Page 12 - Lovorko 2007-08.pdf
P. 12
Razgovor s književnikom Pavlom PavliĀiþem
Lovorko
susret s piscem
NAJJEDNOSTAVNIJE
MOGUýE
ÿovjek poĀinje pisati zato što je
prvo bio Āitatelj
pa ni zarada nije velika, pisac mora raditi nešto drugo)
samo za vikend, subotom i nedjeljom, i neka napiše
samo tri stranice. To je šest stranica svaki vikend. Ima
pedeset vikenda u godini. To je tristo stranica i ima
knjigu godišnje, a da ni ne osjeti. Još ako mu damo
dva tjedna godišnjeg odmora, ako je malo marljiviji pa
piše i u druge dane kad uhvati vremena, ako ne treba
puno sna, evo kako nastaju knjige.
Mene veseli priĀati priĀe i nekog zabavljati svojim
priĀama pa mi nije ni teško.
PriliĀno dosadan život
Predajem književnost, to mi je glavni posao, pisanje mi
Književni susreti u školi u današnje su vrijeme prirodna je onda zabava. Ne idem na utakmice, ne igram karte i
pojava. Bude ih i nekoliko tijekom godine. Pisci su takve stvari, dakle priliĀno dosadno živim. Ostalo radim
kulturni ljudi svjesni da nikad dosta prilika da i nama sve što i drugi ljudi rade. Nemam uzbudljivu biografiju.
prenesu nešto od svoje kulture. Iz svog života ne mogu napraviti roman, možda zato i
pišem romane.
ObiĀno gostuju oni Āija djela Āitamo za lektiru, valjda
zato da nam taj posao olakšaju, iako je vrlo upitno Uvijek znam kako þe knjiga završiti.
koliko mi to prihvaþamo. Hrvatska ima zaista, ali zaista,
dobre pisce, Āak i meāu živima. Neki su popularni više,
neki manje. Antun Šoljan, znate za njega, pokojni naš pisac...ima 14
godina kako je umro...sjajan pisac je bio... Jednom je
O ponekom priĀaju da ni sluĀajno neþe u školu. Kad napisao da svakom Āovjeku nekad padne dobra ideja
smo zaželjeli pozvati Pavla PavliĀiþa, bojali smo se da je za kakav roman, novelu, dramu, ali samo su pisci ti koji
on možda taj, a kad tamo – bilo je sasvim jednostavno: ih napišu.
„Možete li doþi…?“, „Mogu“, „Tada?“, „U redu.“ I prema
dogovoru ušetao je ležerno u školu.
Ideje, teme, izvedba
Pripremili smo se, naravno: umna mapa, „pazite na
ponašanje za vrijeme susreta“, „nemoj glupa pitanja“. Pisac se s vremenom uvježba vidjeti oko sebe teme,
Dopustio nam je snimanje i kao pravi pisac govorio jednostavno na taj naĀin promatra svijet. Ideja je nešto
gotovo sat vremena. Odgovarao je na pitanja, no sve što se može desiti na jednu reĀenicu. Nakon toga treba
je imalo neku cjelovitost da bi mogao gotovo bez ideju razraditi, napraviti raspored kako þe se priĀa
ispravljanja tiskati tekst kao neki esej ili Ālanak (jedan razvijati, raspored po poglavljima, kako þe priĀa završiti.
odgovor više od tri minute i pola stranice bez proreda, Napravi se nacrt. Za svako poglavlje po jedna reĀenica.
nevjerojatno). Nakon toga doāe izvedba.
Knjigu od dvadeset poglavlja napišem za dvadeset
Jednostavna raĀunica dana, onda je ostavim da se malo odmaknem. Potrebno
je napraviti pauzu da malo zaboraviš što si htio reþi pa
Vama se Āini, jer ste mladi, ako napišete pet stranica da
ste jako puno napisali. Kad si stariji, treba ti puno više da onda tek vidiš što si rekao.
rijeĀi da izraziš što želiš, tako ispadnu i knjige deblje. Mislim da je važno da Āovjek poznaje ono što piše.
Imam jednu raĀunicu za koju mislim da je dosta dobra
(prvo moram reþi, ima pisaca koji pišu i više nego ja:
Šenoa je napisao policu knjiga, a umro je s 43 godine. Nikad ne stavljam u knjigu žive ljude
A još je bio intendant kazališta, kritiĀar, urednik novina.
Svakom svom suradniku je odgovarao rukom na pisma, ÿovjeku ne mora baš biti drago da ga staviš u roman,
nije bilo SMS-a ni telefona i sve je stigao). Dakle, moja može mu se ne sviāati kako si ga prikazao. Život
raĀunica je ovakva: ako pisac piše (obzirom da se kod je drugaĀiji od knjiga. U knjizi sve proizlazi jedno iz
nas teško može živjeti od pisanja, male su naklade drugoga, jedno se na drugo nadovezuje, ima nekakvu
12
Lovorko
susret s piscem
NAJJEDNOSTAVNIJE
MOGUýE
ÿovjek poĀinje pisati zato što je
prvo bio Āitatelj
pa ni zarada nije velika, pisac mora raditi nešto drugo)
samo za vikend, subotom i nedjeljom, i neka napiše
samo tri stranice. To je šest stranica svaki vikend. Ima
pedeset vikenda u godini. To je tristo stranica i ima
knjigu godišnje, a da ni ne osjeti. Još ako mu damo
dva tjedna godišnjeg odmora, ako je malo marljiviji pa
piše i u druge dane kad uhvati vremena, ako ne treba
puno sna, evo kako nastaju knjige.
Mene veseli priĀati priĀe i nekog zabavljati svojim
priĀama pa mi nije ni teško.
PriliĀno dosadan život
Predajem književnost, to mi je glavni posao, pisanje mi
Književni susreti u školi u današnje su vrijeme prirodna je onda zabava. Ne idem na utakmice, ne igram karte i
pojava. Bude ih i nekoliko tijekom godine. Pisci su takve stvari, dakle priliĀno dosadno živim. Ostalo radim
kulturni ljudi svjesni da nikad dosta prilika da i nama sve što i drugi ljudi rade. Nemam uzbudljivu biografiju.
prenesu nešto od svoje kulture. Iz svog života ne mogu napraviti roman, možda zato i
pišem romane.
ObiĀno gostuju oni Āija djela Āitamo za lektiru, valjda
zato da nam taj posao olakšaju, iako je vrlo upitno Uvijek znam kako þe knjiga završiti.
koliko mi to prihvaþamo. Hrvatska ima zaista, ali zaista,
dobre pisce, Āak i meāu živima. Neki su popularni više,
neki manje. Antun Šoljan, znate za njega, pokojni naš pisac...ima 14
godina kako je umro...sjajan pisac je bio... Jednom je
O ponekom priĀaju da ni sluĀajno neþe u školu. Kad napisao da svakom Āovjeku nekad padne dobra ideja
smo zaželjeli pozvati Pavla PavliĀiþa, bojali smo se da je za kakav roman, novelu, dramu, ali samo su pisci ti koji
on možda taj, a kad tamo – bilo je sasvim jednostavno: ih napišu.
„Možete li doþi…?“, „Mogu“, „Tada?“, „U redu.“ I prema
dogovoru ušetao je ležerno u školu.
Ideje, teme, izvedba
Pripremili smo se, naravno: umna mapa, „pazite na
ponašanje za vrijeme susreta“, „nemoj glupa pitanja“. Pisac se s vremenom uvježba vidjeti oko sebe teme,
Dopustio nam je snimanje i kao pravi pisac govorio jednostavno na taj naĀin promatra svijet. Ideja je nešto
gotovo sat vremena. Odgovarao je na pitanja, no sve što se može desiti na jednu reĀenicu. Nakon toga treba
je imalo neku cjelovitost da bi mogao gotovo bez ideju razraditi, napraviti raspored kako þe se priĀa
ispravljanja tiskati tekst kao neki esej ili Ālanak (jedan razvijati, raspored po poglavljima, kako þe priĀa završiti.
odgovor više od tri minute i pola stranice bez proreda, Napravi se nacrt. Za svako poglavlje po jedna reĀenica.
nevjerojatno). Nakon toga doāe izvedba.
Knjigu od dvadeset poglavlja napišem za dvadeset
Jednostavna raĀunica dana, onda je ostavim da se malo odmaknem. Potrebno
je napraviti pauzu da malo zaboraviš što si htio reþi pa
Vama se Āini, jer ste mladi, ako napišete pet stranica da
ste jako puno napisali. Kad si stariji, treba ti puno više da onda tek vidiš što si rekao.
rijeĀi da izraziš što želiš, tako ispadnu i knjige deblje. Mislim da je važno da Āovjek poznaje ono što piše.
Imam jednu raĀunicu za koju mislim da je dosta dobra
(prvo moram reþi, ima pisaca koji pišu i više nego ja:
Šenoa je napisao policu knjiga, a umro je s 43 godine. Nikad ne stavljam u knjigu žive ljude
A još je bio intendant kazališta, kritiĀar, urednik novina.
Svakom svom suradniku je odgovarao rukom na pisma, ÿovjeku ne mora baš biti drago da ga staviš u roman,
nije bilo SMS-a ni telefona i sve je stigao). Dakle, moja može mu se ne sviāati kako si ga prikazao. Život
raĀunica je ovakva: ako pisac piše (obzirom da se kod je drugaĀiji od knjiga. U knjizi sve proizlazi jedno iz
nas teško može živjeti od pisanja, male su naklade drugoga, jedno se na drugo nadovezuje, ima nekakvu
12
