Page 5 - Pax-5
P. 5
PAX
On nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
Ps 100, 3
Krist Božji” (1 Kor 3, 23). Time je objašnjen način je njihov poziv. Pozivam vas da slušate i slijedite
na koji pripadamo Bogu: kroz jedinstveni i osobni Isusa i da dopustite da vas iznutra preobraze
odnos s Isusom, koji nam je dan krštenjem od samog njegove riječi koje “duh su i život su” (Iv 6, 63).
početka našeg preporođenja na novi život. Krist Marija, Isusova i naša majka, ponavlja također
je, dakle, taj koji nas stalno poziva svojom riječju, nama: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2, 5). Bit
da bismo se pouzdali u Njega, ljubeći ga “iz svega će vam od velike koristi uključiti se s pouzdanjem
srca, iz svega razuma i iz sve snage” (Mk 12, 33). u zajednički hod neke zajednice koji je kadar
Zato svaki poziv, premda su putovi različiti, uvijek osloboditi u vama i oko vas najbolje energije.
zahtijeva izlazak iz sebe kako bismo u središte Poziv je plod koji dozrijeva na dobro obrađivanoj
vlastitog života stavili Krista i njegovo evanđelje. I u njivi uzajamne ljubavi koja se pretvara u uzajamno
bračnom životu i u različitim oblicima redovničkoga služenje, u kontekstu autentičnog crkvenog života.
posvećenja, kao i u svećeničkom životu, treba Nijedan se poziv ne rađa ili živi sam za sebe. Poziv
prevladati načine razmišljanja i ponašanja koji nisu se rađa iz Božjeg srca i niče u dobrom tlu vjerničkog
u skladu s Božjom voljom. To je, dakle, “izlazak koji naroda, u iskustvu bratske ljubavi. Nije li Isus
nas vodi na put klanjanja Gospodinu i služenju njemu rekao: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
u našoj braći i sestrama” (Obraćanje članovima ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13, 35)?
Međunarodne unije generalnih poglavara, 8.
svibnja 2013.). Svi smo zato pozvani klanjati se Kristu 4. Draga braćo i sestre, živjeti to “visoko mjerilo
u našim srcima (1 Pt 3, 15), kako bi dopustili da ih redovitoga kršćanskog života” (usp. Ivan Pavao II.,
zahvati svojom milošću sadržanoj u sjemenu riječi, Apost. pismo Novo millennio ineunte. Ulaskom u
koje mora rasti u nama i pretvoriti se u konkretno novo tisućljeće, 31) znači pokatkad ići protiv struje
služenje našim bližnjima. Ne smijemo se bojati: Bog i nailaziti na svom putu na prepreke, izvan nas i u
s velikom ljubavlju i spretno prati djelo svojih ruku, nama samima. Sâm Isus nas opominje: dobro sjeme
u svakoj životnoj dobi. On nas nikada ne napušta! Božje riječi često otme Zli, zapriječe nevolje, uguše
Stalo mu je do ostvarenja njegova nauma o nama brige i zavodljivosti svijeta (usp. Mt 13, 19-22). Sve
i namjerava to ostvariti uz naš pristanak i suradnju. bi nas te teškoće mogle obeshrabriti i navesti da se
priklonimo naizgled udobnijim putovima. Ali prava
3. I danas Isus živi i kroči kroz stvarnosti našeg radost pozvanih sastoji se u vjeri i iskustvu da je on,
svakodnevnog života da se približi svima, počevši Gospodin, vjeran. A s Njim možemo hoditi putom
od posljednjih, da nas ozdravi od naših slabosti života, biti učenici i svjedoci Božje ljubavi, otvoriti
i bolesti. Obraćam se sada onima koji su spremni srce za velike ideale, za velike stvari. “Gospodin
čuti Kristov glas koji odzvanja u Crkvi i shvatiti koji nije izabrao nas kršćane za male stvari; uvijek
5
On nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
Ps 100, 3
Krist Božji” (1 Kor 3, 23). Time je objašnjen način je njihov poziv. Pozivam vas da slušate i slijedite
na koji pripadamo Bogu: kroz jedinstveni i osobni Isusa i da dopustite da vas iznutra preobraze
odnos s Isusom, koji nam je dan krštenjem od samog njegove riječi koje “duh su i život su” (Iv 6, 63).
početka našeg preporođenja na novi život. Krist Marija, Isusova i naša majka, ponavlja također
je, dakle, taj koji nas stalno poziva svojom riječju, nama: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2, 5). Bit
da bismo se pouzdali u Njega, ljubeći ga “iz svega će vam od velike koristi uključiti se s pouzdanjem
srca, iz svega razuma i iz sve snage” (Mk 12, 33). u zajednički hod neke zajednice koji je kadar
Zato svaki poziv, premda su putovi različiti, uvijek osloboditi u vama i oko vas najbolje energije.
zahtijeva izlazak iz sebe kako bismo u središte Poziv je plod koji dozrijeva na dobro obrađivanoj
vlastitog života stavili Krista i njegovo evanđelje. I u njivi uzajamne ljubavi koja se pretvara u uzajamno
bračnom životu i u različitim oblicima redovničkoga služenje, u kontekstu autentičnog crkvenog života.
posvećenja, kao i u svećeničkom životu, treba Nijedan se poziv ne rađa ili živi sam za sebe. Poziv
prevladati načine razmišljanja i ponašanja koji nisu se rađa iz Božjeg srca i niče u dobrom tlu vjerničkog
u skladu s Božjom voljom. To je, dakle, “izlazak koji naroda, u iskustvu bratske ljubavi. Nije li Isus
nas vodi na put klanjanja Gospodinu i služenju njemu rekao: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
u našoj braći i sestrama” (Obraćanje članovima ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13, 35)?
Međunarodne unije generalnih poglavara, 8.
svibnja 2013.). Svi smo zato pozvani klanjati se Kristu 4. Draga braćo i sestre, živjeti to “visoko mjerilo
u našim srcima (1 Pt 3, 15), kako bi dopustili da ih redovitoga kršćanskog života” (usp. Ivan Pavao II.,
zahvati svojom milošću sadržanoj u sjemenu riječi, Apost. pismo Novo millennio ineunte. Ulaskom u
koje mora rasti u nama i pretvoriti se u konkretno novo tisućljeće, 31) znači pokatkad ići protiv struje
služenje našim bližnjima. Ne smijemo se bojati: Bog i nailaziti na svom putu na prepreke, izvan nas i u
s velikom ljubavlju i spretno prati djelo svojih ruku, nama samima. Sâm Isus nas opominje: dobro sjeme
u svakoj životnoj dobi. On nas nikada ne napušta! Božje riječi često otme Zli, zapriječe nevolje, uguše
Stalo mu je do ostvarenja njegova nauma o nama brige i zavodljivosti svijeta (usp. Mt 13, 19-22). Sve
i namjerava to ostvariti uz naš pristanak i suradnju. bi nas te teškoće mogle obeshrabriti i navesti da se
priklonimo naizgled udobnijim putovima. Ali prava
3. I danas Isus živi i kroči kroz stvarnosti našeg radost pozvanih sastoji se u vjeri i iskustvu da je on,
svakodnevnog života da se približi svima, počevši Gospodin, vjeran. A s Njim možemo hoditi putom
od posljednjih, da nas ozdravi od naših slabosti života, biti učenici i svjedoci Božje ljubavi, otvoriti
i bolesti. Obraćam se sada onima koji su spremni srce za velike ideale, za velike stvari. “Gospodin
čuti Kristov glas koji odzvanja u Crkvi i shvatiti koji nije izabrao nas kršćane za male stvari; uvijek
5
