strategi-ja inovacija u rh 2013–2020“ prvi je projekt koji je okupio istaknute pred-stavnike iz područja gospodarstva, državne uprave i znanstvene zajednice s ciljem defini-ranja nacionalne inovacijske strategije. pro-jekt je pokrenut uz potporu oecd-a (projekt inicijativa za regionalnu konkurentnost) koji u prvoj godini realizacije pruža tehničku i savje-todavnu pomoć te je od samog početka bio vođen potrebama i zahtjevima ključnih kori-snika projekta: gospodarstvenika, znanstveni-ka i djelatnika državne uprave koji zajednički određuju projektne prioritete i načine njihove 7 radkovic, i. (2011), „komercijalni aspekt inovacija: analiza, mjerenje i razvojne mogućnosti“, prezentacija održana na sastanku 10. lipnja 2011., ministarstvo gospodarstva, (u prezentaciji slide 8) glavni cilj projekta bio je u inicijalnoj fazi rasprave (10. lipnja 2011.) „jače umrežavanje svih subjekata uspješne inovacijske politike i njihova suradnja na uspješnom kreiranju i implementaciji inovacijske strategije u rh s težištem na komercijalnom aspektu inovacija“ . predloženi dugoročni cilj projekta bio je „tran-sformacija postojećeg inovacijskog sustava u tržišno orijentiran sustav koji podiže važnost konačne svrhe inovacijskog procesa iznad samog inovacijskog proizvoda i u fokus stav-lja korisnika proizvoda – kupca, tj. klijenta na361 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications realizacije. uz kvalitetnu umreženost ključnih sudionika projekta i korisničku usmjerenost kao glavne pretpostavke održivosti, nacionalna strategija inovacija predstavljat će horizontalnu poveznicu između drugih strategija kao što su „strategija regionalnog razvoja rh“ , „strategija odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije rh“ , „strategija pametnih specijalizacija rh“ i biti važan izvor nacionalne konkurentske pred-nosti hrvatske. literatura • aralica, z., botrić, v., švaljek, s. (2011) pro-cjena učinaka poreznih poticaja usmjerenih poticanju aktivnosti istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru u hrvatskoj, ekonomski institut, zagreb. • aralica, zoran (2011) financiranje inovaci-ja: međusobna uvjetovanost makro i mikro poimanja, ekonomski pregled, vol. 62 (9-10): 544-558. • aralica, zoran (2010) društveno-ekonomske barijere sektora istraživanja i razvoja u hr-trenutno stanje i aktivnosti s visokim potencijalom za provedbu u okviru akcijskog plana 2013–2015 (temeljem sastanka 10. lipnja 2011., mingo) rb trenutno stanje u rh aktivnosti projekta (za unapređenje postojećeg stanja) 1. ne postoji općeprihvaćena strategija i politika inovacija u rh . definiranje transparentne i općeprihvaćene inovacijske strategije u rh uz opercionalizaciju konkretnih ciljeva, planova, aktivnosti i provedbe. 2. nekonzistentna i nedovoljno definirana umre-ženost (engl. networking) relevantnih subje-kata za kreiranje i implementaciju i praćenje provedbe inovacijske strategije. intenzivna suradnja i uzajamna podrška – umreženost – tijela dr-žavne uprave, posebno mingorp-a i mzos-a, tijela lokalne uprave i samouprave, predstavnika privatnog sektora (tvrtke) vezano uz kreiranje, planiranje i implementaciju inovacijske strategije. 3. nepostojanje institucije na nacionalnoj razini s ciljem planiranja i praćenja provođenja inovacijske strategije rh. provođenje studije izvedivosti osnivanja institucije koja bi se bavila planiranjem i praćenjem inovacijske strategije rh (uključujući tržištu orijentirane edukacije iz poslovnog planiranja, marketinga i prodaje za inovatore itd). 4. nedostatak središnjeg sustava za informiranje o inovacijama u rh (web-portal...). postavljanje internetskog portala za inovacije u rh koji bi promovi-rao inovacije i podržavao praćenje aktivnosti na projektu. 5. ne postoji općeprihvaćena definicija inovacija i njihova evaluacija, definicija inovacijskog proizvoda i procesa. definirati što su inovacije i kako se evaluiraju, što je inovacijski proizvod i inovacijski proces u rh? – prihvaćeno od predstavnika svih relevantnih subjekata (tijela državne uprave, lokalne uprave i samouprave, predstavnika privatnog sektora /tvrtki). 6. ne postoji standardna metodologija za praće-nje inovacija (alati za „mjerenje“ inovacija). definiranje, razvijanje i usvajanje standardne metodologije za praćenje inovacija (s alatima za mjerenje). 7. nema sustava za identificiranje, razvoj i praće-nje talenata u području inovacija. razvoj sustava za identifikaciju, razvoj i praćenje talenata u po-dručju inovacija u obrazovnom sustavu i gospodarskim subjektima (tvrtkama). 8. nepostojanje kurikuluma u kojem je pažnja posvećena inovacijama i poduzetništvu dostu-pnog na svim fakultetima. uvođenje kolegija iz inovacija i poduzetništva na svim fakultetima. 9. ne postoje definirane odrednice inovativne klime u tvrtkama, niti planiranje programa njezinog unapređivanja. definiranje odrednica inovativne klime u tvrtkama i planiranje programa njezina unapređivanja. 10. nepostojanje kapitalnog fonda ciljno usmje-renog za financiranje inovacija (bilo državnog ili privatnog). osnivanje kapitalnog fonda za financiranje i komercijalizaciju inovacija.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 362 vatskoj, u: galetić, l. i ostali (ur .)., 18 tradi-cionalno savjetovanje ekonomska politika u hrvatske u 2011. godini izlazak iz recesije ili daljnja stagnacija - hrvatsko društvo ekono-mista, zagreb,, str . 327-342. • car , s., poljak, m. (2010) društvo kapitala usmjereno na tržište, gospodarstvo i održi-vost, vol. 6 (21) ; 14-15. • colebatch, hal k. (2004) policy. zagreb: fa-kultet političkih znanosti • eurostat database (2012). bdp po glavi sta-novnika u pps, lipanj 2012. online podatkov-ni kod tec00114. procjena učinaka poreznih poticaja za istraživanje i razvoj • etzkowitz, h., leydesdorff, l. (1995). the tri-ple helix: university - industry - government relations. a laboratory for knowledge based economic development. easst review. eu-ropean society for the study of science and technology 14 (1): 18-36. • grdešić, i. (2006) osnovne analize javnih poli-tika. zagreb: fakultet političkih znanosti • ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2006) znanstvena i tehnologijska politika rh 2006.-2010. zagreb: ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta • ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2006) akcijski plan zit 2007.-2010. zagreb: ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta • petak, z. (2010) suvremena ekonomska kriza i izazovi javnog upravljanja, politička misao, god. 47, br . 4, 2010, str . 38-49. • radković, i. (2011) komercijalni aspekt ino-vacija: analiza, mjerenje i razvojne moguć-nosti. zagreb: ministarstvo gospodarstva rh, prezentacija održana na sastanku 10. lipnja 2011. • world economic forum (2011) the global competitiveness report 2011-2012 (2011). geneva, switzerland: world economic forum national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications innovative state and innovative society „if you want to have an innovative society (...) that may require an orchestration of what happens in school and what happens at home, in the media, (...) one needs to think systema-tically. “ howard gardner harvard graduate school of education does the croatian society need radical 1 or incremental 2 changes? although this question may from the very start be declared a politi-cal, economic or sociological one, it basically reflect the innovation outlook as well. most innovations are by nature incremental and based on improving and refining existing so-lutions, while very few are radical and include completely new products, some of which have marked the industrial revolution (wheel, steam engine, computer). when issues are raised about changes in so-ciety and the state, citizens rarely think about this in terms of introducing innovations, altho-ugh this is a very significant form of organizati-onal innovations that most often have a much greater reach than most individual innovations in the area of products and services. chan-ges in the state infrastructure such as esta-blishment of new departments and sectors (or even ministries), changes in the structure of state incentives, changes in the tax system, and changes in social systems including health, 1 revolutionary, very different from other practices and knowledge; previously crucial competences become useless or redundant; for example, the invention of the computer that replaced the typewriter . 2 based on existing knowledge, experience and competences that are upgraded; for example, different versions of ms office.363 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications education and care for young and senior citi-zens are inevitably preceded by the adoption of new legislation, some of it completely new, as examples of radical innovations, its amen-dments may be considered to be incremental innovations. to that effect, an adopted law or regulation that follows innovation in the state administration is comparable to a granted pa-tent for a product innovation. there is, howe-ver , an important difference: only one person may (but does need to) participate in the cre-ation of a single product (or service), while the same thing in the state administration requires coordination of activities and orchestration of correlations between a number of people, within departments and sectors on a ministry level, between two ministries or more, on a government and parliament level, and a broad circle of citizens (once the procedure for bill or regulation drafting has reached a public debate stage). at initiation of the ‘’national innovation stra-tegy in the republic of croatia 2013–2020“ , there was an awareness of having a long and interactive process ahead of us that may yield excellent results subject to careful long-term planning and implementation with coopera-tion of all stakeholders (state administration and local self-government, business sector , science and education). the project stakehol-ders recognized a need for radical changes, but also recognized that they can only actually be implemented incrementally, by making gradual improvements of the present situation in the area of innovation over a long period of time. finland initiated such a process back in 1983 and it took it 15 to 20 years to become a global leader in innovation. the main role in this was played by the finnish state administration as a key agent for creating and developing the society and its commitment to introducing and implementing changes. the finnish innovative society would not exist without the innovative finnish government. of course, such society would also not exist without the finnish citi-zens who take part in and create innovations and support their innovative government in the implementation of changes. their faith, hope and commitment to the idea of an inno-vative society as a fortress of national welfare were initially the only motivation and satisfac-tion with respect to such changes. it is hard to anticipate how much time croa-tia will need to reach that level of awareness of the crucial role of innovation in economic growth, progress and welfare of the country. although we are at the beginning in the con-text of the „national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020“ project, which is not the case with innovation management in general where croatia has already come a long way, we are convinced that we will be able to further develop the national infrastructure in the area of innovation and undertake specific activities (under the action plan) to receive much broader support than we have had so far from the working party (i.e. the executive team), the advisory board and the internatio-nal community, the absence of which would render this project impossible. it should be un-derlined that, in addition to prominent repre-sentative of the business sector , the scientific community and nonprofit organizations, the working party and the advisory board for the project include an innovation representative from each ministry 3 . all representatives of the ministries participate in coordinating, infor-ming, debates and decision making within the project on behalf of their ministries and will participate in the planned innovation training to be provided to the project members and in the implementation of project activities (under the action plan). we consider this to be an important first step toward an innovation state and society. in this paper , the project initiator and manager will briefly present the „national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020“ project for the purpose of providing the gene-ral public with information about the progress of the project that could not be obtained du-ring the presentations and conference on the subject of this strategy. in addition, the article is the first written published document about the project available outside the narrow circle of associates, as the project has been launched seven months ago (10 may 2012). 3 the representatives were appointed by the competent minister/cabinet member , there being 21 ministries.i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 364 the history and contextual background of the project history is full examples of radical organizati-onal innovations including social revolutions accompanied by wars and great sacrifices. social changes that include incremental pro-gress are of an evolutionary nature, less risky, and cumulatively yield the highest profit in the long run. without intending to draw any parallels between any part of this project and the fore-going, we can say that the „national innova-tion strategy of the republic of croatia 2013-2020“ project started with small steps and aspirations, which have gradually grown on the basis of demands from key project beneficiari-es and stakeholders. based on long-term cooperation between the croatian ministry of economy (me) and the author of the article on the one hand and the organization for economic development and cooperation (oecd) on the other hand, discu-ssion were opened in april of 2011 about the possibility of involving croatia in the regional competitiveness initiative (rci) project. oecd provided a list of 24 potential pilot projects associated with the growth of state competiti-veness on the market. me prepared a shortlist of a dozen projects and the author and his team of associates identified the innovation management project as being the most rele-vant one to the present needs of the croatian economy. it was also agreed that a meeting would be held with me representatives on 10 june 2012 for the purpose of surveying beneficiaries’ interest in the potential project, and that another meeting would be held with oecd representatives and the same partici-pants for the purpose of having a more general discussion about other project opportunities. the project start was informally marked by a meeting of twenty-three prominent represen-tatives of the state administration, the busine-ss sector and the scientific community, which was arranged by the ministry of economy and held on 10 june 2011 on the subject of „the commercial aspect of innovation: analysis, measuring and developmental opportunities“ . in addition to innovation commercialization issues, the meeting included debates about the present situation in the area of innovation management in the republic of croatia as a broader context, and the following conclusions were reached: • there is no integral and generally accepted innovation strategy in croatia, • the only document associated with innova-tion is the scientific and technological policy of the republic of croatia 2006-2010do-cument including the st action plan 2007-2010, issued by the ministry of science, education and sport. • me and mses had not engaged in more intensive cooperation on innovation promo-tion before that meeting. the meeting held with oecd representatives on 14 july 2011 confirmed the potential of the innovation project, which received most votes from the round table participants among 24 proposed pilot projects. oecd suggested that the project should focus on analyzing and reviewing the situation in the croatian innova-tion policy as regards the issue of innovation. it was, however , agreed in a debate with the other round table participants that the project should have a broader perspective and that croatia actually needed a national innovation strategy that would be able to include in its first phase a review of past activities in the area of innovation. based on this, the author and his close team proceeded to prepare a more detailed presentation of the project, which he presented (via a teleconference) as a representative of croatia at a meeting held on 13 december 2011 before eu and oecd representatives. as a result of organizational changes and re-structuring, the project has been consensually transferred to the scope of competence of the industrial policy, energy and mining admi-nistration as of january 2012. as the author was appointed director of the industrial policy sector , the project was designated as one of sector’s priorities. after successful restructuring within the sector365 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications and establishment of the industry support and competitiveness service including the compe-titiveness and innovation department, work on the project was continued and resulted in the execution of a memorandum of cooperati-on and understanding in the area of innovati-on with the ministry of education, science and technology by the competent ministers during the formal project opening ceremony held on 10 may 2012. it should be underscored that this would hardly be feasible without mses’s stp project coordinator with the world bank, mr . renato vrebac, and the director of the science administration, mr . hrvoje meštrić, or without support from the assistant minister mr . alen leverić (me) and mr . saša zelenika, assistant minister (mses), who continue to provide great support to the project. in addi-tion, mr . stjepan car , president of the union of croatian innovators, also provided great support to the whole idea and a proposal to organize a conference within arca. the first phase of project implementation relating to an analysis of the present situation in the area of innovation policy was closed in october of 2012 within a conference on the subject of „national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020“ held 10 to 13 october 2012 in the film theater of the mi-nistry of economy. the conference was orga-nized in cooperation with the croatian union of innovators 4 and mses and oecd as co-or-ganizers and included a discussion of oecd’s ‘’innovation policy report’’; consultants mr . domagoj račić and ms. barbara ambruš parti-cipated in its preparation in cooperation with oecd’s team led by mr . alen paić. the second phase of the project provides for the presentation of a draft „national inno-vation strategy of the republic of croatia 2013-2020“ document including the action plan 2013-2015 guidelines. the third phase is intended to determine the key innovation in-dicators in the business (corporate) sector and in science, including a pilot project to measure the innovation climate in selected institutions. 4 within the ‘’achieving competitiveness through innovation’ ’ conference and the arca international innovation exhibition. historical overview of nis project milestones (5/2011–10/2012) • 10 projects were selected among 24 pro-jects provided in oecd’s ‘’preliminary list of potential areas for support and activity’’ – innovation and human capital (may of 2011); • a preparatory meeting was held to present the pilot project „the commercial aspect of innovation: an analysis of development opportunities, competences and policies in the republic of croatia “ (10 june 2011); • ten key project activities were defined (ba-sed on discussion with an feedback from all stakeholders and interviews with selected stakeholders) (june of 2011); • interviews were arranged between oecd’s representatives and selected stakeholders in the area of innovation and human capital (13 july 2011); • a round table was held in cooperation with oecd to select the most relevant projects in the area of innovation and human capital (14 july 2011); – two areas were selected: “strategy development” and “skills-gap analysis”; • meetings were held with mses’s representa-tives on the subject of establishing long-term cooperation for the project; • a new project proposal was presented to oecd’s and eu’s representatives (13 decem-ber 2011); • the project was included in the top priori-ties of the competitiveness and innovation department, industrial policy sector; • representatives of me, mses and oecd met in connection with project coordination; • the working party had its first meeting on 20 april 2012 in connection with project presen-tation (20 april 2012); • the „national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020“ project was launched, including the execution of a memorandum of cooperation and under-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 366 standing in the area of innovation between the competent me and mses ministers (10 may 2012); • the guidelines for nis development were presented (june of 2012); • a discussion was held regarding oecd’s ‘’cro-atian innovation policy background report (june and september of 2012); • a conference was held on the subject of „national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020“ in cooperation with the union of croatian innovators within the ‘’ achieving competitiveness through innova-tion’’ conference and the arca international innovation exhibition, and with mses and oecd (10-13 october 2012). it is important to note that the activities undertaken to date were based on the main conclusions reached at the first meeting held on 10 june 2012; the development of nis was initiated (based on the conclusion that it does not exist and is needed), and the memoran-dum of cooperation and understanding in the area of innovation was executed with mses. as croatia is presently in its final stage of eu accession, it is of utmost importance that it become involved in international and europe-an trends focusing on the crucial significance of innovation in the economic growth of a country and its international competitivene-ss. consequently, the project planning and implementation phase took into account the document (as presented below) relevant to the development of a coherent national inno-vation strategy. „the world leaders in innovation and creativity will also be the world leaders in everything else“ . harold r. mcalindon first president of the cambridge philosophy institute switzerland the croatian economy and industry are facing challenging times. reindustrialization is difficult to implement without introducing new technologies to the present industries and developing new industries based on such new technologies. this has been recognized by other countries as well, according to the grap-hic presentation of gdp by country (eurostat, 2012) showing that the gdp leaders are japan, switzerland, sweden and finland, which are also the leaders in innovation (wef , 2011). subject to having effective economic and indu-strial policies, croatia will be able to maintain and increase its social rights and welfare in the long term, as reflected in the system of healthcare, education and care of the elderly and the young. otherwise, such rights will face 8 važno je istaknuti da su dosadašnje aktivnosti poduzete temeljem glavnih zaključaka prvog sastanka održanog 10. lipnja 2012.: pokrenuta je izrada nsi (temeljem zaključka da je nema i da je potrebna) te je potpisan memorandum o suradnji i razumijevanju u području inovacija s mzos-om. budući se hrvatska trenutno nalazi u zaključnom dijelu procesa pristupanja eu, iznimno je važno da se uključi u međunarodne i europske trendove koji ističu presudni značaj inovacija u gospodarskom rastu zemlje i međunarodnoj konkurentnosti. s tim u vezi, tijekom planiranja i realizacije projekta uzeti su u obzir dokumenti (vidi grafički prikaz) važni za izradu koherentne nacionalne strategije inovacija. svrha, ciljevi i potencijalne aktivnosti projekta „svjetski lideri u inovacijama i kreativnosti će, također, biti svjetski lideri u svim drugim područjima“. harold r. mcalindon, prvi predsjednik cambridge philosophy institute, switzerland hrvatsko gospodarstvo i industrija nalaze se u izazovnim vremenima. reindustrijalizaciju je teško moguće provesti bez uvođenja novih tehnologija u postojeće industrije te razvoja novih industrija temeljenih na novim tehnologijama. to su prepoznale i druge zemlje što nacionalna strategija inovacija rh s akcijskim planom 2013-2015 strategija rh • strateški okvir za razvoj rh 2006-2013 • strategija održivog razvitka rh međunarodne strategije i politike aktivnosti i politike drugih ministarstava rh • eu 2020 strategija • eu strategija inovacija • oecd strategija inovacija • mzos • druga ministarstva ovisno o gospodarskim prioritetima367 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications the risk of being impaired because the gover-nment will not have sufficient funds, which are mostly supplied by the economy. the croatian economy has a huge problem with productivity measured by newly created value per employee as a result of its uncompe-titive products and services both on the global and the local markets. the factors relating to increased newly created value of innovation activity, both in terms of improving and creating new products and on improving and creating new processes resul-ting in savings and new business relationships within a company and on the market are crucial. according to the organization for economic cooperation and development, an increase of only 0.1% in innovation investments may in the long term increase the overall gdp in a country and its economy by 1.2 to 1.5% over 5 to 10 years. scientific research and the use of their results to create new products (innovation) are now a key resource for new ideas and improvement of competitiveness, which is why they are part of the development strategy in all economies, from the usa and eu to malaysia and iran. stronger links between business entities and the academic community through different funds (nzz, ukf) and the use of infrastructure (agency for investments and regional compe-titiveness, bicro, hamag), and doctoral and specialist study programs focused on econo-mic needs may enhance the competitiveness of the croatian national economy. research conducted by the institute of eco-nomics 5 (aralica, botrić, švaljek, 2011, aralica 2011) in connection with tax incentives and benefits for innovation has demonstrated that, in terms of funding for research and develo-pment projects, r&d tax incentives were the most important instrument focused on pro-moting innovative and inventive activities in croatia with an average share of 0.05 percent in the total gross domestic product between 2007 and 2009. 5 successful presentation of the review of innovation programs in croatia with support of the world bank, activity b – „evaluation of the effects of tax incentives on research and development“, aralica, botrić, švaljek, 2011, aralica 2011)… (initiated on 07.11.2012) gdp per capita in pps, selected countries, june 2012 source: eurostat (online data code tec00114)i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 368 as beneficiaries of tax incentives include forei-gn-owned companies, this is also an attractive policy measure focused on retaining direct foreign investments in croatia, especially important during a financial crisis when capital tends to flow out of the country. r&d incentives have financial effects for their beneficiaries. tax incentives have substantially reduced their tax base. this tax incentive acco-unted for 52.9 percent of the total net income in 2008 and 17 percent of the total net income in 2009. therefore, the average tax burden was 6.5 in 2008 and 12.4 in 2009, which is much less than the legally required tax rate of 20 percent. an issue has also been identified with regard to a lack of coordination between different in-stitutions of the republic of croatia that award funds intended for innovation – as there is no clear strategy, there is no actual evaluation of the effects or results achieved by the utilizati-on of such funds. the present innovation system should be tran-sformed into a market-oriented system that puts the importance of the ultimate purpose of the innovation process above the innovati-on product itself and focuses on the product user/customer on the market, thus supporting long-term sustainability of innovation (e.g. the belgian innovation agency has a multiplier of almost 24, which means that 24 euros are pro-duced for each invested euro award to compa-nies through projects and that almost 9 euros are indirectly returned to the budget). we therefore proceeded to prepare the „na-tional innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020“ , which should implement the following key guidelines: • it will achieve a synergy in the area of inno-vation in croatia in terms of strategic and optimal use of human resources and planned utilization of funds for innovation provided by different sources, including the national budget, international organizations and busi-ness sector entities. • it will provide new prospects and will answer important questions regarding the national innovation policy, including the definition of a single frame of reference for the use of innovations, definition of institutional res-ponsibility for the respective areas of innova-tion use, and improvement of promotion and commercialization of innovation to enhance their funding options with an emphasis on the regional aspect. • operationally, the strategy will define measu-rable innovation indicators through specific implementation plans defined by the action plan 2013-2014. as the present system does not include any generally accepted innova-tion measuring tools, all relevant entities should define, develop and adopt them in accordance with the best practices as part of the standard innovation monitoring metho-dology. • conditions will be met to create a positive innovation climate on a national level (by networking between ministries and local self-government, research institutes and innovation companies, and all other relevant stakeholders). in addition, the plans relating to the industrial policy of the republic of croatia will be coordinated with the regional development plans. innovations and their development and use are the main priority in the eu industrial policy, as provided for in the europe 2020 strategy. the basic purpose of the strategy is to define an institutional environment and croatian innovation policy with regard to optimal utili-zation of eu funds, which are conditional upon a clearly defined innovation strategy. a condition precedent to efficient implemen-tation of the project is to ensure cooperation between the key stakeholders in the innovati-on system of ministries, research institutes and innovation companies to create a stimulating innovation culture. according to the triple he-lix model, this includes (see presentation): • the state (ministries, local self-government and other state administration authoriti-es) are to ensure cooperation between all stakeholders and provide incentives in the early stage of business funding by using state incentive funds and creating measures to identify any obstacles to innovation,369 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications • research institutions (science & technology institutions) are to accumulate knowledge, and • the private (corporate) is to seek, identify and use the potential of innovation. key innovation system factors; (triple helix model), (etzkowitz et al, 1995) between all stakeholders in the provision of a successful innovation policy (scientific and eco-nomic sectors, state administration) and their cooperation on successful creation and imple-mentation of the croatian innovation strategy. “ the long-term objective of the project was de-fined as: „define a national innovation system with defined roles of the key stakeholders and the main aspects of developing and implemen-ting the innovation policy between 2013 and 2020 with an emphasis on innovation’s connection with and support to the development and growth of the key economic sec-tors and regional develo-pment. “ as practical implementa-tion of the strategy was intended to be ensured in the initial phase of the project, the prepa-ration of the action plan 2013-2015 was also provided for . some of the activities with high implementation potential identified during the meeting held on 10 june 2012 are specified in the table below. instead of the conclusion the „national innovation strategy of the repu-blic of croatia 2013-2020“ project is the first project to bring together prominent represen-tatives of the economy, state administration and the scientific community for the purpose of defining a national innovation strategy. the project was launched with support of oecd (the regional competitiveness initiative), whi-ch will provide technical and advisory assistan-ce during the first year of the project and has from the very start been guided by needs and demands of key project beneficiaries: business entities, scientists and state administration employees who jointly determine project priorities and how they will be implemented. subject to solid networking between the key project stakeholders and beneficiary focus as the main prerequisites for sustainability, the national innovation strategy will represent a horizontal link between other strategies such the main objective of the project in the initial phase of discussion (10 june 2011) was to ‘’ensure stronger networking between all stakeholders in the provision of a successful innovation policy and their cooperation on successful creation and implementation of the croatian innovation strategy with an emphasis on the commercial aspect of innovation “ . the proposed long-term project objective was to ‘’transform the present innovation system into a market-oriented system that puts the impor-tance of the ultimate purpose of the innovati-on process above the innovation product itself and focuses on the product user/customer on the market, thus supporting long-term sustai-nability of innovation “ 6 . during the meeting held on 10 june 2011, as initially proposed by the representatives of a major international corporation, additional discussion were carried out regarding the project objective and it was, with multiple iterations, extended to the presently accepted project objective: ‘’ensure stronger networking 6 radkovic, i. (2011), „the commercial aspect of innovation: analysis, measuring and development opportunities“, a presentation held at the meeting on 10 june 2011, ministry of economy (slide 8 in the presentation)i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 370 as the ‘’regional development strategy of the republic of croatia’’ , the ‘’strategy of educati-on, science and technology of the republic of croatia’’ and the ‘’smart specialization strate-gy of the republic of croatia’’ and will be an important source of croatia’s national compe-titive advantage. literature • aralica, z., botrić, v., švaljek, s. (2011) pro-cjena učinaka poreznih poticaja usmjerenih poticanju aktivnosti istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru u hrvatskoj, ekonomski institut, zagreb. present situation and activities with high implementation potential within the action plan 2013–2015 (based on the meeting of 10 june 2011, me) no. present situation in croatia project activities (to improve the present situation) 1. there is no generally accepted innovation strategy and policy in croatia. define transparent and generally accepted innovation strategies in croatia by operationalizing specific objectives, plans and activities and their implementation. 2. inconsistent and insufficiently defined networking between relevant stakeholders to create, implement and monitor the imple-mentation of the innovation strategy. intensive cooperation and mutual support/networking between state administration authorities, in particular me and mses, local administration and self-government authorities and private (corporate) sector representatives in connection with the creation, planning and implementation of the innovation strategy. 3. inexistence of a national institution com-mitted to the planning and monitoring the implementation of the croatian innovation strategy. conduct a feasibility study for the establishment of an institution that would engage in the planning and monitoring of the croatian innovation strategy (including market-oriented training in business planning, marketing and sales for innovators, etc.)). 4. there is no a central system for providing innovation information in croatia (a web portal...). putting in place a croatian innovation web portal to promote innovation and support project activity monitoring. 5. there is no generally accepted definition of innovations and their evaluation or a definiti-on of innovative products and processes. define what innovations are and how they are evaluated and what an innovative product and an innovative process are in croatia – accepted by the representatives of all relevant stakeholders (state administration and local administration and self-government authorities and representatives of the private/corporate sector). 6. there is no standard innovation monitoring methodology (innovation measuring tools). define, develop and adopt a standard innovation monitoring met-hodology (including measuring tools). 7. there is no system to identify, develop and fo-llow up with talents in the area of innovation. develop a system to identify, develop and follow up with talents in the area of innovation in the educational system and business entities (corporations). 8. there is no curriculum dedicated to inno-vation and entrepreneurship available at all faculties. introduce a course in innovation and entrepreneurship at all faculties. 9. there are no guidelines for creating an innovative climate in firms and no program is planned to improve it. define guidelines for creating an innovative climate in firms and provide a program for its improvement. 10. there is no capital fund specifically intended to finance innovation (whether state-organi-zed or private). establish a capital fund for the financing and commercialization of innovations.371 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 national innovation strategy in the republic of croatia 2013–2020: project presentation and possible implications • aralica, zoran (2011) financiranje inovaci-ja: međusobna uvjetovanost makro i mikro poimanja, ekonomski pregled, vol. 62 (9-10): 544-558. • aralica, zoran (2010) društveno-ekonomske barijere sektora istraživanja i razvoja u hr-vatskoj, u: galetić, l. i ostali (ur .)., 18 tradi-cionalno savjetovanje ekonomska politika u hrvatske u 2011. godini izlazak iz recesije ili daljnja stagnacija - hrvatsko društvo ekono-mista, zagreb,, str . 327-342. • car , s., poljak, m. (2010) društvo kapitala usmjereno na tržište, gospodarstvo i održi-vost, vol. 6 (21) ; 14-15. • colebatch, hal k. (2004) policy. zagreb: fa-kultet političkih znanosti • eurostat database (2012). bdp po glavi sta-novnika u pps, lipanj 2012. online podatkov-ni kod tec00114. procjena učinaka poreznih poticaja za istraživanje i razvoj • etzkowitz, h., leydesdorff, l. (1995). the tri-ple helix: university - industry - government relations. a laboratory for knowledge based economic development. easst review. eu-ropean society for the study of science and technology 14 (1): 18-36. • grdešić, i. (2006) osnovne analize javnih poli-tika. zagreb: fakultet političkih znanosti • ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2006) znanstvena i tehnologijska politika rh 2006.-2010. zagreb: ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta • ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2006) akcijski plan zit 2007.-2010. zagreb: ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta • petak, z. (2010) suvremena ekonomska kriza i izazovi javnog upravljanja, politička misao, god. 47, br . 4, 2010, str . 38-49. • radković, i. (2011) komercijalni aspekt ino-vacija: analiza, mjerenje i razvojne moguć-nosti. zagreb: ministarstvo gospodarstva rh, prezentacija održana na sastanku 10. lipnja 2011. • world economic forum (2011) the global competitiveness report 2011-2012 (2011). geneva, switzerland: world economic forummr . sc. barbara ambruš • direktorica, institut za istraživanje i razvoj ljudskih potencijala ivo radković • načelnik, sektor za industrijsku politiku, uprava za industrijsku politiku, energetiku i rudarstvo, ministarstvo gospodarstva rh izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu373 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu uvod: inovativne ekonomije i hrvatska 1 ovaj članak predstavlja doprinos izradi do-kumenta „nacionalne strategije inovacija rh 2013-2020“ stavljajući u razmatranje ograniče-nja i mogućnosti koje hrvatska ima u kontekstu iskustava i praksi drugih zemalja u području inovacija. uzimajući u obzir činjenicu da svaka zemlja posjeduje niz specifičnosti koje je izdva-jaju i čine jedinstvenom, autori u članku pred-stavljaju nove perspektive na postojeću proble-matiku stvaranja javne politike upravljanja inovacijama, usmjeravajući na pažljivo razma-tranje postojećih alternativa prije predlaganja novih rješenja, spram nekritičkog usvajanja i primjene inozemnih praksi 2 . u uvodnom dijelu ukratko će se obrazložiti uloga inovacija u jača-nju tržišne konkurentnosti hrvatske ekonomije i reindustrijalizaciji hrvatske te će se obrazložiti poveznica imeđu inovacija, znanosti i industri-je. u idućem dijelu članka će se obraditi nacio-nalna-regionalna-sektorska vertikala inovacija, a zatim će se zaključno navesti primjeri dobrih praksi uz mogućnosti integracije s aktualnim hrvatskim trendovima. hrvatska je mala zemlja s velikim potencija-lima. premda hrvatska populacija čini samo 0,9% populacije eu, a hrvatski teritorij samo 1,31% 3 eu-27 teritorija, hrvatska ima brojne prednosti kojima se izdvaja na karti europe. povoljan geostrateški položaj i klima čine je značajnim prometnim čvorištem i poželjnom turističkom destinacijom, a plodna zemlja, drv-ne rezerve i rezerve kamena (stijene), uz obilje vodnih izvora i more potkrepljuju razvojne mo-gućnosti u području poljoprivrede, stočarstva, ratarstva, ribarstva i prerađivačke industrije. također , hrvatska, predstavlja „most“ između eu i ostalih zemalja jugoistočne europe, budu-ćih članica eu, te se suočava s rastućim očeki-1 p rijedlozi navedeni u ovom članku ni u kom slučaju ne predstavljaju niti su vezani uz službeni stav institucija u kojima su autori zaposleni (ministarstvo gospodarstva rh, institut za istraživanje i razvoj ljudskih potencijala). 2 zbog lakšeg praćenja ključne smjernice i zaključci u tekstu su označeni masnim slovima 3 hrvatska 56.594 km2, eu-27 4,324,782 km2 (cia factbook, 2012) vanjima međunarodne zajednice za preuzima-njem liderstva u regiji, kako u ekonomskom, tako i u drugim pogledima (inovacije, političke, pravne i infrastrukturne promjene i dr). u ovom, za hrvatski narod povijesnom tre-nutku, zemlja se nalazi na političkoj, pravnoj, gospodarskoj i kulturološkoj tranziciji prema europskoj uniji, koju će formalno označiti stu-panje ugovora o pristupanju na snagu 1. srpnja 2013. godine 4 . hrvatska se, međutim, nalazi na još jednoj važnoj tranziciji, u mnogim pogledima, kom-plementarnoj tranziciji onoj prema europskoj uniji. prema posljednjem „izvještaju o globalnoj kon-kurentnosti 5 2011-2012“ 6 svjetskog ekonom-skog foruma (wef , world economic forum, 2011) hrvatska se po konkurentnosti nalazi u tranziciji prema „ekonomijama pogonjenim inovacijama“ (eng. innovation-driven econo-mies). istraživanjem se ispituje 11 „stupova“ (eng. „pillar“) konkurentnosti (vidi grafički pri-kaz svaka od 142 zemlje obuhvaćene izvješta-jem razvrstana je u unutar jedne od tri kate-gorija prema konkurentnosti svoje ekonomije: „ekonomije pogonjene čimbenicima“ (epč), „ekonomije pogonjene učinkovitošću (epu)“ i „ekonomije pogonjene inovacijama (epi)“ ili na prijelaznu fazu između kategorija. sukladno teoriji ekonomskog razvoja prva razvojna faza nacionalne ekonomije vezana je uz konkurentnost temeljenu na zalihama (neo-brazovana radna snaga i sirovine), a temeljem globalnog indeksa konkurentnosti (global competitiveness index) i osnovnim zahtjevi-ma koje karakterizira „ekonomije pogonjene čimbenicima“ . 4 pod uvjetom da ga sve države članice europske unije i republika hrvatska ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim odredbama, a svoje isprave o ratifikaciji polože kod vlade talijanske republike do 30. lipnja 2013. 5 definicija konkurentnosti prema wef-u (wef , 2011, str . 4): „sklop institucija, politika i čimbenika koji određuju razinu produktivnosti zemlje“. 6 temelji se na ispitivanju mišljenja top-menadžmenta u 142 zemlje koje se mjeri upitnikom globalne konkurentnosti (ugk);i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu 374 wef kategorizacija ekonomija prema konkurentnosti 7 druga razvojna faza tipična je za „ekonomije pogonjene učinkovitošću“ i praćena je pora-stom plaća zbog kojih, da bi se zadržala ista cijena proizvoda (jer bi značajan porast cijena snizio konkurentnost), mora rasti učinkovitost proizvodnih procesa i kvaliteta proizvoda koja ovisi o potkrepljivačima učinkovitosti (navede-ni u prikazu) . u konačnici, u trećoj razvojnoj fazi kod „ekono-mija pogonjenih inovativnošću“ , plaće su toliko porasle zajedno sa životnim standardom da ih zemlje mogu održati na toj razini jedino ako je poslovni sektor sposoban konkurirati novim i jedinstvenim proizvodima uz primjenu najsu-vremenijih proizvodnih procesa i inovacija. vodeće svjetske ekonomije su ujedno i „ekono-mije pogonjene inovativnošću“ , a među prvih 10 top zemalja, nalazi se sedam europskih (zemlje navedene prema rangu) : švicarska, singapur , švedska, finska, sad, njemačka, nizozemska, danska, japan i velika britanija. 7 world economic forum, 2011, str . 9 na putu prema „ekonomijama pogonjenim inovativnošću“ hrvatsku čekaju brojni izazo-vi. na grafičkom prikazu prikazan je globalni indeks konkurentnosti za hrvatsku. sa zauzetim 76. mjestom na indeksu globalne konkurentnosti, 82. mjestom na čimbenicima za usavršavanje i inovativnost („ključ za ekono-mije pogonjene inovacijama“) i 76. mjestom na 12. „stupu“ konkurentnosti – inovativnosti, hrvatska se smjestila po konkurentnosti i ino-vacijama u sredini unutar 142 zemlje obuhva-ćene istraživanjem (vidi grafički prikaz).najveći prostor za razvoj kod unaprijeđivanja poslo-vanja i inovacija kao „čimbenika za ekonomije pogonjene inovativnošću“ hrvatska ima na indikatorima količina lokalnih dobavljača, širina lanca vrijednosti 8 te javna nabava naprednih tehnoloških proizvoda dok najbolje rezultate postiže na indikatorima priroda konkurentske 8 pitanje „da li izvozno orijentirane tvrtke u vašoj zemlji imaju usko ili široko razvijen vrijednosni lanac?, mogući odgovori u rasponu 1 usko, primarno uključene u individualne korake vrijednosnog lanca (npr . dobivanje sirovina ili proizvodnja) do 7 široko, prisutan duž cijelog vrijednosnog lanca (npr . ne sudjeluju samo u proizvodnji, nego i u dizajnu proizvoda, marketingu, logistici, prodaji i postprodajnim aktivnostima) 3 u ovom, za hrvatski narod povijesnom trenutku, zemlja se nalazi na političkoj, pravnoj, gospodarskoj i kulturološkoj tranziciji prema europskoj uniji, koju će formalno označiti stupanje ugovora o pristupanju na snagu 1. srpnja 2013. godine 4 hrvatska se, međutim, nalazi na još jednoj važnoj tranziciji, u mnogim pogledima, komplementarnoj tranziciji onoj prema europskoj uniji. . prema posljednjem „izvještaju o globalnoj konkurentnosti 5 2011-2012“ 6 wef kategorizacija ekonomija prema konkurentnosti svjetskog ekonomskog foruma (wef, world economic forum, 2011) hrvatska se po konkurentnosti nalazi u tranziciji prema „ekonomijama pogonjenim inovacijama“ (eng. innovation-driven economies). istraživanjem se ispituje 11 „stupova“ (eng. „pillar“) konkurentnosti (vidi grafički prikaz svaka od 142 zemlje obuhvaćene izvještajem razvrstana je u unutar jedne od tri kategorija prema konkurentnosti svoje ekonomije: „ekonomije pogonjene čimbenicima“ (epč), „ekonomije pogonjene učinkovitošću (epu)“ i „ekonomije pogonjene inovacijama (epi)“ ili na prijelaznu fazu između kategorija. 7 4 pod uvjetom da ga sve države članice europske unije i republika hrvatska ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim odredbama, a svoje isprave o ratifikaciji polože kod vlade talijanske republike do 30. lipnja 2013. 5 definicija konkurentnosti prema wef-u (wef, 2011, str. 4): „sklop institucija, politika i čimbenika koji određuju razinu produktivnosti zemlje“. 6 temelji se na ispitivanju mišljenja top-menadžmenta u 142 zemlje koje se mjeri upitnikom globalne konkurentnosti (ugk); 7 world economic forum, 2011, str. 9 osnovni zahtjevi • institucije • infrastruktura • makroekonomsko okruženje • zdravstvo i osnovno školstvo potkrepljivači učinkovitosti • visokoškolsko obrazovanje i trening • učinkovitost tržišta roba • učinkovitost tržišta rada • razvoj financijskog tržišta • tehnološka spremnost • veličina tržišta čimbenici inovativnosti i usavršavanja • usavršavanje poslovanja • inovativnost „ključ“ za ekonomije pogonjene čimbenicima „ključ“ za ekonomije pogonjene učinkovitošću „ključ“ za ekonomije pogonjene inovacijama375 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu prednosti 9 , kvaliteta znanstveno-istraživačkih institucija i broj patenata na milijun stanovni-ka 10 . globalni indeks konkurentnosti (gci) za hrvat-sku 2011-2012 11 pored globalnog istraživanja konkurentnosti svjetskog ekonomskog foruma koje je ciljano usmjereno na analizu i usporedbu konku-9 pitanje „ na čemu se temelji konkurentska prednost tvrtke iz vaše zemlje na međunarodnom tržištu?“, mogući odgovori u rasponu 1 niska cijena prirodnih resursa do 7 jedinstveni proizvodi i procesi; 10 kod broja patenata važno je obratiti pažnju da su izrazito velike razlike u vrijednostima između vodećih zemalja i ostalih; za prvih 20 mjesta raspon je od 355.7 (taiwan, kina) kao vodeće zemlje do italije 29.9 s 25.mjestom; slovenija s 26. mjestom ima 12 patenata na milijun stanovnika; hrvatska s 2 patenta na milijun stanovnika je na 45.mjestu, ali postoji i velik broj zemalja (od 88-142.mjesta) koje nemaju niti jedan patent na milijun stanovnika pa tako u relativnom smislu, unatoč skromnijim rezultatima u području patentiranja koji značajno zaostaju za liderima, hrvatska je zauzela relativno visoko mjesto (wef , 2011, str . 520) 11 world economic forum, 2011, str . 156 rentnosti zemalja, europska unija provodi istraživanje koje se bavi razvijenošću inovacija kod zemalja europske unije i pretpristupnih kandidata. hrvatska se prema istraživanju “innovation union scoreboard 2011” (euro-pean comission, 2012) pozicionirala među “umjereno” inovativnim zemljama (vidi grafički prikaz). vođe u inovacijama, su u provedenom istraživanju opet švicarska, švedska, danska, njemačka i finska. zaključak 1.: svjetski lideri temelje svoj rast i razvoj na „ekonomijama pogonjenim inovacija-ma“ . hrvatska se nalazi u tranzicijskom periodu prema „ekonomijama vođenim inovacijama“ te da bi dalje napredovala mora napraviti ozbiljne napore u smjeru usavršavanja poslo-vanja i proizvodnih procesa te inovacija. globalni indeks konkurentnosti (gci) za hrvatsku 2011-2012i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu 376 “stupovi” konkurentnosti za ekonomije pogonjene inovacijama”: hrvatski rezultati 2011-2012 12 “stupovi” konkurentnosti za ekonomije pogonjene inovacijama”: hrvatski rezultati 2011-2012 šifra 11. stup: unaprijeđivanje poslovanja rang 1-142 bodovi 1-7 šifra 12. stup inovacije rang 1-142 bodovi 1-7 11.01 količina lokalnih dobavljača 105 4.3 12.01 kapacitet za inovacije 64 3.1 11.02 kvalitet lokalnih dobavljača 78 4.4 12.02 kvaliteta znanstveno-istraživačkih institucija 48 4.1 11.03 stupanj razvoja klastera 88 3.2 12.03 ulaganje tvrtki u i&r 71 3.0 11.04 priroda konkurentske prednosti 49 3.7 12.04 suradnja sveučilišta i industrije u i&r-u 77 3.5 11.05 širina lanca vrijednosti 102 3.1 12.05 javna nabava naprednih tehnoloških proizvoda 122 2.9 11.06 kontrola međunarodne distribucije 92 3.8 12.06 raspoloživost znanstveni-ka i inženjera 88 3.8 11.07 usavršenost proizvodnog procesa 85 3.3 12.07 broj patenata na milijun stanovnika 45 2.0 11.08 opseg marketinga 78 3.9 11.09 spremnost na delegiranje odgovornosti 99 3.3 rezultati innovation union scoreboarda 2011 13 12world economic forum, 2011, str . 157 13 ec, 2012, str . 17377 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu smjernica 1. hrvatska rast konkurentnosti 14 mora temeljiti na razvoju i usvajanju inovacija i inovativnosti. industrija i inovacije zemlje lideri temelje svoju gospodarsku poli-tiku na jakoj industriji usmjerenoj na globalno tržište. njihov se razvoj zasniva na kontinuira-nom osuvremenjivanju industrija s niskim do srednjim udjelom tehnologija 15 (nst), i značaj-nim ulaganjima u industrije s visokim udjelom tehnologije 16 (vt). vt industrije omogućavaju vrlo visoke profite jer su njihovi jedinični proizvodi značajno sku-plji (npr . avion, električni uređaj, automobil), te se uglavnom baziraju na gotovim proizvo-dima, a ne na sirovinama ili poluprerađevi-nama kao nst industrije. za njih je specifično da su izrazito ovisne o novim postignućima u području znanosti i tehnologije koja osim što 14 ovdje se podrazumijeva da se to odnosi i na razvoj gospodarstva i industrije (industrija se definira kao proizvodnja roba i usluga). 15 primjerice, industrije s niskim udjelom tehnologija: prehrambena, drvno-prerađivačka, tekstilna industrija, industrije sa srednjim stupnjem razvoja tehnologija: brodograđevna, metaloprerađivačka i prerada nemetalnih sirovina (guma, staklo, kamen), prerada naftnih derivata 16 primjerice, farmaceutska industrija, avio-industrija, industrija radio, tv i komunikacijske opreme, industrija električnih uređaja predstavljaju temelj za razvoj novih proizvoda, imaju značajnu ulogu u marketingu i prodaji proizvoda. razlika između hrvatske industrije i industrije vodećih zemalja svijeta očituje se u tri izazova na koje je potrebno odgovoriti strategijom razvoja nove industrijske politike rh (u pripre-mi sektora za industrijsku politiku, uprava za industrijsku politiku, energetiku i rudarstvo, ministarstvo gospodarstva rh). prvi izazov je što je baza hrvatske industrije vezana uz nst industrije (prehrambenu, drvno-prerađivačku, tekstilnu, brodograđevnu i meta-loprerađivačku), umjesto uz vt industrije koje imaju puno veću dodanu vrijednost i osnova su za gospodarski rast i razvoj najrazvijenijih ze-malja svijeta. pretpostavka razvoja vt industri-ja je usvajanje i razvoj inovacija i inovativnog pristupa za koji je u prvom odlomku kod wef kategorizacije ekonomija prema konkurentno-sti istaknuto da je temelj „ekonomija pogonje-nih inovacijama“ koje razvijaju vodeće svjetske zemlje. koliko je ta distinkcija između dodane vrijednosti nst i vt važna i očigledna može se uočiti iz grafičkog prikaza. r&d intenzitet odabranih oecd zemalja 17 drugi izazov pred hrvatskom industrijom je 17 oecd, 2011; sti scoreboard, 2001., str . 4 r&d intenzitet odabranih oecd zemaljai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu 378 što je i industrije niskog do srednjeg stupnja tehnologije (nst) potrebno osuvremeniti kako bi se povećala njihova konkurentnost. u „zemljama znanja“ ulaže se u transfer novih tehnologija u nst industrije iako je tržišni plasman njihovih proizvoda u inozemstvo u manjoj mjeri ovisan o tehnologiji (u odnosu na vt industrije) jer je nacionalni prioritet jačanje i održavanje industrijske konkurentnosti u svim granama industrije temeljen na kvalitetnijim i ekonomski pristupačnijim proizvodima i višem stupnju dodane vrijednosti u proizvodu. nai-me, primjena novih tehnologija u industrijama s niskim do srednjim udjelom tehnologija može omogućiti brži, jeftiniji i jednostavniji proces proizvodnje s jedne strane (npr . efikasnije isko-rištavanje sirovina, duži rok trajanja proizvoda zbog kvalitetnijeg pakiranja), ali i unaprijediti i pojeftiniti marketinški plasman proizvoda na tržište (npr . internet oglašavanje i naručivanje proizvoda), s druge strane, u konačnici rezulti-rajući većom dodanom vrijednošću u samom proizvodu tj. većim profitom. treći izazov je što je baza hrvatskog izvoza vezana uz izvoz sirovina (npr .trupaca) i polu-gotovih proizvoda (npr . furnirane ploče), a ne gotovih proizvoda (npr . namještaja), koji imaju puno veću dodanu vrijednost. stoga je po-trebno osuvremenjivanje proizvodnje planirati prema prethodno pažljivo planiranom proši-renju portfolia proizvoda s proizvodima višeg stupnja obrade i dovršenosti tj. dugoročno se preusmjeriti s izvoza sirovina i polugotovih proizvoda na izvoz gotovih proizvoda. zaključak 2.: svjetski lideri temelje svoj gos-podarski rast i razvoj na visoko-tehnološkim industrijama koje imaju visok udio dodane vrijednosti. industrije s niskim do srednjim udjelom tehnologija kontinuirano osuvreme-njuju uvođenjem novih tehnologija i inovacija zbog jačanja i održavanja međunarodne konku-rentnosti. smjernica 2. hrvatska treba temeljiti svoju konkurentsku prednost i razvoj nove industrij-ske politike na povećanju dodane vrijednosti u tri oblika: razvoju visokotehnoloških industrija (koje imaju proizvode višeg stupnja dodane vrijednosti), osuvremenjivanju postojećih industrija (zbog povećanja dodane vrijednosti postojećih proizvoda) i razvoju novih i po-boljšanju postojećih gotovih proizvoda (višeg stupnja dodane vrijednosti od sirovina i polu-gotovih proizvoda). za sva tri oblika povećanja konkurentnosti neophodan je razvoj i ulaganje u inovacije. također je potrebno značajno ulaganje u industrijski dizajn, posebno u nst industrijama jer dizajn proizvoda značajno utječe na njegovu prodaju i time povećava konkurentsku prednost. znanost i inovacije zemlje znanja, primjerice finska, danska, švi-carska, japan i sad, imaju velik broj istraživača i značajna ulaganja u istraživanja i razvoj. na globalnoj razini po broju istraživača (na tisuću zaposlenih stanovnika) prednjači finska, kao i po gerd-u što je i logično jer značajan dio ulaganja u r&d se sastoji od plaća istraži-vača. s druge strane, sad najviše ulaže u r&d, s ukupno uloženih 400 bilijuna usd u 2008., a prate je kina s nešto manje od 1/3 tog iznosa i japan s približno istim iznosom kao i kina. hrvatska bi se sa 3,6 istraživača na tisuću zapo-slenih i 0,73% gerd-a smjestila između turske i poljske. r&d u oecd i ne-oecd zemljama u 2009 18 značajna financijska, ljudska i vremenska ula-ganja zahtjevaju kvalitetno dugoročno planira-nje. prema simulaciji svjetske banke na world-scan modelu kad bi hrvatska povećala ulaganje u istraživanje i razvoj s 1.2% (koliko je iznosio 2008) na 3% koliko iznosi cilj lisbonske agende 2025, njen izvoz bi se povećao za 12.9%, a bdp za 6.0% (lejour i sur ., 2008, izvještaj svjetske banke). ulaganje u r&d je važno, ali je podjednako važno učinkovito uložiti financijske resurse. prema simulacijama svetske banke (seker , 2011) povrat investicije je najveći kod izravnog ulaganja u r&d (73 %), te je znatno veći od po-18 ili najrecentnijim raspoloživim podacima (oecd sti scoreboard, 2011); izvor: source: oecd, main science and technology indicators database, lipanj 2011. link http://dx.doi. org/10.1787/888932485196379 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu vrata investicije kod ulaganja u infrastrukturu (24-34 %) ili ljudski kapital (oko 10%). premda je hrvatska uložila značajna sredstva u r&d tijekom „projekta znanstveno-tehnolo-gijskog razvitka i. “ u okviru kojeg joj je odobren kredit od strane svjetske banke, preporučeno je u izvještaju o provedenom projektu da se u budućnosti više sredstava izdvoji u izravna r&d ulaganja, a manji dio u izgradnju infrastrukture (npr . objekti tj. zgrade), a temeljem prethodno navedene simulacije povrata investicije (secer , 2011). ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta kao nositelju drugog dijela projekta znanstve-no-tehnologijskog razvitka odobreno je 26 milijuna kuna, od kojih će se veći dio sredstava namijeniti za razvoj „pametnih specijalizacija“ 19 (eng. smart specialisation). ideja „pametnih specijalizacija“ je da se kroz koncentraciju znanja kao resursa i njegovim međusobnim po-19 „pametne specijalizacije su stvaranje jedinstvenih kapaciteta i sposobnosti zasnovanih na specifičnoj regionalnoj strukturi industrije i bazi znanja.“ (eu regional policy, 2012, str . 12) vezivanjem s ograničenim brojem ekonomskih aktivnosti, zemljama i regijama omogući da postanu i ostanu konkurentne u globalnoj ekonomiji. također , strategije koje kombiniraju inovacije sa specifičnim snagama nacionalne i regionalne ekonomije imaju puno veću šansu da uspiju. „imitiranje drugih regija, nastojeći kreira-ti „čudesni rast“ u aktualnim industrijama kao poluvodiči i biotehnologije ne preporučuje se jer potiče dominaciju s ulogama vođa i sljedbenika“ (prema eu regional policy, str . 12). vijeće europe je istaknulo ulogu „pametnih specijalizacija“ u okvi-ru eu 2020 sljedećom izjavom: „koncept „pametnih specijalizaci-ja“ sa svakom regijom koja razvoj gradi na svojim prednostima i na taj način pomaže određivanju prioriteta na razini nacionalnih i regionalnih inovacijskih strategija kao i preko-granične suradnje“ 20 . budući je trenutno u izradi veći broj strategija od strane različitih ministarstava (primjerice gospodarska strategija, strategija regionalnog razvoja, strategija odgoja, obrazovanja, znano-sti i tehnologije, strategija industrijske politike, strategija pametne specijalizacije, nacionalna strategija inovacije 2013-2020) vrlo je važno postići njihovu uzajamnu integraciju i uskla-đivanje kako bi se postigao sinergijski efekt sredstava eu, svjetske banke i drugih investici-ja s ciljem gospodarskog oporavka. zaključak 3. svjetske ekonomije kontinuirano ulažu značajna sredstva u znanost, istraživanje i razvoj kao preduvjet generiranja inovacija i novih tehnologija. međutim, financijska sred-stva se ciljano usmjeravaju prema prioritetnim područjima koja su vezana uz „pametne spe-cijalizacije“ koje se, premda „rastu“ i razvijaju se regionalno, pažljivo usklađuju s nacionalnim inicijativama i strategijama. 20 council conclusions on innovation union for europe, 3049th competitiveness council meeting. brussels, 26. studeni 2010. r&d u oecd i ne-oecd zemljama u 2009i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu 380 smjernica 3. hrvatska treba na razini nacio-nalnog prioriteta postaviti ulaganje u znanost i istraživanje. važno je, međutim, ne samo ulagati više, nego i ulagati „pametnije“ . potreb-no je jasnije postavljanje ulagačkih prioriteta u znanost, u skladu s nacionalnim prioritetima s jedne strane te regionalnim prioritetima s druge strane. baza za razvoj znanosti i gospo-darstva trebaju biti „pametne specijalizacije“ koje će na temelju nacionalnih i regionalnih snaga uz kontinuirano sudjelovanje u usvaja-nju i kreiranju svjetskih trendova omogućiti hrvatsko preuzimanje industrijskog liderstva u prioritetnim područjima. nakon pregleda općih smjernica, a na temelju komparativne analize pristupa i praksi drugih zemalja, uz osvrt na hrvatsku, u idućem dijelu izdvojit će se i ukratko opisati svjetske prakse u upravljanju inovacijama u sklopu nacionalne-regionalne-sektorske vertikale. nacionalna-regionalna-sektorska vertikala inovacijske politike transparentan i učinkovit nacionalni inovacij-ski sustav predstavlja značajnu konkurentsku prednost u zemljama koje svoj razvoj temelje na znanju. nacionalni inovacijski sustav u njih predstavlja sučelje za koordinaciju i učinkovitu suradnju između znanosti i industrije potičući transparentnost između ulaganja u znanost i tehnologiju i dugoročnog povrata investicije koji se vidi u povećanju udjela visokih tehnolo-gija u izvozu, rastu bdp-a i dr . u idućem odlomku istaknut će se pri-mjer finske kao globalnog lidera, koja je, premda nije imala pisani dokument nacionalne strategije inovacija sve do 2008. godine, kontinuirano provodila konzistentnu inovacijsku politiku još od 1983. godine. primjer finske je posebno zanimljiv jer je po stanovništvu nešto veća od hrvatske (5 milijuna ljudi) te ne obiluje značajnim prirodnim resursima (drvo, mramor , metal). stoga je finska još 1983. odlučila pristupiti razvoju zasnovanom na inovacijama. paralel-no s time, smanjivalo se r&d ulaganje u tradicionalne industrije, drvno-prerađivačku industriju i metalurgiju koje je u 2008. godini činilo ne više od 16% r&d ulaganja u industriji. ista situacija bila je i s industrijom proizvodnje papira, kao tradicionalno jakoj industriji. u ekonomskom pogledu finsko ulaganje u r&d koncentrirano je u nekoliko proizvodnih sektora, posebno elektronika te njime domi-nira nekoliko domaćih međunarodnih tvrtki. primjerice, sama nokia tvori polovicu finskog r&d-a u industriji. finska je, kao što je u prvom dijelu članka u više navrata istaknuto, „svijetli primjer“ zemlje koja je konzistentnim naporima i ulaganjima, uz velike količine uloženih financijskih, vre-menskih i ljudskih resursa postala globalni inovacijski lider . finsko ulaganje u r&d u visokoškolskom obra-zovanju 1983-2007 (%bdp) 21 posvećenost postizanju i održavanju izvrsno-sti u području inovacija krenula je uzlaznom putanjom još prije 30-tak godina kad je trend finskog ulaganja u visokoškolsko obrazovanje počeo rasti (vidi gornji prikaz). unatoč tome, finska je formalno pristupila 21 oecd, 2008, str . 116 finsko ulaganje u r&d u visokoškolskom obrazovanju 1983-2007 (%bdp)381 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu izradi nacionalne strategije inovacija tek 2007. godine, a na temelju izvještaja esko aho-a iz 2006. koji je upravljao skupinom za pripremu prijedloga nacionalne strategije inovacija, ime-novanom od strane finske vlade. „cjelokupna strategija sastoji se od četiri glavna dijela: me-đunarodne dimenzije inovacija, usmjerenosti inovacije na korisnike i potražnju, podržavanje inovativnih pojedinaca i zajednica te opsež-ni menadžment za promjene“ 22 . ključ novog pristupa u strategiji je podjednaka spremnost za razvoj tehnoloških i ne-tehnoloških inova-cija kao što su dizajn, brendiranje, poslovni koncepti i inovacije u području menadžmenta, proizvodnje, radnih mjesta i uslužnih djelatno-sti. u strategiji se, također , naglašava primarna orijentacija na korisnika, tako izvršni direktor finske agencije za financiranje tehnologije i inovacija (tekes), riikka heikinheimo ističe: „moramo biti spremni na promjene ako one budu potrebne a moramo i shvatiti potrebe budućih klijenata prije njih samih“ . izdvojena praksa: finska u „trokutu znanja“: znanost, edukacija i industrija finska država i industrija uložili su zajedničkim ulaganjem u privatnu zakladu 700 milijuna eur-a kako bi stvorili mjesto za edukaciju tržiš-no konkurentnih stručnjaka finsko interdiscipli-narno sveučilište aalto. sveučilište objedinjava znanost, tehnologiju, umjetnost i ekonomiju i osnovano je objedinjavanjem triju postojećih sveučilišta. kao primjer svjetski najbolje prakse u području ističe se sustavni razvoj finskog industrijskog dizajna kao industrijske inovacije koja čini važan segment izvozne tržišne kon-kurentnosti tehnoloških inovacija kroz primjer kreiranja strategije „dizajn 2005!“ i interdis-ciplinarnog studija „međunarodni poslovni menadžment dizajna“ (idbm). tekes i finska akademija su zajedno s industrijom uložili 30 milijuna eur-a u razvoj strategije „dizajn 2005!. (prema yrjö sotamaa, jedan od glavnih kreatora strategije „dizajn 2005!“; link http:// www.magazine-agenda.com/#/predanost-tvrt-ki-je-kljuna-yrj-sotamaa-ekskluzivno). 22 http://www.entereurope.hr/ cpage.aspx?pageclanci. aspx&pageid13&clanakid2881 zaključak 4. nacionalna inovacijska strategija je poželjna, ali nije presudna da bi zemlja po-stala lider u inovacijama. spram toga, sustavna i dugoročna inovacijska politika je nužna za ostvarivanje održivih rezultata u području ino-vacija. suradnja industrije, znanosti i obrazova-nja uz potporu države je drugi nužan preduvjet uspješnog stvaranja i primjene inovacijske politike, ne samo na razini zajedničkog osigura-vanja resursa, već i posvećenosti cilju ostvari-vanja industrijskog liderstva zemlje. također , kad su u pitanju male zemlje, poželjno je de-finiranje nekoliko ključnih visoko-tehnoloških sektora koje će u izvoznoj ofenzivi predvoditi i podupirati tvrtke lideri. smjernica 4. preduvjet uspješne primjene nacionalne strategije inovacija je posvećenost vlade stvaranju inovativnog društva i države koje će se temeljiti na inovativnim proizvo-dima, tvrtkama, pojedincima i zajednicama, organizacijskim sustavima i kulturi. također , potrebno je provesti analizu 17,6% hrvatskih tvrtki koje su izvoznici da se vidi kakvi su posto-jeći potencijali na kojima se mogu graditi nst i vt sektori. slijedi prikaz uspješne regionalne inovacijske strategije u nizozemskoj regiji noord-brabant. izdvojena praksa: zuidoost-noord-brabant (nl) i regionalna inovacijska politika regija zuidoost-noord-brabant u nizozemskoj je druga u europskoj uniji po broju prijavlje-nih patenata na milijun stanovnika i po udjelu visokotehnoloških patentnih prijava (eurostat, 2007.; vidi prikaz). prema studiji slučaja koju je financirala europska komisija glavni razlozi tome da je ulaganje u r&d u toj regiji već do-stiglo cilj eu od 3% su to što je u regiji prisutan velik broj high-tech tvrtki i tvrtki koje se bave razvojem r&d-a za tvrtke (npr . softver), u regiji je sjedište r&d aktivnosti philips-a, i prisutnii su različiti oblici „kombinacije politika“ (eng. policy mix) usmjerenih na r&d investicije te networking (jaka mreža inovativnih sme-a) koji potiču inovativnost u regiji (wintjes, 2007). nizozemsko ministarstvo obrazovanja, kulture i znanosti najveći dio budžeta ulaže u istraži-i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu 382 vanja u javnom sektoru i izgradnju institucija, a izravno poticanje r&d ulaganja nalazi se u ingerenciji nizozemskog ministarstva gospo-darstva koje je razvilo niz mjera u tu svrhu čiji korisnik je i noord-brabant regija: usmjereni regionalnoj razini (peaks of the delta pro-grami); programi koji potiču specifičnu ciljnu grupu (technopartner programme), programi za podršku specifične tehnološke domene (npr . ict), opći set alata za financijsku potporu poje-dinim sme-ima. top 30 eu regija (nuts 3) prema broju epo patentnih prijava, 2007 23 ; (ukupan broj i udio prijava visoko-tehnoloških patenata) zaključak 5. premda na nacionalnoj razini ne mora postojati koordinacija i usklađenost nadležnih ministar-stava u okviru r&d-a, čimbenici na regionalnoj razini mogu to kompen-zirati i snažno utjecati na formiranje inovativne kulture u regiji. važno je da postoji jak i sinergijski networ-king tvrtki koje su okupljene oko jedne „matične“ tvrtke, te koje mogu koristiti različite raspoložive državne instrumente za poticanje ulaganja u r&d. smjernica 5. potrebno je napraviti analizu jakih, izvozno orijentira-nih tvrtki po regijama i procijeniti koje su razvojne mogućnosti za te tvrtke da, uz državnu potporu, mogu provesti restrukturiranje i modernizaciju poslovanja uz pot-poru inovacija. to je jedan od prvih koraka za definiranje regionalne inovacijske politike koju je potrebno provesti. također , je pored potpo-re postojećim tvrtkama, potrebno pružiti potporu za jačanje kapaciteta za kreiranje start-up tvrtki u high-te-ch području u okviru poduzetničkih inkubatora (uključujući i sveučilišta) i tehnoloških parkova. ovdje se može govoriti i o kreiranju klastera, ali se ne bi se trebalo ograničiti tim pojmom, jer je prema dosadašnjim iskustvima, u nas pojam klastera definiran sku-pom tvrtki koje se bave sličnom djelatnošću, a ne tvrtkama koje ostvaruju sinergijski efekt duž cijelog vrijednosnog lanca kao što je to često slučaj kod primjera dobrih praksi u inozemstvu (primjerice marketing, logistika, prodaja i dr .). 23 eurostat, 2012, str 92; izvor: eurostat (online podatkovni kod: pat_ep_rtot i pat_ep_rtec) top 30 eu regija (nuts 3) prema broju epo patentnih prijava, 2007; (ukupan broj i udio prijava visoko-tehnoloških patenata)383 i novacijama do konkurentnosti i do k 3 rd conference “competitiveness through innovation”: national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu sektorske inovacijske strategije pokazale su se ključnim za industrijsko vodstvo zemalja u pojedinim sektorima. neovisno o kojem sek-toru se radi, sektorske strategije se odnose na: „veći broj sustava koji pored tvrtki u toj indu-striji, njihovih dobavljača i klijenata, uključuju i specijalizirano tržište radne snage, edukacijske institucije, specijalizirane financijske posrednike, profesionalna i industrijska udruženja, bliske veze s određenim sveučilišnim odjelima i škola-ma (r&d), specijalizirana tijela za pravnu regula-tivu u sektoru i druga zakonska tijela oformljena za taj sektor industrije uz programe poticaja (potpore) od strane države“ (carlsson, 1989, 1997; prema mowery, 1999). mowery i surad-nici (1999), je u svojoj knjizi „izvori industrijskog vodstva: istraživanje sedam industrija utvrdio da se taj princip razvoja vodstva može primijeniti na razvoj industrije računala – softver i hardver , poluvodiča, strojeva, kemikalija, medicinske opreme i farmaceutike bez izuzetka. razlika između regionalne politike i sektorske politike je u tome što su regionalne politike prostorno ograničene dok se sektorske politi-ke, uglavnom, odnose na nacionalnu razinu. zaključak 6. sektorske inovacijske strategije od presudnog su značaja za preuzimanje industrij-skog vodstva pojedine zemlje na globalnom tr-žištu. sektorske inovacijske strategije definiraju se na nacionalnoj razini (ili transnacionalnoj npr . eu) i preporučljivo je da se komplemen-tarno usklađuju s regionalnim inovacijskim strategijama. smjernica 6. sektorske inovacijske strategije trebaju biti sastavni dio nacionalne inovacijske strategije i nove industrijske politike. potrebno ih je kreirati uz obraćanje pažnje na prioritiza-ciju sektora definiranih industrijskom politi-kom, te inicijalni input o „pametnim specijali-zacijama“ na regionalnoj razini. jedan od važnih faktora uspješnosti u primjeni nacionalne strategije inovacija rh 2013-2020 je i kvalitetna koordinacija na nacionalnoj-regionalnoj-sektorskoj razini kad je u pitanju inovacijska politika. neki od ostalih primjera dobrih praksi u po-dručju upravljanja inovacijama su: neprofitne udruge kao savjetodavne platforme za eksper-tna znanja iz područja inovacija za kreatore inovacijske politike u državnoj upravi (engle-ska), izrada strateškog plana (eng. road map) istraživačke infrastrukture na temelju ključnih istraživačkih prioriteta ključnih za pokretanje/ održavanje blagostanja zemlje (australija) te izrada državnih sektorskih inovacijskih strategi-ja u području novih tehnologija (norveška). rezime smjernica: smjernica 1. hrvatska rast konkurentnosti 24 mora temeljiti na razvoju i usvajanju inovacija i inovativnosti. smjernica 2. hrvatska treba temeljiti svoju konkurentsku prednost i razvoj nove industrij-ske politike na povećanju dodane vrijednosti postojećih industrija, razvoju novih industrija s visokim udjelom tehnologija te razvoju novih i poboljšanju postojećih gotovih proizvoda. smjernica 3. hrvatska treba na razini nacio-nalnog prioriteta postaviti ulaganje u znanost i istraživanje, ali uz jasnije postavljanje ulagačkih prioriteta u znanost. baza za razvoj znanosti i gospodarstva trebaju biti „pametne specijali-zacije“ smjernica 4. preduvjet uspješne primjene nacionalne strategije inovacija je posvećenost vlade stvaranju inovativnog društva i države koje će se temeljiti na inovativnim proizvo-dima, tvrtkama, pojedincima i zajednicama, organizacijskim sustavima i kulturi. smjernica 5. potrebno je definirati regionalnu inovacijsku politiku te provesti analizu jakih, izvozno orijentiranih tvrtki po regijama i pružiti potporu kreiranju start-up tvrtki u high-tech području u okviru poduzetničkih inkubatora (uključujući i sveučilišta) i tehnoloških parkova. smjernica 6. sektorske inovacijske strategije trebaju biti sastavni dio nacionalne inovacij-ske strategije i nove industrijske politike uz prioritizaciju sektora definiranih industrijskom politikom, te inicijalni input o „pametnim specijalizacijama“ na regionalnoj razini. važna je i kvalitetna koordinacija na nacionalnoj-24 ovdje se podrazumijeva da se to odnosi i na razvoj gospodarstva i industrije (industrija se definira kao proizvodnja roba i usluga).i novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. izdvojeni pristupi i prakse upravljanja inovacijama u svijetu 384 regionalnoj-sektorskoj razini kad je u pitanju inovacijska politika. zaključak premda hrvatska nije na počecima upravljanja inovacijama i prešla je velik dio puta prema društvu znanja, predstoje joj brojni izazovi za čije će prevladavanje biti potrebno primijeniti nove pristupe, metode i politike. pri tome se može koristiti potpora komparativne inovacij-ske politike koja se bavi usporedbom strategija, aktivnosti i mjera u području inovacija između zemalja na kvantitativnoj i kvalitativnoj razini u svrhu unaprijeđivanja teorijskog razumijevanja i praktične primjene inovacija. u metodološkom pogledu, kod komparativne analize zemalja, najčešće se koristi uspore-đivanje kvantitativnih indikatora za inovacije kao što su ulaganje u istraživanje i razvoj, broj istraživača na tisuću stanovnika, udio visokih tehnogija u izvozu i sl. rjeđe se koriste kvalita-tivne usporedbe najboljih praksi u pojedinim zemljama jer one zahtjevaju drugačiji pristup. zbog različitih ekonomskih prilika i stupnjeva razvoja praksu koja je u jednoj zemlji uspješno primijenjena nije uvijek moguće na isti način i u istom opsegu primijeniti i u drugoj zemlji, a također se i rezultati implementacije mogu se razlikovati ovisno o mogućnostima. unatoč tomu, iskustva drugih zemalja pružaju kaleidoskop mogućnosti koje državnoj upravi mogu pružiti kvalitetan izvor znanja i ideja za kreiranje buduće nacionalne inovacijske plat-forme čiji će nacrt biti dat dokumentom „naci-onalna strategija inovacija u rh 2013-2020“ . literatura • mowery, d. c., i nelson, r. r. (ur .). (1999). sources of industrial leadership: studies of seven industries. new york: cambridge uni-versity press. • european commission (2012). innovation union scoreboard 2011. belgium: european commission. • eu regional policy (2012). guide to research and innovation strategies for smart speciali-sation (ris 3). european commission. • oecd directorate for science, technology and industry (2008). oecd science, techno-logy and industry scoreboard 2008.. paris: oecd. • oecd directorate for science, technology and industry (2011). oecd science, technolo-gy and industry scoreboard 2011: innovation and growth in knowledge economies 2011. paris: oecd. • oecd directorate for science, technology and industry (2011). sti scoreboard 2003, annex 1. classification of manufacturing industries based on technology. paris: oecd, economic analysis and statistics division, 7 july, 2011. • rené wintjes (2007). monitoring and anal-ysis of policies and public financing instru-ments conducive to higher levels of r&d investments: the “policy mix” project. case study of noord brabant. maastricht: maastri-cht university. • seker , murat (2011). estimating the impact of r&d and innovation in croatia. backgro-und paper prepared for the „croatia policy notes for incoming government” . world bank, 2012 (ew-p127664-esw-bb). • world bank (2012). implementation comple-tion and results report (ibrd-73200) on the science and technology project. world bank 2012. • world economic forum. the global compe-titiveness report 2011-2012 (2011). geneva, switzerland: world economic forum. • lejour a., verweij g. i ter weel b. (2008). the economic effects of the lisbon targets: the case of croatia. background paper for the report n.o 48879 croatia’s eu convergen-ce report: reaching and sustaining higher rates of economic growth. (footnotes) 1 world economic forum, 2011, str . 15711. međunarodna izložba inovacija 30. 9. - 3. 10. 2013. zagreb, hrvatskai novacijama do konkurentnosti i do k 3. konferencija „inovacijama do konkurentnosti“: nacionalna strategija inovacija rh 2013. – 2020. nacionalna strategija inovacija u rh 2013–2020: prikaz projekta i moguće implikacije 386 i novacijama do konkurentnosti i dok i dok 3. konferencija s meðunarodnim sudjelovanjem inovacijama do konkurentnosti nacionalna strategija inovacija republike hrvatske 2013.–2020. 11. i 12. listopada 2012., zagreb, hrvatska 3 rd conference with international participants competitiveness through innovation national innovation strategy of the republic of croatia 2013-2020 october 11-12, 2012, , zagreb, croatia zbornik radova www.inovatorstvo.com www.hztk.hr