Page 13 - Lovorko 2007-08.pdf
P. 13
svoju logiku. U životu nije tako. U životu se stvari vrlo
Āesto dogaāaju sluĀajno. Ne može se izravno prenositi
život u knjige jer to onda ne bi bila priĀa.
Ne govorim protiv putovanja, to je jedna od najĀešþih
maštarija, no je li sreþa u tome. Znam Āovjeka u Zagrebu
kojemu se sve što je doživio dogodilo u jednom kvadratu
od dva kilometra: tu se i rodio i školovao…ima ljudi koji
sretno provedu na jednom mjestu.
KritiĀari i promocije
Jedno je priĀa o piscu, drugo je priĀa o kritiĀaru. To su
dvije razliĀite stvari. Nikad neþu kazati da je zadatak Primjeþujem kod mladih ljudi ne samo kod djece
pisca da uĀini ljude boljima, zato što bi onda znaĀilo da su izgubili smisao da sami sebe zabavljaju. Mora
da je pisac bolji od njih, a to ne prihvaþam. Mnogi odnekud dolaziti glazba, mora biti neki ekran inaĀe im
moji Āitatelji su bolji od mene; to je dijalog, razmjena je dosadno.
mišljenja, mogu im reþi što sam vidio, zapravo osjetio,
da im prikratim vrijeme, da ih zabavim, da im eventualno
otvorim pogled na nešto što do sada nisu vidjeli.
Lektira
Biti kritiĀar danas je jako teško. Do prije desetak godina,
ne više, u Hrvatskoj je godišnje izašlo 6, 7 do 10 romana. ÿim je lektira obavezna automatski postoji otpor.
Sada ih izaāe 40 do 50, samo romana, a da ostavimo UĀenicima treba davati ono što mogu razumjeti bez
po strani zbirke poezije, eseje…Toliko romana je teško prethodne pripreme. Zadatak škole nije da od djece
pratiti. Ljudi se nerado toga laþaju. Danas govorimo o napravi profesore književnosti, to þe oni postati ako se
promocijama knjiga. Promocija nekad nije bilo. Ljudi za to odluĀe. Zadatak je da od njih napravi Āitatelja,
ne vjeruju da je to nešto što postoji 20 do 25 godina. dakle one koji þe za knjigom posezati i dalje kroz
Prije je knjiga izašla, onda se Āekalo što þe se napisati život. Ja bih Maruliþa dao na kraju, a ne na poĀetku.
o njoj u novinama. To je bila njezina sudbina. Danas Na poĀetku bih dao suvremenog pisca, a kad uĀenik
ako nemate promociju, kao da knjiga nije ni izašla. veþ neke stvari shvati i nauĀi onda mu daj stare pisce.
Dakle, ne trebate kritiĀara nego novinara koji þe otiþi na
promociju, vidjeti tko je sve tamo bio, što se govorilo,
po moguþnosti kako je tko bio obuĀen, što se jelo i pilo
nakon toga. Stvara se kriva predodžba o tome što u Nemam najdražeg pisca jer sam nastavnik književnosti
književnosti vrijedi, a što ne vrijedi. Na kraju ipak sve pa moram sve s jednakom pažnjom predavati.
doāe na svoje.
Najdraža knjiga je uvijek ona koju upravo dovršavam,
Uvijek ja nešto pisuckam.
tako nekako ispada. Ne znaš koja ti je dobra dok ti
Āitatelji ne kažu.
Originalnost
Literarne sekcije su jako dobra stvar da Āovjek provjeri
kako ono što je napisao u tuāem uhu zvoni. Originalnost
nije najvažnija stvar na svijetu. Književnost je postojala
tisuþama godina bez originalnosti. Originalnost što
se kao kvaliteta u književnosti cijeni postoji oko 200
godina. Prije toga je, dapaĀe, bila Āast pisati kao netko
drugi. Napisane su i cijele pohvale utjecajima, bez
mistifikacije („provalilo iz mene“).
ÿovjek poĀinje pisati zato što je prvo bio Āitatelj. Piši
ono što znaš i što ti je važno.
Iduþe godine mogla bi mi iþi u tisak knjiga „Literarna Teško mi je zamisliti da prestanem pisati.
sekcija“.
Lako je njemu, to mu je zanat, još to i voli i još je
Nemam ti ja nekog posebnog mjesta za pisanje, samo dobrovoljno discipliniran.
da nije nekakva velika buka. Nemam nikakvih naroĀitih
zahtjeva.
Lucija Pukec, 7. b
13
Āesto dogaāaju sluĀajno. Ne može se izravno prenositi
život u knjige jer to onda ne bi bila priĀa.
Ne govorim protiv putovanja, to je jedna od najĀešþih
maštarija, no je li sreþa u tome. Znam Āovjeka u Zagrebu
kojemu se sve što je doživio dogodilo u jednom kvadratu
od dva kilometra: tu se i rodio i školovao…ima ljudi koji
sretno provedu na jednom mjestu.
KritiĀari i promocije
Jedno je priĀa o piscu, drugo je priĀa o kritiĀaru. To su
dvije razliĀite stvari. Nikad neþu kazati da je zadatak Primjeþujem kod mladih ljudi ne samo kod djece
pisca da uĀini ljude boljima, zato što bi onda znaĀilo da su izgubili smisao da sami sebe zabavljaju. Mora
da je pisac bolji od njih, a to ne prihvaþam. Mnogi odnekud dolaziti glazba, mora biti neki ekran inaĀe im
moji Āitatelji su bolji od mene; to je dijalog, razmjena je dosadno.
mišljenja, mogu im reþi što sam vidio, zapravo osjetio,
da im prikratim vrijeme, da ih zabavim, da im eventualno
otvorim pogled na nešto što do sada nisu vidjeli.
Lektira
Biti kritiĀar danas je jako teško. Do prije desetak godina,
ne više, u Hrvatskoj je godišnje izašlo 6, 7 do 10 romana. ÿim je lektira obavezna automatski postoji otpor.
Sada ih izaāe 40 do 50, samo romana, a da ostavimo UĀenicima treba davati ono što mogu razumjeti bez
po strani zbirke poezije, eseje…Toliko romana je teško prethodne pripreme. Zadatak škole nije da od djece
pratiti. Ljudi se nerado toga laþaju. Danas govorimo o napravi profesore književnosti, to þe oni postati ako se
promocijama knjiga. Promocija nekad nije bilo. Ljudi za to odluĀe. Zadatak je da od njih napravi Āitatelja,
ne vjeruju da je to nešto što postoji 20 do 25 godina. dakle one koji þe za knjigom posezati i dalje kroz
Prije je knjiga izašla, onda se Āekalo što þe se napisati život. Ja bih Maruliþa dao na kraju, a ne na poĀetku.
o njoj u novinama. To je bila njezina sudbina. Danas Na poĀetku bih dao suvremenog pisca, a kad uĀenik
ako nemate promociju, kao da knjiga nije ni izašla. veþ neke stvari shvati i nauĀi onda mu daj stare pisce.
Dakle, ne trebate kritiĀara nego novinara koji þe otiþi na
promociju, vidjeti tko je sve tamo bio, što se govorilo,
po moguþnosti kako je tko bio obuĀen, što se jelo i pilo
nakon toga. Stvara se kriva predodžba o tome što u Nemam najdražeg pisca jer sam nastavnik književnosti
književnosti vrijedi, a što ne vrijedi. Na kraju ipak sve pa moram sve s jednakom pažnjom predavati.
doāe na svoje.
Najdraža knjiga je uvijek ona koju upravo dovršavam,
Uvijek ja nešto pisuckam.
tako nekako ispada. Ne znaš koja ti je dobra dok ti
Āitatelji ne kažu.
Originalnost
Literarne sekcije su jako dobra stvar da Āovjek provjeri
kako ono što je napisao u tuāem uhu zvoni. Originalnost
nije najvažnija stvar na svijetu. Književnost je postojala
tisuþama godina bez originalnosti. Originalnost što
se kao kvaliteta u književnosti cijeni postoji oko 200
godina. Prije toga je, dapaĀe, bila Āast pisati kao netko
drugi. Napisane su i cijele pohvale utjecajima, bez
mistifikacije („provalilo iz mene“).
ÿovjek poĀinje pisati zato što je prvo bio Āitatelj. Piši
ono što znaš i što ti je važno.
Iduþe godine mogla bi mi iþi u tisak knjiga „Literarna Teško mi je zamisliti da prestanem pisati.
sekcija“.
Lako je njemu, to mu je zanat, još to i voli i još je
Nemam ti ja nekog posebnog mjesta za pisanje, samo dobrovoljno discipliniran.
da nije nekakva velika buka. Nemam nikakvih naroĀitih
zahtjeva.
Lucija Pukec, 7. b
13
