Page 19 - Lovorko09.pdf
P. 19
Dubrovnik
učenicima drugih škola. U istoj prostoriji bio je i
okrugli stol. Članovi povjerenstva rekli su nešto o
svakom časopisu. Pohvalili su naš intervju s Pavlom
Pavličićem i rekli da imamo odličnu naslovnicu.
Uručili su zahvalnice za mentore i priznanja za
glavne urednike. Nakon ručka organiziran je okrugli
stol za samostalne novinarske radove. Svaki je učenik
pročitao dio svog rada i odgovorio na postavljena
pitanja. I tu sam nešto naučila.
Ide bakica i padne joj nož…
Popodne sam se opet našla sa sestrom. Posjetile
smo tvrđavu Lovrijenac. Ispričala mi je priču kako je
izgrađena, o Mlečanima i Dubrovčanima. Navečer
smo Darija, Filipa, Iva i ja pogledale neke pojedinačne
nastupe i oko 23 sata se vratile u sobe. Bila je to večer
smijeha uz poznatu Ivinu priču o lutkici i Darijinu o
bakici s nožem. Spavale smo svega nekoliko sati pa
smo sljedeći dan bile neispavane i umorne.
Radionice
U utorak smo već u devet sati bili na radionici o
školskim listovima. Morali smo smisliti opremu
teksta o snijegu. Tekst je bio prilično dosadan i pun
podataka i nije bilo lako. Srećom smo mogli raditi u
grupama pa smo ipak nešto smislili. Pričali smo još
o internetu i informacijama koje možemo pronaći
na njemu. Odmah nakon radionice, u susjednoj
je dvorani bila novinarska savjetaonica na temu
intervju. Volim raditi intervjue pa će mi ono što
sam naučila biti korisno. Darija je zapisivala što su
Branka Primorac i Željka Horvat Vukelja govorile i
dopisivala se s Filipm, a Iva je nešto črčkala po papiru
pa je novinarka mislila da su cijelo vrijeme vrijedno
zapisivale i intervjuirala ih je za radio. Bwahaha, ja
nisam ništa pisala. Imali smo cijelo poslijepodne
slobodno pa sam se kao i prijašnjih dana išla naći sa
sestrom.
Završetak susreta bio je također svečan uz najbolje
pojedinačne nastupe.
Zadnji smo dan ustale nešto ranije zbog pakiranja.
Doručkovale smo kroasane s čokoladom (voditeljice
se nisu mogle načuditi kako djeca pored toliko
različitih jela odaberu samo pizzu ili pecivo; ne
znamo što im je tu čudno) pa ispraznile sobu. Bile
smo malo tužne što je kraj susreta.
Na povratku u Zagreb bilo je skroz ludo: pjevali smo,
pričali, zabavljali se. Nekoliko smo se puta zaustavili
na odmorištima. Nikome se nije spavalo. Razmijenili
smo brojeve mobitela i odlučili se dalje družiti. U
Zagrebu kasno naveče sun as dočekali roditelji.
Nadam se reprizi susreta.
Lucija Pukec, 7. b Fotogra* je su izbor iz programa dobrodošlice
19
učenicima drugih škola. U istoj prostoriji bio je i
okrugli stol. Članovi povjerenstva rekli su nešto o
svakom časopisu. Pohvalili su naš intervju s Pavlom
Pavličićem i rekli da imamo odličnu naslovnicu.
Uručili su zahvalnice za mentore i priznanja za
glavne urednike. Nakon ručka organiziran je okrugli
stol za samostalne novinarske radove. Svaki je učenik
pročitao dio svog rada i odgovorio na postavljena
pitanja. I tu sam nešto naučila.
Ide bakica i padne joj nož…
Popodne sam se opet našla sa sestrom. Posjetile
smo tvrđavu Lovrijenac. Ispričala mi je priču kako je
izgrađena, o Mlečanima i Dubrovčanima. Navečer
smo Darija, Filipa, Iva i ja pogledale neke pojedinačne
nastupe i oko 23 sata se vratile u sobe. Bila je to večer
smijeha uz poznatu Ivinu priču o lutkici i Darijinu o
bakici s nožem. Spavale smo svega nekoliko sati pa
smo sljedeći dan bile neispavane i umorne.
Radionice
U utorak smo već u devet sati bili na radionici o
školskim listovima. Morali smo smisliti opremu
teksta o snijegu. Tekst je bio prilično dosadan i pun
podataka i nije bilo lako. Srećom smo mogli raditi u
grupama pa smo ipak nešto smislili. Pričali smo još
o internetu i informacijama koje možemo pronaći
na njemu. Odmah nakon radionice, u susjednoj
je dvorani bila novinarska savjetaonica na temu
intervju. Volim raditi intervjue pa će mi ono što
sam naučila biti korisno. Darija je zapisivala što su
Branka Primorac i Željka Horvat Vukelja govorile i
dopisivala se s Filipm, a Iva je nešto črčkala po papiru
pa je novinarka mislila da su cijelo vrijeme vrijedno
zapisivale i intervjuirala ih je za radio. Bwahaha, ja
nisam ništa pisala. Imali smo cijelo poslijepodne
slobodno pa sam se kao i prijašnjih dana išla naći sa
sestrom.
Završetak susreta bio je također svečan uz najbolje
pojedinačne nastupe.
Zadnji smo dan ustale nešto ranije zbog pakiranja.
Doručkovale smo kroasane s čokoladom (voditeljice
se nisu mogle načuditi kako djeca pored toliko
različitih jela odaberu samo pizzu ili pecivo; ne
znamo što im je tu čudno) pa ispraznile sobu. Bile
smo malo tužne što je kraj susreta.
Na povratku u Zagreb bilo je skroz ludo: pjevali smo,
pričali, zabavljali se. Nekoliko smo se puta zaustavili
na odmorištima. Nikome se nije spavalo. Razmijenili
smo brojeve mobitela i odlučili se dalje družiti. U
Zagrebu kasno naveče sun as dočekali roditelji.
Nadam se reprizi susreta.
Lucija Pukec, 7. b Fotogra* je su izbor iz programa dobrodošlice
19
