Page 61 - Lovorko09.pdf
P. 61
Jedno razmiljanje o djetinjstvu
to srce govori Vano i nevano
mi
Kad sam bila mala, mogla sam odrediti kakva
je osoba koja je prošla pored mene. Djetinjstvo je najkraće, ali najljepše razdoblje u životu. Mnogi
jedva čekaju da odrastu, a kada odrastu, polako počinju razmišljati o
Jednostavno bih pogledala čovjeka u oči tome da se vrate u mladost.
i osjetila strah, hladnoću i tugu ili sreću, Čovjekov životni vijek ima tri doba: mladost (do devetnaeste
otvorenost i pozitivnu energiju. Ta osobina me godine), zrelost (do pedeset devete) i starost (iznad šezdeset godina).
pratila do otprilike desete godine. Mlad čovjek jedva čeka da postane zreo. Kad to postigne, želi opet
Sada je prilično oslabila, ali još uvijek biti mlad. Star bi se vratio makar u zrelo doba. Kod djetinjstva koje
mogu reći da me srce vodi. Kada me pamet je prvi dio mladosti, dešava se isto. Kad dijete krene u školu, postaje
upozorava da nešto ne bih trebala učiniti, a opterećen gradivom i teškom torbom. To dijete sa samo šest, sedam
srce to baš želi, srce je to koje dobije prednost i godina (globalno gledajući tek se rodilo), već mora razmišljati o
koje poslušam. Iako bi neki ishod moje odluke životu. Naravno da se želi vratiti u vrtić ili pelene gdje je samo trebalo
shvatili zastrašujućim, ja sam zadovoljna jer spavati, jesti i igrati se. Sa četrnaest godina već bi trebao donijeti
sam dobila što sam željela. A to je uzbuđenje, odluke koje će odrediti cijeli njegov život. Tada bi se rado vratio u
uzbuđenje, akciju i još malo uzbuđenja. prvi razred. Mogli bi tako analizirati u nedogled, a to, naravno, nema
Doduše, ponekad sretan ishod odluke izostane smisla. Sve ima svoju ravnotežu. Zato je djetinjstvo i najljepše i teško
jer ipak ne može sve uvijek biti savršeno, ali životno doba.
moja otvorenost i samouvjerenost rijetko koga Želimo li se stvarno vratiti u djetinjstvo? Petar Pan je dječak
razočara ili ostane neprimijećena. koji nije želio odrasti. Mnoga djeca ne žele. No je li to stvarno
dobro? Kada bismo bili vječno mladi i kada bi živjeli vječno, imali
Razmišljajući o svojoj intuiciji, zaključila sam da
ona nije oslabila, već je snizila kriterije i postala bismo zapravo jednu obvezu više. Morali bi nositi teret vremena, a
to je za čovjeka jedna od najtežih obveza te zbog toga mogućnost
popustljivija. Što znači da je uz „pogled u dušu“ neodrastanja, vječnog života ne dolazi u obzir. Opet, da se samo
postao važan i „pogled u pamet“. Intuicija je vratimo u djetinjstvo sa svim trenutačnim znanjem, nosili bi drugi
dopustila nadi da se „uplete u posao“ svojom
empatijom i vjerom u dobre ljude. Što i nije loše teret, teret poznavanja budućnosti.Naravno, čovjek ne bi bio čovjek,
da ne pokuša promijeniti svoj životni vijek. Kada bi ga promijenio,
jer je to, za mene, razvoj na bolje. Nadam se
da će se moja intuicija nastaviti razvijati zajedno više ne bi bio ta, nego sasvim druga osoba. Postoji još mnogo drugih
opcija što se tiče djetinjstva, no u svakoj ćemo kad-tad naći obvezu
sa mnom.
više. Samo jedna obveza više, jedna stvar više o kojoj moramo
Kristina Mileta, 7. a razmišljati, može nas uništiti.
Iz ovoga slijedi da se pogled na djetinjstvo drastično mijenja
S kuter ovisno o tome sa kojeg stajališta gledamo na njega. Vrlo je lako doći u
iskušenje i uopćavati stvari. Skloni smo brzo zaključivati kako je sve
slično i ne da nam se razmišljati o razlikama.
Kada bismo se samo malo usredotočili, shvatili bismo da
Sjedila sam na obali mora. Čekala sam prijateljicu da se zajedno
kupamo. Kasnila je. Odjednom se odnekud pojavio skuter na vodi. ni jedno djetinjstvo nije isto. Moj brat ima pet godina i potpuno je
Jurio je, brujao, okretao se, a na njemu je sjedila djevojka duge drugačiji od mene u toj dobi. Drugačiji je prvenstveno zbog toga što
kose. on ima brata, a ja ga nisam imao. Ne kažem da je to loše, niti da je
Gledajući je uživala sam u njezinoj vožnji. Zavidjela sam meni bilo teže nego njemu. Možemo čak reći da je njemu podjednako
joj. Poželjela sam se i sama provoziti po beskrajnom moru. teško jer će svaku njegovu manu uspoređivati s mojom vrlinom, a
Odjednom se skuter pojavio ispred mene. Djevojka kao da me svaku njegovu vrlinu će samo hvaliti, a ne uspoređivati sa mnom. Ja
je čula. Pozvala me pokretom da sjednem iza nje. Poslušala sam sam u djetinjstvu imao drugi problem. Morao sam se uspoređivati s
je. Uskočila sam u more i doplivala do nje. Rekla mi je da je čvrsto nekim drugim osobama iz života (npr. svojim idolima, filmskim ili
uhvatim. Obuhvatila sam je oko struka i tako je započela vožnja. literarnim junacima, osobama iz obitelji ili škole i prijateljima), a to
Jurile smo oko cijelog otoka. Kroz kosu mi je vjetar prolazio. Kad je jednako loše. Najbolje bi bilo da se uspoređujemo sami sa svojim
smo se dosta udaljile rekla mi je da sjednem na njezino mjesto i zamišljenim dometom.
da malo ja vozim. Sjela sam, stisnula gas i vozila punom brzinom. Za dobro je djetinjstvo potrebno imati samog sebe, pa
Kad smo se približili ljudima preuzela je vožnju i zaustavila skuter prijatelje. Važno je imati i obitelj, no kako je svi nemaju, moraju je
uz neku stijenu. Rekla je da je umorna i da se ide odmoriti. sastaviti od prijatelja. Ne treba se uspoređivati s drugima, već si sam,
Nakon pola sata ponovo sam došla do skutera. Ona je bila na osnovu svojih želja i potreba, moraš postavljati i zahtjeve i granice.
tamo sjedeći na stijeni. Rekla je neka probam sama voziti, a ona Dok si još mali, važno je imati vjeru u ljude. To je temelj za gradnju
će me čekati. Vozila sam oko cijelog otoka bez pogreške. Vratila karaktera, koji je oličenje nas kao osobe i koji će nam biti prijeko
sam se do djevojke koja me je čekala. Rekla je da sam jako dobro potreban u životu. Ja se nisam držao ovih uputa. Sve sam shvatio tek
naučila upravljati skuterom. kasnije, kada sam pažljivije počeo slušati što stariji govore.
Otada svako ljeto idem tamo na ljetovanje. Na istom mjestu
čekaju me ona i skuter. Moja prijateljica uvijek kasni pa se Mislim da bi trebali život pustiti da ide normalnim tijekom
uspijem provoziti na skuteru oko cijelog otoka. Svaki dan sam jer smo tako stvoreni. Takav mi se pogled na život sviđa i za sada je
bolja i bolja. funkcionirao dosta dobro.
Šteta što je to samo vožnja u mojoj mašti.
Edi Ferhatović, 8. b
Mia Grgić, 5. b
61
to srce govori Vano i nevano
mi
Kad sam bila mala, mogla sam odrediti kakva
je osoba koja je prošla pored mene. Djetinjstvo je najkraće, ali najljepše razdoblje u životu. Mnogi
jedva čekaju da odrastu, a kada odrastu, polako počinju razmišljati o
Jednostavno bih pogledala čovjeka u oči tome da se vrate u mladost.
i osjetila strah, hladnoću i tugu ili sreću, Čovjekov životni vijek ima tri doba: mladost (do devetnaeste
otvorenost i pozitivnu energiju. Ta osobina me godine), zrelost (do pedeset devete) i starost (iznad šezdeset godina).
pratila do otprilike desete godine. Mlad čovjek jedva čeka da postane zreo. Kad to postigne, želi opet
Sada je prilično oslabila, ali još uvijek biti mlad. Star bi se vratio makar u zrelo doba. Kod djetinjstva koje
mogu reći da me srce vodi. Kada me pamet je prvi dio mladosti, dešava se isto. Kad dijete krene u školu, postaje
upozorava da nešto ne bih trebala učiniti, a opterećen gradivom i teškom torbom. To dijete sa samo šest, sedam
srce to baš želi, srce je to koje dobije prednost i godina (globalno gledajući tek se rodilo), već mora razmišljati o
koje poslušam. Iako bi neki ishod moje odluke životu. Naravno da se želi vratiti u vrtić ili pelene gdje je samo trebalo
shvatili zastrašujućim, ja sam zadovoljna jer spavati, jesti i igrati se. Sa četrnaest godina već bi trebao donijeti
sam dobila što sam željela. A to je uzbuđenje, odluke koje će odrediti cijeli njegov život. Tada bi se rado vratio u
uzbuđenje, akciju i još malo uzbuđenja. prvi razred. Mogli bi tako analizirati u nedogled, a to, naravno, nema
Doduše, ponekad sretan ishod odluke izostane smisla. Sve ima svoju ravnotežu. Zato je djetinjstvo i najljepše i teško
jer ipak ne može sve uvijek biti savršeno, ali životno doba.
moja otvorenost i samouvjerenost rijetko koga Želimo li se stvarno vratiti u djetinjstvo? Petar Pan je dječak
razočara ili ostane neprimijećena. koji nije želio odrasti. Mnoga djeca ne žele. No je li to stvarno
dobro? Kada bismo bili vječno mladi i kada bi živjeli vječno, imali
Razmišljajući o svojoj intuiciji, zaključila sam da
ona nije oslabila, već je snizila kriterije i postala bismo zapravo jednu obvezu više. Morali bi nositi teret vremena, a
to je za čovjeka jedna od najtežih obveza te zbog toga mogućnost
popustljivija. Što znači da je uz „pogled u dušu“ neodrastanja, vječnog života ne dolazi u obzir. Opet, da se samo
postao važan i „pogled u pamet“. Intuicija je vratimo u djetinjstvo sa svim trenutačnim znanjem, nosili bi drugi
dopustila nadi da se „uplete u posao“ svojom
empatijom i vjerom u dobre ljude. Što i nije loše teret, teret poznavanja budućnosti.Naravno, čovjek ne bi bio čovjek,
da ne pokuša promijeniti svoj životni vijek. Kada bi ga promijenio,
jer je to, za mene, razvoj na bolje. Nadam se
da će se moja intuicija nastaviti razvijati zajedno više ne bi bio ta, nego sasvim druga osoba. Postoji još mnogo drugih
opcija što se tiče djetinjstva, no u svakoj ćemo kad-tad naći obvezu
sa mnom.
više. Samo jedna obveza više, jedna stvar više o kojoj moramo
Kristina Mileta, 7. a razmišljati, može nas uništiti.
Iz ovoga slijedi da se pogled na djetinjstvo drastično mijenja
S kuter ovisno o tome sa kojeg stajališta gledamo na njega. Vrlo je lako doći u
iskušenje i uopćavati stvari. Skloni smo brzo zaključivati kako je sve
slično i ne da nam se razmišljati o razlikama.
Kada bismo se samo malo usredotočili, shvatili bismo da
Sjedila sam na obali mora. Čekala sam prijateljicu da se zajedno
kupamo. Kasnila je. Odjednom se odnekud pojavio skuter na vodi. ni jedno djetinjstvo nije isto. Moj brat ima pet godina i potpuno je
Jurio je, brujao, okretao se, a na njemu je sjedila djevojka duge drugačiji od mene u toj dobi. Drugačiji je prvenstveno zbog toga što
kose. on ima brata, a ja ga nisam imao. Ne kažem da je to loše, niti da je
Gledajući je uživala sam u njezinoj vožnji. Zavidjela sam meni bilo teže nego njemu. Možemo čak reći da je njemu podjednako
joj. Poželjela sam se i sama provoziti po beskrajnom moru. teško jer će svaku njegovu manu uspoređivati s mojom vrlinom, a
Odjednom se skuter pojavio ispred mene. Djevojka kao da me svaku njegovu vrlinu će samo hvaliti, a ne uspoređivati sa mnom. Ja
je čula. Pozvala me pokretom da sjednem iza nje. Poslušala sam sam u djetinjstvu imao drugi problem. Morao sam se uspoređivati s
je. Uskočila sam u more i doplivala do nje. Rekla mi je da je čvrsto nekim drugim osobama iz života (npr. svojim idolima, filmskim ili
uhvatim. Obuhvatila sam je oko struka i tako je započela vožnja. literarnim junacima, osobama iz obitelji ili škole i prijateljima), a to
Jurile smo oko cijelog otoka. Kroz kosu mi je vjetar prolazio. Kad je jednako loše. Najbolje bi bilo da se uspoređujemo sami sa svojim
smo se dosta udaljile rekla mi je da sjednem na njezino mjesto i zamišljenim dometom.
da malo ja vozim. Sjela sam, stisnula gas i vozila punom brzinom. Za dobro je djetinjstvo potrebno imati samog sebe, pa
Kad smo se približili ljudima preuzela je vožnju i zaustavila skuter prijatelje. Važno je imati i obitelj, no kako je svi nemaju, moraju je
uz neku stijenu. Rekla je da je umorna i da se ide odmoriti. sastaviti od prijatelja. Ne treba se uspoređivati s drugima, već si sam,
Nakon pola sata ponovo sam došla do skutera. Ona je bila na osnovu svojih želja i potreba, moraš postavljati i zahtjeve i granice.
tamo sjedeći na stijeni. Rekla je neka probam sama voziti, a ona Dok si još mali, važno je imati vjeru u ljude. To je temelj za gradnju
će me čekati. Vozila sam oko cijelog otoka bez pogreške. Vratila karaktera, koji je oličenje nas kao osobe i koji će nam biti prijeko
sam se do djevojke koja me je čekala. Rekla je da sam jako dobro potreban u životu. Ja se nisam držao ovih uputa. Sve sam shvatio tek
naučila upravljati skuterom. kasnije, kada sam pažljivije počeo slušati što stariji govore.
Otada svako ljeto idem tamo na ljetovanje. Na istom mjestu
čekaju me ona i skuter. Moja prijateljica uvijek kasni pa se Mislim da bi trebali život pustiti da ide normalnim tijekom
uspijem provoziti na skuteru oko cijelog otoka. Svaki dan sam jer smo tako stvoreni. Takav mi se pogled na život sviđa i za sada je
bolja i bolja. funkcionirao dosta dobro.
Šteta što je to samo vožnja u mojoj mašti.
Edi Ferhatović, 8. b
Mia Grgić, 5. b
61
