Page 4 - Lovorko 2007-08.pdf
P. 4
Pustimo
Lovorko
tema broja osmišljeno djetinjstvo
djecu da
budu djeca
„Ako djeca ne dobiju priliku da
„Ako djeca ne dobiju priliku da Ali upravo je bolesno i kontraproduktivno sve svrstavati
sama steknu iskustvo, u vršnjaöko nasilje. Dosta toga što se naziva vršnjaökim
sama steknu iskustvo,
boje se svijeta oko sebe…“
boje se svijeta oko sebe…“ nasiljem je samo normalno djeöje odrastanje i djeci
moramo pustiti da neke situacije i odnose sami riješe.
To su ipak samo djeca.
Veôini se ljudi danas öini da djeca puno više znaju i Cijelo je društvo jako zabrinuto za zdravlje djece
da puno brže sazrijevaju. Istina je sasvim suprotna. To je i fiziöko i mentalno. vinjenica je da imamo sve više
osnovna teza nove knjige o odgoju engleskog pedagoga depresivne, anksiozne i nesretne djece.
Tima Gilla. Je li razlog tome restriktivno djetinjstvo i sveprisutna
Njegova knjiga „No Fear: Growing Up in a Risk Averse kontrola? Uzroci su ipak puno kompleksniji.
Society“ izazvala je mnoge polemike u svijetu i kod nas i
Roditelji shvaôaju da djeci trebaju pomoôi da postanu
stekla veliku pozornost javnosti i medija. odgovorni, da se znaju nositi sa životom. Ali, kao da
Životi djece danas su sputani sveprisutnom kontrolom smo svi zaboravili da se djetinjstvo sastoji i od uöenja
roditelja, uöitelja… iz padova, nezgoda i vlastitih pogrešaka. Izgubili smo
Rezultat je generacija napredne, a zapravo o povjerenje u djecu i to je vidljivo iz ponašanja roditelja,
roditeljima ovisne, punoljetne „velike djece.“ uöitelja, politiöara, policije…
Danas se djeca öak i igraju u strogo kontroliranim Kod nas zapravo vlada kultura optuživanja.
uvjetima. Društvo troši golema sredstva za osiguranje Dogodi li se išta loše djetetu ili ako dijete uöini nešto
škola, igrališta pa sve do gumenih podloga na igralištima loše, odmah se mora pronaôi krivac, netko u koga se
za djecu. Pritom zaboravljamo da djeci treba dopustiti može uprijeti prstom - roditelji, škola, uöitelji, netko…
da se bar igraju u „normalnim“ uvjetima, dati im
moguônost da se izlože zdravoj „koliöini rizika“, da Društvo nam je otuþeno, razmrvljeno. Mi više ne
se izbore sami za sebe. Mnogo toga djeca nauöe sama, poznajemo svoje susjede, ne znamo ni tko živi vrata do
proživljavajuôi mnogobrojne situacije. Ako im to ne nas, ne funkcioniramo kao zajednica. Kao da se bojimo
omoguôimo, postaju nedovoljno samostalni i boje se vanjskog svijeta. Svijet je u našim glavama opasan, öini
svijeta oko sebe. Djetinjstvo kao da je postalo barijera, a nam se jako strašan, a zapravo ga ni ne poznajemo.
mi odrasli umjesto da im širimo horizonte, mi ih, svojom Promijenilo se puno toga na gore. Više je nasilja na
prevelikom kontrolom, upravo zatvaramo. ulici, više je prometnih nesreôa, više je kriminala. vini
Djeca se ne kreôu sama više ni u svom susjedstvu, nam se da je svega toga puno više nego u vrijeme našeg
roditelji ih dovode u školu i odvode iz škole, vode ih na odrastanja.
slobodne aktivnosti, vode ih na igranje. Kako ôe onda Ipak, istraživanja nas opovrgavaju. To stanje i taj
djeca preuzeti odgovornost kad im to ne dopuštamo. dojam uvelike su kreirali mediji. Mediji su promijenili
Uöitelji su jako zabrinuti i na stalnom oprezu kad je naöin na koji izvještavaju o djeöjim tragedijama. Sada je to
rijeö o interakciji djece u razredu, na školskom hodniku, puno emotivnije, eksplozivnije, a öesto i zastrašujuôe.
na igralištu…vim se dvoje djece posvaþa ili potuöe, a vini se da djecu danas treba braniti od bullyinga
što je oduvijek bio sastavni dio odrastanja, danas je to društva, a tek onda od bullyinga vršnjaka.
odmah vršnjaöko nasilje (bullying). Treba brinuti o sigurnosti djece, ali na kvalitetan
Vršnjaöko nasilje treba shvatiti ozbiljno i protiv naöin. Ne treba stvarati paniku ni širiti strah. Treba
njega se boriti, ako je doista rijeö o vršnjaökom nasilju. jednostavno pustiti djecu da budu djeca!
Zdenka Kapoviþ, ravnateljica
4
Lovorko
tema broja osmišljeno djetinjstvo
djecu da
budu djeca
„Ako djeca ne dobiju priliku da
„Ako djeca ne dobiju priliku da Ali upravo je bolesno i kontraproduktivno sve svrstavati
sama steknu iskustvo, u vršnjaöko nasilje. Dosta toga što se naziva vršnjaökim
sama steknu iskustvo,
boje se svijeta oko sebe…“
boje se svijeta oko sebe…“ nasiljem je samo normalno djeöje odrastanje i djeci
moramo pustiti da neke situacije i odnose sami riješe.
To su ipak samo djeca.
Veôini se ljudi danas öini da djeca puno više znaju i Cijelo je društvo jako zabrinuto za zdravlje djece
da puno brže sazrijevaju. Istina je sasvim suprotna. To je i fiziöko i mentalno. vinjenica je da imamo sve više
osnovna teza nove knjige o odgoju engleskog pedagoga depresivne, anksiozne i nesretne djece.
Tima Gilla. Je li razlog tome restriktivno djetinjstvo i sveprisutna
Njegova knjiga „No Fear: Growing Up in a Risk Averse kontrola? Uzroci su ipak puno kompleksniji.
Society“ izazvala je mnoge polemike u svijetu i kod nas i
Roditelji shvaôaju da djeci trebaju pomoôi da postanu
stekla veliku pozornost javnosti i medija. odgovorni, da se znaju nositi sa životom. Ali, kao da
Životi djece danas su sputani sveprisutnom kontrolom smo svi zaboravili da se djetinjstvo sastoji i od uöenja
roditelja, uöitelja… iz padova, nezgoda i vlastitih pogrešaka. Izgubili smo
Rezultat je generacija napredne, a zapravo o povjerenje u djecu i to je vidljivo iz ponašanja roditelja,
roditeljima ovisne, punoljetne „velike djece.“ uöitelja, politiöara, policije…
Danas se djeca öak i igraju u strogo kontroliranim Kod nas zapravo vlada kultura optuživanja.
uvjetima. Društvo troši golema sredstva za osiguranje Dogodi li se išta loše djetetu ili ako dijete uöini nešto
škola, igrališta pa sve do gumenih podloga na igralištima loše, odmah se mora pronaôi krivac, netko u koga se
za djecu. Pritom zaboravljamo da djeci treba dopustiti može uprijeti prstom - roditelji, škola, uöitelji, netko…
da se bar igraju u „normalnim“ uvjetima, dati im
moguônost da se izlože zdravoj „koliöini rizika“, da Društvo nam je otuþeno, razmrvljeno. Mi više ne
se izbore sami za sebe. Mnogo toga djeca nauöe sama, poznajemo svoje susjede, ne znamo ni tko živi vrata do
proživljavajuôi mnogobrojne situacije. Ako im to ne nas, ne funkcioniramo kao zajednica. Kao da se bojimo
omoguôimo, postaju nedovoljno samostalni i boje se vanjskog svijeta. Svijet je u našim glavama opasan, öini
svijeta oko sebe. Djetinjstvo kao da je postalo barijera, a nam se jako strašan, a zapravo ga ni ne poznajemo.
mi odrasli umjesto da im širimo horizonte, mi ih, svojom Promijenilo se puno toga na gore. Više je nasilja na
prevelikom kontrolom, upravo zatvaramo. ulici, više je prometnih nesreôa, više je kriminala. vini
Djeca se ne kreôu sama više ni u svom susjedstvu, nam se da je svega toga puno više nego u vrijeme našeg
roditelji ih dovode u školu i odvode iz škole, vode ih na odrastanja.
slobodne aktivnosti, vode ih na igranje. Kako ôe onda Ipak, istraživanja nas opovrgavaju. To stanje i taj
djeca preuzeti odgovornost kad im to ne dopuštamo. dojam uvelike su kreirali mediji. Mediji su promijenili
Uöitelji su jako zabrinuti i na stalnom oprezu kad je naöin na koji izvještavaju o djeöjim tragedijama. Sada je to
rijeö o interakciji djece u razredu, na školskom hodniku, puno emotivnije, eksplozivnije, a öesto i zastrašujuôe.
na igralištu…vim se dvoje djece posvaþa ili potuöe, a vini se da djecu danas treba braniti od bullyinga
što je oduvijek bio sastavni dio odrastanja, danas je to društva, a tek onda od bullyinga vršnjaka.
odmah vršnjaöko nasilje (bullying). Treba brinuti o sigurnosti djece, ali na kvalitetan
Vršnjaöko nasilje treba shvatiti ozbiljno i protiv naöin. Ne treba stvarati paniku ni širiti strah. Treba
njega se boriti, ako je doista rijeö o vršnjaökom nasilju. jednostavno pustiti djecu da budu djeca!
Zdenka Kapoviþ, ravnateljica
4
