Page 47 - Lovorko09.pdf
P. 47
LOVORKO
drži te teorije. Sve do trena kad radi sa studentima. Tada
kao mentorica ima obvezu napraviti i naučiti ih cijelu
proceduru.
jêê
Povijest vitraja seže duboko u prošlost. Još od
dvanaestog stoljeća izrađuju se prozori od obojanog
stakla u crkvama i katedralama. Tada su komadi stakla
bili točno određenih oblika koji se relativno lako režu.
Nije bilo nepravilnih ili okruglih oblika, već se sve takvo
crtalo na komad jer nije bilo drugog načina za napraviti
takav oblik, a da se staklo ne slomi. Kasnije su strojevi
preuzeli dio posla i čudni oblici došli su u uporabu.
Vitraji su se obično izrađivali samo za crkve i to po diplomski rad
narudžbi neke bogate obitelji koja je uvijek potpisana
u dnu slike. Ta bi obitelj zadobila veće poštovanje, budući da su vitraji bili i još uvijek jesu skupi, i dala svima na
znanje da je imućna. Vitraji su imali isključivo crkvene motive u to doba. Predstavljali su događaje iz Biblije. Većina
građanstva u to vrijeme nije bila pismena i to je bio jedan od načina da razumiju svoju vjeru. Kasnije kad su vitraji
prešli u upotrebu izvan crkve i motivi su se promijenili.
Dominirajuće boje su bile i ostale crvena i plava jer su te boje bile prve koje su tadašnji umjetnici znali dobiti.
Dobivali su se uz pomoć kemijskih spojeva. Manganovim se oksidom dobiva modra, a željeznim oksidom crvena.
vêêê
Kada smo naučili ponešto o tome, otišli smo u drugu prostoriju koju većinom zauzima jedan veliki stol
prilagođen Dominiquinoj visini da je ne bole leđa nakon višesatnog rada. Ta prostorija je mjesto na kojem smo
naučili ponešto o alatima koji se koriste za izradu (olovni pro%li u dva različita oblika, nož za rezanje stakla, lemilica,
peć za staklo i puno drugih više ili manje interesantnih predmeta). Saznali smo da rad s olovom nije bezopasan.
Također smo vidjeli još neke njene radove izložene u prostoriji.
Jeste li znali da postoje pravi i lažni vitraji? Lažne vitraje možemo i sami raditi. Za to trebamo samo
posebne boje i plastičnu podlogu. No o tome idući put.
Kada smo već bili pri kraju tog zanimljivog i obrazovnog sata pridružili su nam se Dominiquin sin i
muž. Dječak nas je sve nasmijao svojim ponašanjem. Malo smijeha je dobro došlo da se opustimo za kraj.
Pitali smo se tko bi od nas mogao odabrati takav poziv makar samo kao hobi.
Kristina Mileta 7. a
kraj predavanja materijal
47
drži te teorije. Sve do trena kad radi sa studentima. Tada
kao mentorica ima obvezu napraviti i naučiti ih cijelu
proceduru.
jêê
Povijest vitraja seže duboko u prošlost. Još od
dvanaestog stoljeća izrađuju se prozori od obojanog
stakla u crkvama i katedralama. Tada su komadi stakla
bili točno određenih oblika koji se relativno lako režu.
Nije bilo nepravilnih ili okruglih oblika, već se sve takvo
crtalo na komad jer nije bilo drugog načina za napraviti
takav oblik, a da se staklo ne slomi. Kasnije su strojevi
preuzeli dio posla i čudni oblici došli su u uporabu.
Vitraji su se obično izrađivali samo za crkve i to po diplomski rad
narudžbi neke bogate obitelji koja je uvijek potpisana
u dnu slike. Ta bi obitelj zadobila veće poštovanje, budući da su vitraji bili i još uvijek jesu skupi, i dala svima na
znanje da je imućna. Vitraji su imali isključivo crkvene motive u to doba. Predstavljali su događaje iz Biblije. Većina
građanstva u to vrijeme nije bila pismena i to je bio jedan od načina da razumiju svoju vjeru. Kasnije kad su vitraji
prešli u upotrebu izvan crkve i motivi su se promijenili.
Dominirajuće boje su bile i ostale crvena i plava jer su te boje bile prve koje su tadašnji umjetnici znali dobiti.
Dobivali su se uz pomoć kemijskih spojeva. Manganovim se oksidom dobiva modra, a željeznim oksidom crvena.
vêêê
Kada smo naučili ponešto o tome, otišli smo u drugu prostoriju koju većinom zauzima jedan veliki stol
prilagođen Dominiquinoj visini da je ne bole leđa nakon višesatnog rada. Ta prostorija je mjesto na kojem smo
naučili ponešto o alatima koji se koriste za izradu (olovni pro%li u dva različita oblika, nož za rezanje stakla, lemilica,
peć za staklo i puno drugih više ili manje interesantnih predmeta). Saznali smo da rad s olovom nije bezopasan.
Također smo vidjeli još neke njene radove izložene u prostoriji.
Jeste li znali da postoje pravi i lažni vitraji? Lažne vitraje možemo i sami raditi. Za to trebamo samo
posebne boje i plastičnu podlogu. No o tome idući put.
Kada smo već bili pri kraju tog zanimljivog i obrazovnog sata pridružili su nam se Dominiquin sin i
muž. Dječak nas je sve nasmijao svojim ponašanjem. Malo smijeha je dobro došlo da se opustimo za kraj.
Pitali smo se tko bi od nas mogao odabrati takav poziv makar samo kao hobi.
Kristina Mileta 7. a
kraj predavanja materijal
47
