Page 68 - Lovorko09.pdf
P. 68
z{yhupjlëhëyvkp{lsql
Anketa
Pisac u kući
Za dobro pisanje nikad dosta čitanja
Usred jednog razgovora u knjižnici netko je rekao: Pa što, mi u
obitelji imamo pisca! Ulovila nas znatiželja i bez nekih očekivanja
odlučili smo provesti anketu da saznamo ima li roditelja ili
rođaka koji pišu knjige.
Pisanje knjige nije mačji kašalj. Svake godine imamo u školi
pokoji susret s književnikom. To su najčešće pisci čija djela
imamo u lektiri. Od njih smo saznali da pisanje knjiga nije uvijek
jednostavan posao. U svakom slučaju nije to nešto što svi
mogu pa tako pisci ipak spadaju u rijetku vrstu ljudi. Prije dvije
godine nas osmoro smo u školskoj knjižnici izrađivali slikovnice
za natječaj Moja prva knjiga. To je bio vrlo zanimljiv, ali i vrlo
težak posao. Sami smo se uvjerili da je pisanje naporno, no na
kraju smo bili silno ponosni ( vidi Lovorko br. 6 ).
Anketa je bila kratka. Trebao nam je samo odgovor ima li u
obitelji pisaca i smijemo li to objaviti u Lovorku.
piše: Lucija Martinović, 6. b
Rezultati ankete pokazali su da su šest osoba iz redova roditelja,
braće, baka, djedova, rođaka, napisali barem jednu knjigu.
Super!
Irma iz 2. a i Teo iz 3. a imaju tatu koji piše knjige već 2 godine. Napisao je već dosta knjiga, a zadnja
je izišla krajem listopada. Teo niti sam ne zna kako njegov tata dobiva inspiraciju.
Kristina iz 7.a i Marijan iz 6.b imaju brata koji piše knjige. Da stvar bude još značajnija, on je išao u
našu školu.
Moja mama također je napisala knjigu i članke. Profesorica je i puno radi.
Hrid iz 6.a ima djeda koji piše pjesme. Zove se Antun Golubić. Jedini nam je darovao svoje (tri)
knjige. Dvije su zbirke pjesama a u trećoj daje upute kako treba, zapravo kako naučiti dobro pisati.
Prema njegovim riječima na početku knjige, da se ovlada umijećem pisanja treba samo čitati i čitati.
Za dobru pismenost navodi 6 uvjeta.
Iva iz 7. b ima tetu koja je napisala knjigu pod naslovom Sudbina mi škoj.
Lucija iz 8. b razreda ima mamu Ljerku koja piše pjesme, igrokaze i kratke priče za malu djecu u
vrtiću. Inspiraciju dobiva iz svake zanimljive rečenice. Kaže da bi mogla od svega napisati pjesmu. Ja
mislim da pjesme, priče i knjige uopče nije lako pisati.
Iz svega zaključujemo da se radi o piscima za odrasle ili za djecu iz vrtića, a nemamo pisca koji piše
baš dječje knjige.
Oni koji imaju pisca u kući ne smatraju svoj život ni malo čudnim. Morali bi razmisliti da odgovore po
čemu su ti njihovi članovi obitelji posebni i opet ne bi smislili odgovor.
6 uvjeta za dobru pismenost:
1. misao logična i jasna ( kako je u glavi tako će biti i na papiru)
2. rečenica ne smije biti predugačka; piši isključivo svojim stilom
3. čitaj poznata djela dobrih pisaca
4. zapisuj svoja zapažanja o svemu
5. uvijek pregledavaj i ispravljaj što si napisao
6. pravi plan pismenog rada
68
Anketa
Pisac u kući
Za dobro pisanje nikad dosta čitanja
Usred jednog razgovora u knjižnici netko je rekao: Pa što, mi u
obitelji imamo pisca! Ulovila nas znatiželja i bez nekih očekivanja
odlučili smo provesti anketu da saznamo ima li roditelja ili
rođaka koji pišu knjige.
Pisanje knjige nije mačji kašalj. Svake godine imamo u školi
pokoji susret s književnikom. To su najčešće pisci čija djela
imamo u lektiri. Od njih smo saznali da pisanje knjiga nije uvijek
jednostavan posao. U svakom slučaju nije to nešto što svi
mogu pa tako pisci ipak spadaju u rijetku vrstu ljudi. Prije dvije
godine nas osmoro smo u školskoj knjižnici izrađivali slikovnice
za natječaj Moja prva knjiga. To je bio vrlo zanimljiv, ali i vrlo
težak posao. Sami smo se uvjerili da je pisanje naporno, no na
kraju smo bili silno ponosni ( vidi Lovorko br. 6 ).
Anketa je bila kratka. Trebao nam je samo odgovor ima li u
obitelji pisaca i smijemo li to objaviti u Lovorku.
piše: Lucija Martinović, 6. b
Rezultati ankete pokazali su da su šest osoba iz redova roditelja,
braće, baka, djedova, rođaka, napisali barem jednu knjigu.
Super!
Irma iz 2. a i Teo iz 3. a imaju tatu koji piše knjige već 2 godine. Napisao je već dosta knjiga, a zadnja
je izišla krajem listopada. Teo niti sam ne zna kako njegov tata dobiva inspiraciju.
Kristina iz 7.a i Marijan iz 6.b imaju brata koji piše knjige. Da stvar bude još značajnija, on je išao u
našu školu.
Moja mama također je napisala knjigu i članke. Profesorica je i puno radi.
Hrid iz 6.a ima djeda koji piše pjesme. Zove se Antun Golubić. Jedini nam je darovao svoje (tri)
knjige. Dvije su zbirke pjesama a u trećoj daje upute kako treba, zapravo kako naučiti dobro pisati.
Prema njegovim riječima na početku knjige, da se ovlada umijećem pisanja treba samo čitati i čitati.
Za dobru pismenost navodi 6 uvjeta.
Iva iz 7. b ima tetu koja je napisala knjigu pod naslovom Sudbina mi škoj.
Lucija iz 8. b razreda ima mamu Ljerku koja piše pjesme, igrokaze i kratke priče za malu djecu u
vrtiću. Inspiraciju dobiva iz svake zanimljive rečenice. Kaže da bi mogla od svega napisati pjesmu. Ja
mislim da pjesme, priče i knjige uopče nije lako pisati.
Iz svega zaključujemo da se radi o piscima za odrasle ili za djecu iz vrtića, a nemamo pisca koji piše
baš dječje knjige.
Oni koji imaju pisca u kući ne smatraju svoj život ni malo čudnim. Morali bi razmisliti da odgovore po
čemu su ti njihovi članovi obitelji posebni i opet ne bi smislili odgovor.
6 uvjeta za dobru pismenost:
1. misao logična i jasna ( kako je u glavi tako će biti i na papiru)
2. rečenica ne smije biti predugačka; piši isključivo svojim stilom
3. čitaj poznata djela dobrih pisaca
4. zapisuj svoja zapažanja o svemu
5. uvijek pregledavaj i ispravljaj što si napisao
6. pravi plan pismenog rada
68
