Page 16 - LOVORKO- broj 14 - prosinac 2015
P. 16
N EKADA UČENICE, DANAS ZAPOSLENICE ŠKOLE
Moja škola nekad i sad
ema broja: 50 godina škole
Danas sam profesorica Hrvatskoga jezika bave poljodjelstvom, ali na višoj, suvremenoj razini,
u školi koju sam pohađala kao đak i prateći nove trendove u proizvodnji. Put je dalje vodio
završila svoje osmogodišnje školovanje. uz rukavac Savice, uskim puteljkom pored današnjeg
Tada se škola zvala OŠ Miloja Pavlovića NK ZET-a do čijih je prostorija, sa stražnje strane, bio
prema profesoru iz Kragujevca koji je za parkiran autobus u kojem je živjela tročlana obitelj.
vrijeme Drugog svjetskog rata bio strijeljan Prošli bismo pored vrtića Milana Sachsa i puteljkom
zajedno sa svojim đacima. kroz park, između zgrada, došli do škole. Prije škole
U OŠ Miloja Pavlovića krenula sam daleke još je tu bilo nekoliko trgovina: Prehrana, još jedna
1970. godine u 1. c razred. Razrednica mala trgovina mješovitom robom, mesnica, voćarna,
mi je bila Katarina Levstek, učiteljica koja slastičarnica, frizer, fotograf.
je stanovala u Zapruđu i kući pješačila Drugi put do škole vodio je malim nasipom duž
preko Mosta mladosti. Moje prijateljice i ja poljoprivrednog zemljišta, uz cijevi grijanja koje su
T također smo pješačile od našeg naselja do vodile od Toplane prema gradu, a u moje vrijeme bile
škole 30 minuta. su nadzemne i nečuvane. Često smo hodali po njima.
Naselje iz kojeg sam pošla u školu bilo je Izašli bismo na Držićevu cestu i do škole došli s pravca
pravo predgrađe. S cvjetnjacima ispred zapada od Mosta mladosti. Na tom putu često je bilo
kuća i vrtovima iza, s domaćim životinjama egzibicionista koji su nas znali na smrt prestrašiti i kad
i zaprežnim kolima koja su vukli konji. bismo ih vidjeli trčali bi bez zaustavljanja do škole ili do
Od kuće do škole i nazad mogli smo ići kuće. Znali smo proći i kraj ciganske čerge s otvorenom
dvama putovima. Jedan je vodio kroz vatrom i kotlom iznad vatre u kojem se kuhala čorba,
tzv. „ekonomiju“, poljoprivredno gradsko s malim, crnim psima koji su režali i lajali na nas.
zemljište koje su obrađivali poljoprivrednici, Putovi nisu bili osvijetljeni i u kratkim zimskim danima
tzv. Bugari, ljudi koji su došli iz Bugarske često puta bismo se vraćali kući kroz mrkli mrak.
i ovdje se nastavili baviti povrtlarstvom. No, uvijek smo išli u grupama ili barem u parovima.
Kod njih su radili i domaći ljudi koji su Pješačenjem do škole bili smo u toku sa zbivanjima u
od najamnih radnika često postajali prirodi. Ujutro bi nas štipao mraz, umivala rosa ili sakrila
gazde. I danas se potomci tih obitelji magla, u podne pržilo sunce, a često nas prale kiše
i meli snjegovi. Promatrali
smo kulture koje su rasle na
ekonomiji, pratili radnike koji
su okopavali, plijevili, brali
povrće, preoravali zemljište
i pripremali ga za ponovnu
sjetvu.
Škola je bila prava kraljica
u naselju. Nova, velika,
uređena zgrada s blistavim
hodnicima, svijetlim i
prozračnim učionicama s
novim namještajem. Nama
đacima činila se jako velika
i super opremljena i uredna.
Garderobni ormari su bili
novi i zaključavali su se
nakon početka nastave.
Razred profesorice Mirt-Kruc Ključ je bio kod redara koji je
16 17
lovorko 2015 1-23.indd 16 1.2.2016. 19:45:08
Moja škola nekad i sad
ema broja: 50 godina škole
Danas sam profesorica Hrvatskoga jezika bave poljodjelstvom, ali na višoj, suvremenoj razini,
u školi koju sam pohađala kao đak i prateći nove trendove u proizvodnji. Put je dalje vodio
završila svoje osmogodišnje školovanje. uz rukavac Savice, uskim puteljkom pored današnjeg
Tada se škola zvala OŠ Miloja Pavlovića NK ZET-a do čijih je prostorija, sa stražnje strane, bio
prema profesoru iz Kragujevca koji je za parkiran autobus u kojem je živjela tročlana obitelj.
vrijeme Drugog svjetskog rata bio strijeljan Prošli bismo pored vrtića Milana Sachsa i puteljkom
zajedno sa svojim đacima. kroz park, između zgrada, došli do škole. Prije škole
U OŠ Miloja Pavlovića krenula sam daleke još je tu bilo nekoliko trgovina: Prehrana, još jedna
1970. godine u 1. c razred. Razrednica mala trgovina mješovitom robom, mesnica, voćarna,
mi je bila Katarina Levstek, učiteljica koja slastičarnica, frizer, fotograf.
je stanovala u Zapruđu i kući pješačila Drugi put do škole vodio je malim nasipom duž
preko Mosta mladosti. Moje prijateljice i ja poljoprivrednog zemljišta, uz cijevi grijanja koje su
T također smo pješačile od našeg naselja do vodile od Toplane prema gradu, a u moje vrijeme bile
škole 30 minuta. su nadzemne i nečuvane. Često smo hodali po njima.
Naselje iz kojeg sam pošla u školu bilo je Izašli bismo na Držićevu cestu i do škole došli s pravca
pravo predgrađe. S cvjetnjacima ispred zapada od Mosta mladosti. Na tom putu često je bilo
kuća i vrtovima iza, s domaćim životinjama egzibicionista koji su nas znali na smrt prestrašiti i kad
i zaprežnim kolima koja su vukli konji. bismo ih vidjeli trčali bi bez zaustavljanja do škole ili do
Od kuće do škole i nazad mogli smo ići kuće. Znali smo proći i kraj ciganske čerge s otvorenom
dvama putovima. Jedan je vodio kroz vatrom i kotlom iznad vatre u kojem se kuhala čorba,
tzv. „ekonomiju“, poljoprivredno gradsko s malim, crnim psima koji su režali i lajali na nas.
zemljište koje su obrađivali poljoprivrednici, Putovi nisu bili osvijetljeni i u kratkim zimskim danima
tzv. Bugari, ljudi koji su došli iz Bugarske često puta bismo se vraćali kući kroz mrkli mrak.
i ovdje se nastavili baviti povrtlarstvom. No, uvijek smo išli u grupama ili barem u parovima.
Kod njih su radili i domaći ljudi koji su Pješačenjem do škole bili smo u toku sa zbivanjima u
od najamnih radnika često postajali prirodi. Ujutro bi nas štipao mraz, umivala rosa ili sakrila
gazde. I danas se potomci tih obitelji magla, u podne pržilo sunce, a često nas prale kiše
i meli snjegovi. Promatrali
smo kulture koje su rasle na
ekonomiji, pratili radnike koji
su okopavali, plijevili, brali
povrće, preoravali zemljište
i pripremali ga za ponovnu
sjetvu.
Škola je bila prava kraljica
u naselju. Nova, velika,
uređena zgrada s blistavim
hodnicima, svijetlim i
prozračnim učionicama s
novim namještajem. Nama
đacima činila se jako velika
i super opremljena i uredna.
Garderobni ormari su bili
novi i zaključavali su se
nakon početka nastave.
Razred profesorice Mirt-Kruc Ključ je bio kod redara koji je
16 17
lovorko 2015 1-23.indd 16 1.2.2016. 19:45:08
