Page 42 - Lovorko09.pdf
P. 42
Ljubav prema svim stvorovima
Pismenost i prosvjećivanje
Ljiljana Mirt Kruc, prof
Matija Antun Reljkoviæ
Rođen 6.siječnja 1732. u Svinjaru, današnjem Davoru na Savi, u obitelji Stjepana Reljkovića, krajiškog
časnika. Školovanje je započeo u franjevačkom samostanu u Cerniku. Prije nego se zaredio otac prekida njegovo
školovanje i vraća ga kući.
Godine 1748. stupio je u vojsku, kao običan vojnik, u gradiškoj regimenti. Uskoro je dobio čin zastavnika.
Godine 1753., već kao potporučnik, premješten je u brodsku regimentu. Neko je vrijeme službovao u
Zadubravlju gdje mu se rodio sin Josip Stjepan. Tri godine kasnije, 1756., sa svojom je brodskom regimentom
pošao u sedmogodišnji rat.
U Satiru je opisao put koje je prošao. U prusko zarobljeništvo pada 1757. Svoje zarobljeničke dane provodi
Frankfurtu na Odri, u kući nepoznata, ali obrazovana čovjeka koji je posjedovao privatnu knjižnicu punu
francuskih knjiga. U takvoj sredini doživio je bar dio kulturne klime koja je vladala u Pruskoj, snažan utjecaj
francuskog jezika, književnosti i kulture.
Krajiški o%cir s ruba turskog carstva, vrativši se u domovinu, počeo se ponašati kao čovjek iluminatus
(prosvijetljen) u zapadnoeuropskom smislu. Čini se da je potaknut primjerom svojega frankfurtskog domaćina
i sam skupio osobnu priručnu knjižnicu. Uglavnom, sedmogodišnji rat i zarobljeništvo odredilo je Reljkovićev
daljnji životni put kao književnika i prosvjetitelja.
Dalji Reljkovićev životni put znatno je mirniji, tipičan za krajiškog o%cira koji se u službi nije vinuo do
osobitih priznanja i činova. Službuje u Bošnjacima (1770.), odlazi u Češku da bi sudjelovao u ratu za bavarsko
nasljedstvo(1778.-79.), po povratku je kapetan u Andrijevcima (1779.-81.). Josip II dodjeljuje mu 1785. plemstvo,
a Reljković svoju aktivnu službu završava u Babinoj Gredi 1786. Kupivši kuću u Vinkovcima, seli u taj grad da
bi kao umirovljenik i invalid (od rana zadobivenih u sedmogodišnjem ratu) mirno proveo preostalih dvanaest
godina života. Umire u Vinkovcima 22. siječnja 1798.
U gotovo četiri desetljeća dugome vremenskom rasponu , od 1760. do 1798. Reljković je prisno drugovao s
knjigom i marljivo radio na svojim rukopisima. Nije težio najvišim dostignućima pjesničke riječi, nego je svoje
pero stavio u službu narodnog prosvjećivanja. Izdao je šest knjiga i ostavio tri nedovršena rukopisa.
k®
Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim
nakitite, 1761.
Satir iliti divji čovik u verše Slavoncem, Dresden, 1762.
Nova slavonska i nimačka gramatika , 1. izdanje Zagreb, 1767., 2.
izdanje Beč, 1774., 3. izdanje Beč 1789.
Wenceslava Ivana Pauls: Razloženje svrhu plodenja i pripaše ovaca s
jednim nadometkom od sijanja i timarenja duhana; prijevod, 1771.
Prava i pomljivo ispisana ovčarnica, Osijek, 1776. (prijevod)
Satir iliti divji čovik, novo prošireno izdanje, Osijek, 1779.
Postanak naravne pravice i dužnosti ljudskih iz nje izvirujućih,
Osijek, 1794.
Nek je svašta iliti sabranje pametnih riči i kripostnih dila ljudskih,
Osijek, 1795. (prijevod poučnih priča iz različitih knjiga)
Tri zbirke basana kojima se rado bavio prevodeći ih sa francuskog i
njemačkog jezika ostadoše u rukopisima.
42
Pismenost i prosvjećivanje
Ljiljana Mirt Kruc, prof
Matija Antun Reljkoviæ
Rođen 6.siječnja 1732. u Svinjaru, današnjem Davoru na Savi, u obitelji Stjepana Reljkovića, krajiškog
časnika. Školovanje je započeo u franjevačkom samostanu u Cerniku. Prije nego se zaredio otac prekida njegovo
školovanje i vraća ga kući.
Godine 1748. stupio je u vojsku, kao običan vojnik, u gradiškoj regimenti. Uskoro je dobio čin zastavnika.
Godine 1753., već kao potporučnik, premješten je u brodsku regimentu. Neko je vrijeme službovao u
Zadubravlju gdje mu se rodio sin Josip Stjepan. Tri godine kasnije, 1756., sa svojom je brodskom regimentom
pošao u sedmogodišnji rat.
U Satiru je opisao put koje je prošao. U prusko zarobljeništvo pada 1757. Svoje zarobljeničke dane provodi
Frankfurtu na Odri, u kući nepoznata, ali obrazovana čovjeka koji je posjedovao privatnu knjižnicu punu
francuskih knjiga. U takvoj sredini doživio je bar dio kulturne klime koja je vladala u Pruskoj, snažan utjecaj
francuskog jezika, književnosti i kulture.
Krajiški o%cir s ruba turskog carstva, vrativši se u domovinu, počeo se ponašati kao čovjek iluminatus
(prosvijetljen) u zapadnoeuropskom smislu. Čini se da je potaknut primjerom svojega frankfurtskog domaćina
i sam skupio osobnu priručnu knjižnicu. Uglavnom, sedmogodišnji rat i zarobljeništvo odredilo je Reljkovićev
daljnji životni put kao književnika i prosvjetitelja.
Dalji Reljkovićev životni put znatno je mirniji, tipičan za krajiškog o%cira koji se u službi nije vinuo do
osobitih priznanja i činova. Službuje u Bošnjacima (1770.), odlazi u Češku da bi sudjelovao u ratu za bavarsko
nasljedstvo(1778.-79.), po povratku je kapetan u Andrijevcima (1779.-81.). Josip II dodjeljuje mu 1785. plemstvo,
a Reljković svoju aktivnu službu završava u Babinoj Gredi 1786. Kupivši kuću u Vinkovcima, seli u taj grad da
bi kao umirovljenik i invalid (od rana zadobivenih u sedmogodišnjem ratu) mirno proveo preostalih dvanaest
godina života. Umire u Vinkovcima 22. siječnja 1798.
U gotovo četiri desetljeća dugome vremenskom rasponu , od 1760. do 1798. Reljković je prisno drugovao s
knjigom i marljivo radio na svojim rukopisima. Nije težio najvišim dostignućima pjesničke riječi, nego je svoje
pero stavio u službu narodnog prosvjećivanja. Izdao je šest knjiga i ostavio tri nedovršena rukopisa.
k®
Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim
nakitite, 1761.
Satir iliti divji čovik u verše Slavoncem, Dresden, 1762.
Nova slavonska i nimačka gramatika , 1. izdanje Zagreb, 1767., 2.
izdanje Beč, 1774., 3. izdanje Beč 1789.
Wenceslava Ivana Pauls: Razloženje svrhu plodenja i pripaše ovaca s
jednim nadometkom od sijanja i timarenja duhana; prijevod, 1771.
Prava i pomljivo ispisana ovčarnica, Osijek, 1776. (prijevod)
Satir iliti divji čovik, novo prošireno izdanje, Osijek, 1779.
Postanak naravne pravice i dužnosti ljudskih iz nje izvirujućih,
Osijek, 1794.
Nek je svašta iliti sabranje pametnih riči i kripostnih dila ljudskih,
Osijek, 1795. (prijevod poučnih priča iz različitih knjiga)
Tri zbirke basana kojima se rado bavio prevodeći ih sa francuskog i
njemačkog jezika ostadoše u rukopisima.
42
