Page 14 - Lovorko 2007-08.pdf
P. 14
Cijeli život je radio u Večernjem listu, sada piše kolumne u Jutarnjem. Kad
Lovorko
susret s piscem smo upitali odakle mu taj neiscrpan izvor tema (jer s kolumnama nije lako)
odgovorio je ležerno: „Otvori oči, otvori prozor i evo ti tema.“
U „osnovnjaku“ je volio Matu Lovraka. Inače voli čitati Zagorku, Krležu,
Šenou. Zaslužan je za postavljanje spomenika Šenoi u Staroj Vlaškoj.
U različitim razdobljima imao je različite idole, ali nikad političare.
S novinarom i piscem Zvonimirom MilĀecom Tko želi nešto zanimljivo saznati o Zagrebu, svakako treba čitati njegove
knjige, „njegov zagrebački rukopis“.
OTVORI OČI, Katarina Zečević, 8. a
OTVORI PROZOR
I EVO TI TEMA SVAKO
DOBA NOSI
Jednostavno i ležerno - zagrebački LIJEPE
STVARI
U knjižnici Ivana Brlić
Mažuranić više puta se
organiziraju male književne
tribine ili radionice. Kako Silvija Šesto u 4. b
prostor knjižnice nije velik
za takva događanja (isti U ožujku je školu posjetila bivša učenica ("od prije sto godina" prema njezinoj
problem ima i naša škola) izjavi), književnica Silvija Šesto.
obično se tribine i susreti
organiziraju za tridesetak Susret su pripremili učenici 4.b i njihova učiteljica Ksenija Čop, a prisustvovali
osoba, najviše dva školska su i učenici 4.a, kao i drugi znatiželjnici pa je učionica bila krcata. To nije
razreda. Već prema temi nimalo čudno jer se susret dogodio nakon odgledane predstave „Bum
i gostu, odabere se dob Tomica“ u Maloj sceni. Predstava je rađena prema pričama iz istoimene
učenika i ta suradnja škole knjige Silvije Šesto. Ona je do sada napisala tri „Bum Tomice“, a čuli smo da
i knjižnice svima donosi piše i četvrtoga. Također je rekla da će Bum Tomica ući u sve naše domove jer
zadovoljstvo. se priprema crtani serijal od oko sto pedeset epizoda, a realizirat će ga autori
koji su radili „Laku noć Hrvatska“.
U listopadu (18.10.2007.)
gost tribine bio je pisac i zagrebački kolumnist (i više od toga) Zvonimir Za one koji, naravno, ne čitaju: Bum Tomica je član peteročlane obitelji (mama
Milčec. Pokazalo se da je prostor baš po mjeri jer se susret pretvorio u ugodan Zdenka- stručnjakinja za životinje, tata Šaki- građevinski poduzetnik i bivši
razgovor gosta i domaćina (učenici i voditeljice susreta). Da je bio veći bilo boksač, djeca Piksi, Tomica i sestra Onči), a jednako značajni su još sestrin
bi manje ugodno i prisno. dečko Kuruza, bake Duda i Štrudla, dede Piki i Maki, mačak Reponja, pas
Keks, školski prijatelji i dr.). Knjige su skup duhovitih zgoda o rodbinskim,
Riječ po riječ, pisac Milčec je postao dio grupe, a ne osoba za katedrom i svi bratskim i prijateljskim odnosima. Sama autorica kaže da je to literatura
su se osjećali izvrsno, iako ni na trenutak nismo prestali biti svjesni silnog koja se trudi prebroditi razliku između velikih i malih. „Svako doba nosi lijepe
iskustva, životnog i novinarskog, ljubavi i poznavanja Zagreba kakvo bismo stvari, zapravo iste stvari koje volimo: ljubav i prijateljstvo.To su kategorije
sami morali postići. koje se nikad promijeniti neće.“
Kaže da je počeo pisati s deset godina (cijeli život piše). Pozna i drži se sa Šalila se još na temu o posuđivanja i čuvanja knjiga, o pisanju knjiga za
svim uglednim starim Zagrepčanima različitih profesija. Ponekad ih veže vrijeme školskih praznika („kad ne trebam pisati svojoj djeci zadaće“), jedni
ljubav prema sportu (najdraži sport mu je nogomet, bio je golman), ponekad praznici – jedna knjiga.
najrazličitije druge teme ili ćevapi.
Bavi se i drugim stvarima osim pisanja (piše reklame, scenarije za spotove…).
Bio je zaljubljen u „princezu Odricu“, šest puta je gledao film „Praznik u Rimu“,
čak je markirao zbog tog filma. Možda je zbog filma i postao novinar. Silvija Šesto se nekoć bavila sportom (stolni tenis), završila je za trenera i
kaže da je malo falilo da ode iz Hrvatske.
Milčec je živio u vremenu u kojem se još kupalo u maksimirskim jezerima.
„Zvižduk s Bukovca“ je njegovo djetinjstvo.
Još malo emocija
U novine „je došao“ prije devetnaeste godine. Predao je ogledni članak koji
su gotovo bez ispravaka objavili, a da mu nisu ni rekli. Kaže da ga je skoro Rado se sjeća nekadašnje „Folke“. Na mjestu današnjih zgrada bio je rukavac
pregazio tramvaj koji nije vidio od uzbuđenja kad je ugledao svoj članak Save („Jarun i Bundek se mogu sakriti“), pogodan za igre i sasvim drugačije
tiskan. Bila je to prva reportaža u kojoj je posljednji vozač konjskog tramvaja odrastanje. Škola je bila super. Imala je drugo ime i bila je nova. Ravnatelj je
pričao o Zagrebu. bio strog i svi su ga se bojali. Nije voljela pjevati u zboru.
14
Lovorko
susret s piscem smo upitali odakle mu taj neiscrpan izvor tema (jer s kolumnama nije lako)
odgovorio je ležerno: „Otvori oči, otvori prozor i evo ti tema.“
U „osnovnjaku“ je volio Matu Lovraka. Inače voli čitati Zagorku, Krležu,
Šenou. Zaslužan je za postavljanje spomenika Šenoi u Staroj Vlaškoj.
U različitim razdobljima imao je različite idole, ali nikad političare.
S novinarom i piscem Zvonimirom MilĀecom Tko želi nešto zanimljivo saznati o Zagrebu, svakako treba čitati njegove
knjige, „njegov zagrebački rukopis“.
OTVORI OČI, Katarina Zečević, 8. a
OTVORI PROZOR
I EVO TI TEMA SVAKO
DOBA NOSI
Jednostavno i ležerno - zagrebački LIJEPE
STVARI
U knjižnici Ivana Brlić
Mažuranić više puta se
organiziraju male književne
tribine ili radionice. Kako Silvija Šesto u 4. b
prostor knjižnice nije velik
za takva događanja (isti U ožujku je školu posjetila bivša učenica ("od prije sto godina" prema njezinoj
problem ima i naša škola) izjavi), književnica Silvija Šesto.
obično se tribine i susreti
organiziraju za tridesetak Susret su pripremili učenici 4.b i njihova učiteljica Ksenija Čop, a prisustvovali
osoba, najviše dva školska su i učenici 4.a, kao i drugi znatiželjnici pa je učionica bila krcata. To nije
razreda. Već prema temi nimalo čudno jer se susret dogodio nakon odgledane predstave „Bum
i gostu, odabere se dob Tomica“ u Maloj sceni. Predstava je rađena prema pričama iz istoimene
učenika i ta suradnja škole knjige Silvije Šesto. Ona je do sada napisala tri „Bum Tomice“, a čuli smo da
i knjižnice svima donosi piše i četvrtoga. Također je rekla da će Bum Tomica ući u sve naše domove jer
zadovoljstvo. se priprema crtani serijal od oko sto pedeset epizoda, a realizirat će ga autori
koji su radili „Laku noć Hrvatska“.
U listopadu (18.10.2007.)
gost tribine bio je pisac i zagrebački kolumnist (i više od toga) Zvonimir Za one koji, naravno, ne čitaju: Bum Tomica je član peteročlane obitelji (mama
Milčec. Pokazalo se da je prostor baš po mjeri jer se susret pretvorio u ugodan Zdenka- stručnjakinja za životinje, tata Šaki- građevinski poduzetnik i bivši
razgovor gosta i domaćina (učenici i voditeljice susreta). Da je bio veći bilo boksač, djeca Piksi, Tomica i sestra Onči), a jednako značajni su još sestrin
bi manje ugodno i prisno. dečko Kuruza, bake Duda i Štrudla, dede Piki i Maki, mačak Reponja, pas
Keks, školski prijatelji i dr.). Knjige su skup duhovitih zgoda o rodbinskim,
Riječ po riječ, pisac Milčec je postao dio grupe, a ne osoba za katedrom i svi bratskim i prijateljskim odnosima. Sama autorica kaže da je to literatura
su se osjećali izvrsno, iako ni na trenutak nismo prestali biti svjesni silnog koja se trudi prebroditi razliku između velikih i malih. „Svako doba nosi lijepe
iskustva, životnog i novinarskog, ljubavi i poznavanja Zagreba kakvo bismo stvari, zapravo iste stvari koje volimo: ljubav i prijateljstvo.To su kategorije
sami morali postići. koje se nikad promijeniti neće.“
Kaže da je počeo pisati s deset godina (cijeli život piše). Pozna i drži se sa Šalila se još na temu o posuđivanja i čuvanja knjiga, o pisanju knjiga za
svim uglednim starim Zagrepčanima različitih profesija. Ponekad ih veže vrijeme školskih praznika („kad ne trebam pisati svojoj djeci zadaće“), jedni
ljubav prema sportu (najdraži sport mu je nogomet, bio je golman), ponekad praznici – jedna knjiga.
najrazličitije druge teme ili ćevapi.
Bavi se i drugim stvarima osim pisanja (piše reklame, scenarije za spotove…).
Bio je zaljubljen u „princezu Odricu“, šest puta je gledao film „Praznik u Rimu“,
čak je markirao zbog tog filma. Možda je zbog filma i postao novinar. Silvija Šesto se nekoć bavila sportom (stolni tenis), završila je za trenera i
kaže da je malo falilo da ode iz Hrvatske.
Milčec je živio u vremenu u kojem se još kupalo u maksimirskim jezerima.
„Zvižduk s Bukovca“ je njegovo djetinjstvo.
Još malo emocija
U novine „je došao“ prije devetnaeste godine. Predao je ogledni članak koji
su gotovo bez ispravaka objavili, a da mu nisu ni rekli. Kaže da ga je skoro Rado se sjeća nekadašnje „Folke“. Na mjestu današnjih zgrada bio je rukavac
pregazio tramvaj koji nije vidio od uzbuđenja kad je ugledao svoj članak Save („Jarun i Bundek se mogu sakriti“), pogodan za igre i sasvim drugačije
tiskan. Bila je to prva reportaža u kojoj je posljednji vozač konjskog tramvaja odrastanje. Škola je bila super. Imala je drugo ime i bila je nova. Ravnatelj je
pričao o Zagrebu. bio strog i svi su ga se bojali. Nije voljela pjevati u zboru.
14
