Page 43 - LOVORKO- broj 14 - prosinac 2015
P. 43
s a l z b u r g
Na glavnom gradskom trgu stajali su
fijakeri. Svi smo odmah potrčali prema
konjima. Najljepši su mi bili konji iz
Bavarske. Mogla bih cijelo vrijeme biti
tamo da kočijaš nije dobio poziv za
vožnju pa je otišao.
Dok sam se u Mozartovoj rodnoj kući
čudila gledajući originalne Mozartove
rukopise, prišla mi je prijateljica i rekla da
su se Mozartova majka i kćer zvale Ana
Maria, kao i ja. U Mozartovoj rodnoj kući
vidjeli smo još puno stvari iz Mozartovog
života poput njegove odjeće i portreta
njegove obitelji. Profesorica Zaimović se
razočarala što nismo mogli vidjeti kola i
Mozartovu kolijevku koji su joj se najviše
svidjeli prilikom njenog zadnjeg posjeta
Mozartovoj rodnoj kući. U rudniku soli
Na putu prema našem zadnjem odredištu u Salzburgu, palači
Mirabell prolazili smo kroz grad. Tada sam vidjela ljubavne lokote gdje su pronašli ostatke rudara. Kada sam
na mostu na Salzghi koji su se prodavali na svakom uglu i čini mi ugledala rekonstrukciju mumije, uplašila sam
se jedino mjesto u Salzburgu u kojemu su bili grafiti. Većina ljudi se više nego kad sam vidjela pravu mumiju u
koje sam srela gledala je u pod i imala tužan izraz lica. Možda zbog Arheološkom muzeju. Na kraju razgledavanja
kišnog i oblačnog dana. Na ulazu u park palače Mirabell dočekao svi posjetitelji su dobili bočicu soli i krenuli smo
nas je svirač harfe, koji je, osim što je svirao i prodavao svoj nedavno prema izlazu.
izdan CD. Nekoliko minuta divila sam se ljepoti i uređenosti parka pa
nisam ni primijetila kako je vrijeme brzo proletjelo i već smo morali Po nas je, kao i na dolasku, došao vlakić. Ovaj
krenuti na ručak u palaču Hellbrunn. Na izlasku iz parka vodič nam je je put, umjesto prijatelja iz škole, iza mene
skrenuo pozornost na pogled na dvorac i katedralu. sjedila jedna Amerikanka. Jako se bojala da
Nakon ukusnog ručka u Hellbrunnu krenuli smo u rudnik soli u će pasti pa se grčevito držala za mene i svaki
put kada bi vlakić poskakivao na tračnicama,
Halleinu. Hallein je 7 kilometara udaljen od Salzburga i nekada ona bi se stresla, a time i mene pomakla prema
je bio vrlo važno središte jer, kako nam je vodič ispričao, većina rubu sjedala. Zbog toga sam tri puta mislila da
nekadašnjeg stanovništva radila je u rudniku soli. Na putu prema ću pasti iz jurećeg vlakića, ali joj nisam ništa
rudniku prvi sam put vidjela stado ovaca na pašnjaku. Kada smo ušli govorila kako se ne bi loše osjećala. Ipak sam
u zgradu iznad rudnika, morala sam obući odijelo koje se sastojalo nekako „izgurala“ do kraja.
od deblje bijele košulje i smeđih hlača. Hlače su mi bile prekratke, a
košulja preduga. Izgledala sam kao Charlie Chaplin. Kada smo izašli, otišli smo u suvenirnicu.
Zaboravila sam na izgled čim sam ušla u rudnik. Po nas je došao Među obiljem predmeta izabrala sam prsten
raspoloženja koji od tada svaki dan nosim kako
vlakić koji nas je, kao što nam je rekao naš vodič u rudniku, Herr bi me podsjećao na posjet Salzburgu. Nažalost,
Baumann, trebao odvesti do prostorije u kojoj smo pogledali prvi dio sve što je lijepo kratko traje. Morali smo se vratiti
filma. Kada je vodič rekao da je dio rudnika u Njemačkoj, zanimalo u Zagreb.
me kako će izgledati taj dio, hoće li biti drugačiji. Kada smo stigli do
granice, vjerujem da ne bih ni primijetila da smo u Njemačkoj da nas Na povratku nas je još uvijek pratila kiša. U
Herr Baumann nije upozorio na to i da nije bilo velike table na kojoj je autobusu sam razmišljala o tome kako je
pisalo „Staatsgrenze“ ili državna granica. Salzburg prekrasan grad, ali ako bih morala
Na Njemačkoj strani rudnika nalazilo se slano jezero duboko pola, a uspoređivati Austrijance i Hrvate, rekla bih da
većina Austrijanaca izričito zahtijeva govorenje
široko 70 metara na čiju drugu stranu nas je prevezao brod. Jezero je njemačkim jezikom i da su previše poslovni
bilo prekrasno. Bistro, plitko, plavkasto… Htjela sam ga fotografirati, što sam primijetila prilikom posjeta većini
ali nisam mogla zbog mraka. Sve što se vidjelo na slici bila su svjetla suvenirnica. Pokušavala sam zamisliti kako
koja su se gasila i palila uz glazbu. bi bilo živjeti u Salzburgu, ali nikako nisam
Poslije slanog jezera, u parovima smo se spuštali vrlo uskim uspijevala. Možda zato što živim u drugačijoj
toboganom, a i saznali smo da je u rudniku prirodan dotok zraka sredini. No, doma sam se vratila s nezaboravnim
cijele godine. Kada smo se vratili u austrijski dio rudnika, pogledali doživljajima i pozitivnim iskustvima. Da bi se
smo drugi dio filma koji je govorio o nekadašnjoj važnosti soli za vidjelo i doživjelo nešto lijepo, stvarno ne treba
grad Salzburg i okolicu. Vodič nam je pričao o rudaru kojega je ići daleko.
zatrpala sol, a većina posjetitelja je odmah otišla do udubine u stijeni Ana Maria Milić, 7. b
42 43
lovorko 2015 42-68.indd 43 1.2.2016. 20:31:06
Na glavnom gradskom trgu stajali su
fijakeri. Svi smo odmah potrčali prema
konjima. Najljepši su mi bili konji iz
Bavarske. Mogla bih cijelo vrijeme biti
tamo da kočijaš nije dobio poziv za
vožnju pa je otišao.
Dok sam se u Mozartovoj rodnoj kući
čudila gledajući originalne Mozartove
rukopise, prišla mi je prijateljica i rekla da
su se Mozartova majka i kćer zvale Ana
Maria, kao i ja. U Mozartovoj rodnoj kući
vidjeli smo još puno stvari iz Mozartovog
života poput njegove odjeće i portreta
njegove obitelji. Profesorica Zaimović se
razočarala što nismo mogli vidjeti kola i
Mozartovu kolijevku koji su joj se najviše
svidjeli prilikom njenog zadnjeg posjeta
Mozartovoj rodnoj kući. U rudniku soli
Na putu prema našem zadnjem odredištu u Salzburgu, palači
Mirabell prolazili smo kroz grad. Tada sam vidjela ljubavne lokote gdje su pronašli ostatke rudara. Kada sam
na mostu na Salzghi koji su se prodavali na svakom uglu i čini mi ugledala rekonstrukciju mumije, uplašila sam
se jedino mjesto u Salzburgu u kojemu su bili grafiti. Većina ljudi se više nego kad sam vidjela pravu mumiju u
koje sam srela gledala je u pod i imala tužan izraz lica. Možda zbog Arheološkom muzeju. Na kraju razgledavanja
kišnog i oblačnog dana. Na ulazu u park palače Mirabell dočekao svi posjetitelji su dobili bočicu soli i krenuli smo
nas je svirač harfe, koji je, osim što je svirao i prodavao svoj nedavno prema izlazu.
izdan CD. Nekoliko minuta divila sam se ljepoti i uređenosti parka pa
nisam ni primijetila kako je vrijeme brzo proletjelo i već smo morali Po nas je, kao i na dolasku, došao vlakić. Ovaj
krenuti na ručak u palaču Hellbrunn. Na izlasku iz parka vodič nam je je put, umjesto prijatelja iz škole, iza mene
skrenuo pozornost na pogled na dvorac i katedralu. sjedila jedna Amerikanka. Jako se bojala da
Nakon ukusnog ručka u Hellbrunnu krenuli smo u rudnik soli u će pasti pa se grčevito držala za mene i svaki
put kada bi vlakić poskakivao na tračnicama,
Halleinu. Hallein je 7 kilometara udaljen od Salzburga i nekada ona bi se stresla, a time i mene pomakla prema
je bio vrlo važno središte jer, kako nam je vodič ispričao, većina rubu sjedala. Zbog toga sam tri puta mislila da
nekadašnjeg stanovništva radila je u rudniku soli. Na putu prema ću pasti iz jurećeg vlakića, ali joj nisam ništa
rudniku prvi sam put vidjela stado ovaca na pašnjaku. Kada smo ušli govorila kako se ne bi loše osjećala. Ipak sam
u zgradu iznad rudnika, morala sam obući odijelo koje se sastojalo nekako „izgurala“ do kraja.
od deblje bijele košulje i smeđih hlača. Hlače su mi bile prekratke, a
košulja preduga. Izgledala sam kao Charlie Chaplin. Kada smo izašli, otišli smo u suvenirnicu.
Zaboravila sam na izgled čim sam ušla u rudnik. Po nas je došao Među obiljem predmeta izabrala sam prsten
raspoloženja koji od tada svaki dan nosim kako
vlakić koji nas je, kao što nam je rekao naš vodič u rudniku, Herr bi me podsjećao na posjet Salzburgu. Nažalost,
Baumann, trebao odvesti do prostorije u kojoj smo pogledali prvi dio sve što je lijepo kratko traje. Morali smo se vratiti
filma. Kada je vodič rekao da je dio rudnika u Njemačkoj, zanimalo u Zagreb.
me kako će izgledati taj dio, hoće li biti drugačiji. Kada smo stigli do
granice, vjerujem da ne bih ni primijetila da smo u Njemačkoj da nas Na povratku nas je još uvijek pratila kiša. U
Herr Baumann nije upozorio na to i da nije bilo velike table na kojoj je autobusu sam razmišljala o tome kako je
pisalo „Staatsgrenze“ ili državna granica. Salzburg prekrasan grad, ali ako bih morala
Na Njemačkoj strani rudnika nalazilo se slano jezero duboko pola, a uspoređivati Austrijance i Hrvate, rekla bih da
većina Austrijanaca izričito zahtijeva govorenje
široko 70 metara na čiju drugu stranu nas je prevezao brod. Jezero je njemačkim jezikom i da su previše poslovni
bilo prekrasno. Bistro, plitko, plavkasto… Htjela sam ga fotografirati, što sam primijetila prilikom posjeta većini
ali nisam mogla zbog mraka. Sve što se vidjelo na slici bila su svjetla suvenirnica. Pokušavala sam zamisliti kako
koja su se gasila i palila uz glazbu. bi bilo živjeti u Salzburgu, ali nikako nisam
Poslije slanog jezera, u parovima smo se spuštali vrlo uskim uspijevala. Možda zato što živim u drugačijoj
toboganom, a i saznali smo da je u rudniku prirodan dotok zraka sredini. No, doma sam se vratila s nezaboravnim
cijele godine. Kada smo se vratili u austrijski dio rudnika, pogledali doživljajima i pozitivnim iskustvima. Da bi se
smo drugi dio filma koji je govorio o nekadašnjoj važnosti soli za vidjelo i doživjelo nešto lijepo, stvarno ne treba
grad Salzburg i okolicu. Vodič nam je pričao o rudaru kojega je ići daleko.
zatrpala sol, a većina posjetitelja je odmah otišla do udubine u stijeni Ana Maria Milić, 7. b
42 43
lovorko 2015 42-68.indd 43 1.2.2016. 20:31:06
