Page 7 - Lovorko 2007-08.pdf
P. 7
“Imat će sve što ja nisam...” Neka ne, bude ne!
Došla mi je gospođa koja je imala “Sve smo pokušali s našim djetetom, sve metode kažnjavanja i
problem sa svojom tinejđerkom. nagrađivanja, ali eto, ništa ne pomaže. I dalje se ponaša isto,” žalili su
Djevojčica je povremeno “markirala”, se roditelji jednog dječaka.
imala nekoliko negativnih ocjena na Dobro ih se sjećam. Bili su izbezumljeni od brige i pokušaja da
polugodištu. dječaka poduče odgovornijem ponašanju.
Bila je ljepuškasta, odjevena Svaki potez kojeg su napravili bio je pravi. Jedino što je
po posljednjoj modi. Majku nije nedostajalo, bila je nedosljednost u provođenju mjera. To je čarobna
ozbiljno doživljavala. Kad su stajale riječ u ovom slučaju.
jedna pored druge, mogao se steći
dojam da se djevojčica čak i sramila Ako nismo u stanju provesti mjere s kojima želimo utjecati na
majke. Odjeća na majci bila je vrlo promjenu djetetovog ponašanja, onda ih ne moramo ni uvoditi.
čista i uredna, ali sve je na njoj bilo Roditeljev autoritet najviše nastrada u tim situacijama kada se“ne”
“kao iz prošlog stoljeća” (kako je brzo pretvori u “da”, kada zaboravimo što smo zabranili, kada
rekla kćerka). Majka nije marila za smanjimo prvobitnu zabranu, kada uopće ne provedemo mjeru jer
svoj izgled, nije popravljala zube, nije odlazila frizeru. Štedjela je na smo momentalno jako dobre volje.... Djeca u takvim slučajevima
sebi na svaki mogući način samo da bi svojoj djevojčici priuštila sve postaju mali tvrdoglavi tirani koji roditeljima postavljaju uvjete i
što je njoj nedostajalo u tim godinama. određuju pravila igre.
Djevojčica nije prepoznala majčino odricanje, nije cijenila ono Korisno je znati da je sen-
što je olako dobivala. Majka je izgubila prisan kontakt s njom, kao timentalnost slabost i da je od-
i kontrolu nad njezinim ponašanjem, jer je njihove dragocjene goju veliki neprijatelj. Ne smije
trenutke druženja zamijenila s poslom na dva radna mjesta. se poistovjećivati s ljubavlju.
Roditelji koji znaju postaviti
jasne granice u odgoju poma-
“ Priznajem samo petice” žu djeci da izrastu u odgovorne
osobe koja poštuju pravila i koja
Kraj prvog polugodišta. točno znaju što slijedi kad se ne
Osmaši su bučno odlazili iz drže dogovora.
školske zgrade. Među njima
izdvajala se djevojčica koja Ovi primjeri mali su dio svakodnevnih izazova s kojima se
je stajala sa strane. Izgledala susrećem u radu.
je zabrinuto i uznemireno.
Pitala sam je kako je. “Imam Iz koje će obitelji dijete biti uspješan učenik, pristojan i odgovoran
dvije četvorke, ne znam kako građanin ovisi jako puno o obitelji. Roditelji koji uporno, dosljedno i
ću kući, mama će poluditi”, s puno razumijevanja traže od djeteta određena ponašanja pokazuju
odgovorila je. Tješila sam je prema djetetu brigu i ljubav. Granice koje smo postavili djetetu
kako je tek polugodište i da ono doživljava kao potporu, pružaju mu sigurnost. Sigurnost mu
će vjerojatno do kraja školske godine i ti predmeti biti odlični. “Recite daje osjećaj samopoštovanja. Samopoštovanje stvara pozitivnu
to vi mojoj mami” uplašeno je odgovorila. Sjećam se da je telefonski sliku o sebi. A pozitivna slika o sebi dječaku ili djevojčici ne dopušta
razgovor s majkom bio neugodan. ponašanje koje bi tu sliku ugrozilo, nagrdilo.
U gimnaziji, učenica je nastavila s odličnnim uspjehom, ali nije Zbog toga je
izdržala pritisak majke i završila je na psihijatrijskom liječenju. potrebno izgrađi-
vati mlade ljude
koji će sebe volje-
“Pa što ako ...” ti i poštovati. Oni
koji su doživjeli
Kada pozovem roditelje u školu jer je dijete “uhvaćeno da puši”, oba osjećaja, znat
onda je posljednje što očekujem od roditelja da kažu: “...pa što, ja mu će dalje prenositi
dajem cigarete, ne daj Bože da bi od drugoga uzeo”. ljubav i poštovanje.
Moram priznati da nikad nisam razumjela ovakav odgovor. U školi Odgoj koji će
nikad ne postavljamo pitanje vlasništva cigareta, nego govorimo o djeca jednog dana dalje prenositi na svoju djecu bit će dobar temelj
činu pušenja i štetnosti koje ima na zdravlje. Zar to ne bi trebalo biti da se izgrade odnosi poštovanja i ljubavi, da se prebrode lijepi i teški
važno i roditeljima? trenutci (ili izazovi) kojima obiluje djetinjstvo i život uopće.
“Pa njega svi napadaju, mora se braniti ” kažu neki roditelji. Život je vječna rijeka koju je teško uhvatiti ili zaustaviti. Učenje
Umjesto opravdavanja učenikove agresivnosti, dobro se zapitati: o životu nikada ne prestaje. Ja i dalje učim. Učim iz svakog susreta s
Kako se moje dijete ponaša, izaziva li svojim izjavama, zadirkuje li ljudima, iz situacija koje mi se dešavaju. Učim iz knjiga i mojih novih
djecu jer ne zna na pravi način uspostaviti prijateljske odnose, igra li učitelja.
ulogu žrtve pa tako svraća pozornost na sebe, osigurava li agresivnim
ponašanjem ulogu vođe i realizira potrebu za većom moći? Umjesto:
”Ne znam od koga je dijete čulo psovke, u kući je pristojno”, začudio Dajira Bergam, pedagoginja
se roditelj i opsovao, onako, više u sebi.
7
Došla mi je gospođa koja je imala “Sve smo pokušali s našim djetetom, sve metode kažnjavanja i
problem sa svojom tinejđerkom. nagrađivanja, ali eto, ništa ne pomaže. I dalje se ponaša isto,” žalili su
Djevojčica je povremeno “markirala”, se roditelji jednog dječaka.
imala nekoliko negativnih ocjena na Dobro ih se sjećam. Bili su izbezumljeni od brige i pokušaja da
polugodištu. dječaka poduče odgovornijem ponašanju.
Bila je ljepuškasta, odjevena Svaki potez kojeg su napravili bio je pravi. Jedino što je
po posljednjoj modi. Majku nije nedostajalo, bila je nedosljednost u provođenju mjera. To je čarobna
ozbiljno doživljavala. Kad su stajale riječ u ovom slučaju.
jedna pored druge, mogao se steći
dojam da se djevojčica čak i sramila Ako nismo u stanju provesti mjere s kojima želimo utjecati na
majke. Odjeća na majci bila je vrlo promjenu djetetovog ponašanja, onda ih ne moramo ni uvoditi.
čista i uredna, ali sve je na njoj bilo Roditeljev autoritet najviše nastrada u tim situacijama kada se“ne”
“kao iz prošlog stoljeća” (kako je brzo pretvori u “da”, kada zaboravimo što smo zabranili, kada
rekla kćerka). Majka nije marila za smanjimo prvobitnu zabranu, kada uopće ne provedemo mjeru jer
svoj izgled, nije popravljala zube, nije odlazila frizeru. Štedjela je na smo momentalno jako dobre volje.... Djeca u takvim slučajevima
sebi na svaki mogući način samo da bi svojoj djevojčici priuštila sve postaju mali tvrdoglavi tirani koji roditeljima postavljaju uvjete i
što je njoj nedostajalo u tim godinama. određuju pravila igre.
Djevojčica nije prepoznala majčino odricanje, nije cijenila ono Korisno je znati da je sen-
što je olako dobivala. Majka je izgubila prisan kontakt s njom, kao timentalnost slabost i da je od-
i kontrolu nad njezinim ponašanjem, jer je njihove dragocjene goju veliki neprijatelj. Ne smije
trenutke druženja zamijenila s poslom na dva radna mjesta. se poistovjećivati s ljubavlju.
Roditelji koji znaju postaviti
jasne granice u odgoju poma-
“ Priznajem samo petice” žu djeci da izrastu u odgovorne
osobe koja poštuju pravila i koja
Kraj prvog polugodišta. točno znaju što slijedi kad se ne
Osmaši su bučno odlazili iz drže dogovora.
školske zgrade. Među njima
izdvajala se djevojčica koja Ovi primjeri mali su dio svakodnevnih izazova s kojima se
je stajala sa strane. Izgledala susrećem u radu.
je zabrinuto i uznemireno.
Pitala sam je kako je. “Imam Iz koje će obitelji dijete biti uspješan učenik, pristojan i odgovoran
dvije četvorke, ne znam kako građanin ovisi jako puno o obitelji. Roditelji koji uporno, dosljedno i
ću kući, mama će poluditi”, s puno razumijevanja traže od djeteta određena ponašanja pokazuju
odgovorila je. Tješila sam je prema djetetu brigu i ljubav. Granice koje smo postavili djetetu
kako je tek polugodište i da ono doživljava kao potporu, pružaju mu sigurnost. Sigurnost mu
će vjerojatno do kraja školske godine i ti predmeti biti odlični. “Recite daje osjećaj samopoštovanja. Samopoštovanje stvara pozitivnu
to vi mojoj mami” uplašeno je odgovorila. Sjećam se da je telefonski sliku o sebi. A pozitivna slika o sebi dječaku ili djevojčici ne dopušta
razgovor s majkom bio neugodan. ponašanje koje bi tu sliku ugrozilo, nagrdilo.
U gimnaziji, učenica je nastavila s odličnnim uspjehom, ali nije Zbog toga je
izdržala pritisak majke i završila je na psihijatrijskom liječenju. potrebno izgrađi-
vati mlade ljude
koji će sebe volje-
“Pa što ako ...” ti i poštovati. Oni
koji su doživjeli
Kada pozovem roditelje u školu jer je dijete “uhvaćeno da puši”, oba osjećaja, znat
onda je posljednje što očekujem od roditelja da kažu: “...pa što, ja mu će dalje prenositi
dajem cigarete, ne daj Bože da bi od drugoga uzeo”. ljubav i poštovanje.
Moram priznati da nikad nisam razumjela ovakav odgovor. U školi Odgoj koji će
nikad ne postavljamo pitanje vlasništva cigareta, nego govorimo o djeca jednog dana dalje prenositi na svoju djecu bit će dobar temelj
činu pušenja i štetnosti koje ima na zdravlje. Zar to ne bi trebalo biti da se izgrade odnosi poštovanja i ljubavi, da se prebrode lijepi i teški
važno i roditeljima? trenutci (ili izazovi) kojima obiluje djetinjstvo i život uopće.
“Pa njega svi napadaju, mora se braniti ” kažu neki roditelji. Život je vječna rijeka koju je teško uhvatiti ili zaustaviti. Učenje
Umjesto opravdavanja učenikove agresivnosti, dobro se zapitati: o životu nikada ne prestaje. Ja i dalje učim. Učim iz svakog susreta s
Kako se moje dijete ponaša, izaziva li svojim izjavama, zadirkuje li ljudima, iz situacija koje mi se dešavaju. Učim iz knjiga i mojih novih
djecu jer ne zna na pravi način uspostaviti prijateljske odnose, igra li učitelja.
ulogu žrtve pa tako svraća pozornost na sebe, osigurava li agresivnim
ponašanjem ulogu vođe i realizira potrebu za većom moći? Umjesto:
”Ne znam od koga je dijete čulo psovke, u kući je pristojno”, začudio Dajira Bergam, pedagoginja
se roditelj i opsovao, onako, više u sebi.
7
