Page 64 - Lovorko09.pdf
P. 64
{lyluzrhëuhz{h}h
U spomen na Silvija Strahimira
q ê
Kreni mi se noge lake uskocima, ljudima koji su izgradili Nehaj i bili neka vrsta
gusara, širini i visini tvrđave, debljini zidova topovima i ostalim
Na prirode čisto krilo, povijesnim podacima. Od tona njegova glasa i tih informacija
(iz pjesme Utjeha) objesile su nam se čeljusti, pomalo od čuđenja, pomalo od
zijevanja. Računali smo na to da će nam profesorica povijesti
o svemu više ispričati. Penjali smo se vrlo niskim stubištem
do prvog kata, gdje smo vidjeli neke sačuvane predmete iz
Ove su godine osmaši doživjeli jesen na Velebitu. onog doba. Na drugom katu bilo je nekoliko topova. Sada se
Doživjeli su boje i miris jeseni kakve do sada nisu tu održavaju razna kulturna događanja. Najljepše je bilo na
poznavali. Velebit je svijet za sebe. vrhu tvrđave, vidikovcu. Pucao je pogled na Senj te neke otoke
Ipak, kada učenik čuje riječi terenska i planine. Na more. Puhala je bura.
nastava, on ne čuje ono nastava, nego se te riječi Još smo pogledali zanimljive poljske WC-e i busom se spustili
nekako odmah pretvore u riječ izlet. Na dan polaska, do centra Senja.
13. listopada postojala je dvojba: nas tridesetak sa pet
profesora (Kruc, Kuzmanić, Luketa, Milek, ravnateljica), jedan Senia
na šest – provod je bio zagarantiran. Putovanje je ipak počelo
dobro: pričali smo, spavali, smijali se, jeli i slušali glazbu. Senj je najveći grad između Rijeke i Zadra, između mora,
Kapele i Velebita. Dužina obale mu je 76 km. Star je preko
Nehaj tri tisuće godina, spominje se još u rimsko doba kao Senia.
Obišli smo neke znamenitosti. Pjesnik S.S. Kranjčević i pisac
Stigli smo u Senj, točnije do tvrđave Nehaj. Na ulasku u tvrđavu Vjenceslav Novak su Senjani. Posjetili smo rodnu kuću V.
dobili smo razglednicu. U prizemlju se mogao kupiti sladoled, Novaka te rodnu kuću i osnovnu školu S.S.Kranjčevića. Na
doduše samo jednog okusa – jagode, ali neki su svejedno stubama Kranjčevićeve rodne kuće smo se svi stisnuli za
kupili. Svi smo sjeli na klupice i slušali vodiča. Govorio je o spomen fotografiju. Za Kranjčevića kažu da je u sebi nosio
buntovni nemir senjskog
uskoka i blagost modernog
intelektualca. Rano je umro.
Profesorica Mirt-Kruc je
govorila o njegovoj poeziji
i recitirala nekoliko stihova
iz pjesme Moj dom.
Malo mora
Nakon poezije i rodnih
kuća malo smo predahnuli.
Profesori su sjeli u kafić,
a mi otišli na mol. Smočili
smo ruke u more, nije bilo
baš najtoplije. Poželjela
sam skočiti na glavu i
zaplivati. Nedostajalo mi
je ljeto: sunce, vrućina,
toplo more… Nekima je
pak toliko jako nedostajalo
more da su se zalijevali
tom hladnom morskom
vodom i zasolili kose. Neki
su se odmarali, a pojedinci
fotografirali.
Sastali smo se i krenuli
prema Krasnom. Već smo
bili izmoreni pa je većina
malo drijemala. Nismo se
Boje jeseni dugo vozili.
64
U spomen na Silvija Strahimira
q ê
Kreni mi se noge lake uskocima, ljudima koji su izgradili Nehaj i bili neka vrsta
gusara, širini i visini tvrđave, debljini zidova topovima i ostalim
Na prirode čisto krilo, povijesnim podacima. Od tona njegova glasa i tih informacija
(iz pjesme Utjeha) objesile su nam se čeljusti, pomalo od čuđenja, pomalo od
zijevanja. Računali smo na to da će nam profesorica povijesti
o svemu više ispričati. Penjali smo se vrlo niskim stubištem
do prvog kata, gdje smo vidjeli neke sačuvane predmete iz
Ove su godine osmaši doživjeli jesen na Velebitu. onog doba. Na drugom katu bilo je nekoliko topova. Sada se
Doživjeli su boje i miris jeseni kakve do sada nisu tu održavaju razna kulturna događanja. Najljepše je bilo na
poznavali. Velebit je svijet za sebe. vrhu tvrđave, vidikovcu. Pucao je pogled na Senj te neke otoke
Ipak, kada učenik čuje riječi terenska i planine. Na more. Puhala je bura.
nastava, on ne čuje ono nastava, nego se te riječi Još smo pogledali zanimljive poljske WC-e i busom se spustili
nekako odmah pretvore u riječ izlet. Na dan polaska, do centra Senja.
13. listopada postojala je dvojba: nas tridesetak sa pet
profesora (Kruc, Kuzmanić, Luketa, Milek, ravnateljica), jedan Senia
na šest – provod je bio zagarantiran. Putovanje je ipak počelo
dobro: pričali smo, spavali, smijali se, jeli i slušali glazbu. Senj je najveći grad između Rijeke i Zadra, između mora,
Kapele i Velebita. Dužina obale mu je 76 km. Star je preko
Nehaj tri tisuće godina, spominje se još u rimsko doba kao Senia.
Obišli smo neke znamenitosti. Pjesnik S.S. Kranjčević i pisac
Stigli smo u Senj, točnije do tvrđave Nehaj. Na ulasku u tvrđavu Vjenceslav Novak su Senjani. Posjetili smo rodnu kuću V.
dobili smo razglednicu. U prizemlju se mogao kupiti sladoled, Novaka te rodnu kuću i osnovnu školu S.S.Kranjčevića. Na
doduše samo jednog okusa – jagode, ali neki su svejedno stubama Kranjčevićeve rodne kuće smo se svi stisnuli za
kupili. Svi smo sjeli na klupice i slušali vodiča. Govorio je o spomen fotografiju. Za Kranjčevića kažu da je u sebi nosio
buntovni nemir senjskog
uskoka i blagost modernog
intelektualca. Rano je umro.
Profesorica Mirt-Kruc je
govorila o njegovoj poeziji
i recitirala nekoliko stihova
iz pjesme Moj dom.
Malo mora
Nakon poezije i rodnih
kuća malo smo predahnuli.
Profesori su sjeli u kafić,
a mi otišli na mol. Smočili
smo ruke u more, nije bilo
baš najtoplije. Poželjela
sam skočiti na glavu i
zaplivati. Nedostajalo mi
je ljeto: sunce, vrućina,
toplo more… Nekima je
pak toliko jako nedostajalo
more da su se zalijevali
tom hladnom morskom
vodom i zasolili kose. Neki
su se odmarali, a pojedinci
fotografirali.
Sastali smo se i krenuli
prema Krasnom. Već smo
bili izmoreni pa je većina
malo drijemala. Nismo se
Boje jeseni dugo vozili.
64
