Page 16 - Lovorko 2007-08.pdf
P. 16
Povodom pedesete obljetnice smrti prve i
prave hrvatske novinarke i spisateljice
Lovorko
obljetnice
gradu koja se spominju u romanu.
Najveće je oduševljnje bilo kulom
Lotrščak s koje se pružao prekrasan
pogled na Zagreb, a penjući se
njenim zavojitim stubama nije nam
bilo teško zamisliti lijepu Mandušu i
Marija zlog kanonika Šimuna kako se kotrlja
njima. Posjetili smo i Kamenita vrata
i spomenik Marije Jurić Zagorke u
Jurić Zagorka Tkalčićevoj ulici. Razgledavanje smo
završili ispijajući sok na terasi podno
kipa Petrice Kerempuha pročitavši
legendu o postanku grada Zagreba.
Za čitatelje slabog ili dobrog ukusa? Zaključili smo da je ovakvo, tematsko
razgledavanje grada vezano uz
Moja omiljena spisateljica još od literaturu, itekako potrebno i da Ispod Mandušine kule
ranog djetinjstva je Marija Jurić učenici ne poznaju dovoljno svoj grad
Zagorka. S njenim romanima u i njegove znamenitosti.
rukama ljetni praznici su brzo
prolazili, a ja sam uživala u satima
čitanja i zamišljanja romantičnih Težak život pametne i hrabre žene
prizora. Najsretnija bih bila kada
sam bila sama kod kuće i kad sam Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska novinarka i spisateljica s najviše napisanih i
nesmetano pratila pustolovine objavljenih djela, rođena je 2. ožujka 1873. u kuriji Negovec kraj Vrbovca u obitelji
glavnih junaka, uz vrč soka i Josipe i Ivana Jurića, imućnog posjednika Golubovca i upravitelja imanja baruna
Raucha.
nekoliko kriški kruha namazanih
Kip u “Tklači” margarinom i pekmezom. Pučku je školu polazila u Varaždinu i Zagrebu, a šest se godina školovala u višoj
djevojačkoj školi kod Sestara milosrdnica, koju je morala napustiti zbog nesređenih
Na jutarnjoj kavi koju su zajedno
u našem dvorištu ispijale susjeda obiteljskih prilika.
i moja mama, izmjenjivala bih Kao polaznica petog razreda na svoju je inicijativu uređivala Samostanske novine
svoje utiske sa susjedom koja mi je posuđivala Zagorkine romane u svescima. koje je uglavnom i ispunjavala sama.
Pričala mi je o Zagrebu iz njene mladosti, o čitalačkoj strasti i popularnosti
Zagorkinih romana i gužvi koja bi nastala sa svakim izlaskom novog nastavka Godine1891. roditelji je udaju za mađarskog željezničkog činovnika koji je odvodi
u Mađarsku. Nakon tri godine braka bježi od muža, najprije ujaku u Srijemsku
Gričke vještice.
Mitrovicu, a odatle u Zagreb, prekinuvši svaku vezu s roditeljima.
Svoje oduševljenje njezinim romanima nisam mogla podijeliti sa svojom U časopisu Obzor, 1896.g. izlazi njezin prvi, anonimni članak pod nazivom Egy
profesoricom, jer bi ona samo dobrodušno kimnula na moje komentare, rekavši da Peroz (Jedan časak), obojen rodoljubljem i revoltom protiv društvene stvarnosti
je to šund literatura, ali korisna šund litertura.
u Hrvatskoj. Nakon tog članka pa sve do 1910., na preporuku biskupa Josipa Jurja
U kasnijim godinama svoga školovanja nisam ni govorila da čitam Zagorkine Strossmayera, radi u redakciji Obzora, tada uglednog hrvatskog časopisa, najprije
romane jer su se njeni čitatelji smatrali čitateljima slabog ukusa i niske čitalačke kao referent za mađarsko-hrvatsku politiku.
svijesti.
Sama je u svojoj sobi, ne zato što je nagrađena kao uspješna novinarka, već zato
Konačno! da je ne bi vidjeli slučajni posjetitelji i zgranuli se što jedna žena radi u uredništvu.
Danas je Zagorki dano pravo mjesto u hrvatskoj književnosti, a njen povijesni Iz istog razloga članke objavljuje anonimno.
roman Kći Lotrščaka uvršten je u osnovnoškolsku lektiru. Ljuti je ta diskriminacija i cijeli se život bori protiv nje dokazujući se kao uspješna i
Kad smo već kod omržene lektire, mogu reći da se učenici obeshrabre kad vide broj zapažena dopisnica iz Budimpešte i Beča, kao izvjestiteljica iz Parlamenta koja je
stranica koje “moraju” pročitati. No oni malobrojni, uporni i pravi čitatelji, na kraju od anonimne reporterke napredovala do europski a@ rmirane političke novinarke
su oduševljeni romanom koji im je poticaj da pročitaju još neka Zagorkina djela. izvještavajući o svim važnijim političkim zbivanjima u regiji.
Ostali učenici, podijeljeni u grupe, u romanu istražuju legende (legenda o postanku Samostalno pokreće i uređuje Ženski list (1925. – 1938.) i Hrvaticu (1938. – 1940.),
Zagreba, legenda o čudotvornoj slici Bl. Djevice Marije od Kamenitih vrata, legenda suradnica je u Vijencu i srajevskoj Nadi.
o nazivu Turopolja, legenda o lukovačkoj veparici), povijesne ličnosti (markgrof U Obzoru pod pseudonimom Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica i Zagorka
Đuro Brandenburški, kastelan Kosacki, plemić Ignac Pogledić), povijesne događaje ( taj pseudonim najčešće koristi iz ljubavi i solidranosti prema hrvatskom puku),
(borba za plemićke povelje i neovisnost, rakari i kaptolska desetina, povijest objavljuje crtice, autobiografske zapise i feljtone.
Turopolja i dvorca Lukavca), narodne običaje ( Jurjevo, Sv. Lucija), likove. Tako Aktivna je u borbi protiv društvene diskriminacije, protiv mađarizacije i
barem djelomično upoznaju spisateljicu i njezino djelo.
germanizacije, borbi za ženska prava ( pravo na obrazovanje, na profesiju, žensko
Ove smo šk. godine napravili korak dalje ( na poticaj naše knjižničarke) pa smo u pravo glasa), a jak protumađarski stav dovodi je i do kratkotrajnog boravka u
svibnju krenuli tragom romana Kći Lotrščaka i posjetili neka mjesta na Gornjem zatvoru.
16
prave hrvatske novinarke i spisateljice
Lovorko
obljetnice
gradu koja se spominju u romanu.
Najveće je oduševljnje bilo kulom
Lotrščak s koje se pružao prekrasan
pogled na Zagreb, a penjući se
njenim zavojitim stubama nije nam
bilo teško zamisliti lijepu Mandušu i
Marija zlog kanonika Šimuna kako se kotrlja
njima. Posjetili smo i Kamenita vrata
i spomenik Marije Jurić Zagorke u
Jurić Zagorka Tkalčićevoj ulici. Razgledavanje smo
završili ispijajući sok na terasi podno
kipa Petrice Kerempuha pročitavši
legendu o postanku grada Zagreba.
Za čitatelje slabog ili dobrog ukusa? Zaključili smo da je ovakvo, tematsko
razgledavanje grada vezano uz
Moja omiljena spisateljica još od literaturu, itekako potrebno i da Ispod Mandušine kule
ranog djetinjstva je Marija Jurić učenici ne poznaju dovoljno svoj grad
Zagorka. S njenim romanima u i njegove znamenitosti.
rukama ljetni praznici su brzo
prolazili, a ja sam uživala u satima
čitanja i zamišljanja romantičnih Težak život pametne i hrabre žene
prizora. Najsretnija bih bila kada
sam bila sama kod kuće i kad sam Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska novinarka i spisateljica s najviše napisanih i
nesmetano pratila pustolovine objavljenih djela, rođena je 2. ožujka 1873. u kuriji Negovec kraj Vrbovca u obitelji
glavnih junaka, uz vrč soka i Josipe i Ivana Jurića, imućnog posjednika Golubovca i upravitelja imanja baruna
Raucha.
nekoliko kriški kruha namazanih
Kip u “Tklači” margarinom i pekmezom. Pučku je školu polazila u Varaždinu i Zagrebu, a šest se godina školovala u višoj
djevojačkoj školi kod Sestara milosrdnica, koju je morala napustiti zbog nesređenih
Na jutarnjoj kavi koju su zajedno
u našem dvorištu ispijale susjeda obiteljskih prilika.
i moja mama, izmjenjivala bih Kao polaznica petog razreda na svoju je inicijativu uređivala Samostanske novine
svoje utiske sa susjedom koja mi je posuđivala Zagorkine romane u svescima. koje je uglavnom i ispunjavala sama.
Pričala mi je o Zagrebu iz njene mladosti, o čitalačkoj strasti i popularnosti
Zagorkinih romana i gužvi koja bi nastala sa svakim izlaskom novog nastavka Godine1891. roditelji je udaju za mađarskog željezničkog činovnika koji je odvodi
u Mađarsku. Nakon tri godine braka bježi od muža, najprije ujaku u Srijemsku
Gričke vještice.
Mitrovicu, a odatle u Zagreb, prekinuvši svaku vezu s roditeljima.
Svoje oduševljenje njezinim romanima nisam mogla podijeliti sa svojom U časopisu Obzor, 1896.g. izlazi njezin prvi, anonimni članak pod nazivom Egy
profesoricom, jer bi ona samo dobrodušno kimnula na moje komentare, rekavši da Peroz (Jedan časak), obojen rodoljubljem i revoltom protiv društvene stvarnosti
je to šund literatura, ali korisna šund litertura.
u Hrvatskoj. Nakon tog članka pa sve do 1910., na preporuku biskupa Josipa Jurja
U kasnijim godinama svoga školovanja nisam ni govorila da čitam Zagorkine Strossmayera, radi u redakciji Obzora, tada uglednog hrvatskog časopisa, najprije
romane jer su se njeni čitatelji smatrali čitateljima slabog ukusa i niske čitalačke kao referent za mađarsko-hrvatsku politiku.
svijesti.
Sama je u svojoj sobi, ne zato što je nagrađena kao uspješna novinarka, već zato
Konačno! da je ne bi vidjeli slučajni posjetitelji i zgranuli se što jedna žena radi u uredništvu.
Danas je Zagorki dano pravo mjesto u hrvatskoj književnosti, a njen povijesni Iz istog razloga članke objavljuje anonimno.
roman Kći Lotrščaka uvršten je u osnovnoškolsku lektiru. Ljuti je ta diskriminacija i cijeli se život bori protiv nje dokazujući se kao uspješna i
Kad smo već kod omržene lektire, mogu reći da se učenici obeshrabre kad vide broj zapažena dopisnica iz Budimpešte i Beča, kao izvjestiteljica iz Parlamenta koja je
stranica koje “moraju” pročitati. No oni malobrojni, uporni i pravi čitatelji, na kraju od anonimne reporterke napredovala do europski a@ rmirane političke novinarke
su oduševljeni romanom koji im je poticaj da pročitaju još neka Zagorkina djela. izvještavajući o svim važnijim političkim zbivanjima u regiji.
Ostali učenici, podijeljeni u grupe, u romanu istražuju legende (legenda o postanku Samostalno pokreće i uređuje Ženski list (1925. – 1938.) i Hrvaticu (1938. – 1940.),
Zagreba, legenda o čudotvornoj slici Bl. Djevice Marije od Kamenitih vrata, legenda suradnica je u Vijencu i srajevskoj Nadi.
o nazivu Turopolja, legenda o lukovačkoj veparici), povijesne ličnosti (markgrof U Obzoru pod pseudonimom Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica i Zagorka
Đuro Brandenburški, kastelan Kosacki, plemić Ignac Pogledić), povijesne događaje ( taj pseudonim najčešće koristi iz ljubavi i solidranosti prema hrvatskom puku),
(borba za plemićke povelje i neovisnost, rakari i kaptolska desetina, povijest objavljuje crtice, autobiografske zapise i feljtone.
Turopolja i dvorca Lukavca), narodne običaje ( Jurjevo, Sv. Lucija), likove. Tako Aktivna je u borbi protiv društvene diskriminacije, protiv mađarizacije i
barem djelomično upoznaju spisateljicu i njezino djelo.
germanizacije, borbi za ženska prava ( pravo na obrazovanje, na profesiju, žensko
Ove smo šk. godine napravili korak dalje ( na poticaj naše knjižničarke) pa smo u pravo glasa), a jak protumađarski stav dovodi je i do kratkotrajnog boravka u
svibnju krenuli tragom romana Kći Lotrščaka i posjetili neka mjesta na Gornjem zatvoru.
16
