Page 61 - LOVORKO- broj 14 - prosinac 2015
P. 61
l i t e r a r n i r a d o v i
Maleno mjesto srca moga
U mom srcu najviše mjesta zauzima grad iz kojeg kojih miriše cijela ulica. Zimske praznike ću provesti u
dolazim, Imotski. Bila zima ili ljeto volim otići u taj maleni, svom gradu. Ne mogu zamisliti da Božić provedem u
kameni grad, prolaziti ulicama i družiti se s prijateljima. Zagrebu. Najviše volim otići s prijateljima na polnoćku u
Tamo je moje srce na mjestu. Imotski u crkvu sv. Franje Asiškog i tamo pjevati božićne
U tom se gradu osjećam sigurno i ispunjeno. Volim pjesme. Zapravo svako mjesto u tom malenom gradu
volim na svoj način. Jedino me rastužuje što grad svake
sjesti na Trg Tina Ujevića i promatrati kamene kuće godine postaje sve pustiji i pustiji. Ljudi stalno odlaze u
ukrašene cvijećem na prozorima. Svaka kuća ima svoju potrazi za poslom i boljim životom.
priču koju mi je baka pričala. Prekrasne uspomene me
vežu i za Modro i Crveno jezero. Mislim da bez svoje Svaki puta kad dođem, sjetim se starih uspomena i rado
bake, s kojom sam u Imotskom živjela jedno vrijeme, stvaram nove. Volim svoj grad i ljude u njemu. Nadam se
ne bih imala takve osjećaje prema gradu i ljudima. Ljudi da će i moja djeca voljeti to maleno mjesto puno ljubavi
koji žive tamo uvijek su nasmijani i veseli, iako im nije i da će se Imoćani jednog dana zauvijek vratiti u svoj
lako zarađivati za život u dijaspori. Za Imotski me vežu grad.
i mirisi i okusi, kao npr. okus i miris bakinih kolača od Iva Šalinović, 8. a
Trebamo li se BOJATI BUDUĆNOSTI?
Trebamo li se bojati budućnosti? Zašto ljudi biraju lakši put? Dva su i previše. Novac postaje ovisnost.
Pitanje današnjice na koje je teško odgovora. Prvi je lijenost i komocija. Ovisnici o novcu su oni koji imaju
odgovoriti. Mnogi moji prijatelji, pa i ja, ponekad dovoljno za život, no i dalje žele više,
Terorizam, ratovi, potresi, erupcije jednostavno odustanu od rada žele bogatstvo. Zbog te ovisnosti,
ljudi uništavaju svijet. Razni prodavači
vulkana, poplave, požari, ekološke (učenja) ili ga nikada i ne započnu. ilegalnih stvari koji prodaju oružje,
katastrofe … puno je razloga Velik broj ljudi po raznim društvenim drogu…uništavaju sebe, svoju obitelj,
zbog kojih bismo se trebali bojati mrežama piše o očuvanju okoliša ili svoju budućnost ...
budućnosti. pripovijedaju o tome, no kada treba
Ali zašto? odnijeti stare novine do spremnika Trebamo li se bojati budućnosti?
za papir malo dalje niz ulicu, radije
Budućnost svijeta bit će onakva kavom ga bace u običan spremnik za Ne trebamo se bojati budućnosti,
već ljudi koji je uništavaju. Budućnost
je napravimo i sami sebi pripremimo. smeće ispred svoje zgrade. Kada je osuđena na propast sve dok
Nabrojane nesreće zbog kojih bismo djeca kupe gazirano piće na kiosku, bezobzirni ljudi hodaju Zemljom.
se trebali bojati budućnosti, većinu, praznu plastičnu bocu najčešće bace
možemo spriječiti. sa strane na travu jer nemaju volje Što možemo učiniti?
Stalno govorimo kako bismo trebali odnijeti je do spremnika za plastiku. Sve što možemo učiniti tiče se
spasiti Zemlju i osigurati budućnost Drugi odgovor je novac i sebičnost. pojedinca. Promjena svijeta počinje
našoj djeci koja će nastaviti živjeti na Novac je korijen zla. Ne možemo bez od pojedinca. Ja ću nastaviti živjeti
njoj, da bismo trebali spriječiti ratove, njega, ali svejedno, uništava ovaj svoj život kao i do sada. Svjesno,
živjeti u miru i u skladu s prirodom, svijet. Ljudi koriste nevolje drugih, savjesno, moralno, nesebično i
čuvati okoliš… njihovu tugu i bol, njihovu muku da obzirno prema sebi i drugima.
No, ljudi kroz život odabiru lakši put bi zaradili novac. Novac je potreban Ne brinem o budućnosti jer živim u
koji se, u većini slučajeva, protivi za život. Moramo ga imati. No, koliko sadašnjosti. Brinut ću se o njoj kada
zamisli savršenog svijeta i održive novaca? U svemu postoji umjerenost, ona dođe.
budućnosti Zemlje. granica, tanka linija između dovoljno Fran Jure Šipuš, 7. b
60 61
lovorko 2015 42-68.indd 61 1.2.2016. 20:32:12
Maleno mjesto srca moga
U mom srcu najviše mjesta zauzima grad iz kojeg kojih miriše cijela ulica. Zimske praznike ću provesti u
dolazim, Imotski. Bila zima ili ljeto volim otići u taj maleni, svom gradu. Ne mogu zamisliti da Božić provedem u
kameni grad, prolaziti ulicama i družiti se s prijateljima. Zagrebu. Najviše volim otići s prijateljima na polnoćku u
Tamo je moje srce na mjestu. Imotski u crkvu sv. Franje Asiškog i tamo pjevati božićne
U tom se gradu osjećam sigurno i ispunjeno. Volim pjesme. Zapravo svako mjesto u tom malenom gradu
volim na svoj način. Jedino me rastužuje što grad svake
sjesti na Trg Tina Ujevića i promatrati kamene kuće godine postaje sve pustiji i pustiji. Ljudi stalno odlaze u
ukrašene cvijećem na prozorima. Svaka kuća ima svoju potrazi za poslom i boljim životom.
priču koju mi je baka pričala. Prekrasne uspomene me
vežu i za Modro i Crveno jezero. Mislim da bez svoje Svaki puta kad dođem, sjetim se starih uspomena i rado
bake, s kojom sam u Imotskom živjela jedno vrijeme, stvaram nove. Volim svoj grad i ljude u njemu. Nadam se
ne bih imala takve osjećaje prema gradu i ljudima. Ljudi da će i moja djeca voljeti to maleno mjesto puno ljubavi
koji žive tamo uvijek su nasmijani i veseli, iako im nije i da će se Imoćani jednog dana zauvijek vratiti u svoj
lako zarađivati za život u dijaspori. Za Imotski me vežu grad.
i mirisi i okusi, kao npr. okus i miris bakinih kolača od Iva Šalinović, 8. a
Trebamo li se BOJATI BUDUĆNOSTI?
Trebamo li se bojati budućnosti? Zašto ljudi biraju lakši put? Dva su i previše. Novac postaje ovisnost.
Pitanje današnjice na koje je teško odgovora. Prvi je lijenost i komocija. Ovisnici o novcu su oni koji imaju
odgovoriti. Mnogi moji prijatelji, pa i ja, ponekad dovoljno za život, no i dalje žele više,
Terorizam, ratovi, potresi, erupcije jednostavno odustanu od rada žele bogatstvo. Zbog te ovisnosti,
ljudi uništavaju svijet. Razni prodavači
vulkana, poplave, požari, ekološke (učenja) ili ga nikada i ne započnu. ilegalnih stvari koji prodaju oružje,
katastrofe … puno je razloga Velik broj ljudi po raznim društvenim drogu…uništavaju sebe, svoju obitelj,
zbog kojih bismo se trebali bojati mrežama piše o očuvanju okoliša ili svoju budućnost ...
budućnosti. pripovijedaju o tome, no kada treba
Ali zašto? odnijeti stare novine do spremnika Trebamo li se bojati budućnosti?
za papir malo dalje niz ulicu, radije
Budućnost svijeta bit će onakva kavom ga bace u običan spremnik za Ne trebamo se bojati budućnosti,
već ljudi koji je uništavaju. Budućnost
je napravimo i sami sebi pripremimo. smeće ispred svoje zgrade. Kada je osuđena na propast sve dok
Nabrojane nesreće zbog kojih bismo djeca kupe gazirano piće na kiosku, bezobzirni ljudi hodaju Zemljom.
se trebali bojati budućnosti, većinu, praznu plastičnu bocu najčešće bace
možemo spriječiti. sa strane na travu jer nemaju volje Što možemo učiniti?
Stalno govorimo kako bismo trebali odnijeti je do spremnika za plastiku. Sve što možemo učiniti tiče se
spasiti Zemlju i osigurati budućnost Drugi odgovor je novac i sebičnost. pojedinca. Promjena svijeta počinje
našoj djeci koja će nastaviti živjeti na Novac je korijen zla. Ne možemo bez od pojedinca. Ja ću nastaviti živjeti
njoj, da bismo trebali spriječiti ratove, njega, ali svejedno, uništava ovaj svoj život kao i do sada. Svjesno,
živjeti u miru i u skladu s prirodom, svijet. Ljudi koriste nevolje drugih, savjesno, moralno, nesebično i
čuvati okoliš… njihovu tugu i bol, njihovu muku da obzirno prema sebi i drugima.
No, ljudi kroz život odabiru lakši put bi zaradili novac. Novac je potreban Ne brinem o budućnosti jer živim u
koji se, u većini slučajeva, protivi za život. Moramo ga imati. No, koliko sadašnjosti. Brinut ću se o njoj kada
zamisli savršenog svijeta i održive novaca? U svemu postoji umjerenost, ona dođe.
budućnosti Zemlje. granica, tanka linija između dovoljno Fran Jure Šipuš, 7. b
60 61
lovorko 2015 42-68.indd 61 1.2.2016. 20:32:12
