Page 20 - Lovorko 2007-08.pdf
P. 20
Zbogom osmaši!!!!!
Lovorko
osmaši
Došao je dan kad Cure su pjevale, dečki proizvodili neke zvukove.
moramo otići iz te predivne Nije to bio najveći mogući sklad, nije svima ni tekst
škole u kojoj su nas svi mazili i pazili. sjeo, no bilo je lijepo.
Učenik generacije Filip Bosnić, 8. b Priredili smo oproštajnu priredbu zajedno (naravno) Scenskom igrom smo htjeli mnogo reći.
Razrednici su nam rekli lijepe riječi i podijelili
s profesoricom Vesnom Zaimović, al' nam je također
pomogla „teta Marija“ iz naše knjižnice. Pripremali svjedodžbe.
Ravnateljica nas je pohvalila, zaželjela uspjeh i
smo se skoro svaki dan zadnjih tjedana.
Na oproštaj su bili pozvani i roditelji, profesori, sreću i proglasila učenika generacije.
učiteljice i svi koji su nam nešto značili kroz osnovnu Mi smo svakom profesoru-ici poklonili ružu.
školu. Pogledala sam ljude oko sebe. Više nismo mali,
Priredba je zakoraknut ćemo u jedan ozbiljniji svijet, gdje nas
započela u 18,00 nitko neće ovako čuvati. Svatko sada odlazi na svoju
sati. Svi smo stali stranu, neke nikad više neću ni vidjeti, ali vjerujem da
na pozornicu i po- ću sve nosit u srcu dok sam živa.
nosno slušali hi- Tako je lijepo što smo se ovako oprostili, čak
mnu (naravno oni smo malo odugovlačili odlazak. Poneka cura je
kratkog pamćenja ispustila suzu, nekima je bilo drago što se rastajemo,
su zaboravili da se a profesori…Vjerujem da ćemo im nedostajati, iako
za vrijeme himne to svi kažu za sebe, mi smo ipak generacija koja se
ne priča, niti se na pamti…zauvijek (za svaki slučaj još smo i na kraju
kraju plješće, no bili Lovorka).
Odlaze pjevajući su čista manjina). Ivana Vujinović, 8. a
Dan koji se pamti
Iz školskih zadaća pod …Kad se samo sjetim prvog razreda. Svi smo bili tako mali, nezreli i bojali se jedni drugih, a
sada kada smo pri kraju osmog razreda svi su tako veliki, razvijeni i iskusni, ali opet ne toliko…
naslovom „Na kraju puta dugog …Možda je to prošlo i brže nego što sam očekivala…
osam godina“, "Osvrnuh se još …Sjećam se kada su bivši osmaši na zadnji dan škole bili tako sretni, zadovoljni svojim
uspjehom, palili knjige i ludovali. Ipak, moglo im se vidjeti u očima da im je žao što odlaze…
jednom“ i „Uvijek ću pamtiti…“ …Bilo je puno više dana za sjećanje, nego onih loših koje sam, ionako, več zaboravila.
Jelena Ljubičić, 8. b
…prve tri godine protekle su u potpunoj bezbrižnosti s mojim …Razmišljam i
prijateljem Lukom jer smo išli u boravak…Kasnije je učenje postalo …razmišljam o zajedničkim događajima…Vidim ih pred očima i ponovo shvatim da koliko
nužno pa su te godine postale najgorim godinama moga školovanja. proživljavam kao da su mi zadnji trenuci života. Moja prva jedinica, god u drugoj
Svake godine činilo mi se da nastava postaje sve duža, a odmori maturalac, dan škole, grudanje ispred škole…Ovo svoje putovanje mogu školi budu ljudi
sve kraći.Tek sam se sada u osmoj godini svoga školovanja napokon usporediti s pravim putovanjem, hodom. Kada je oluja teško je i misliš da sličniji meni, jer
opustio… nećeš uspjeti, ali na kraju uvijek dođe lijepo vrijeme i grane sunce… to je normalno
Filip Bosnić, 8.a Tihomir Jovičić, 8.a zbog odabira
…Više nisam mali, sabrao sam se, spreman škole, nikad taj
sam za život… složan razred neće
…Krećem, hvala svima koji su me učili jahati, …Ono čega ću se najviše sjećati je peti razred. To razdoblje mi je bilo najteže, jer mi je to zamijeniti moj
pompgli mi popeti se na konja. Povlačim uzde! bila najveća promjena. Naravno, sjećat ću se i izleta u Dugu Uvalu i maturalnog putovanja najnesložniji, ali
Branimir Škreblin, 8.b u Kaštel Stari… opet najsložniji,
…Ne razumijem zašto mi sa 15 godina moramo odlučiti o cijelom životu, a samo najbolji i najdraži
Domovnica,
rodni list, razmišljamo o izlascima, ljubavi i drugim stvarima… 8.a…
bodovni prag… Ana Marija Trepšić, 8. b Nikolina Relić, 8. a
Što upisati? A …mogu sa sigurnošću reći da sam provela prekrasne dane u ovoj školi…koja je meni bila poput
tako je bilo dobro drugog doma i koja mi je dala utočište i kada je to bilo potrebno i nepotrebno. …mislim da će se svi složiti, koliko god
do sada… …kad dođe vrijeme za rastanak, kada napustim ovu školu, sve profesore i ostalo osoblje…vječno smo različiti i nesložni, da je ovaj kraj škole
„Nigdar ni bilo… ću im biti zahvalna… brzo došao…
Biuković Mario, 8.b Selma Ibraimi, 8. b Kristina Matković, 8.a
20
Lovorko
osmaši
Došao je dan kad Cure su pjevale, dečki proizvodili neke zvukove.
moramo otići iz te predivne Nije to bio najveći mogući sklad, nije svima ni tekst
škole u kojoj su nas svi mazili i pazili. sjeo, no bilo je lijepo.
Učenik generacije Filip Bosnić, 8. b Priredili smo oproštajnu priredbu zajedno (naravno) Scenskom igrom smo htjeli mnogo reći.
Razrednici su nam rekli lijepe riječi i podijelili
s profesoricom Vesnom Zaimović, al' nam je također
pomogla „teta Marija“ iz naše knjižnice. Pripremali svjedodžbe.
Ravnateljica nas je pohvalila, zaželjela uspjeh i
smo se skoro svaki dan zadnjih tjedana.
Na oproštaj su bili pozvani i roditelji, profesori, sreću i proglasila učenika generacije.
učiteljice i svi koji su nam nešto značili kroz osnovnu Mi smo svakom profesoru-ici poklonili ružu.
školu. Pogledala sam ljude oko sebe. Više nismo mali,
Priredba je zakoraknut ćemo u jedan ozbiljniji svijet, gdje nas
započela u 18,00 nitko neće ovako čuvati. Svatko sada odlazi na svoju
sati. Svi smo stali stranu, neke nikad više neću ni vidjeti, ali vjerujem da
na pozornicu i po- ću sve nosit u srcu dok sam živa.
nosno slušali hi- Tako je lijepo što smo se ovako oprostili, čak
mnu (naravno oni smo malo odugovlačili odlazak. Poneka cura je
kratkog pamćenja ispustila suzu, nekima je bilo drago što se rastajemo,
su zaboravili da se a profesori…Vjerujem da ćemo im nedostajati, iako
za vrijeme himne to svi kažu za sebe, mi smo ipak generacija koja se
ne priča, niti se na pamti…zauvijek (za svaki slučaj još smo i na kraju
kraju plješće, no bili Lovorka).
Odlaze pjevajući su čista manjina). Ivana Vujinović, 8. a
Dan koji se pamti
Iz školskih zadaća pod …Kad se samo sjetim prvog razreda. Svi smo bili tako mali, nezreli i bojali se jedni drugih, a
sada kada smo pri kraju osmog razreda svi su tako veliki, razvijeni i iskusni, ali opet ne toliko…
naslovom „Na kraju puta dugog …Možda je to prošlo i brže nego što sam očekivala…
osam godina“, "Osvrnuh se još …Sjećam se kada su bivši osmaši na zadnji dan škole bili tako sretni, zadovoljni svojim
uspjehom, palili knjige i ludovali. Ipak, moglo im se vidjeti u očima da im je žao što odlaze…
jednom“ i „Uvijek ću pamtiti…“ …Bilo je puno više dana za sjećanje, nego onih loših koje sam, ionako, več zaboravila.
Jelena Ljubičić, 8. b
…prve tri godine protekle su u potpunoj bezbrižnosti s mojim …Razmišljam i
prijateljem Lukom jer smo išli u boravak…Kasnije je učenje postalo …razmišljam o zajedničkim događajima…Vidim ih pred očima i ponovo shvatim da koliko
nužno pa su te godine postale najgorim godinama moga školovanja. proživljavam kao da su mi zadnji trenuci života. Moja prva jedinica, god u drugoj
Svake godine činilo mi se da nastava postaje sve duža, a odmori maturalac, dan škole, grudanje ispred škole…Ovo svoje putovanje mogu školi budu ljudi
sve kraći.Tek sam se sada u osmoj godini svoga školovanja napokon usporediti s pravim putovanjem, hodom. Kada je oluja teško je i misliš da sličniji meni, jer
opustio… nećeš uspjeti, ali na kraju uvijek dođe lijepo vrijeme i grane sunce… to je normalno
Filip Bosnić, 8.a Tihomir Jovičić, 8.a zbog odabira
…Više nisam mali, sabrao sam se, spreman škole, nikad taj
sam za život… složan razred neće
…Krećem, hvala svima koji su me učili jahati, …Ono čega ću se najviše sjećati je peti razred. To razdoblje mi je bilo najteže, jer mi je to zamijeniti moj
pompgli mi popeti se na konja. Povlačim uzde! bila najveća promjena. Naravno, sjećat ću se i izleta u Dugu Uvalu i maturalnog putovanja najnesložniji, ali
Branimir Škreblin, 8.b u Kaštel Stari… opet najsložniji,
…Ne razumijem zašto mi sa 15 godina moramo odlučiti o cijelom životu, a samo najbolji i najdraži
Domovnica,
rodni list, razmišljamo o izlascima, ljubavi i drugim stvarima… 8.a…
bodovni prag… Ana Marija Trepšić, 8. b Nikolina Relić, 8. a
Što upisati? A …mogu sa sigurnošću reći da sam provela prekrasne dane u ovoj školi…koja je meni bila poput
tako je bilo dobro drugog doma i koja mi je dala utočište i kada je to bilo potrebno i nepotrebno. …mislim da će se svi složiti, koliko god
do sada… …kad dođe vrijeme za rastanak, kada napustim ovu školu, sve profesore i ostalo osoblje…vječno smo različiti i nesložni, da je ovaj kraj škole
„Nigdar ni bilo… ću im biti zahvalna… brzo došao…
Biuković Mario, 8.b Selma Ibraimi, 8. b Kristina Matković, 8.a
20
