Page 17 - LOVORKO- broj 14 - prosinac 2015
P. 17
N EKADA UČENICE, DANAS ZAPOSLENICE ŠKOLE
Moja škola nekad i sad
odgovorno vršio svoju dužnost, a imao je i zamjenika U ovu školu idem već više od trideset godina. I još
ako njega nije bilo u školi. U današnjoj knjižnici bila je mi nije dosadilo. Najprije sam sjedila u školskim
smještena školska ambulanta sa zubarskim stolcem klupama mučeći se i učeći gradivo kojeg je bilo
u kojoj smo provjeravali zdravlje zubi i popravljali ih. nešto više nego danas. Zatim sam samo sjedila i
Sadašnja učionica Hrvatskoga jezika, br. 23, bila je promatrala kako učenici uče, a učiteljice poučavaju.
školska knjižnica. Kabinet Glazbenog odgoja bio je u To je bilo vrijeme školske prakse u srednjoj školi i
današnjoj informatičkoj učionici. Na izlete smo odlazili u na Učiteljskoj akademiji. Sada već dvadeset drugu
tzv. revolucionarna mjesta sa spomenicima revolucije: godinu radim, poučavam učenike u svojoj bivšoj
Podgarić, Petrovu goru, Kozaru. Na maturalno školi. Dakle, sve u svemu, otkad sam krenula u
putovanje putovali smo dolinom Soče u Sloveniji osnovnu školu, još iz nje nisam izašla.
(Zagreb - Postojna - Sežana – Lipica – Kranjska Gora Iako kažu da je najljepše đačko doba, meni je ovo
- Bovec – Gozd Martuljek – Bled –Bohinj – Jesenice – sada ipak nešto draže. Ne bih voljela ponovno
Zagreb). Maturalac je trajao pet dana. Na maturalcu prolaziti muke po ocjenama, pubertetske zavrzlame,
smo se još više međusobno zbližili tako da nam je kraj stroge profesore, tisuće pravila koja moraš poštivati,
osmog razreda i rastanak još teže pao. Razrednica a uopće ih ne razumiješ…
mi je bila prof. Hrvatskoga jezika Mirjana Mikota.
Zahvaljujući njoj zavoljela sam književnost i zajedno Današnji učenici misle da je njima strašno naporno,
s još dvije prijateljice iz razreda nastavila školovanje a nisu kao mi morali subotom ići u školu, nositi kute,
u Klasičnoj gimnaziji, tadašnjem Centru za jezike gurati se po onim uskim stepenicama dok su prve
i odlučila se za svoj poziv. Kada sam počela raditi u zjapile prazne. E to su bila pravila! Nitko ih nije
današnjoj školi Lovre pl. Matačića, sa mnom su radili razumio, svi smo ih probali kršiti. Doista, čemu smo
i moji bivši profesori, prof. Neda Aprcović i prof. Josip imali to široko stepenište kad smo se naguravali po
Bernat. Pred njima sam se i dalje osjećala kao učenica onim „malim“ stepenicama u oba smjera?
i dugo mi je trebalo da se ponašam u njihovom društvu Bez obzira na sve poteškoće, ipak su ostale lijepe
kao ravnopravna kolegica. uspomene i anegdote.
Sjećam se da smo u moje vrijeme puno više učili (opseg Osim učenika, i učitelji su imali kute i papuče -
gradiva iz pojedinih predmeta je bio veći), a manje bili borosane. Nisu svi imali kute jednake boje kao
opterećeni ocjenama. Trojka je bila normalna i poželjna mi đaci. Moja učiteljica Franka je imala najljepšu,
ocjena. Ako si imao nedovoljan iz predmeta, išao si ružičastu. Sjećam se da je jedan učenik učiteljici
na produžnu nastavu nakon čega si mogao ispraviti kemijskom olovkom pošarao kutu. To je bila tragedija
nedovoljnu ocjenu ili si ponavljao razred. Nitko oko toga za nju, ali i za nas klince. Pošarati ružičastu kutu bio
nije imao dvojbe. nam je nezamislivo težak zločin.
I tada je u školi bilo puno izvannastavnih aktivnosti. Voljela sam svoju učiteljicu Franku. Kad me bolio
Bila sam članica Velikog zbora, Dramsko-recitatorske zub, dala mi je strašno gorku tabletu. Nisam joj
skupine i Plesne skupine. Nastupala sam na priredbama zamjerila tabletu jer me posjela u svoje krilo i dugo
vezanim uz obilježavanje državnih praznika, osvajala držala uza se. Tog se rado sjećam, a ne sjećam se
nagrade za literarne radove, bila na razmjeni učenika ocjena i obaveza.
s “bratskom“ školom u Kumanovu i ugostila prijateljicu
Elizabetu. Razrednik u višim razredima mi je bio Josip Bernat.
On je bio strah i trepet u školi. Ne znam zašto jer
Voljela sam svoju osnovnu školi. I danas je volim. Škola nisam osobno doživjela ništa strašno od njega.
mi je drugi dom. U njoj se odlično osjećam i uvijek sam Kao razrednik bio je pravedan i strog, brinuo je o
u dobrom društvu, bilo da sam u zbornici ili u razredu. nama gotovo očinski. Doduše, prema svom razredu
Ljiljana Mirt-Kruc, profesorica hrvatskoga jezika je valjda bio blaži nego prema drugima. A bilo je
„bisera“ i tada u školi, odasvud i svakojakih. Profesor
je organizirao da djeca putnici prije škole odu najprije
do kuće učenika koji je bio za njega zadužen, nešto
pojedu, predahnu, pa zajedno odu u školu. Ne znam
16 17
lovorko 2015 1-23.indd 17 1.2.2016. 19:45:09
Moja škola nekad i sad
odgovorno vršio svoju dužnost, a imao je i zamjenika U ovu školu idem već više od trideset godina. I još
ako njega nije bilo u školi. U današnjoj knjižnici bila je mi nije dosadilo. Najprije sam sjedila u školskim
smještena školska ambulanta sa zubarskim stolcem klupama mučeći se i učeći gradivo kojeg je bilo
u kojoj smo provjeravali zdravlje zubi i popravljali ih. nešto više nego danas. Zatim sam samo sjedila i
Sadašnja učionica Hrvatskoga jezika, br. 23, bila je promatrala kako učenici uče, a učiteljice poučavaju.
školska knjižnica. Kabinet Glazbenog odgoja bio je u To je bilo vrijeme školske prakse u srednjoj školi i
današnjoj informatičkoj učionici. Na izlete smo odlazili u na Učiteljskoj akademiji. Sada već dvadeset drugu
tzv. revolucionarna mjesta sa spomenicima revolucije: godinu radim, poučavam učenike u svojoj bivšoj
Podgarić, Petrovu goru, Kozaru. Na maturalno školi. Dakle, sve u svemu, otkad sam krenula u
putovanje putovali smo dolinom Soče u Sloveniji osnovnu školu, još iz nje nisam izašla.
(Zagreb - Postojna - Sežana – Lipica – Kranjska Gora Iako kažu da je najljepše đačko doba, meni je ovo
- Bovec – Gozd Martuljek – Bled –Bohinj – Jesenice – sada ipak nešto draže. Ne bih voljela ponovno
Zagreb). Maturalac je trajao pet dana. Na maturalcu prolaziti muke po ocjenama, pubertetske zavrzlame,
smo se još više međusobno zbližili tako da nam je kraj stroge profesore, tisuće pravila koja moraš poštivati,
osmog razreda i rastanak još teže pao. Razrednica a uopće ih ne razumiješ…
mi je bila prof. Hrvatskoga jezika Mirjana Mikota.
Zahvaljujući njoj zavoljela sam književnost i zajedno Današnji učenici misle da je njima strašno naporno,
s još dvije prijateljice iz razreda nastavila školovanje a nisu kao mi morali subotom ići u školu, nositi kute,
u Klasičnoj gimnaziji, tadašnjem Centru za jezike gurati se po onim uskim stepenicama dok su prve
i odlučila se za svoj poziv. Kada sam počela raditi u zjapile prazne. E to su bila pravila! Nitko ih nije
današnjoj školi Lovre pl. Matačića, sa mnom su radili razumio, svi smo ih probali kršiti. Doista, čemu smo
i moji bivši profesori, prof. Neda Aprcović i prof. Josip imali to široko stepenište kad smo se naguravali po
Bernat. Pred njima sam se i dalje osjećala kao učenica onim „malim“ stepenicama u oba smjera?
i dugo mi je trebalo da se ponašam u njihovom društvu Bez obzira na sve poteškoće, ipak su ostale lijepe
kao ravnopravna kolegica. uspomene i anegdote.
Sjećam se da smo u moje vrijeme puno više učili (opseg Osim učenika, i učitelji su imali kute i papuče -
gradiva iz pojedinih predmeta je bio veći), a manje bili borosane. Nisu svi imali kute jednake boje kao
opterećeni ocjenama. Trojka je bila normalna i poželjna mi đaci. Moja učiteljica Franka je imala najljepšu,
ocjena. Ako si imao nedovoljan iz predmeta, išao si ružičastu. Sjećam se da je jedan učenik učiteljici
na produžnu nastavu nakon čega si mogao ispraviti kemijskom olovkom pošarao kutu. To je bila tragedija
nedovoljnu ocjenu ili si ponavljao razred. Nitko oko toga za nju, ali i za nas klince. Pošarati ružičastu kutu bio
nije imao dvojbe. nam je nezamislivo težak zločin.
I tada je u školi bilo puno izvannastavnih aktivnosti. Voljela sam svoju učiteljicu Franku. Kad me bolio
Bila sam članica Velikog zbora, Dramsko-recitatorske zub, dala mi je strašno gorku tabletu. Nisam joj
skupine i Plesne skupine. Nastupala sam na priredbama zamjerila tabletu jer me posjela u svoje krilo i dugo
vezanim uz obilježavanje državnih praznika, osvajala držala uza se. Tog se rado sjećam, a ne sjećam se
nagrade za literarne radove, bila na razmjeni učenika ocjena i obaveza.
s “bratskom“ školom u Kumanovu i ugostila prijateljicu
Elizabetu. Razrednik u višim razredima mi je bio Josip Bernat.
On je bio strah i trepet u školi. Ne znam zašto jer
Voljela sam svoju osnovnu školi. I danas je volim. Škola nisam osobno doživjela ništa strašno od njega.
mi je drugi dom. U njoj se odlično osjećam i uvijek sam Kao razrednik bio je pravedan i strog, brinuo je o
u dobrom društvu, bilo da sam u zbornici ili u razredu. nama gotovo očinski. Doduše, prema svom razredu
Ljiljana Mirt-Kruc, profesorica hrvatskoga jezika je valjda bio blaži nego prema drugima. A bilo je
„bisera“ i tada u školi, odasvud i svakojakih. Profesor
je organizirao da djeca putnici prije škole odu najprije
do kuće učenika koji je bio za njega zadužen, nešto
pojedu, predahnu, pa zajedno odu u školu. Ne znam
16 17
lovorko 2015 1-23.indd 17 1.2.2016. 19:45:09
